REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1345/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐR iz Sjedinjenih Američkih Država, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, i u pravnoj stvari tuženice RĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužitelja CĐR iz Sjedinjenih Američkih Država, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2364/2023-2 od 12. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3770/2022-14 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je glede tužbenog zahtjeva kako slijedi:
„I/. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku i to LĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju i to CĐR s prebivalištem u 3189 1/2 [adresa], SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 34.242,82 kn (slovima: trideset četiri tisuće dvjesto četrdeset dvije kune i osamdeset dvije lipe), a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelj trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki od dužnih iznosa, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu presude suda drugog stupnja u kojem nije uspio u sporu (zahtjev za isplatu) zbog pitanja:
„Ukoliko se radi o običnom zajmu odnosno o obročnoj otplati zajma, da li se tada na potraživanje iz ugovora o zajmu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u smislu članka 225. Zakona o obveznim odnosima ili trogodišnji rok zastare u smislu članka 226. Zakona o obveznim odnosima?“,
ističući da se radi o pitanju zbog koje udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
4. Istovremeno prijedlog podnosi i zbog razloga kao u čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Naime, riječ je o pitanju glede kojeg pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu jer je stav suda drugog stupnja posve u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda kao u odlukama poslovni broj Rev-1583/2014-2 od 16. listopada 2018., Rev-968/2023-2 od 4. siječnja 2024.
9. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
10. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
11. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
12. Na kraju ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institutu protutužbe koju u istom podnesku podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što je tuženik koristeći se svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189. ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
