P-2402/2023-23

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojega zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 6.404,80 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 6.404,80 EUR (slovima: šest tisuća četiristo četiri eura osamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 11. kolovoza 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.030,75 EUR (slovima: dvije tisuće trideset eura sedamdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2025. do isplate, po stopi od 6,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog potraživanja koje je proizašlo iz štetnog događaja koji se dogodio 13. srpnja 2020. na cesti D102-Šmrika (D8)-Krk-Baška D103-D104, općina Omišalj, na km 6 km + 400 m, u kojem je sudjelovalo motorno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MN, uslijed naleta na divlju životinju (divlju svinju). Tužitelj je na ime štete 10. kolovoza 2020. oštećenom osiguraniku Erste & Steiermärkische S- Leasing d.o.o., isplatio iznos od 48.257,00 kn / 6.404,80 EUR. Stoga, tužitelj, pozivajući se na odredbu članka 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/08, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), tužbom od suda traži da tuženiku naloži da mu regresno isplati spomenuti iznos zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a osporio odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj i visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja. Istaknuo je da se iz materijalnih dokaza ne može donijeti valjan zaključak o tome da je osiguranik tužitelja uopće udario u bilo kakvu životinju, te da posljedično u ovoj pravnoj stvari ne postoji odgovornost na strani osiguranika tuženika. Predložio je da se provode vještačenje izuzete dlake po vještaku veterinarske struke, te da nakon provedenog dokaznog postupka sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao potvrdu MUP-a Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Krk od 21. srpnja 2020. (list 9.-10. spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 11. -13. spisa), presliku prometne dozvole vozila osiguranika tužitelja (list 15.-16. spisa), presliku vozačke dozvole MN (list 17.-18. spisa), detalje lovišta i detalje ugovora iz Središnje lovne evidencije (list 19.-24. spisa), kalkulaciju štete broj MAK-200003060 od 22. srpnja 2020. (list 25.-27. spisa), obračun totalne štete na vozilu (list 29. spisa), potvrdu o plaćanju (list 31. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 33. spisa), odgovor na regresni zahtjev (list 35. spisa), dopis tužitelja od 20. rujna 2021. (list 37. spisa), obavijest tuženika o neosnovanom zahtjevu (list 39. spisa), policu kasko osiguranja broj 03- 0460954-01 (list 45. spisa), ponudu cestovnog kaska (list 46. spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 47.-51. spisa), fotografije oštećenog vozila (list 54. -74. spisa), konačni prijedlog Zakona o lovstvu (list 97. -173. spisa), zapisnik o očevidu i situacijski plan (list 220.-223. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu vozača MN (list 224. spisa), te je preko zamoljenog Trgovačkog suda u Rijeci saslušao svjedoke MN i TN te ŠN, sve na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i vrste životinje na koju je naletjelo vozilo osigurano kod tužitelja (list 234.-239. spisa) i proveo prometno- tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. strojarstva (list 246.-255. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 6.404,80 EUR koji je tužitelj platio s naslova popravka vozila oštećenog u naletu na divlju svinju na javnoj cesti.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika, uzrok štete s obzirom na to da nije pronađena životinja u koju je vozilom udario osiguranik tužitelja, te visina nastale štete na vozilu osiguranika tužitelja.

7. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine‟ broj 99/18, 32/19, 32/20; u daljnjem tekstu: ZOL), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

8. Odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

9. Budući da odredbama ZOL-a kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZOL-a valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kojima se određuje odgovornost za štetu.

10. Divlja svinja sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to divlja svinja na cesti mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. S druge strane, automobili na cesti jesu opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za divljač, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti, neovisno o posljedicama takvog udara, ne razlikuje mnogo od udarca u divljač. Stoga se po ocjeni ovog suda, odredba članka 1064. ZOO-a ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari, već za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti odgovara lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) po načelu subjektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1045. stavka 1. i 2. ZOO-a, u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a.

11. Iz iskaza svjedoka MN danog na ročištu pred Trgovačkim sudom u Rijeci 18. srpnja 2024. (list 235. spisa) proizlazi da je predmetnog dana već lagano pao mrak pa je imao upaljena duga svjetla i dolaskom na ravnu dionicu je ugasio duga svjetla jer mu je ususret dolazio drugi automobil koji je također ugasio duga svjetla. Nakon nekih dvadesetak metara s lijeve strane kolnika istrčala je divlja svinja koju je udario, nakon čega je ista ustala, otresla i nastavila na desnu stranu. Nije vozio brzo, možda nekih 40-50 km/h. Divlju svinju je vidio tek sekundu prije udarca, desetak metara prije udarca. Divlja svinja koju je udario bila je srednjeg rasta.

12. Svjedok TN je u svom iskazu naveo da je bio suvozač u automobilu, a njegov brat je vozio pa nije previše pratio promet, samo se sjeća da je vidio vepra na cesti. Bila je noć i nije bila najbolja vidljivost. Vepra je vidio tek kada je bio metar do dva ispred vozila. Na automobilu su bila upaljena kratka svjetla jer im je iz suprotnog smjera ususret dolazio drugi automobil. Vepar je bio velik, a nakon nesreće se digao i otišao.

13. Svjedok ŠN je u iskazu pred zamoljenim sudom (list 238. spisa) izjavio da je predmetne zgode sjedio u automobilu na stražnjem sjedalu u sredini pa je imao najbolji pogled. Nakon što su došli na dugačku ravnu dionicu iz suprotnog smjera dolazio je drugi automobil te su oba automobila spustila svjetla, u kojem trenutku je u prostoru između njih i drugog automobila, zbog gašenja dugih svjetala, nastao mrak, slabija vidljivost i baš tada su udarili u divlju svinju koju je automobil iz suprotnog smjera uspio izbjeći. Na njihovom automobilu su tada bila upaljena kratka svjetla. Divlju svinju je vidio taman kada je bila ispred automobila i nakon nesreće su svi izašli iz automobila, a tada ju nije vidio, ali je čuo roktanje u blizini. Divlja svinja je došla s lijeve strane, a on ju je uočio taman kada je prelazila crtu na sredini kolnika. Radilo se o većoj divljoj svinji, tj. sigurno nije bilo mladunče.

15. Provedenim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. strojarstva (list 246.-255. spisa) utvrđeno je da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja prednjim lijevim dijelom naletjelo na desni bočni dio divljači (divlje svinje) koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Sudski vještak iz spisa nije mogao utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini, tako ni po širini kolnika. Ako se vozilo osiguranika tužitelja kretalo sredinom svoje prometne trake, tada je do naleta došlo oko 1,1-1,3 metra od središnje linije duboko u istočnoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nije bilo elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo neposredno prije i u trenutku naleta kretalo iskazanom brzinom od oko 40-50 km/h.

16. Analiza je pokazala da je u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tužitelja prvi put ugledao divljač, oko 0,3 s prije naleta, da je ona prostorno bila udaljena oko 1,8 m od mjesta naleta, a vozilo osiguranika tužitelja oko 3,8 m. Da je vozač vozila osiguranika tužitelja u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na divljač bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 3,8 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iz srednje iskazane brzine kretanja bio duži i iznosio oko 19,2 m. Na raspoloživom putu od oko 3,8 m vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, u slučaju da se kretao brzinom manjom od 14,2 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 90 km/h. Visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja, svedenu na dan isplate štete, sudski vještak je utvrdio u iznosu od oko 7.161,66 EUR.

17. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića sud je prihvatio kao stručno, objektivno i dano u skladu s dokumentacijom u spisu.

18. Iz ukupnosti provedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka proizlazi da je osiguranik tužitelja automobilom naletio na divljač na cesti (divlju svinju) i da predmetna šteta nije nastala zbog provođenja lova, te da je štetu prouzročio osiguranik tuženika. Kako je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu na vozilu, a tuženik tijekom postupka ničime nije dokazao da bi šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

19. Valja napomenuti da, budući da Policijska uprava Primorsko-goranska, Policijska postaja Krk nije dostavila ovom sudu životinjsku dlaku izuzetu prilikom očevida, radi ekonomičnosti postupka sud je odustao od provođenja biološkog vještačenja izuzete dlake, te o vrsti životinje koja je prouzročila nezgodu odlučio na temelju iskaza saslušanih svjedoka.

20. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Šteta je tužitelju nastala 10. kolovoza 2020. (list 31. spisa), pa tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od prvoga idućeg dana, u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, po stopi za potraživanja iz ostalih obveznih odnosa.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je u trošak parničnog postupka priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 23. studenoga 2023., 18. srpnja 2024. i 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 23. svibnja 2024. i 19. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.2. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), trošak prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak pristupa svjedoka na ročište pred zamoljenim sudom u ukupnom iznosu od 115,00 EUR, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 55,25 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,50 EUR, sve u skladu s Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30. listopada 2023. i podneska od 16. siječnja 2025. jer mu ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, s obzirom na to da je svoje očitovanje mogao iznijeti i usmeno na ročištu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude, ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u tri primjerka. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.