REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-573/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2-tužitelja MB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3-tužiteljice PB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-20/2022-2 od 15. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-354/2019-45 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbijaju revizija tuženika i revizija umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-20/2022-2 od 15. lipnja 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-354/2019-45 od 11. listopada 2021. u odluci o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaćaju revizija tuženika i revizija umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-20/2022-2 od 15. lipnja 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena točka I. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-354/2019-45 od 11. listopada 2021. u odluci o zateznim kamatama na dosuđene iznose te se navedene presude u tom dijelu ukidaju i u ukinutom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed smrti bliskog srodnika i to 1-tužiteljici ABC i 2-tužitelju MB iznos od po 220.000,00 kn svakom, a 3-tužiteljici PB iznos od 75.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 1. ožujka 2017. do isplate (točka I. izreke), zatim isplatiti 1-tužiteljici ŠB na ime naknade imovinske štete iznos od 13.056,87 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 8.000,00 kn od presuđenja pa do isplate, na iznos od 3.056,87 kn od 29. prosinca 2016. do isplate te na iznos od 2.000,00 kn od presuđenja do isplate (točka II. izreke). Zatim je naloženo tuženiku isplatiti 1-tužiteljici ŠB zatezne kamate na iznos od 110.000,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 25. lipnja 2017. (točka III. izreke), kao i 2-tužitelju MB zatezne kamate na iznos od 110.000,00 kn za isto to razdoblje od 1. ožujka 2017. do 25. lipnja 2017. (točka IV. izreke) te 3-tužiteljici PB zatezne kamate na iznos od 37.500,00 kn za isto to razdoblje od 1. ožujka 2017. do 25. lipnja 2017. (točka V. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti 1-tužiteljici ŠB zatezne kamate na iznos od 3.056,88 kn za razdoblje od 29. prosinca 2016. do 25. lipnja 2017. (točka VI. izreke). Tužbeni zahtjev 1-tužiteljice ŠB u dijelu kojim potražuje iznos od 16.718,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom VII. izreke odbijen je kao neosnovan, dok je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 109.371,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2021. do isplate (točka VIII. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem usvojena je žalba tuženika i umješača na strani tuženika te je ukinuta presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom VIII. izreke te je predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje (točka I izreke rješenja), a o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka da će se odlučit u konačnoj odluci (točka II izreke rješenja).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2351/2023-2 od 30. kolovoza 2023. dopušteno je tuženiku i umješaču na strani tuženika podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"1. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno, te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?,

2. U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženjem neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje li se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je postavljen taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik i umješač na strani tuženika su, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) podnijeli reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Tuženik i umješač na strani tuženika predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti u cijelosti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, da tužitelji tuženiku solidarno naknade troškove parničnog postupka, podredno predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizije tuženika i umješača na strani tuženika su djelomično osnovane.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe uslijed smrti OB, sina 1-tužiteljice ABC i 2-tužitelja MB te unuka 3-tužiteljice PB, koji je smrtno stradao kao putnik na motociklu u prometnoj nezgodi **.**.2016., kada je na motocikl naletio tegljač osiguran kod tuženika.

8.1. U revizijskom dijelu postupka sporno je pitanje zastare u slučaju preinake tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata na preinačeni tužbeni zahtjev (sve vezano uz naknadu neimovinske štete).

9. Tužitelji su tužbom od 13. lipnja 2017. zahtijevali naknadu neimovinske i imovinske štete, tijekom postupka tuženik je 26. lipnja 2017. izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete, nakon čega su tužitelji podneskom od 24. srpnja 2017. smanjili tužbeni zahtjev, a podneskom od 14. travnja 2020. povećali svoj zahtjev, na temelju pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. ("novi" Orijentacijski kriteriji), time da su tuženik i umješač za izvršeno povećanje istaknuli prigovor zastare. Prvostupanjski sud dopustio je preinaku tužbe i odbio je istaknuti prigovor zastare, a zatezne kamate i na povišeni dio zahtjeva dosuđene su od podnošenja odštetnog zahtjeva 1. ožujka 2017. do isplate.

10. Drugostupanjski sud je pravilno ocijenio zaključak prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara potraživanja glede preinačenja tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem te da taj prigovor nije osnovan, obzirom su tužitelji povećali tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu neimovinske štete, pri čemu nisu mijenjali osnovu samog zahtjeva već je povećanje zahtjeva izvršeno po okolnostima koje su tužitelji naveli u činjeničnim navodima tužbe i koje su bile predmet tužbenog zahtjeva. Štetni događaj se dogodio 9. prosinca 2016., tužba u predmetu je podnesena 13. lipnja 2017., dakle u roku od 3 godine prema odredbi iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci podudarno je shvaćanju revizijskog suda. Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014.). U konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povećanjem novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne tek preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

12. Uz navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na prvo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto pravno shvaćanje:

''U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

13. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe s osnove naknade neimovinske štete, koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno na prvo revizijsko pitanje.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi prvo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. U vezi drugog postavljenog revizijskog pitanja, a koje se odnosi na tijek zateznih kamata u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), revizija je osnovana.

16. Izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), zbog čega osnovano revidenti ističu da je donošenjem takve odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

17. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u većem iznosu (zatraženom podneskom tužitelja od 14. travnja 2020.) ako su tužitelji tek navedenim podneskom zatražili isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi.

18. Vezano za primjenu odredbe čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u nizu svojih odluka pa je tako već odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Podudarno pravno shvaćanje i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-50/2022 od 23. travnja 2023. koje revidenti apostrofiraju u reviziji, kao i Rev-222/2023 od 5. rujna 2023. te Rev-376/23 od 9. svibnja 2023.

19. Stoga, kada je sud i dosudio tužiteljima naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom, tada zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se ranije potraživao, budući su tužitelji podneskom od 14. travnja 2020. preinačili tužbeni zahtjev povećanjem zatražene naknade po navedenim osnovama, ne mogu početi teći prije te preinake tužbe.

20. S obzirom na sve izneseno odgovor na drugo postavljeno pitanje u reviziji glasi: ''U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev postavljen'', obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

21. Budući da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a imajući na umu da je tužiteljima tražbina djelomično podmirena tijekom postupka, kao i da su djelomično povukli tužbu te potom povećali zahtjev, odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP nisu utvrđene pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

22. Stoga je valjalo djelomično ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu (za zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP.

23. Odluka o troškovima nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković