Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-73/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljanom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Kožul i Petrinović" iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-60/2022 od 1. kolovoza 2023. godine, u sjednici održanoj 1. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 530,89 eura sa pripadajućim kamatama - potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-60/2022 od 1. kolovoza 2023. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 804,30 eura sa pripadajućim kamatama preinačuje pobijana presuda i sudi:

" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 804,30 eura sa kamatom tekućom od 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.932,03 eura, i to na iznos od 1.791,41 eura sa kamatom tekućom od 1. kolovoza 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 140,62 eura, sa kamatom tekućom od 1. travnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranju Vienna Insurance Group dioničko društvu za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, isplatiti tužitelju SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.894,09 EUR / 29.340,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.060,00 kn (od zatraženih 39.400,00 kn do dosuđenih 29.340,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2020. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.474,68 EUR / 11.110,99 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu (točka II. izreke) i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tužitelj odbijen sa zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke (rješenja) o parničnom trošku, pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka o parničnom trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika, u kojem je predložio da se žalba kao neosnovana odbije, dok tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Nije u pravu tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Kako nije ostvarena ni koja bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koju ovaj sud, kao drugostupanjski, pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

7. Ne stoji ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, pravilno utvrdio - da je tužitelj 28. veljače 2020. godine doživio nesreću na radu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta kada je došlo do pada preventera teškog preko 50 kilograma na njegovu desnu ruku, da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu - nagnječenja desne šake te prijelom II i III kosti desne šake, da je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg 10 dana te slabijeg intenziteta 2 mjeseca, da je pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, potom tzv. sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 3 dana i slabijeg 4 dana, a da je strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio kod tužitelja prisutan radi brige za stanje zdravlja i za ishod liječenja, da je kod tužitelja uslijed oštećenja funkcionalnog statusa kažiprsta i srednjeg prsta u jakom stupnju te posljedično čitave desne šake došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15 % trajno, da ožiljak duljine od 6 cm koji se nalazi na dlanu i koji zateže kožu dlana i u određenom stupnju limitira funkciju šake predstavlja naruženje manjeg do srednjeg stupnja (bliže srednjem stupnju), koji je vidljiv iz neposredne blizine, kao i u verbalnom kontaktu tužitelja sa drugim osobama, te da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 5. ožujka do 13. svibnja 2020. godine, jer je nosio imobilizaciju, a nakon toga još 30 dana po 2 sata dnevno zbog funkcionalnog deficita desne šake.

7.1. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio na ime naknade štete iznos od 26.000,00 kuna.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, primjenom odredbi iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO), utvrdio pravičnu naknadu koja pripada tužitelju zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna, a u skladu sa odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (u trajanju od 69 dana po 3 sata dnevno, tj. od 5. ožujka 2020. do 13. svibnja 2020. godine, a nakon toga još 30 dana po 2 sata dnevno što ukupno iznosi 267 sati) u iznosu 5.340,00 kuna.

8.1. Kraj takvog stanja stvari, budući da je isplatom iznosa od 26.000,00 kuna u mirnom postupku tuženik djelomično nadoknadio štetu - tužitelju je pobijanom presudom dosuđen iznos naknade od 3.894,09 eura/ 29.340,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu za iznos od 10.060,00 kuna sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen.

9. Djelomično je u pravu tužitelj kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Po nalaženju ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava – tužitelja pripada, uz dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.185,35 eura, tj. 24.000,00 kuna i daljnji iznos naknade od 796,34 eura (6.000,00 kuna). Naime, pravilnom primjenom članka 1100. ZOO, pravična naknada neimovinske štete ukupno iznosi 7.432,48 eura (56.000,00 kuna), i to po kriteriju fizičkih bolova 1.725,40 eura (13.000,00 kuna), straha 1.327,22 eura (10.000,00 kuna), duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 2.123,56 eura (16.000,00 kuna), te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 2.256,29 eura (17.000,00 kuna).

10. Ujedno, opravdano tužitelj u žalbi tvrdi i da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao trajanje potrebe tuđe pomoći i njege, jer je ta potreba trajala, u skladu sa nalazom vještaka, ukupno 270 sati (a ne 267 sati), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi i daljnji iznos naknade imovinske štete u iznosu od 7,96 eura, tj. ranije 60,00 kuna.

11. Slijedom navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tužitelja je djelomično valjalo odbiti, prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 530,89 eura sa pripadajućim kamatama – potvrditi i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

11.1. Nadalje, žalbu tužitelja je djelomično valjalo uvažiti, te u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 804,30 eura sa pripadajućim kamatama - preinačiti pobijanu presudu i temeljem članka 370. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

12. Budući je u žalbenom postupku prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

13. Stranke su djelomično uspjele u parnici, i to tužitelj u mjeri od 95% (osnov 50% - jer je tuženik osporio osnovu zahtjeva tvrdnjom da je tužitelj isplatom naknade u mirnom postupku u cijelosti namiren, te visina 45%), dok je djelomični parnični uspjeh tuženika 5%, pa je primjenom članka 154. stavka 2. ZPP tužitelju trebalo dosuditi 90% njegovih opravdanih parničnih troškova.

13.1. Opravdani troškovi tužitelja u smislu članka 155. ZPP – i to odvjetnički troškovi zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT) za sastav tužbe prema Tbr.7/1 OT, sastav podnesaka od 9. svibnja 2022. godine, od 29. listopada 2022. godine i od 27. travnja 203. godine prema Tbr. 8/1 OT i podneska od 14. lipnja 2022. godine prema Tbr. 8/4 OT, te zastupanja na pripremnom ročištu i na glavnoj raspravi prema Tbr 9/1 OT - iznose 1.250,00 eura, a s uvećanjem za PDV ukupno 1.560,00 eura. Nadalje, troškovi sudskih pristojbi za tužbu i odluku iznose 197,49 eura, pa obzirom na razmjerni parnični uspjeh, zahtjev tužitelja je osnovan u iznosu od 1.581,74 eura, čemu treba pribrojiti trošak vještačenja (koji se priznaje u cijelosti) od 215,67 eura, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka osnovan u iznosu od 1.791,41 eura.

13.2. Pri tomu, valja navesti da tužitelju nisu priznati zahtijevani troškovi sastava ostalih podnesaka, jer je navode iz podnesaka od 31. siječnja 2022. godine, 6. travnja 2022. godine i od 26. svibnja 2022. godine tužitelj mogao iznijeti na pripremnom ročištu, a navode iz podneska od 9. prosinca 2023. godine na glavnoj raspravi, na kojim ročištima je bio zastupan po punomoćniku, te mu je za ta zastupanja priznat odvjetnički trošak, pa navedeni troškovi u smislu članka 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice.

13.3. Ujedno, jer je tužitelj uspio sa podnesenom žalbom u mjeri od 60%, razmjerno njegovom uspjehu u žalbenom postupku tužitelju je temeljem članka 154. stavka 2. ZPP trebalo priznati i opravdane troškove žalbe, i to prema Tbr. 10/1 OT u iznosu od 140,62 eura.

14. Stoga je trebalo obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 1.932,03 eura i odlučiti kao u točki III. izreke.

15. Uslijed odluke pod točkom III. izreke ove presude, žalba tuženika protiv rješenja o parničnom trošku je bespredmetna, pa o toj žalbi ovaj sud nije ni odlučivao.

16. U nepobijanom – dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 1. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić