REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1369/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GDH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Bažant, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1345/2023-2 od 7. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-234/2022-35 od 29. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1345/2023-2 od 7. studenoga 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1345/2023-2 od 7. studenoga 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1345/2023-2 od 7. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-234/2022-35 od 29. kolovoza 2023. po točkama I. i II. Izreke.
2. Tužiteljica podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog šest pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pošteno i pravično suđenje, pristup sudu i prava vlasništva. Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti reviziju protiv pobijane drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Odgovori na prva tri postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazlaganjem postavljenih pitanja tužiteljica izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužiteljica prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljna odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njenu korist.
4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi o kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
4.3. Tvrdnje tužiteljice kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svodi na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tužiteljica nije obrazložila zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužiteljica samo ukazuje na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijane odluke, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenje revizije.
4.4. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-501/10-2 od 29. svibnja 2012., Rev 1794/2001-2 od 19. siječnja 2005., Rev-3124/94, te rješenje poslovni broj Rev- 339/2024-2 od 3. travnja 2024.
4.5. Pogrešno je i shvaćanje predlagateljice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, u svakom od tih predmeta na koji se tužiteljica poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnoj slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužiteljica opravdala značaj važnosti istih pitanja.
5. Četvrtim, petim i šestim pitanjem podnositeljica ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.
7. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pošteno i pravično suđenje.
8.1. U odnosu na navod tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava odnosno pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola I Konvencije valja reći da ništa ne ukazuje da u okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili odredbe materijalnog prava razmjerno cilju i prekomjernom teretu tužiteljice.
9. Dakle, tužiteljica ničim nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
10. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odlučeno kao u stavku II. izreke.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
