Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-67/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i člana vijeća suca Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja VV, [adresa], kojeg po punomoći zastupa Darija Silov odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika DV, [adresa], kojeg po punomoći zastupa Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 112/2016 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 1. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-112/2016 od 24. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate s osnova imovinske štete radi umanjenja imovine tužitelja iznos od 177.800,00 kn s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka I. izreke), i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 57.031,25 kn/7.569,35 eur s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem zahtjeva, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
6. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete isplatom iznosa od 177,800,00 kn s zateznom kamatom, utemeljen na tvrdnji da taj iznos predstavlja troškove koje je imao radi poduzimanja i dovršavanja poslova koje je tuženik trebao izvršiti po ugovorima koji su u više navrata zaključili i to tužitelj kao kupac i naručitelj radova a tuženik kao prodavatelj i izvođač radova na čest. zem. [katastarska čestica] po ugovoru o kupoprodaji od 30. kolovoza 2004. i ugovoru o građenju od 1. rujna 2004., 28. listopada 2004. te 2. rujna 2005. koji su sklopljeni kao aneksi ugovora o kupoprodaji, kojima je ugovorena kupoprodaja navedene nekretnine, kao i izgradnja (dovršetak gradnje) kuće i pomoćnog objekta (kotlovnice) na toj nekretnini, podrumske prostorije, postavljanje sustava za solarno grijanje, te dodatnih završnih radova na kući i garaži po sistemu „ključ u ruke“.
8. Sporno je i u ovom stadiju postupka, je li tuženik i na koji način povrijedio svoju ugovornu obvezu, odnosno koje je točno radove po predmetnim ugovorima bio obvezan izvršiti, te koje je od tako ugovorenih radova izveo a koje nije, te da li i na kojim radovima postoje nedostaci koje je trebalo otkloniti i za koji iznos. Prvostupanjski sud u odnosu na navedene činjenice, pravilno zaključuje da je tužitelj, sukladno svojoj obvezi o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP) dokazao da od ugovorenih radova tuženik nije izvršio radove na centralnom grijanju i nabavki velikog bojlera za centralno grijanje niti je obavio radnje potrebne za ozakonjenje građevine i zadržavanje iste u prostoru, a ostale bitne činjenice, tužitelj protivno svojoj obvezi nije dokazao, pa niti nalazom i mišljenjem vještaka, jer niti u ugovoru niti nakon njega, protivno pravilima graditeljske struke, nije izvršena specifikacija radova koje je trebalo izvesti sa troškovnikom, a niti je tužitelj angažirao nadzor izvedenih radova, nije vođen dnevnik građevinskih radova, pa uslijed svih tih nedostataka po osnovi graditeljske struke vještak nije bio u mogućnosti određeno navesti u svom nalazu i mišljenju koje je tuženik točno radove bio dužan izvesti, a koje radove je izveo ali sa nedostacima, pa je vrstu izvedenih radova u svom nalazu i mišljenju vještak dao samo po činjeničnim tvrdnjama samog tužitelja iznesenim u tužbi, prema kojima, sve radove za koje potražuje utuženu isplatu da je izveo o svom trošku nakon što mu je tuženik predao nekretninu. Toj tvrdnji tuženik se protivio tvrdeći da je sve ugovorene radove izvršio osim legalizacija objekta i nabavka velikog bojlera za centralno grijanje koje nije bio u mogućnosti izvesti jer je tužitelj neopravdano odbio isplatiti mu ostatak ugovorene cijene radova.
9. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u odnosu na navedene sporne okolnosti prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje iz kojeg, kao i sukladno podacima predmeta proizlazi:
- da se ugovorom od 1. rujna 2004. (koji je sklopljen kao aneks ugovora o kupoprodaji od 30. kolovoza 2004.) tuženik kao prodavatelj nekretnine i izvođač radova obvezao prema tužitelju kao kupcu i naručitelju izgraditi i u cijelosti dovršiti postojeći objekt (dimenzija 8 x 8 m uključujući 4 x 2 metra balkona uz okućnicu cca 340 m2 na kojoj će izgraditi pomoćni objekt u kojem će biti smještena kotlovnica za centralno grijanje i kompletno uređen WC uz izgradnju nadstrešnice i postavljanje dvaju ulaznih vrata, vanjski kamin i nasuti zemlju za uređenje vrta, po sistemu "ključ u ruke" po kojem je tuženik bio obvezan predati tužitelju u posjed i vlasništvo potpuno dovršenu kuću zajedno s pripadajućom dokumentacijom koja uključuje lokacijsku tj. građevinsku dozvolu s geodetskim premjeravanjem i ucrtavanjem zgrade, za što se tužitelj obvezao isplatiti iznos od 110.000,00 eur do 31. svibnja 2005.,
- da se drugim aneksom od 28. listopada 2004. tuženik kao izvođač obvezao izvesti radove i na izgradnji podrumske prostorije sa radovima iskopa za podrum te ugraditi crijep za vanjske zidove okućnice za koje radove se tužitelj kao naručitelj obvezao isplatiti iznos od 6.000,00 eur u roku od jedne godine,
- da su dodatno tužitelj kao naručitelj radova i tuženik kao izvođač sklopili i novi aneks 2. rujna 2005. kojim je ugovoreno i izvođenje radova za kompletni sustav za solarno grijanje po cijeni od 8.750,00 eur, dodatnih radova na kući i garaži za dodatnu cijenu od 8.000,00 eur (dok u ugovoru, kako proizlazi iz istog nije određeno u čemu se sastoje dodatni radovi na kući garaži), s time što su izmijenjeni rokovi plaćanja i dovršetka radova do najkasnije s 1. lipnja 2006.,
- da iz navedenih ugovora proizlazi da je gradnja ugovorena bez projekta, bez specifikacije radova i troškovnika, te materijala i kakvoće ugrađenog,
- da je prema prilozima uz tužbu vidljivo da se tužitelj po prvi put obratio tuženiku opomenom pred tužbu radi dovršenja radova od 20. studenoga 2008. u vezi njegovih tvrdnji o ugovorenim a neizvedenim radovima po tuženiku i nedostacima pri izvođenju istih,
- da je prema iskazima tužitelja i tuženika, od ukupno ugovorene cijene radova, tužitelj ostao dužan isplatiti tuženiku iznos od 11.250,00 eur, dok je ostali iznos, kako na ime kupoprodaje tako i izvedenih radova, uredno platio, iskazi tužitelja (list 113-115 spisa), da je prema iskazu tužitelja dio zadnje rate isplatio tuženiku tijekom odvijanja Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 2006. (prema dostupnim podacima isto je bilo od 9. lipnja 2006. do 9. srpnja 2006.) odbijajući plaćanje do ukupno ugovorene cijene u navedenom iznosu od 11.250,00 eur, ističući u iskazu da je došavši na objekt 2006. vidio da radovi nisu izvedeni kvalitetno i sukladno dogovoru niti mu je tuženik predao dokumentaciju o ozakonjenju zgrade, da formalne predaje ključeve nakon dovršetka gradnje nije bilo jer mu je po njegovom zahtjevu tuženik i prije toga predao ključeve kuće čim su vrata bila postavljena,
- da je očevidom na licu mjesta, u prisutnosti vještaka građevinske struke, utvrđeno da se objekt izgrađen na prostoru navedene katastarske čestice sastoji od prizemlja koje se sastoji od kuhinje – blagovaonice površine 9,61 m2, spavaće sobe površine 11,64 m2, WC – kupatilo površine 3,56 m2, spavaće sobe površine 10,71 m2, dnevnog boravka površine 20,89 m2 i terase 7,87 m2 uz stepenište površine 5,98 m2 i prostora ispod stepeništa površine 5,54 m2, a pravi kat od spavaće sobe površine 8,94 m2, spavaće sobe površine 12,36 m2, WC- kupatila površine 4,27 m2, kuhinje površine 11,27 m2, dnevnog boravka površine 19,45 m2, balkona površine 7,80 m2 i pristupnog stepeništa površine 12,03 m2, neto korisne površina stambene zgrade od 130,82 m2 (prizemlje od 64,62 m2 i prvi kat 66,29 m2),
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka primjenom izračuna koji je napravljen formiranjem jedinične cijene m2 izrađenog potpuno otpremljenog prostora za predmetni tip objekta uzimajući u obzir stanje objekta prije sklapanja ugovora od dana 01. rujna 2004. koristeći se cijenama sličnih stambenih prostora, utvrđena građevinska cijena m2 izgradnje objekta prema izvedenom stanju prije sklapanja ugovora od 1. rujna 2004. bi iznosila 378,00 eura/m2 odnosno 2.835,00 kuna/m2, dakle ukupno 368.550,00 kuna ili 49.140,00 eur kao umnožak neto korisne površine i građevinske cijene m2 - 130,82 m2 x 2.835,00 kn. Nadalje, vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da uzimajući u obzir stanje objekta prije sklapanja osnovnog ugovora od 1. rujna 2004, građevinska cijena izgradnje pomoćnih objekata iznosi 163.905,00 kuna ili 21.854,00 eura (1 eur = 7,5) i da uređenje dvorišta (betonski opločnici, benkovačkim pločama, plodnom zemljom i ogradnim zidovima) iznosi 103.500,00 kuna ili 13,800,00 eura (cca 230,00 m2 x 450,00 kuna) što u konačnici da predstavlja troškove izgradnje stambenog objekta s pripadajućim pomoćnim objektima i uređenim dvorištem u ukupnom iznosu od 635.955,00 kuna ili 84.794,00 eura, koje činjenica međutim nije niti odlučna, imajući u vidu da su stranke ugovorile cijenu u ukupnom iznosu za cijelu građevinu a ne po jedinici mjere ugovorenih radova,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka, u vrijeme sklapanja ugovora od 1. rujna 2004. stranke nisu sačinile zapisnik i nalaz o zatečenom stanju građevine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti su ugovori o građenju sadržavali tehničku specifikaciju radova koje je tuženik bio obvezan izvršiti s troškovnikom, bez obzira na izvršenje ugovora po sistemu „ključ u ruke“ jer je tužitelj nakon podnošenja tužbe tijekom očevida na licu mjesta priznao da je na kupljenom zemljištu bio zatečen objekt u izgradnji pa su zemljište i taj nedovršeni objekt bili predmetom kupoprodaje čime da se ne radi o ugovaranju izgradnje cjelokupnog objekta po sistemu "ključ u ruke", da tijekom izvođenja radova nije bio angažiran stručni nadzor, da nije vođena dokumentacija o izvođenju radova, kao ni zapisnici i građevinski dnevnici,
- da je zbog navedenih graditeljskih nedostataka ugovora, vještak nalaz i mišljenje sačinio tako što je vrstu izvedenih radova koji su predmet zahtjeva, utvrdio isključivo po kazivanju tužitelja odnosno po činjeničnoj osnovi tužbe, te da imajući u vidu tako pobrojane radove od strane tužitelja, njihovu vrijednost je utvrdio u iznosu od 177.800,00 kuna ili 23.706,66 eur, i to na ime postavljanja sustava za solarno grijanje s toplom vodom (33.000,00 kn), kompletiranje kotlovnice tako što je postavio emajl bojler 800 l dvokružni pumpe za kruženje oba toka vode doveo trofaznu struju od 6,6 KW po planu (23.000,00 kn), dovršio garažu tako što je doveo toplu vodu i grijanje, dovršio rasvjetu, postavio pločice cokle po obodu (7.500,00 kn), montirao strujnu peć za grijanje i toplu vodu (12.500,00 kn), kompletno uredio vanjsku dvorišnu kupaonicu, kompletirao vodene ornamente, rasvjetu, proveo grijanje sa radijatorima za sušenje ručnika (12.000,00 kn), strop i zidovi iznad ulaznih vrata (1.200,00 kn), poravnao terase budući su postavljene krivo bez odvoda (2.900,00 kn), na krov postavio odvodne lukove jer se voda podlijevala (8.000,00 kn), kompletno napravio ostavu ispod stepeništa (5.000,00 kn), dovršio konobu (6.500,00 kn), na gornjem ulazu postavio rešetku za odvodnju (800,00 kn), na stepeništu prema gornjem katu postavio cokle (2.800,00 kn), spojio ornamente umivaonika, bidea WC-a sa vodnim priključcima u kupatilu na donjem katu zamijenio oštećene probušene dvije pločice ispod umivaonika (2.200,00 kn), dovršio gornji kat kuće (obje spavaće sobe, brodski pod je popravio jer se bio razvukao i osušio oko 5mm na više mjesta (3.600,00 kn), na svim prozorima postavio okvire od drva između grilja i prozora (6.700,00 kn), doveo rasvjetu u dvorište te tuš kod garaže kod stepenica za konobu, razvlačeći kablove na obje kapije za elektro motore (3.200,00 kn), ugradnja pokretnih aluminijskih prozora na terasi I kata na sve tri strane (15.500,00 kn), izgletao zidove na gornjem katu kuće, budući su zidovi oštećeni od vode i popravio je oštećenja koja su nastala montažom sobnih vrata (5.300,00 kn), postavio cokle oko radijatora (1.500,00 kn), pred ulaznim vratima dvorišnim vratima postavio benkovački kamen-ploče (3.600,00 kn), napravio potrebne zahvate kako bi se kuće priključak za vodu i struja prebacili na ime tužitelja (21.000,00 kn),
- da je sukladno dopuni nalaza i mišljenja, imajući u vidu dokumentirane podatke tužitelja o troškovima koje je imao u vezi ozakonjenja predmetne građevine i naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, trošak po toj osnovi iznosi 10.990,85 kn, pa kad se taj trošak doda trošku plaćenom prema navodima tužbe od 177.800,00 kn, ukupni trošak kojeg je tužitelj uložio u gradnju objekta iznosi 188.790,85 kn, s tim što tužitelj iznos tih troškova od 10.990,85 ne potražuje predmetnom tužbom, jer je tužbom zahtijevao ukupni iznos od 200.000,00 kn a nakon izrade nalaza i mišljenja uređenim zahtjevom potražuje naprijed navedeni iznos od 177.800,00 kn prema nalazu i mišljenju vještaka.
10. Kraj tako utvrđenih činjenica i izvedenih zaključaka, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da tuženik nije izvršio dio od ukupno ugovorenih radova zbog okolnosti da je tužitelj odbio prethodno izvršiti svoju ugovornu obvezu isplatom preostalog iznosa od 11.250,00 eur do ukupno ugovorene cijene svih radova, a da u ovom postupku, protivno svojoj obvezi u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao da je za to imao opravdan razlog, slijedom čega je pravilno primijenio odredbu čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) ocjenjujući neosnovanost zahtjeva jer tužitelj nije dokazao da tuženik nije ispunio svoje obveze po ugovoru o građenju ili da ih je ispunio protivno sklopljenom ugovoru iz čl. 630. ZOO uslijed kojeg bi kao oštećenik u ovom postupku imao pravo zahtijevati od tuženika naknadu imovinske štete koju je uslijed toga pretrpio u smislu navedenog čl. 262. st. 2. ZOO koja propisuje da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.
11. Neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe prigovore – da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, dostavljenih računa, iskaza svjedoka i stranaka, očevida na licu mjesta mogao utvrditi koje je radove tužitelj o svom trošku izveo, da je podnescima od 11. rujna 2012. i 13. rujna 2018. taksativno naznačio koje je radove tuženik po sistemu ključ u ruke trebalo izvesti ali ih nije izveo do kraja ili ih je izveo nekvalitetno zbog čega je sve te radove radi dovršetka objekata morao tužitelj sam izvesti o svom trošku, da je saslušan i svjedok CV koji je naveo da je u kući tužitelja mijenjao cjelokupnu stolariju što mu je tužitelj platio, da je nesporno i da tuženik nije napravio kotlovnicu niti nabavio potrebnu opremu (bojler centrometal 800 L, peć na struju za centralno grijanje i radijatore u garaži), da nije legalizirao objekt a sud niti taj iznos nije dosudio tužitelju, čime je na strani tužitelja, a zbog neizvršenja ugovorne obveze tuženika, nastala znatna imovinska šteta.
12. Suprotno žalbenim prigovorima, iz sadržaja ugovora od 1. rujna 2004., a što nije niti sporno, proizlazi da je tuženik bio u obvezi postaviti sustav za solarno grijanje s toplom vodom, kompletirati kotlovnicu i postaviti emajl bojler 800 L, te montirati strujnu peć za grijanje i toplu vodu (za koje radove je tužitelj utrošio ukupni iznos od 68.000,00 kn prema nalazu i mišljenju vještaka). Međutim, kako tužitelj ne osporava činjenicu da od ukupno ugovorene cijene tuženiku nije isplatio iznos od 11.250,00 eur (84.763,12 kn), te imajući u vidu iskaz tuženika da upravo zbog neisplate tog iznosa nije bio u mogućnosti izvesti predmetne radove, prvostupanjski je sud, protivno navodima žalitelja, pravilno ocijenio da tužitelju nije nastala imovinska šteta povredom ugovorne obveze od strane tuženika odnosno neispunjenjem ugovorne obveze niti za navedene neizvedene radove. Osobito time, što kada se iznosu od 68.000,00 kn doda iznos od 10.990,85 kn (neovisno od toga što isti tužitelj niti ne potražuje u ovom postupku), očito je da je zbroj predmetnih iznosa i manji od onog kojeg tužitelj nije niti isplatio tuženiku za te radove.
13. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanost i preostalog dijela zahtjeva, u odnosu na radove koje je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio isključivo na temelju činjeničnih tvrdnji tužitelja, tvrdeći da je umjesto tuženika izveo navedene radove prema cijenama utvrđenim nalazom i mišljenjem vještaka, jer te tvrdnje tužitelja ne proizlaze niti iz iskaza saslušanih svjedoka VVR, ZV i JV koje je tuženik angažirao i plaćao za obavljene zidarske radove, gletanja i bojanja zidova, prema kojima je tuženik izveo te radove kao i postavio sve zatvore i vrata na cijelom objektu, da je prema njihovom iskazu bila od strane tuženika izgrađena i kotlovnica koja je bila ispred kuće i da je već tada postojala septička jama kao i da je krov bio postavljen a dvorište popločano kao i da je vanjsko stepenište bilo izgrađeno širine 1 – 1,20 m s postavljenim dvorišnim vratima, da su obavljeni svi potrebni završni radovi, nakon kojih više ništa nije bilo nužno raditi, da su sve instalacije već bile postavljene i da su električari mogli doći samo postaviti utičnice (zatvoriti rupe) glede postavljenih instalacija, da je postojao dimnjak na kotlovnici, i postavljena stolarija u objektu (prizemlje i prvi kat), da je tužitelj dolazio na objekt za vrijeme izvođenja tih radova i da nije imao nikakve primjedbe, osim što iz iskaza svjedoka JV proizlazi da je upravo na traženje tužitelja dva puta vršio zamjenu položaja cijevi, da je na traženje tužitelja a uz odobrenje tuženika (jer je tuženik ga plaćao za te radove) postavio radijator u garažu u kojoj je postavio grijanje, da su prema njegovom iskazu od strane tuženika bile postavljene solarne ploče na krovištu u čemu je osobno sudjelovao (premda u nalazu i mišljenju vještaka su i one uračunate u cijenu izvedenih radova po tužitelju, pa od ukupnog iznosa po toj osnovi od 33.000,00 kn trebalo je umanjiti vrijednost postavljenih solarnih ploča), a sve radove da je izvodio po traženju tuženika kao naručitelja radova koji ga je uredno platio za izvršeni rad, da je od strane tuženika dvorište bilo popločano i da je vanjsko stepenište koje je bilo široko 1 – 1,20 metara imalo kameni ogradni dio, da su već tada bila postavljena dvorišna vrata.
14. Jednako tako, protivno navodima žalbe, osnovanost zahtjeva ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka ĆV koji u iskazu navodi da je 2010. tužitelj naručio od njega izradu i ugradnju nove PVC stolarije za predmetni objekt, zbog čega je na cijelom objektu mijenjao postojeće prozore (grilje) ali da se sjeća da su prema zatečenom stanju postojeći prozori bili obojani i funkcionalni, zbog čega nije mogao potvrditi navod tužitelja da je prema zatečenom stanju trebala i morala biti promijenjena stolarija u objektu na način kako je to izradio i ugradio po zahtjevu tužitelja.
15. Nadalje, iz iskaza tužitelja, te iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelj i tuženik nisu obavili formalnu primopredaju objekta (nisu potpisali zapisnik o primopredaji) te da se neovisno od toga tužitelj kao naručitelj stvarno počeo koristiti objektom i prije isteka roka završetka radova i isplate ugovorene cijene 1. lipnja 2006., jer mu je tuženik na njegov zahtjev predao ključeve i prije toga kako to navodi u iskazu. Stoga je tužitelj, ukoliko je smatrao da neki radovi nisu izvedeni, a da neki imaju nedostatke, bio dužan o navedenom bez odgađanja obavijestiti tuženika u smislu odredbe čl. 614. u vezi čl. 630. ZOO, a tek nakon toga zahtijevati od tuženika da te nedostatke otkloni i za to mu odrediti primjeren rok sukladno čl. 618. ZOO. Prije nego što je bio obvezan postupiti prema navedenim zakonskim odredbama, tužitelj nije bio ovlašten (kao što je učinio u ovom slučaju) o svom trošku dovršiti radove odnosno ukloniti nedostatke po trećoj osobi.
16. Kako tužitelj nije uredno i pravodobno obavijestio tuženika kao izvođača o nedostacima koji predstavljaju činjeničnu osnovu tužbe, samim time gubi pravo na naknadu štete, budući da je pravodobna obavijest o nedostatku pretpostavka i za naknadu štete, pa je i kraj te okolnosti tužbeni zahtjev neosnovan, neovisno o naprijed navedenom. Ovo stoga što nema značaj urednog i pravodobnog obavješćivanja o uočenim nedostacima okolnost da je tužitelj više od dvije godine od primopredaje objekta obavijestio tuženika o uočenim nedostacima i zahtijevao njihovo otklanjanje pod prijetnjom podnošenja ove tužbe radi isplate utužene naknade štete, imajući u vidu, sve i da se radi o skrivenim nedostacima (premda to iz vrste izvedenih radova ne proizlazi), istekom dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke u smislu odredbe čl. 615. st. 2. ZOO.
17. Ujedno, pravilna je i prvostupanjska odluka o obvezi naknade parničnog troška kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova (čl. 155. ZPP), dok tužitelj određeno ne navodi niti obrazlaže u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u odnosu na taj dio odluke prvostupanjskog suda.
18. Slijedom naprijed navedenog, a kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, prvostupanjsku presudu potvrditi te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
U Šibeniku 1. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
