Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-10/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, sa sjedištem u [adresa], zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Borić i Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Kozjak & Rendić j.t.d. iz Varaždina, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. travnja 2025. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u Varaždinu Zvijezdane Rauš-Klier, poslovni broj: OVRV-5214/2019 od 7. studenoga 2019. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku MK da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju INKASO.HR d.o.o., isplati iznos od 2.611,53 EUR (dvije tisuće šesto jedanaest eura i pedeset tri centa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

513,68 EUR od 21.02.2013.

197,43 EUR od 21.03.2013.

168,97 EUR od 21.04.2013.

166,57 EUR od 21.05.2013.

1.178,71 EUR od 21.06.2013.

386,17 EUR od 16.07.2013.

pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 1.1.2008. po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u Varaždinu u Varaždinu Zvijezdane Rauš-Klier, poslovni broj: OVRV-5214/2019 od 7. studenoga 2019. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku, u ovom postupku tuženiku MK da ovrhovoditelju, u ovom postupku tužitelju INKASO.HR d.o.o. naknadi nastale stvarne troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.008,45 kn i predvidive troškove od 975,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku MK da tužitelju INKASO.HR d.o.o. u roku od 15 dana nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.985,77 EUR (dvije tisuće devetsto osamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove presude, 1. travnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnih troškova od 687,90 EUR odbija.

IV. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku u [adresa] Zvijezdani Rauš-Klier protiv ovršenika, ovdje tuženika radi naplate potraživanja od 19.676,46 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Javni bilježnik je i usvojio prijedlog tužitelja te je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovrv-5214/2019 od 7. studenoga 2019. Protiv tog rješenja o ovrsi ovdje tuženik je podnio pravovremeni prigovor kojim se pobija predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i odluka o trošku, a osporava se osnova i visina predmetne tražbine.

2. Tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji u ovom postupku predstavlja odgovor na tužbu prvo ističe prigovor zastare u smislu odredbe iz članka 214. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, jer ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze, budući da iz samog prijedloga za ovrhu, kao i vjerodostojne isprave u prilogu, proizlazi da je riječ o tražbinama dospjelim još 2013. Podredno, poriče da bi uopće imao ikakvih nepodmirenih obveza prema ovrhovoditelju. Stoga predlaže da sud pobijano Rješenje o ovrsi stavi izvan snage, ukine sve provedene radnje, nastavi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U povodu prigovora ovršenika, ovdje tuženika ovaj sud je 30. lipnja 2020. svojim rješenjem stavio van snage rješenje javnog bilježnika broj Ovrv-5214/2019 od 7. studenoga 2019., te se postupak u odnosu na ovršenika, a ovdje tuženika nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u svom podnesku kojim se očituje na navode iz prigovora tuženika navodi da je Trgovačko društvo Tele 2 d.o.o. nakon raskida pretplatničkog ugovora sa pravnom osobom u kojoj je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje - RIAN MEDIA d.o.o., [adresa], Ugovorom o cesiji ustupilo tužitelju (trgovačkom društvu predmetno dospjelo, a neplaćeno, potraživanje prema RIAN MEDIA d.o.o., po osnovi pružanja javnih komunikacijskih usluga. Tuženik je u trenutku nastanka utuženog potraživanja bio osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o te je s prednikom tužitelja sklopio ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga za brojeve: [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona]. RIAN MEDIA d.o.o. nije podmirilo račune za pružene telekomunikacijske usluge i preuzeti uređaj, a predmetno dugovanje utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier pos.br.: Ovrv-1793/2013 od 15.7.2013. u odnosu na navedenu pravnu osobu, a tim rješenjem prekinuta je i zastara potraživanja za predmetno dugovanje. Člankom 233. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Člankom 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Daljnjim stavkom 4. propisana je presumpcija odgovornosti člana za zloupotrebu društva naročito u slijedećim slučajevima: ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Navedene odredbe uređuju odgovornost članova društva za obveze društva i ne radi se o odgovornosti za štetu. Zloupotreba prava postoji kad se pravo ostvaruje suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato (čl.6.ZOO). U konkretnom slučaju tuženik je u ime društva sklopio ugovor o pretplatničkom odnosu sa prednikom tužitelja u trenutku kada je poslovanje društva otežano, što znači da društvo nije moglo podmirivati preuzete obveze i time zloupotrebljava pravo da ne odgovara za dugove društva. Takvim postupanjem tuženik je zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za nastale obveze društva na način da je koristio usluge i opremu prednika tužitelja bez da je za iste usluge podmirio račune te 8.12.2012. ulazi u blokadu iz koje kratkotrajno izlazi 20.6.2013., a za koje vrijeme je koristio usluge prednika tužitelja i dodatno zaduživao društvo. Iz specifikacije svakog pojedinog računa i više je nego vidljivo da su usluge intenzivno korištene, a nisu podmirene. Tuženik je korištenjem telekomunikacijskih usluga i zaduživao društvo znajući da obveze neće moći podmiriti, što predstavlja klasičnu zlouporabu prava da ne odgovara za dugove društva čime nedvojbeno ispunjava uvjete iz čl.10. st. 3. i 4. ZTD-a. Dana 23.3.2016. Trgovački sud u Varaždinu otvorio je i zaključio stečajni postupak rješenjem St-1084/2015, a iz kojega je razvidno da nije dostavio nikakve podatke o imovini koje društvo ima. Nadalje, tuženik u slučaju ispunjenja pretpostavki iz čl.10. st. 3. i 4. ZTD-a za obveze društva RIAN MEDIA d.o.o. odgovara kao jamac- platac, što je i stav pravne teorije o naravi tuženikove odgovornosti, pa tako akademik RK u izvornom znanstvenom radu - Odgovornost članova za obveze društva kapitala, jasno navodi slijedeće: „Za odgovornost člana društva bitno je: da pravni odnos iz kojega nastaje obveza za koju član odgovara ne postoji između vjerovnika i člana društva, nego između vjerovnika i društva za obvezu kojeg član odgovara, da društvo preuzimajući obvezu ne djeluje u ime člana, nego u svoje ime i da je stoga riječ o odgovornosti člana društva za tuđu, a ne za vlastitu obvezu. Stoga, na spomenutu odgovornost člana društva valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o solidarnom jamstvu. Odgovornost je propisana zakonom. Iako je obveza solidarnog jamca, kao i jamca općenito akcesorna, što znači da dijeli pravnu sudbinu obveze glavnog dužnika, od navedene akcesornosti postoje određene iznimke, a jedna je propisana u čl. 114. Zakona o obveznim odnosima koji glasi: "U slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga. Smanjenje obveze glavnog dužnika (RIAN MEDIA d.o.o.) u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze." S obzirom da je, mutatis mutandis, obveza društva prema tuženiku teoretski prestala, to za sobom nije povuklo i prestanak obveze solidarnog jamca - tuženika, prema tužitelju. Tuženik i dalje odgovara za obvezu trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. kao solidarni jamac te tužitelj ima puno pravo tražiti naplatu izravno od tuženika sukladno gore citiranim odredbama ZTD-a i ZOO-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog te naložiti tuženiku podmirenje nastalih parničnih troškova.

5. U podnesku od 12. listopada 2020. tuženik navodi da osporava osnovanost tužbe, odnosno platnog naloga sadržanog u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika te osnovanost navoda tužitelja sadržanih u podnesku od 17. srpnja 2020. Nesporno je da je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. Također, nesporno je da je trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o. brisano dana 8.8.2016. rješenjem Trgovačkog suda posl.br. Tt-16/3478-2. Međutim, tuženik osporava da bi bio dužan podmiriti utuženi novčani iznos tužitelju, a koji iznos prema navodima podneska tužitelja od 17. srpnja 2020. proizlazi iz nepodmirenih računa društva RIAN MEDIA d.o.o. za pružene telekomunikacijske usluge i preuzeti uređaj, odnosno pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier od 15. srpnja 2013. posl.br. Ovrv-1793/2013. Tužitelj u spis predmeta dostavlja isključivo zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa, dok ne dostavlja pojedinačno sklopljene ugovora između trgovačkih društava TELE 2 d.o.o. i RIAN MEDIA d.o.o. Opovrgava se navod da bi tuženik u svojstvu osobe ovlaštene za zastupanje društva RIAN MEDIA d.o.o. zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva i to na način da bi koristio društvo s namjerom oštećenja vjerovnika društva, odnosno konkretno da je u svojstvu osobe ovlaštene za zastupanje društva RIAN MEDIA d.o.o. sklopio ugovor s prednikom tužitelja u trenutku kada društvo nije moglo podmirivati obveze prema vjerovnicima. Prilikom podnošenja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (2012.) koji su dostavljeni od strane tužitelja u spis predmeta, trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o. aktivno je poslovalo te nije bilo nelikvidno u smislu zakonskih odredbi. Pritom, tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje navedenog trgovačkog društva ni na koji način nije znao, niti mogao predvidjeti da će društvo zapasti u financijsku situaciju koja će dovesti do stečajnog postupka i brisanja subjekta u 2016. godini. Nepodmirenje obveza od strane društva RIAN MEDIA d.o.o. po računima za telekomunikacijske usluge od siječnja do lipnja 2013. te nastavno pokretanje ovršnog postupka u srpnju 2013. bilo je uvjetovano financijskim poteškoćama nastalim nakon podnošenja prethodno opisanih zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, odnosno tek početkom 2013. Nastavno, trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o. nije podnijelo predmetne zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa u razdoblju kada nije moglo podmirivati dospjele obveze, a niti je tada bilo izvjesno da dužnik neće moći podmirivati buduće obveze (dospjele tokom 2013.). Trgovačko društvo uredno je podmirivalo obveze prema tele operatoru do računa za siječanj 2013., kada je zbog financijskih problema prestalo s plaćanjem. Dakle, krajnje je apsurdno govoriti o bilo kakvoj zlouporabi ovlasti osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva u uvjetima u kojima nije niti bilo naznaka otvaranja stečajnog postupka, odnosno u uvjetima u kojima trgovačko društvo nije bilo u stanju nelikvidnosti, a osim toga uredno podmirivalo dospjele obveze po izdanim računima u periodu koji je slijedio podnošenju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa. Nadalje, ukazuje se i na činjenicu koja proizlazi iz dokumentacije predane od strane tužitelja u spis predmeta, da je trgovačkom društvu RIAN MEDIA d.o.o. bilo omogućeno korištenje telekomunikacijskih usluga tokom 2013. neovisno od činjenice neurednog podmirenja dospjelih obveza, što ukazuje i na postupanje prednika tužitelja (vjerovnika) protivno načelu savjesnosti i poštenja, te protivno Općim uvjetima poslovanja, kao i navodima o privremenoj obustavi korištenja usluga uvjetovanih nepodmirenjem dospjelog dugovanja, istaknutih na poleđini pojedinih računa koje tužitelj dostavlja u spis predmeta. Krajnje je neosnovano bilo kakvo pozivanje tužitelja na nesavjesnost tuženika kao osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva kojemu su isporučivane usluge tokom dužeg vremenskog perioda počevši od 2012. godine, a da pritom ne vodi računa o nesavjesnosti postupanja svog prednika koji je, neovisno od činjenice nepodmirenja izdanih računa u 2013., i nadalje nastavio s isporukom svojih usluga. Time da se još jednom napominje da u trenutku podnošenja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa, ali i određeni period nakon istih, društvo RIAN MEDIA d.o.o. uredno je podmirivalo svoje obveze prema vjerovnicima, uključivo i predniku vjerovnika (što je jedino relevantno za odluku o meritumu u ovoj pravnoj stvari).Tuženik ističe i prigovor zastare predmetne tražbine, budući da potraživanje prednika tužitelja s osnova računa za isporučenu telekomunikaciju uslugu trgovačkom društvu RIAN MEDIA d.o.o. nije prema njemu osobno utvrđeno pravomoćnom i ovršnom odlukom koja bi utjecala na tijek zastare. Ovršna isprava postoji isključivo u odnosu na trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o., dok je u odnosu na tuženika ovršni postupak za podmirenje tražbina za telekomunikacijske usluge s dospijećima u 2013. pokrenut tek 2019., pa nema govora u prekidu tijeka zastare u odnosu na tuženika. Sukladno članku 215. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Ukoliko tužitelj tvrdi da je temeljem odredbi Zakona o trgovačkim društvima došlo do proboja prava osobnosti te da je nastavno ovlašten za podmirenje svojih dospjelih potraživanja teretiti upravo tuženika osobno, tada je ovršni ili parnični postupak mogao pokrenuti u zastarnom roku koji je počeo teći od dana dospijeća naznačenog na pojedinom računu. Tuženik nije slijednik društva RIAN MEDIA d.o.o. te tako tijek zastarnog roka u odnosu na obveze društva RIAN MEDIA d.o.o. prema pojedinim vjerovnicima ni na koji način ne utječe na eventualne obveze tuženika osobno (koje obveze nisu niti utvrđene!) prema vjerovnicima društva RIAN MEDIA d.o.o. Slijedom svega navedenog, predlaže se Naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužitelja da nadoknadi troškove postupka tuženiku.

6. Tužitelj u podnesku od 30. listopada 2020. ističe da svaki od sklopljenih Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, zajedno s Općim uvjetima i pripadajućom dokumentacijom predstavlja Ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga, a potpisom svakog od navedenih ugovora, tuženik je u ime i za račun Rian Media d.o.o. preuzeo obvezu podmirivanja računa za pružene usluge. Jednako tako potvrdio je da je primio svu dokumentaciju koja sa Zahtjevom sačinjava Ugovor. Dakle, uz svaki od sklopljenih ugovora, tuženik je preuzeo i uređaje koje kasnije nije niti prijavio kao imovinu u stečajnu masu niti je podnio prokazni popis imovine što je već indikator da je zatajio postojanje mobilnih uređaja što je zasigurno zlouporaba prava iz čl.10.st3. ZTD-a. Tuženik tvrdi da nije koristio društvo da bi oštetio vjerovnike, a ta njegova izjava nije u skladu s onim što je tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje i član društva činio. U trenutku kada je Rian media d.o.o. u blokadi, on i dalje naručuje usluge prednika tužitelja što je zasigurno zlouporaba prava da se za te nove obveze nastale u trenutku blokade računa ne odgovara. Dakle, tuženik je jednostavno trebao zatražiti prekid pružanja usluga od prednika tužitelja kako ne bi stvarao daljnje troškove, a neprijavljivanjem uređaja u stečajnu masu, tuženik je zatajio postojanje imovine društva. Prema navodima tuženik, prednik tužitelja je „kriv“ što je kupcu isporučivao usluge koje nisu podmirene, a kupac ne odgovara nizašto. Takova konstatacija je krajnje apsurdna, jer je vidljivo da se time zlorabi „štit“ neodgovornosti za obveze društva. Nadalje, RIAN MEDIA d.o.o. nije podmirilo račune za pružene telekomunikacijske usluge i preuzeti uređaj, a predmetno dugovanje utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier pos.br.: Ovrv-1793/2013 od 15.7.2013. u odnosu na navedenu pravnu osobu. Predmetnim rješenjem prekinuta je i zastara potraživanja za predmetno dugovanje. Člankom 233. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stavove tužitelja potvrđuje i recentna sudska praksa koja se ovom prilikom dostavlja: Pravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu pos.br. Povrv-406/2019. od 24.9.2020. i Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pos.br. Povrv- 219/2020 od 2.7.2020.

7. Ovaj predmet je dostavljen od strane javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona na rješavanje ovome sudu. Sud je svojim rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a to temeljem odredbe iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17- dalje OZ).

8. Tužitelj je na ročištu održanom 15. prosinca 2021. izjavio da i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Na ročištu održanom 24. veljače 2021. tuženik je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, da iz podneska tužitelja od 15.9.2020. proizlazi da je trgovačko društvo Rian Media d.o.o. zasnivalo pretplatničke odnose s tužiteljem tijekom 2012. godine u kom periodu društvo nije bilo u blokadi te je uredno podmirivalo svoje obveze pa stoga smatra da nema mjesta osobnoj odgovornosti zbog svega nekoliko neplaćenih računa. Tužitelj je te navode tuženika osporio, naveo je da su bez značaja za donošenje odluke u ovome parničnome predmetu budući da je jedino relevantno da je tuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva Rian Media d.o.o. i nakon što je nastupila blokada računa nastavio koristiti pretplatničku uslugu iako su zakonom propisane obveze odgovorne osobe za postupanje u uvjetima blokade te je isti trebao raskinuti Ugovor s Tele 2 d.o.o. te ukoliko je želio nastaviti korištenje usluge prijeći na prepaid način pružanja usluge.

9. U podnesku od 21. prosinca 2020. tužitelj navodi da je prednik tužitelja Tele 2 d.o.o., sada pod novom tvrtkom Telemach Hrvatska d.o.o., dostavilo tužitelju konto karticu za dužnika Rian media d.o.o., a iz koje je razvidno da inicijalno dugovanje iznosi 16.766,87 kn. Zadnji utuženi iznos od 2.909,59 kn odnosi se na troškove ovršnog postupka koje je tužitelj imao prema Rian media d.o.o., trošak ovršnog postupka pos.br.: Ovrv-1793/2013 vođenog kod javne bilježnice Zvijezdane Rauš-Klier, a koje ima pravo potraživati sukladno čl. 109. st.3. Zakona o obveznim odnosima: „Jamac je dužan naknaditi potrebne troškove koje je vjerovnik učinio radi naplate od glavnog dužnika.“ Uz taj podnesak je dostavio i najnoviju praksu, Općinskog suda u Čakovcu pos.br.: Povrv-21/2020 od 18.12.2020. gdje navedeni sud u bitnome navodi slijedeće: „Shodno svemu iznesenom, imajući u vidu da je tuženik ugovor o pretplatničkom odnosu s prednikom tužitelja (Tele2 d.o.o.) sklopio u ime trgovačkog društva LUNI j.d.o.o. znajući da navedeno društvo, budući je bilo nesposobno za plaćanje, neće moći podmirivati obveze iz tog pretplatničkog odnosa te da unatoč činjenici da je znao i bio svjestan da se računi za ugovorene usluge ne podmiruju, nije ništa poduzeo glede prestanka tog pretplatničkog odnosa čime bi se spriječilo stvaranje daljnjih obveza za društvo, znači korištenjem telekomunikacijskih usluga i uređaja zadužio društvo, troškove kojih usluga nije podmirivao, dakle koristio društvo na štetu pravnog prednika tužitelja (Tele2 d.o.o.) i time zlouporabio prava da ne odgovara za dugove društva, slijedom čega se ukazuju osnovanim navodi tužitelja o zlouporabi prava tuženika, kao člana navedenog društva, i njegovoj odgovornosti osnovom odredbi članka 10. st. 3. i 4. ZTD-a.“ Shodno navedenom, evidentno je da je potraživanje tužitelja osnovano te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženiku podmirenje nastalih parničnih troškova.

10. U podnesku od 28. prosinca 2020. tužitelj navodi da iz zaprimljenog očevidnika o danima insolventnosti iz kojih jasno i nedvojbeno proizlazi upravo ono što tužitelj i navodi u pripremnom podnesku od 17.7.2020., s tim da je društvo Rian media d.o.o. ušlo u blokadu i ranije nego je tužitelj naveo i to već 5.12.2012. godine te do brisanja iz iste ne izlazi. Utuženi račun odnose se na razdoblje od siječnja do lipnja 2013. godine u kojem su usluge prednika tužitelja korištene, a tuženik nije ništa poduzeo da obustavi njihovu isporuku i da dodatno zadužuje društvo. Jasno je da je zlouporaba iz čl.10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima i više nego dokazana, jer je tuženik imao mogućnost zatražiti obustavu usluga od prednika tužitelja i jednostavno prebaciti telekomunikacije na pre-paid uslugu, odnosno na način da se prvo plati određeni iznos koji pretplatnik koristi dok ima sredstava. Na taj način ne bi se dogodilo da se društvo zadužuje i da se usluge ne plaćaju, a odgovornost na tome isključivo je na tuženiku.

11. U ovom predmetu donesena je prvostupanjska Presuda poslovni broj: Povrv-407/2019-19 od 29. ožujka 2021. kojim je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, odnosno održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier u [adresa] poslovni broj: Ovrv-5214/2019 od 7. studenog 2019. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku MK, da ovrhovoditelju ovdje tužitelju Inkaso HR d.o.o., isplati iznos od 19.676,46 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u razdoblju dospjelosti od 21. veljače do 16. srpnja 2013., dok je navedeni platni nalog ukinut u dijelu koji se odnose na stvarno nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.008,45 kuna i predvidive troškove u iznosu od 975,00 kuna. Rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj: Gž-641/2021-2 od 20. prosinca 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, pa je nakon toga proveden novi prvostupanjski postupak u skladu sa uputama drugostupanjskog suda. S obzirom na to da do povrede zbog kojeg je presuda ukinuta nije došlo tijekom prethodnog postupka, sud je sukladno izmijenjenom čl. 377. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19.), u novom postupku proveo glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Postupak je proveden u skladu sa uputama drugostupanjskog suda te je donesena nova prvostupanjska presuda. U ponovljenom postupku sud je pored dokaza provedenih u prethodnom prvostupanjskom postupku pročitao po tuženiku dostavljene opće uvjete poslovanja te je saslušao tuženika kao stranku u svrhu dokazivanja, budući da je taj dokaz bio predložen po tuženiku do zaključenja prethodnog postupka, a nije proveden, jer tuženik nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti saslušan.

12. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: Izvod iz poslovnih knjiga od 4.11.2019. (strana 3 spisa), dokumentacija predana uz podnesak tužitelja od 17.7.2020. u omotnici (strana 17-83 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6.4.2012. za [broj telefona] s prilogom – Samsung I9100 (strana 85-87 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 14.4.2012. za [broj telefona] s prilogom Nokia N9 (strana 88-89 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 17.10.2012. za [broj telefona] i [broj telefona] s prilogom- Samsung Galaxy i Panasonic KX-TU (strana 90-91 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23.2.2012. za [broj telefona] s prilogom – Samsung I9100 (strana 92-93 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6.4.2012. za [broj telefona] s prilogom – Samsung S5570 (strana 94-95 spisa), Presuda Općinskog suda u Varaždinu broj 2 Povrv-406/2019-14 od 24. rujna 2020. (strana 162-168 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu 70 Povrv-219/20-12 od 2. srpnja 2020. (strana 109-113 spisa), Presuda Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž- 776/2020-2 od 28. listopada 2020. (strana 119-124 spisa), Presuda Općinskog suda u Čakovcu 16 Povrv-21/2020-14 od 18. prosinca 2020. (strana 132-140 spisa), stanje duga na dan 1.3.2012. (strana 142-143 spisa), dopis FINA-e od 24.12.2020. (strana 144 spisa) te priloženi mu podaci o broju dana neprekidne blokade (strana 145- 154 spisa), podaci FINA-e o poslovnom subjektu od 22.12.2020. (strana 155 spisa), isprave o stanju na dan 1.3.2012. od 21.12.2020. (strana 167-151 spisa), dokumentacija FINA-e (strana 176-187 spisa), opći uvjeti poslovanja Tele 2 d.o.o. (str. 243-259 spisa) te ostala dokumentacija tuženika dostavljena uz podnesak od 12.11.2024.( str. 260-295 spisa) te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

13. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 Citat, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

14. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova izvršenih telekomunikacijskih usluga TELE2 d.o.o. prema trgovačkom društvu RIAN MEDIA d.o.o. za razdoblje od veljače 2013. do srpnja 2013. te potraživanje temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-5214/2019.

15. Među strankama nije sporno:

- da ovlaštenje tužitelja proizlazi iz sklopljenog Ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i TELE2 d.o.o. Zagreb, Ulica grada na temelju kojeg je TELE2 d.o.o. ustupio svoje potraživanje INKASO.HR d.o.o. odnosno tužitelju.

- da je trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o koristilo telekomunikacijske usluge prednika tužitelja Tele 2 d.o.o., da računi za te usluge iz vremena od veljače 2013. do srpnja 2013. nisu podmireni te da je potraživanje po osnovu tih računa utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier pos.br.: Ovrv-1793/2013 od 15.7.2013.

- da je tuženik u trenutku nastanka utuženog potraživanja bio član trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. te osoba ovlaštena za zastupanje tog trgovačkog društva.

16. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i to da li je nastupila zastara potraživanja. Tuženik tvrdi da kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva i član tog trgovačkog društva ne odgovara za obveze tog trgovačkog društva, a i ističe prigovor zastare.

17. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem Ugovora o cesiji od 15. ožujka 2013. sklopljenog između tužitelja i TELE2 d.o.o. da je na temelju tog ugovora prednik tužitelja TELE2 d.o.o. ustupio utužen potraživanje INKASO.HR d.o.o. odnosno tužitelju.

- čitanjem konto kartice prednika tužitelja TELE2 d.o.o. za dužnika Rian media d.o.o. da dugovanje tuženika prema tužitelju iznosi 16.766,87 kn, od čega se utuženi iznos od 2.909,59 kn odnosi na troškove ovršnog postupka koje je tužitelj imao prema društvu Rian media d.o.o., trošak ovršnog postupka pos.br.: Ovrv-1793/2013 vođenog kod javne bilježnice Zvijezdane Rauš-Klier

- čitanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6.4.2012. za [broj telefona] s prilogom – Samsung I9100, Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 14.4.2012. za [broj telefona] s prilogom-Nokia N9, Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 17.10.2012. za [broj telefona] i [broj telefona] s prilogom- Samsung Galaxy i Panasonic KX-TU, Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23.2.2012. za [broj telefona] s prilogom- Samsung I9100 te Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6.4.2012. za [broj telefona] s prilogom-Samsung S5570, koji su svi potpisani od tuženika da je tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. s prednikom tužitelja, društvom TELE" d.o.o. sklopio ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga za brojeve: [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona]

- čitanjem Izvoda iz poslovnih knjiga od 4. studenog 2019. da se utuženi računi odnose na razdoblje od siječnja do lipnja 2013. te da nisu podmireni.

- čitanjem računa broj: 11491230, 11799082, 12099651, 12399031 i 12699369 te priloženih im specifikacija i detaljnih ispisa poziva (omotnica na str. 17-83 spisa) da je prednik tužitelja TELE2 d.o.o. trgovačkom društvu RIAN MEDIA d.o.o. na temelju prethodno navedenih ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga ispostavio račune za korištenje istih te da je to trgovačko društvo predmetne usluge koristilo.

- čitanjem Rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-1084/2015 da je taj sud 23.3.2016. otvorio i zaključio stečajni postupak nad trgovačkim društvom RIAN MEDIA d.o.o. te da tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje tog trgovačkog društva nije dostavio nikakve podatke o imovini društva, a što je razvidno i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra.

- čitanjem očevidnika o danima insolventnosti od 24.12.2020. dostavljenim od strane FINE (strana 144 spisa) te priloženih mu podataka o broju dana neprekidne blokade (strana 145- 154 spisa) podaci FINA-e o poslovnom subjektu od 22.12.2020. (strana 155 spisa), isprave o stanju na dan 1.3.2012. od 21.12.2020. (strana 167-151 spisa), dokumentacija FINA-e (strana 176-187 spisa) proizlazi da je trgovačko društvo Rian media d.o.o. bilo u neprekidnoj blokadi u razdoblju od 21. prosinca 2011. do 27. svibnja 2012., da nakon toga kraće vrijeme nije bilo u blokadi, da je ponovo bilo u blokadi od 1. ožujka 2013. do 19. lipnja 2013., da je blokada prekinuta do 15. kolovoza 2013. te je nastavljena od neprekidno od 26. kolovoza 2013. do 8. kolovoza 2016., da dakle do brisanja iz sudskog registra iz blokade ne izlazi.

- čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o. (u omotnici na str. 17-83 spisa.) da je tuženik u vrijeme nastanka utuženog potraživanja bio član tog trgovačkog društva i jedina osoba ovlaštena za njegovo zastupanje.

- čitanjem Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. sud je utvrdio da prema čl. 16. pretplatnički odnos može raskinuti Pretplatnik slanjem obavijesti o raskidu Tele2 telefaksom ili na drugi primjeren način pisanim putem te da u slučaju kad Pretplatnik jasno zatraži raskid Pretplatničkog ugovora, isti će mu biti omogućen u roku jednog radnog dana od dana u kojem je raskid zatražen s tim da nakon raskida Pretplatničkog ugovora Pretplatnik ostaje u obvezi podmiriti sva dugovanja prema Tele2. Nadalje je sud utvrdio da postoji mogućnost korištenja Pre-paid korisničkog računa, a pre-paid korisnik može koristiti Tele2 usluge u novčanoj vrijednosti koja se nalazi na pre-paid korisničkom računu do isteka roka uporabe Tele2 bona, a u slučaju isteka roka uporabe bona ili raskida pretplatničkog odnosa, Pre-paid korisnik ima pravo na povrat ili naknadu neiskorištenog novčanog iznosa računa.

18. Neke odlučne činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza tuženika. Tuženi u svom iskazu navodi da je tuženik bio član i direktor društva Rian Media d.o.o. koje je nakon provedenog stečajnog postupka 2016. brisano iz sudskog registra, da su se redovito podmirivali računi sve do 2013. kad su se pojavili problemi u poslovanju, pa tako i računi prednika tužitelja TELE 2 osim onih koje zbog poslovnih problema više nisu bili u mogućnosti platiti, da misli da društvo u veljači i travnju 2012. kad je sklopio ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga sa prednikom tužitelja Tele 2 s obveznim trajanjem od 24 mjeseca nije bilo u blokadi, da te ugovore ne bi u tom slučaju niti mogao sklopiti, jer tele operateri pije sklapanja ugovora sve provjeravaju pa i to da li je određena tvrtka u blokadi, da mobiteli u stečajnom postupku nisu prijavljeni kao imovina društva jer je knjigovodstvo koje je obavljalo te poslove vjerojatno smatralo da ti mobiteli nemaju više nikakvu vrijednost, da se ne sjeća koje marke su bili ti mobiteli, da su nastavili koristiti usluge prednika tužitelja ugovorene 2012. i nakon što je tvrtka ušla u blokadu, da nisu prebacili ugovore na pre-payd uslugu odnosno uslugu putem bonova kod koje se unaprijed uplaćuje iznos za usluge koje će se koristiti u određenom razdoblju, jer im prednik tužitelja nije ponudio takvu vrstu usluge, s tim da ne zna da li bi prelazak na takvu vrstu usluge stopiralo prethodno zaključeni ugovor.

19. Sud je iskaz tužitelja, osim u dijelu u kojem navodi da računi trgovačkog društva Rian Media d.o.o. u vrijeme sklapanja ugovora nisu bili blokirani, što je u proturječju s drugim provedenim dokazima, podacima dostavljenima od strane Fine, prihvatio kao vjerodostojan te na temelju istog zaključio da je tuženik kao direktor i član društva Rian media d.o.o. sklopio predmetne ugovore o korištenju usluga prednika tužitelja, tele operatera Tele 2 d.o.o., nakon toga dopustio da se koriste usluge tog tele operatera iako se zbog poteškoća u poslovanju te dugotrajne neprekidne blokade računa nisu mogle plaćati zbog čega je nastao dug za koji tužitelj u ovom postupku traži da ga plati tuženik po osnovu odgovornosti člana društva za obveze društva, da nije poduzeo nikakve radnje da spriječi nastajanje tog duga, da se prestanu koristiti usluge koje se ne mogu plaćati ili da se s pružateljem usluga ugovori drugačiji način korištenja i plaćanja usluga te da nakon što je otvoren stečajni postupak, imovinu koju je društvo steklo na temelju tih ugovora, mobitele, nije prijavio u stečajnu masu kao imovinu društva.

20. Na temelju sklopljenog Ugovora o cesiji kojim je reguliran ustup nenaplaćenih potraživanja Tele 2 d.o.o. na Inkaso.HR d.o.o., a koja potraživanja Tele 2 d.o.o. ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, Tele 2 d.o.o. je ustupio sva prava iz prenesenih potraživanja na Inkaso.HR d.o.o., omogućivši tako istome ista prava prema dužnicima kakva je Tele 2 d.o.o. imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničkom odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o., a tim ugovorom je na tužitelja preneseno i predmetno potraživanje.

21. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 4. studenoga 2019. proizlazi da je osnova potraživanja prema tuženiku njegova odgovornost kao člana trgovačkog društva RIAN MEDIA po osnovi čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima za neplaćene račune za telekomunikacijske usluge Tele 2 d.o.o. i to računa broj: 11491230 s datumom dospijeća 20. 2. 2013. u iznosu od 3.870,30 kn, 11799082 s datumom dospijeća 20. 3. 2013. u iznosu od 1.487,51 kn, 12099651 s datumom dospijeća 20. 4. 2013. u iznosu od 1.273,08 kn, 12399031 s datumom dospijeća 20. 5. 2013. u iznosu od 1.255,00 kn i 12699369 s datumom dospijeća 20. 6. 2013. u iznosu od 8.880,98 kn te troškova ovršnog postupka broj Ovrv-1793/2013 s datumom dospijeća 15. 7. 2013. u iznosu od 2.909,59 kn. Prezentirani podaci proizlaze i iz priloženih pojedinačnih mjesečnih računa, a iznos od 2.909,59 kn iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier posl. br. OVRV-1793/2013 od 15. siječnja 2013.

22. Nesporno je, a to proizlazi i iz po tužitelju priloženog izvatka iz sudskog registra da je tuženik u trenutku nastanka utuženog potraživanja bio član i direktor, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje društva RIAN MEDIA d.o.o., a iz priložene dokumentacije proizlazi da je u vremenu od 6. 4. 2012. do 17. 10. 2012. s prednikom tužitelja (Tele2 d.o.o.) sklopio četiri prethodno navedenih ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga, koje nije podmirilo račune za pružene telekomunikacijske usluge i preuzete uređaje, pa je predmetno dugovanje u odnosu na navedenu pravnu osobu utvrđeno pravomoćnim i ovršnim Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier posl. br. OVRV-1793/2013 od 15. srpnja 2013. (u povodu prijedloga ovrhovoditelja Inkaso.HR d.o.o. protiv ovršenika RIAN MEDIA d.o.o., radi potraživanja koja se odnose na iste neplaćene račune broj: 11491230, 11799082, 12099651, 12399031 i 12699369, kojim je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju osim tražbine iz prijedloga, namiri i troškove postupka u iznosu od 2.909,59 kn.

23. Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje: ZTD-a) propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok se prema st. 4. istog članka smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Navedene odredbe uređuju odgovornost članova društva za obveze društva i ne radi se o odgovornosti za štetu. Odredbom članka 6. ZOO-a propisano je da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

24. U slučaju ispunjenja pretpostavki iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, tuženik za obveze društva RIAN MEDIA d.o.o. nad kojim je otvoren i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu 2 St-1084/2015-5 od 23. ožujka 2016., sukladno citiranim propisima odgovara kao jamac platac. Stoga, na spomenutu odgovornost člana društva treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o solidarnom jamstvu. Iako je obveza solidarnog jamca, kao i jamca akcesorna, što znači da dijeli pravnu sudbinu obveze glavnog dužnika. Od navedene akcesornosti postoje određene iznimke, a jedna je propisana u čl. 114. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je u slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog tog, a smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, pa jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. S obzirom na to da je, obveza društva nakon što je stečajni postupak zaključen te je isto brisano iz sudskog registra prema tužitelju prestala, to za sobom nije povuklo i prestanak obveze solidarnog jamca - tuženika, prema tužitelju. Tuženik i dalje odgovara za obvezu trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. kao solidarni jamac te tužitelj ima puno pravo tražiti naplatu izravno od tuženika sukladno citiranim odredbama ZTD-a i ZOO-a.

25. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik ugovore o pretplatničkom odnosu u ime društva RIAN MEDIA d.o.o. s prednikom tužitelja tijekom 2012. godine kad je poslovni račun društva već bio blokiran (iz podataka Fine proizlazi da je u vrijeme sklapanja tih ugovora trgovačko društvo Rian media d.o.o bilo u neprekidnoj blokadi od 21. prosinca 2011. do 27. svibnja 2011., kad je blokada prekinuta, ali se nastavila 5. prosinca 2012. te se nakon kratkotrajnog prekida u lipnju, srpnju i kolovozu 2013. nastavila sve do brisanja tog trgovačkog društva iz sudskog registra, dakle u vrijeme kad je to društvo imalo poteškoća u poslovanju, sklopio četiri ugovora o korištenju njegovih telekomunikacijskih usluga kojima je ugovorena i kupnja mobilnih uređaja, da je to društvo usluge i kupljene uređaje koristilo nakon sklapanja tih ugovora, pa i tijekom 2013. godine u vremenu na koje se utuženi iznos odnosi, kada je to trgovačko društvo prema pribavljenim podacima FINE bilo u blokadi koja je trajala sve do brisanja iz sudskog registra, da tuženik kao direktor i član trgovačko društva Rian media d.o.o. dopustio da se koriste usluge prednika tužitelja i nakon što se računi zbog poteškoća u poslovanju i blokade računa nisu mogli platiti te nije poduzeo radnje da se ugovorno odnos raskine prema odredbama Općih uvjeta poslovanja ili da se izmijeni na način da se ugovori Pre-paid korisničk i račun na temelju kojeg korisnik može koristiti Tele2 usluge u novčanoj vrijednosti koja se nalazi na pre-paid korisničkom računu do isteka roka uporabe Tele2 bona, čemu se prednik tuženika nedvojbeno ne bi protivio c obzirom na to da tuženik svoje obveze nije podmirivao te da tuženik u stečajnom postupku koji je uslijedio nad društvom RIAN MEDIA d.o.o. mobilne uređaje NOKIA N9, Samsung Galaxy i Panasonic KX TU, koje je trgovačko društvo RIAN MEDIA d.o.o. steklo kao svoju imovinu na temelju navedenih ugovora, nije prijavio kao imovinu društva u stečajnom postupku, niti je dostavio prokazni popis imovine i obveza tog društva. U vezi s prijavom imovine u stečajnu masu se napominje da iz iskaza tuženika proizlazi da je mobilne uređaje preuzeo za potrebe društva, da su se kao takvi vodili u poslovnim knjigama, ali ne proizlazi ni to da nemaju neku značajnu tržišnu vrijednost, navodi da je knjigovodstvo koje se s tim bavilo vjerojatno smatralo da ti mobiteli nemaju više nikakvu vrijednost. S obzirom na to da da mobiteli nisu prijavljeni u stečajnu masu, a po stavu suda su trebali biti prijavljeni čak i ako su imali malu vrijednost te da je tuženik kao direktor, iako nije osobno obavljao knjigovodstvene poslove trebao poduzeti radnje da se sva imovina prijavi u stečajnu masu, pa i tako da provjeri da li je knjigovodstvo to učinilo, pa kako je to propustio odgovoran je što su i time oštećeni vjerovnici društva. Na osnovu svega toga sud zaključuje da je tuženik opisanim postupanjem zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva na način da je koristio društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, da bi oštetio vjerovnike, upravljao imovinom društva kao da je to njegova imovina te je u svoju korist umanjio imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Zbog toga su se ostvarile propisane pretpostavke da tuženik osobno odgovara za predmetne obveze društva, koje prednik tužitelja zbog opisanog postupanja tuženika nije mogao naplatiti od trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o.

26. U odnosu na navode iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Puli da je potrebno ispitati i na što se točno odnosi iznos od 8.880,98 kuna s dospijećem 21. lipnja 2013. i koju bi obvezu u vezi s tim imalo društvo Rian Media d.o.o. se navodi da je taj je taj dio tražbine već utvrđen pravomoćnom i ovršnom ispravom, Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš – Klier poslovni broj: Ovrv-1793/2013 od 15.7.2013., kojim je naloženo trgovačkom društvu Rian Media d.o.o. da tužitelju između ostalog isplati i navedeni iznos, pa kako se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku u ovom slučaju temelji upravo na tom Rješenju, to tužitelj ne mora iznova dokazivati postojanje i osnovanost te tražbine, niti je sud ovlašten o tome ponovo odlučivati.

27. Tuženikov prigovor zastare je također neosnovan, jer sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određen rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO-a), kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3. istog članka), dok je st. 5. istog članka propisano da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Pokretanjem ovršnog postupka protiv trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. i donošenjem Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika u [adresa] Zvijezdane Rauš-Klier posl. br. OVRV-1793/2013 od 15. srpnja 2013. prekinuta je zastara potraživanja za predmetno dugovanje prema glavnom dužniku RIAN MEDIA d.o.o., a obzirom na odgovornost tuženika kao jamca platca i prema njemu. Budući da je prijedlog za ovrhu protiv tuženika podnesen 7. studenoga 2019., za predmetnu tražbinu koja je utvrđena pravomoćnom odlukom nadležnog tijela nije nastupila zastara.

28. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tuženik kao jamac odgovara za dug trgovačkog društva RIAN MEDIA d.o.o. (čiji stečaj i brisanje iz sudskog registra ne dovode do prestanka odgovornosti jamca), odnosno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, s tim da je isti dužan naknaditi i troškove koje je vjerovnik, ovdje tužitelj imao radi naplate duga od glavnog dužnika (sukladno odredbi čl. 109. st. 3. ZOO-a), slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan pa je o njemu odlučeno kao u izreci ove presude.

29. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. U odnosu na troškove postupka prvo valja istaknuti da nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i troška parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč. II. izreke ove presude ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na zatražene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, s obzirom na to da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud je tužitelju koji je u parnici uspio u cijelosti u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je sud priznao i dosudio trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 EUR prema tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s pripadajućim PDV-om prema tbr. 46. OT (Narodne novine broj 138/2023-dalje Tarifa), zatim trošak javnobilježničke nagrade na izdano rješenje o ovrsi u iznosu od 90,71 EUR i trošak javnobilježničke dostave od 4,98, uvećano za PDV od 25% prema priloženom računu Javnog bilježnika, materijalni troškovi od 4,98 EUR na temelju Tbr.44. Tarife, trošak sastava četiri obrazložena podnesaka od 17.7.2020., 30.10.2020., 12.1.2021. i 12.11.2024., za svaki po 250,00 EUR s PDV-om na temelju Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava podneska od 24.7.2020. od 62,50 EUR s PDV-om na temelju Tbr. 8/4 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 15. 12. 2020., 24. 2. 2021., 28.10.2024., i 19.2.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za svako ročište po 250,00 EUR s PDV-om na temelju Tbr 9/1, trošak zastupanja na ročištima 9. 11. 2020., 22. 1. 2021., 18.12.2024. i 27.1.2025. na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, za svako ročište po 125,00 EUR s PDV-om na temelju Tbr 9/2 Tarife, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,60 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 2.985,77 EUR. Trošak zastupanja na ročištima od 9.11.2020., 22.1.2021, 18.12.2024. i 27.1.2025. priznat je po Tbr. 9/2 tarife u visini 50 % zatraženog iznosa s obzirom na to da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Trošak podneska od 24.7.2020., koji prema svom sadržaju spada u ostale podneske priznat je u visini od 25% od zatraženog iznosa sukladno Tbr. 8/3 Tarife, odnosno u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om. Trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 72,60,00 EUR, a ne 73,00 EUR koliko se potražuje, pa je stoga taj trošak priznat u iznosu od 72,60,00 EUR. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

U Varaždinu 1. travnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Borić i Toš d.o.o. iz Zagreba

2. tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Kozjak & Rendić j.t.d. iz Varaždina