Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-223/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljanom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mitar Knežić, odvjetnik u Dugom Selu, protiv tuženika: Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2170/2022 od 4. studenog 2024. godine, u sjednici održanoj dana 1. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2170/2022 od 4. studenog 2024. godine u pobijanom - dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, na način da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.557,21 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2014. godine pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok se odbacuje zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 16,59 eura, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.557,21 eura/ 34.336,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2014. godine do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 10.042,30 eura/ 75.663,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Ujedno je obvezan tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.133,39 eura sa zateznim kamatama od 4. studenog 2024. godine do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu (točke I. i III. izreke) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno, preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.599,51 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, utemeljen na tvrdnji tužitelja da je tuženik bez odobrenja i suglasnosti tužitelja te bez provođenja postupka izvlaštenja „uzurpirao“ dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njegovom vlasništvu (u zemljišnim knjigama označena kao zk.č.br. 483/1 k. o. [katastarska općina]) na način da je dio predmetne nekretnine u površini od 107 m2 asfaltirao i uredio kao javnu prometnicu – dio ulice Žuti jarak u Zagrebu.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio:

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik zk.č.br. 483/1, oznake zemljišta Livada, površine 1.629 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u potpunosti odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva Žuti jarak, kulture: kuća br. 23 površine 155 m2, dvorište površine 615 m2 i livada površine 859 m2,

- da je kao posjednik nekretnine u katastrom operatu (u posjedovnom listu broj 315) upisan tužitelj,

- da je na spornom zapadnom dijelu nekretnine označenom na skici vještaka mjernika lomnim točkama a-b-c-d-e i žutom bojom, u površini od 107 m² postavljen asfalt koji u naravi formira „nastavak slijepe Ulice Žuti jarak, koji služi kao pristupni put još južnijim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“,

- da je radove asfaltiranja spornog dijela tužiteljeve nekretnine izveo tuženik, tj. po njegovom nalogu "netko od njegovih trgovačkih društava specijaliziranih za takve radove",

- da nije proveden postupak izvlaštenja spornog dijela nekretnine tužitelja radi izgradnje ceste,

- da bi u postupku izvlaštenja sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14 i 69/17) i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ broj 78/15) tužitelj imao pravo na novčanu naknadu za potpuno izvlaštenu nekretninu u visini od 17.377,87 kuna.

- te, da prema tržišnim transakcijskim cijenama vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta površine 107 m2 iznosi 34.336,30 kuna (320,90 kn/m2 x 107 m2).

7.1. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio – da je fizički dio nekretnine u vlasništvu tužitelja zk.č.br. 483/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 107 m2, označen u mjerničkoj skici točkama a-b-c-d-e, bez postupka izvlaštenja i bez tužiteljeve suglasnosti oduzet iz posjeda tužitelja za potrebe uređenja javne ceste – ulice Žuti jarak, a koja je prema odredbi članka 101. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11 i dr.; dalje: ZoC) javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, pa da sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) tužitelju pripada pravo od tuženika zahtijevati novčanu naknadu za oduzeti dio nekretnine prema tržišnim transakcijskim cijenama za vrijednost građevinskog zemljišta površine 107 m2 u iznosu od 34.336,30 kuna – pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

7.2. Ujedno, odlučujući o istaknutom prigovoru zastare, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelju sporni fizički dio zk.č.br. 483/1 k. o. [katastarska općina] oduzet tek završetkom asfaltiranja gradske ulice 2014. godine, pa da od tada teče petogodišnji rok iz članka 225. ZOO, a koji do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 18. travnja 2016. godine nije protekao, slijedom čega da se tuženikov prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

8. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare ocijenio neosnovanim, pri tomu smatrajući da zastarni rok iz članka 225. ZOO u ovom slučaju teče od dovršenja radova na asfaltiranju i uređenju tog dijela ulice Žuti jarak (2014. godine). Naime, osnovano tuženik u žalbi navodi da se asfaltiranjem puta nije promijenila njegova dotadašnja namjena, jer se taj put, i prije i nakon asfaltiranja koristi na jednak način, tj. da samim asfaltiranjem puta nije faktično izgrađen put pristupačan većem broju korisnika, već je taj put postojao i prije 1995. godine, a što proizlazi iz iskaza samog tužitelja - da je u vrijeme kada je kupio svoju nekretninu 1995. godine sporni dio služio kao neasfaltirani put do njegovog gradilišta i kao pristupni put južnije do zemljišta druge dvojice vlasnika

– njegovih susjeda, a kasnije da su na spornom dijelu nekretnine postavljene instalacije za vodu, struju i plin, dok je tužitelj svoj ogradni zid izgradio izvan spornog dijela predmetne nekretnine, na liniji b – c mjerničke skice (list 48 spisa). Nadalje, iz očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne polove i promet, Sektor za ceste, Klasa: 340-01/14-01/1460 od 7. srpnja 2016. godine (list 167 spisa) proizlazi da je sporna nekretnina, u naravi pristupni put uz kbr. 23. Ulica Žuti Jarak na dan 1. siječnja 1997. godine bila kategorizirana i ostala je kao dio nerazvrstane ceste II. reda, dok suglasno odredbi članka 131. stavka 1. ZoC, nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997. godine, javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

8.1. Slijedom navedenog, imajući u vidu gore izložene činjenice, a obzirom na namjenu spornog dijela zk.č.br. 483/1 k. o. [katastarska općina] kao javnog puta – gradske ulice još od prije 1995. godine, te kako se početak tijeka petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO u ovom slučaju računa od dana kada je vlasniku nekretnine prestalo pravo traženja povrata nekretnine, tj. od dana kada je nekretnina kao dio nerazvrstane ceste privedena namjeni u smislu da se počela koristiti kao javni put - ovaj drugostupanjski sud nalazi da je do podnošenja tužbe nastupila zastara utužene tražbine, pa da se pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 214. ZOO, tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

9. Zbog navedenog je osnovanu žalbu tuženika valjalo uvažiti, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, preinačiti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 373. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) presuditi kao u točki I. izreke.

10. Budući je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je temeljem članka 166. stavka 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

10.1. Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, to ga suglasno članku 154. stavak 1. ZPP pripada pravo na naknadu opravdanih parničnih troškova na teret tužitelja, a tuženik je u podnesku predanim na glavnoj raspravi dana 2. listopada 2024. godine zahtijevao parnični trošak u iznosu od 125,00 kuna, tj. sada 16,59 eura na ime troška pristupa vještaka na ročište održano 14. ožujka 2018. godine. Međutim, kako je o tom trošku prvostupanjski sud već ranije pravomoćno odlučio – u dopunskom rješenju broj Pn-1242/2016 od 24. siječnja 2020. godine (protiv kojeg tužitelj nije podnio žalbu), to je zahtjev tuženika kao nedopušten valjalo odbaciti, a zahtjev tužitelja, koji nije uspio u parnici, odbiti temeljem članka 154. stavka 1. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke.

11. U žalbom nepobijanom – odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 1. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić