REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4428/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA DIVOKOZA, Brod na Kupi, Kralja Tomislava 3, OIB 59234881401, kojeg zastupa punomoćnik Kristian Čarapić, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-256/2021-50 od 11. listopada 2024., 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-256/2021-50 od 11. listopada 2024. u pobijanoj točki I. izreke te u dijelu pobijane točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.387,24 € s kamatama tekućim od 11. listopada 2024. do isplate.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-256/2021-50 od 11. listopada 2024. u dijelu pobijene točke II. izreke, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od daljnjih 250,00 € s kamatama i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati trošak parničnog postupka u daljem iznosu od 250,00 € s kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-256/2021-50 od 11. listopada 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelj iznos od 2.803,21 € s kamatama (točka I. izreke), te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.637,24 € s kamatama od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke).
1.1. Prvostupanjski sud, u odnosu na pitanje odgovornosti, ukazuje da je odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZOL) kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, te da je odredbom članka 76. stavka 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
1.2. Nadalje, poziva se i na odredbe članaka 1063. i 1064. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), prema kojima šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.
1.3. U vezi toga ukazuje na odredbu članka 1067. ZOO-a kojom je propisano da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
1.4. S obzirom na to da u postupku nije dokazano da bi do štete došlo krivnjom vozača ili iz nekog razloga zbog kojega tuženik ne odgovara, presuđeno je kao u izreci.
1.5. Odluka o parničnim troškovima donesena je primjenom odredaba članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 153/23; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tarifi sudskih pristojbi.
2. U svojoj žalbi tuženik navodi da istu podnosi zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima.
2.1. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka te navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženika, čime je povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje.
2.2. U nastavku žalbe obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
2.3. Smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava, a imajući u vidu da divljač niti jednim propisom nije opisana kao „opasna stvar“, trebalo odbiti tužbeni zahtjev, jer je teza da bi divljač bila opasna stvar u cijelosti neprimjerena. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da bi divljač bila vlasništvo tuženika, jer ista postaje njegovo vlasništvo tek njenim odstrjelom ili pronalaskom uginule divljači.
2.4. Smatra da je Zakonu o lovstvu iz lovišta isključeno područje javnih prometnica uključujući i zaštitni pojas cesta, a isto tako iz lovišta su isključena naseljena mjesta i u pojasu 300m od naseljenog mjesta nije dozvoljeno loviti niti pucati iz oružja (čl. 64. Zakona o lovstvu), a to znači da tu lovačka društva ne vrše nikakve čine niti gospodare tim djelom zemljišta, pa stoga ne postoji niti odgovornost tuženika za navedenu štetu, koja se dogodila u naselju, a u nastavku žalbe pojašnjava svoja stajališta.
2.5. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Umješač na strani tuženika podnio je žalbu zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima.
3.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se presuda ne može ispitati, jer iz presude nije vidljivo na kojim se dokazima temelji te koje je dokaze sud cijenio i kako ih je cijenio.
3.2. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenice bitne za donošenje odluke, odnosno da li tuženik gospodari lovištem iz kojega je divljač istrčala, kako je do nesreće došlo, kao i da tuženik ne može biti odgovoran za nesreću koja se dogodila na javnoj prometnici.
3.3. Prema mišljenju žalitelja, zbog tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
3.4. U odnosu na troškove parničnog postupka, smatra da je prvostupanjski sud za pristup ročištu 28. rujna 2022. i pristup ročištu 13. rujna 2023. tužitelju pogrešno dosudio nagradu u punom obujmu, jer se na istim ročištima nisu provodili dokazi, te predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Žalbe su djelomično osnovane.
6. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 153/23), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.
7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima te, primjenom odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, nisu ispitivani navodi žalitelja vezani za pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
8. Suprotno navodima žalitelja, obrazloženje presude jasno je i logično te je iz istoga vidljivo temeljem kojih je dokaza prvostupanjski sud utvrdio sporne činjenice, a tako utvrđene činjenice nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji.
9. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge odluke, treba ukazati da ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje, ukoliko to shvaćanje valjano obrazloži, što je u ovom predmetu prvostupanjski sud i učinio.
10. Naime, u ovom postupku nije sporno da je do štete došlo zbog naleta na divljač koja je istrčala na cestu, pri čemu prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje odgovornosti vozača za nastanak štete niti koji drugi razlog koji bi oslobodio tuženika odgovornosti, dok tuženik i umješač na strani tuženika u svojim žalbama ne osporavaju utvrđenu visinu štete već samo obvezu njenog plaćanja.
11. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje da se divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. U konkretnom slučaju, za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika naletom divljači koja je pretrčavala cestu, prema toj odredbi odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela.
12. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema članku 2. točki 8. Zakona o lovstvu pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik.
13. Prema članku 7. točki 10. Zakona o lovstvu, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (članak 7. točka 17. Zakona o lovstvu).
14. Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta i na kojoj se nalet dogodio.
15. Stoga odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila.
16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu i presudio kao u izreci.
17. U odnosu na žalbene navod umješača na strani tužitelja vezane za ročišta 28. rujna 2022. i 13. rujna 2023., ovaj sud ukazuje da se radilo o pripremnim ročištima na kojima se doista nije raspravljalo o glavnoj stvari već isključivo o procesnim pitanjima te odlučivalo o tome koji će se dokazi provesti tijekom postupka. Stoga tužitelju za navedena ročišta doista pripada nagrada po Tbr. 9. točki 2. Tarife, u iznosu od 50% propisane nagrade, odnosno 100,00 € uvećano za PDV, što iznosi ukupno 250,00 € za oba ročišta.
18. U svojim žalbama tuženici ne navode druge razloge zbog kojih smatraju da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju od odredbi Tarife ili Zakona o parničnom postupku u odnosu na dosuđene troškove postupka, pa su žalbe u tom dijelu neosnovane.
19. Stoga su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijene kao neosnovne, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanoj točki I. izreke, te djelomično u točki II. izreke za iznos od 2.387,24 € (članak 368. stavak 1. ZPP-a), dok je točka II. izreke djelomično preinačena i zahtjev za naknadu troškova djelomično odbijen za iznos od 250,00 € s kamatama.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
