Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-416/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Šanić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grad Supetar, Vlačica 5, Supetar, OIB: 16857373591, zastupan po punomoćniku Braci Kušeti, odvjetniku u Supetru, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru br. P-5872/2016 od dana 12. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru br. P-5872/2016 od dana 12. srpnja 2024. godine.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana preda tužitelju u posjed nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], slobodne od svih osoba i stvari. U toč. II. izreke nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 28.542,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2016. godine do isplate. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu 8.645,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2024. godine do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u

Gž-416-2024-3

smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se tuženik uvodno žali iz svih žalbenih razloga, on u žalbi ne navodi u čemu bi se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu članka 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da nije ostvarena niti jedna postupovna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti, pa stoga žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj JO uknjižen kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] a uknjižba je provedena temeljem kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio s IO **.**.2006.;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Bušića proizlazi da se na dijelu spornih nekretnina nalaze prodajni štandovi dani u zakup a preostali dio predstavlja zelenu površinu odnosno park;

- da iz iskaza svjedoka LO proizlazi da je gradsko vijeće Grada Supetra donijelo zaključak da se od 14. lipnja 2016. godine 6 štandova koji se nalaze na predmetnim nekretninama daju u zakup u ime tužitelja kao zakupodavca te da je tuženik u razdoblju od 2011. godine do 2016. godine zaradio na ime zakupa kućica na predmetnim nekretninama 215.050,00 kn;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru br. P-5161/15 od 5. svibnja 2015. godine odbijen tužbeni zahtjev tuženika kojim je isti tražio poništenje Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužitelja i PO te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. Temeljem naprijed pravilno i potpuno utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je pravni spor među strankama po svojoj pravnoj prirodi cijenio kao reivindikaciju, tj. zahtjev tužitelja kao vlasnika neposjednika za povratom stvari (članak 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, - dalje: ZV), pa obzirom da je tužitelj dokazao da je vlasništvo predmeta spora stekao valjanim pravnim poslom i upisom u zemljišne knjige kao i da se tuženik bez valjanog pravnog osnova nalazi u posjedu istih, prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Tuženik u žalbi, isto kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ističe da je ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja i PO ništav, jer je sklopljen protivno odredbi članka 388. st. 5. ZV-a te, nadalje, navodi da je u posjedu predmeta spora temeljem Akta o eksproprijaciji od 21. ožujka 1951. godine. Tuženik također ističe i da predmet spora, poglavito dio koji predstavlja zelenu površinu, jeste javno dobro u općoj uporabi.

9.1. Međutim, kada se uzme u obzir da je u parničnom postupku posl. broj P-5161/15 (raniji posl. broj. P-196/07), koji je tuženik pokrenuo protiv tužitelja JO i pravnih sljednika IO, VO, pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev, kojim se tražilo poništenje kupoprodajnog ugovora od 6. veljače 2006. godine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a ranije i

Gž-416-2024-3

zahtjev za utvrđenjem ništetnim predmetnog ugovora i utvrđenjem prava vlasništva tuženika, navodi tuženika o ništavosti ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg se tužitelj uknjižio kao vlasnik predmeta spora su neosnovani.

9.2. Prvostupanjski je sud, nadalje, pravilno utvrdio i da predmet spora nije upisan u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi sukladno članku 61. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ , broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje ZKG) a niti kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom a niti je provedena procedura pobliže opisana člankom 132. st. 1. ZKG. Iz tih razloga ni daljnji prigovor žalitelja – da bi se radilo o javnom dobru u općoj uporabi – nije osnovan.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i članak 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kada je obvezao tuženika na isplatu iznosa 28.542,04 EUR, visinu kojeg je utvrdio iz iskaza svjedoka LO i pregleda tablice „Obrada Ugovora za korištenje javne površine u svrhu postavljanja štandova za prodaju na zahvatu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u periodu od 1. svibnja 2010. do 14. lipnja 2016. godine“.

11. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i glede zateznih kamata na dosuđeni iznos koje teku od podnošenja tužbe prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO, a zakonita je i odluka o troškovima postupka kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).

12. Slijedom naprijed navedenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u toč. I. izreke.

13. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi. Stoga je temeljem članka 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Šibeniku, 1. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić