Poslovni broj: UsI-393/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, Getaldićeva 6, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik SP, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom te opunomoćenika tuženika, dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/333, URBROJ: 512-25-23-2 od dana 21. prosinca 2023. II Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/23-01/329, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od dana 20. studenoga 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, da tužitelju UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/333, URBROJ: 521-25-23-2 od dana 21. prosinca 2023., tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/23-01/329, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od dana 20. studenoga 2023., u bitnom, naveo da je bio glavni organizator i inicijator obrane od pobunjenika i vojske JNA te provoditelj organizacije i ustrojstva Dragovoljačkog odreda Kijevo, na području sela Kijevo, koje da se tijekom 1990.- 1991. godine, nalazilo u sastavu tadašnje Općine Knin. Te aktivnosti da su podrazumijevale organizaciju, ustrojstvo i naoružavanje Dragovoljačkog odreda Kijevo, koji da je brojio oko 400 pripadnika. Ta dragovoljačka postrojba da je bila naoružana oružjem koje je upravo tužitelj osobno zadužio od strane MUP-a, RH i MORH-a te prenio uz pomoć nekoliko suboraca „doslovno na svojim leđima, preko planine Kozjak", do sela Kijevo. Dana 27. travnja 1991. godine da je u [adresa] ustrojena Policijska postaja Kijevo te da je dolaskom aktivnih pripadnika MUP-a RH, zapovjedništvo prešlo na zapovjednika PP Kijevo, EP. U odnosu za cijeli period koji je predmet ovoga postupka, da je tužitelj proveo u [adresa] obavljajući poslove obrane, izuzev kada bi odlazio preuzimati oružje i streljivo u policijskim postajama Sinj, Split, i Šibenik, odnosno Općinskim sekretarijatima ONO, koje da je onda naknadno dopremao u Kijevo. Navodi tužitelja da su istiniti te se imaju smatrati notornom činjenicom, a koje da tužitelj dokazuje slijedećim ispravama: izjava KP kao prvog zapovjednika 4. gardijske brigada te RP načelnika Sekretarijata ONO Split (obojica članovi zapovjedništva obrane Dalmacije), potvrda izdana od strane Policijske uprave Šibenske, broj: 511-13-01-S1/93 od dana 5. kolovoza 1993., potvrda izdana od strane PP Sinj, broj: 511-12-74-01/1-228/1-93 od dana 6. kolovoza 1993., potvrda izdana od strane Ureda za obranu Sinj, klasa: 8/93- 01/41, ur.broj: 512-47-07-93-1 od dana 29. prosinca 1993., izjava OP, sekretara Sekretarijata za ONO Sinj, izjava VP, zapovjednika PP Vrlika i Sinj, izjava ŠP, zaposlenika Sekretarijata za ONO Sinj, spisak dragovoljaca branitelja [adresa], sastavljen od strane tuženika klasa: 080-09/94-01/01, ur.broj: 3134-01/94-164 od dana 27. travnja 1994. (tužitelj da je zaveden pod rednim brojem 25 te da mu je ovjerovljen upravo utuženi period). Slijedom navedenog da se predlaže da sud nakon provedenoga postupka donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje tuženika te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi. Ukoliko bi bio sporan sadržaj i istinitost isprave koja je predana u spis, a odnosi se na spis dragovoljaca branitelja [adresa] da tužitelj potvrđuje kako izvornik dokumenta posjeduje te da ga može odmah dostaviti na uvid sudu i suprotnoj strani. Nadalje, za slučaj da bi i tada sastav i ovjera isprave bila sporna da se predlaže izvesti dokaz na načina da sud zatraži od Središnjeg vojnog arhiva označenu ispravu. Tužitelj da je zaprimio odgovor na tužbu tužene te da osporava navode u istom kao neosnovane. Cjelokupni postupak (pritom da se misli na prvostupanjski postupak) u odnosu na tužitelja da je proveden te je doneseno rješenje na temelju utvrđenja Ureda za obranu Šibenik. Tužitelj napominje činjenicu kako ured nije bio mjesno niti stvarno nadležan za utvrđivanje bilo kakvih činjenica za područje sela Kijevo na kojem je tužitelj proveo dio svog ratnog puta i to u periodu kako je to naznačeno u tužbi. Naime, da je selo Kijevo bilo sastavni dio tadašnje općine Knin, koja da s gradom Šibenikom ustrojstveno nije imala nikakve veze. Grad Knin da je tada bio pod kontrolom pobunjenika, a sve poslove civilne vojne uprave da su preuzele druge jedinice lokalne samouprave i to grad Sinj i grad Slit. Tužitelj da ustraje u izvođenju dokaza saslušanje predloženih svjedoka. Radi se o osobama koje su u spornom periodu obavljale najviše vojne i policijske dužnosti na području grada Sinja i Splita, a i Šibenika. Osobe koje su izravno osnivale, naoružavale i koordinirale, između ostaloga, i odred narodne zaštite, odnosno dragovoljački odred Kijevo. Svakako da se predlaže izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja. Ujedno da se napominje kako tužena u svom odgovoru na tužbu uporno navodi propise koje reguliraju braniteljske statuse, ali ne i za utuženi period. Naime, period koji je zatražen tužbenim zahtjevom da je reguliran odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Tužitelj i nadalje navodi činjenicu kako je svim njegovim suborcima iz udruženog perioda, a kojima je on osobno zapovijedao, priznat status te da se navedena činjenica, između ostaloga, može utvrditi upravo saslušanjem dva predložena svjedoka koji svoje navode mogu potvrditi i odgovarajućim ispravama. Sud svakako ne mora biti vezan osnovom koju je tužitelj predložio, već se braniteljski status tužitelja može i mora utvrditi po bilo kojoj drugoj zakonskoj osnovi.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. opunomoćenik tuženika naveo je da se u potpunosti protivi izvođenju predloženih dokaza jer da je, sukladno svim navodima iz odgovora na tužbu, neosporno utvrđeno činjenično stanje, a time i zahtjev za odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/333, URBROJ: 521-25-23-2 od dana 21. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I- 560-01/23-01/329, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od dana 20. studenoga 2023., a kojim je odbijen zahtjev UP, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 27. lipnja 1991. temeljem pripadnosti ONZ Kijevo.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se saslušaju svjedoci OP, VP, ŠP, NP i HP, da se sasluša tužitelj u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu te da se pribave podaci od Središnjeg vojnog arhiva i to spisak dragovoljaca branitelja [adresa], cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

11. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZHBDR dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je nestao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je poginuo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili je ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992., ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 8. listopada 1991. u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odnosno ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 16. prosinca 1991. u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 4. istog članka propisano je da se status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo.

12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja (a potom i status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata) moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/23-01/333 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Šibenik, dopisom KLASA: 560-01/23-01/24, URBROJ: 512M2-69-23-2 od dana 25. listopada 2023., dostavio tužiteljev zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ Kijevo u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 27. lipnja 1991.; da je tužitelj evidentiran u bazi „IS-PU, Sudjelovanje u DR“, kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdobljima od 27. travnja 1991. do 1. lipnja 1991. (pričuvni sastav MUP-a RH), od 19. lipnja 1991. do 30. rujna 1992. (MORH), od 1. listopada 1992. do 1. veljače 1993. (VP 8264 Knin) te od 2. veljače 1993. do 30. lipnja 1996. (MORH); da je JP, u svojstvu tadašnjeg ratnog načelnika PU Šibenik u izjavi od dana 19. srpnja 2005. u istom predmetu, naveo da na području PU kojoj je bio na čelu nisu bili oformljeni naoružani odredi NZ te nikakvi drugi legalno naoružani odredi osim MUP-a RH i ZNG-a; da je uvidom u stranice 226. i 227. knjige „Blokade i osvajanja vojarni u RH 1991.“ razvidno da u Šibeniku i šibenskom području naoružani odredi NZ nisu zaživjeli kao vojna formacija 1991.; da uvidom u arhivu nije pronađen podatak o tome da je tadašnji Općinski sekretarijat poslao Ministarstvu obrane RH bilo kakve podatke o organiziranju, popisima i djelovanju naoružanih odreda NZ u Šibensko-kninskoj županiji (da su tada u Šibeniku postojale legalne snage MUP RH odnosno PU Šibensko-kninska te 113. brigada HV-a); da osobe koje su, tada, organizirano sudjelovale u organiziranom oružanom otporu agresoru s područja tadašnje općine Šibenik imaju reguliran status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata počevši od dana 7. listopada 1990. kao pripadnici pričuvnog sastava MUP-a RH ili kao pripadnici VP 2135 Šibenik koja da je osnovana dana 19. lipnja 1991. ili kao pripadnici VP 1108 Drniš koja je osnovana dana 1. prosinca 1991.; da Područni odsjek za poslove obrane Šibenik nije pronašao pisani dokaz ili pismeni nalog po kome bi navedena formacija NO NZ Kijevo bila pod nadležnošću ili subordinacijom OS RH ili MUP-a RH; da iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Šibenik KLASA: 560-01/23-01/24, URBROJ: 512M2-69-23-2 od dana 25. listopada 2023. proizlazi da ne postoje podaci da je tužitelj u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite sela Kijevo u sastavu općine Knin te da se u istom očitovanju navodi da su sve osobe koje su organizirano sudjelovale u oružanom otporu agresoru s područja općine Šibenik regulirale status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 17. listopada 1990. kao pripadnici pričuvnog sastava MUP-a, ili kao pripadnici VP 2135 Šibenik (113. br. HV) koja je osnovana 19. lipnja 1991. Ili kao pripadnici VP 1108 Drniš (142. br. HV) koja je osnovana 1. prosinca 1991.; da nije pronađen nikakav pisani dokaz ili pismeni nalog po kome bi formacija NO NZ Kijevo bila pod nadležnošću ili subordinacijom OS RH ili MUP-a.

15. Naime, iz onog što proizlazi iz spisa upravnog tijela KLASA: UP/II 560-01/23- 01/333 vidljivo je da tužitelj s pravom upire na to da u tijeku upravnog postupka nisu ocijenjeni svi dokazi kojima raspolaže, a posebice oni koje dostavlja uz tužbu: izjava KP kao prvog zapovjednika 4. gardijske brigada te RP načelnika Sekretarijata ONO Split (obojica članovi zapovjedništva obrane Dalmacije), potvrda izdana od strane Policijske uprave Šibenske, broj: 511-13-01-S1/93 od dana 5. kolovoza 1993., potvrda izdana od strane PP Sinj, broj: 511-12-74-01/1-228/1-93 od dana 6. kolovoza 1993., potvrda izdana od strane Ureda za obranu Sinj, KLASA: 8/93-01/41, UR.BROJ: 512-47-07-93-1 od dana 29. prosinca 1993., izjava OP, sekretara Sekretarijata za ONO Sinj, izjava VP, zapovjednika PP Vrlika i Sinj, izjava ŠP, zaposlenika Sekretarijata za ONO Sinj, spisak dragovoljaca branitelja [adresa], sastavljen od strane tuženika KLASA: 080-09/94- 01/01, UR.BROJ: 3134-01/94-164 od dana 27. travnja 1994. (tužitelj da je zaveden pod rednim brojem 25 te da mu je ovjerovljen upravo utuženi period). Ujedno, tužitelj ističe da su upravna rješenja donesena na temelju utvrđenja Ureda za obranu Šibenik, međutim da taj ured nije bio mjesno niti stvarno nadležan za utvrđivanje bilo kakvih činjenica za područje sela Kijevo koje da je tada bilo sastavni dio tadašnje općine Knin, a koja da s gradom Šibenikom ustrojstveno nije imala nikakve veze. Grad Knin da je tada bio pod kontrolom pobunjenika, a sve poslove civilne vojne uprave da su preuzele druge jedinice lokalne samouprave i to grad Sinj i grad Split.

16. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj Sud je utvrdio da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a). Naime, prvostupanjsko upravno tijelo, a tako niti tuženik nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, radi čega je na tako manjkavo činjenično stanje pogrešno primijenjena zakonska odredba čl. 3. ZHBDR, dok se gore citirana odredba čl. 5. ZHBDR u upravnim rješenjima nigdje niti ne spominje, a tužitelj je zatražio da se utvrdi da bi stekao status ne samo hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već i status hrvatskog branitelja-dragovoljca.

17. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

18. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da pravilno ocijeni sve materijalne dokaze kojima tužitelj raspolaže te pribavi potrebna očitovanja koja se tiču tadašnje povezanosti [adresa] sa područjem Sinja i Splita (a ne Šibenika), sasluša predložene svjedoke i tužitelja te nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog prava (vodeći računa o tome da je tužitelj tražio i da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja-dragovoljca), ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

19. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1.

ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 1. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, Getaldićeva 6

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu,

Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/23-01/333

- u spis