REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1315/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VRTKO FLOR d.o.o., Novaki Šćitarjevski, Novaki Šćitarjevski 31, OIB: 54871327015, kojeg zastupa punomoćnik Leila Marković, odvjetnica u JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXII, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4397/2024-2 od 3. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2559/2018-51 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4397/2024-2 od 3. prosinca 2024. kojom je preinačena u točki I izreke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2559/2018-51 od 30. rujna 2024. i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.273,06 eura sa zateznom kamatom.
2. U prijedlogu naznačuje tri pitanja koja smatra važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije. Potražuje trošak prijedloga.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1470/1994-2 od 14. travnja 1999. uz tvrdnju da je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci protivno shvaćanju iznesenom u citiranoj odluci.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određena naznačena pravna pitanja iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja iznesen neodgovarajući razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se shvaćanjem iznesenim u odluci naznačenoj kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi. Osim toga, u odluci koja se kao razlog važnosti postavljenih pitanja navodi radi se o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji a koja je neusporediva sa utvrđenjima nižestupanjskih sudova i zbog tih razloga ta presuda ne daje razlog važnosti postavljenim pitanjima.
7.1. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno tvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznesenih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
7.2. Tvrdnji tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svodi na preispitivanje vlastitih navoda koji su suprotni navodima nižestupanjskih sudova.
7.3. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosude o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7.4. Predlaganjem postavljenih pitanja tužitelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
8. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
