Poslovni broj: P-1125/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice ZJŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, (ranije: Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d.), Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Romana Bihara, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ZJŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 462,94 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,16 EUR od 16. travnja 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 16. svibnja 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 17. lipnja 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 16. srpnja 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 15. kolovoza 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 16. rujna 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 16. listopada 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 15. studenog 2008.,

- na iznos od 3,16 EUR od 16. prosinca 2008.,

- na iznos od 5,04 EUR od 17. siječnja 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 17. veljače 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 21. ožujka 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 17. travnja 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 16. svibnja 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 16. lipnja 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 16. srpnja 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 15. kolovoza 2009.,

- na iznos od 5,04 EUR od 16. rujna 2009.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. listopada 2009.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. studenog 2009.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. prosinca 2009.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. siječnja 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. veljače 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. travnja 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 18. svibnja 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. lipnja 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. srpnja 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. kolovoza 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. rujna 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. listopada 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 19. listopada 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. studenog 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. prosinca 2010.,

- na iznos od 6,98 EUR od 15. siječnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. veljače 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. ožujka 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. travnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. svibnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. lipnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. srpnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. kolovoza 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. rujna 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 03. studenog 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. studenog 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. prosinca 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 15. veljače 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. veljače 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. ožujka 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 05. svibnja 2011.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. srpnja 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. kolovoza 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 18. rujna 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. studenog 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 18. prosinca 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 12. veljače 2012.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. travnja 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. svibnja 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 18. lipnja 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 15. kolovoza 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. rujna 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 17. prosinca 2013.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 6,98 EUR od 15. veljače 2014.,

- na iznos od 6,98 EUR od 27. ožujka 2014.,

- na iznos od 6,98 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 5,24 EUR od 17. svibnja 2014. pa do isplate

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ZJŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.306,83 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,97 EUR od 16. travnja 2008.,

- na iznos od 0,35 EUR od 16. svibnja 2008.,

- na iznos od 0,77 EUR od 16. srpnja 2008.,

- na iznos od 0,31 EUR od 16. listopada 2008.,

- na iznos od 10,72 EUR od 15. studenog 2008.,

- na iznos od 3,08 EUR od 16. prosinca 2008.,

- na iznos od 11,75 EUR od 17. siječnja 2009.,

- na iznos od 12,92 EUR od 17. veljače 2009.,

- na iznos od 13,50 EUR od 21. ožujka 2009.,

- na iznos od 12,11 EUR od 17. travnja 2009.,

- na iznos od 11,90 EUR od 16.05.2009.,

- na iznos od 9,71 EUR od 16. lipnja 2009.,

- na iznos od 7,78 EUR od 16. srpnja 2009.,

- na iznos od 8,45 EUR od 15. kolovoza 2009.,

- na iznos od 9,88 EUR od 16. rujna 2009.,

- na iznos od 9,21EUR od 16. listopada 2009.,

- na iznos od 8,40 EUR od 17. studenog 2009.,

- na iznos od 10,26 EUR od 16. prosinca 2009.,

- na iznos od 12,02 EUR od 16. siječnja 2010.,

- na iznos od 13,87 EUR od 16. veljače 2010.,

- na iznos od 13,38 EUR od 16. travnja 2010.,

- na iznos od 16,50 EUR od 18.05.2010.,

- na iznos od 15,70 EUR od 16. lipnja 2010.,

- na iznos od 17,26 EUR od 16. srpnja 2010.,

- na iznos od 26,09 EUR od 17. kolovoza 2010.,

- na iznos od 24,08 EUR od 16. rujna 2010.,

- na iznos od 31,62 EUR od 16. listopada 2010.,

- na iznos od 27,64 EUR od 19. listopada 2010.,

- na iznos od 24,65 EUR od 16. studenog 2010.,

- na iznos od 33,74 EUR od 16. prosinca 2010.,

- na iznos od 39,37 EUR od 15. siječnja 2011.,

- na iznos od 39,29 EUR od 16. veljače 2011.,

- na iznos od 39,89 EUR od 16. ožujka 2011.,

- na iznos od 32,96 EUR od 16. travnja 2011.,

- na iznos od 33,86 EUR od 17. svibnja 2011.,

- na iznos od 43,82 EUR od 16. lipnja 2011.,

- na iznos od 45,21 EUR od 16. srpnja 2011.,

- na iznos od 56,23 EUR od 17. kolovoza 2011.,

- na iznos od 46,00 EUR od 03. studenog 2011.,

- na iznos od 45,84 EUR od 16. studenog 2011.,

- na iznos od 45,16 EUR od 17. prosinca 2011.,

- na iznos od 47,42 EUR od 15. veljače 2011.,

- na iznos od 49,91 EUR od 16. veljače 2012.,

- na iznos od 49,98 EUR od 16. ožujka 2012.,

- na iznos od 48,42 EUR od 05. svibnja 2011.,

- na iznos od 49,06 EUR od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 49,99 EUR od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 49,07 EUR od 17. kolovoza 2012.,

- na iznos od 46,42 EUR od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 48,52 EUR od 16. studenog 2012.,

- na iznos od 49,28 EUR od 18. prosinca 2012.,

- na iznos od 48,97 EUR od 12. veljače 2012.,

- na iznos od 45,91 EUR od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 48,52 EUR od 16. travnja 2013.,

- na iznos od 47,57 EUR od 16. svibnja 2013.,

- na iznos od 44,75 EUR od 18. lipnja 2013.,

- na iznos od 43,00 EUR od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 44,55 EUR od 15. kolovoza 2013.,

- na iznos od 45,62 EUR od 17. rujna 2013.,

- na iznos od 48,35 EUR od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 46,85 EUR od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 47,52 EUR od 14. prosinca 2013.,

- na iznos od 48,07 EUR od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 49,12 EUR od 15. veljače 2014.,

- na iznos od 50,22 EUR od 27. ožujka 2014.,

- na iznos od 49,65 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 48,76 EUR od 17. svibnja 2014.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.365,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 15. rujna 2021. navodi da je, kao korisnik kredita, s prednikom tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 600473 od 26. travnja 2007. temeljem kojeg joj je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.871,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita. Nadalje navodi da je predmetnim ugovorom tužiteljica bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a na dan sklapanja Ugovora da je ona iznosila 5,20 % godišnje. Ističe da su nepoštene odnosno ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva te odredbe Ugovora u dijelovima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF. Naime, u bitnom navodi da se o odredbi o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci prednika tuženika nije pojedinačno pregovaralo; da niti prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije bio obaviješten o mehanizmu promjene kamatne stope odnosno parametrima od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita, kao i da nije bio informiran o mogućim rizicima ugovaranja obveze povrata kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući su kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa mijenjani više puta na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14.) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane prednika tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2013., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, UIII/2536/2015, U-III/2547/2015, U-III/2565/2015, U- III/2603/2015, UIII/2604/2015 i U-III/2605/2015 od 13. prosinca 2016. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi na ime povrata preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatu iznosa od 4.246,92 kuna i na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF potražuje isplatu iznosa od 16.797,87 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevima za isplatu u podnesku od 25. rujna 2024. (s obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) na ime povrata preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu iznosa od 462,94 EUR i na ime povrata preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF sadržajno potražuje isplatu znosa od 2.306,83 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ i II/ izreke ove presude), uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice te u bitnom navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet i da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda RH i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima spomenute presude. Ističe da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, da se o istima prethodno pregovaralo te su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Glede razumljivosti valutne klauzule ukazuje i da je tužiteljica prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana bio dužna sama se informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njegova prava i obveze iz Ugovora. Osporava da bi se radilo o neravnoteži između ugovornih stranaka niti nepoštenom postupanju prednika tuženika u ugovornom odnosu njega i tužiteljice koja nije dokazala da je u konkretnom slučaju prednik tuženika u odnosu na njega postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice. U odgovoru na tužbu sadržajno osporava i visinu tužbenog zahtjeva, pri čemu ističe da budući tužitelj nije dokazao osnovu, nema mjesta raspravljanju o visini novčanih tužbenih zahtjeva. Tijekom postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja, navodi da nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u nalazu i mišljenju vještaka (sukladno kojem je postavljen konačni tužbeni zahtjev), dok osporava metodologiju vještačenja. Ustraje kod prigovora u pogledu osporavanja osnove svih tužbenih zahtjeva te prigovora zastare u odnosu na sve novčane tužbene zahtjeve. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 600473 od 26. travnja 2007. (listovi 22-27 spisa), izračun tužiteljice (listovi 28-34 spisa),

Prometna kartica po kreditu broj 600473 na ime NJŠ (listovi 35-42 spisa), Potvrdu od 20. svibnja 2014. (list 43 spisa), sudsku praksu (listovi 58-79 spisa), Otplatnu tablica po kreditu (listovi 101-103 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 112-122 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 139-140 spisa).

4. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da su tužbeni zahtjevi osnovani u cijelosti.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita te prednika tuženika VOLKSBANK d.d., kao kreditora, zaključen Ugovor o kreditu broj 600473 od 26. travnja 2007., solemniziran 26. travnja 2007., kojim je tužiteljici za namjenu kupnje vozila (čl. 3.) odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 13.871,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate (čl. 1.) uz rok otplate 84 mjeseci (čl. 5.); da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora (čl. 2.1.), odnosno redovna kamata po dospijeću "promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora" (čl. 2.4.); da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl. 4.); da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 197,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća… (čl. 8); da je Javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba 26. travnja 2007. pod brojem OV-19165/27 potvrdila da je tužiteljici Ugovor o kreditu pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor. Nadalje, nije sporno da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen te da je tijekom otplate kredita, prednik tuženika mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja Ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope, kao i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

7. Sporna je osnova tužbenih zahtjeva te osnovanost prigovora zastare u odnosu na sve novčane tužbene zahtjeve.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i prednik ovdje tuženika, a u kojem postupku je sud 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba prednika tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.

10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (pa tako i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. U odnosu na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

14. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

15. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu … dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

16. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

17. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, na okolnost pune obaviještenosti potrošača o rizicima fluktuacije tečaja CHF te o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope.

18. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (listovi 53-54 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da je ona predmetni Ugovor o kreditu zaključila uz posredovanje auto kuće, kod koje je kupila vozilo, a za kupnju kojeg joj je bio odobren predmetni kredit. Od strane zaposlenika banke niti neposredno niti posredno nije bio informiran o okolnostima o kojima ovisi promjena stope ugovorene kamate niti o kriterijima i parametrima navedene promjene. O pojedinim odredbama predmetnog Ugovora nije imala mogućnost pregovarati. Također, nije bio informirana o postojanju bilo kakvih većih rizika fluktuacije odnosno rasta tečaja kod kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. Vozilo za kupnju kojeg joj je odobren predmetni kredit koristila je isključivo za privatne potrebe.

19. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Imajući u vidu da tuženik nije niti tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupljeno drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljica u potpunosti obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su da su ništetne odredbe ugovora kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak te valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te odredbe ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu.

20. Ovdje valja istaknuti da tuženikove tvrdnje u pravcu da je u konkretnom slučaju postojalo prethodno pregovaranje o promjenjivosti kamatne stope (time što je tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama i naknadama banke koja je kao interni akt dostupna svima pa tako i tužiteljici; s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope Odlukom tuženika dostupnoj svima; da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva budući je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena i da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima i u praksi RH pa da eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava te konačno da razumljivost tužiteljici odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi iz same forme Ugovora), nikako nisu dokaz pojedinačnog pregovaranja niti jasnoće i razumijevanja sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pri tome valja navesti i da je tuženikovo pojašnjenje kombinacije parametara navedenih u odgovoru na tužbu, koji su utjecali na promjenu kamatnih stopa, odnosno razloga koji su utjecali na povećanje kamatne stope, razumljivo samo visoko stručnim osobama odnosno isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva. Također, imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

21. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

22. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

23. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 112-122 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita te su posljedično nastale i razlike u obvezi tužiteljice prilikom otplate kredita u odnosu na iznos koji bi platila po nepromjenjivom ugovorenom tečaju, kao i da je došlo do promjene kamatnih stopa; da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita ukupno više plaćeno 462,94 EUR; da razlika između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja (dospijeća) svakog anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita od početka otplate kredita do kraja otplate posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 2.306,83EUR; odnosno ako se uzmu u obzir i negativne tečajne razlike da je tužitelj po predmetnom kreditu ukupno više platio 2.288,18 EUR. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi, kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovore glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju, a prema kojem je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev.

25. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF. Dakle, prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradila u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud.

26. U odnosu na navode tuženika da se u obzir trebaju uzeti i iznosi pojedinih anuiteta plaćenih tijekom razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen tužiteljici (tzv. negativne razlike istaknute u Mišljenju,), treba reći da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužitelja u smislu čl. 323. ZOO-a, prema kojoj odredbi svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora (to jest u ovom slučaju ugovorne odredbe). Kao što je naprijed već rečeno, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, no tuženik tijekom postupka nije postavio nikakav zahtjev za povrat iznosa koje je tužiteljica manje platila zbog pada tečaja. Stoga sud, koji odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP), ne može odlučivati o zahtjevu tuženika koji nije niti postavljen tijekom postupka. Isto tako, tuženik tijekom postupka nije istaknuo niti prigovor prijeboja pa ne može biti izvršen niti prijeboj s tražbinom tužiteljice budući da prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.

27. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

28. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". U slučaju da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na zaključak da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na (prednika) tuženika i to od 14. lipnja 2018. (kako u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u odnosu na valutnu klauzulu).

29. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 15. rujna 2021., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a.

30. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio prednik tuženika kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđene ništetnima, a u visini koja je među strankama nesporna.

31. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se prednik tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), pa kako tužiteljica s osnove preplaćene kamate potražuje ukupno 462,94 EUR te da s osnove preplaćenog tečaja potražuje ukupno 2.306,83 EUR, te isplatu kamata na pojedine preplaćene iznose glavnica po obje osnove, to je tužiteljici s osnove povrata preplaćenih kamata dosuđen iznos od 462,94 EUR te mu je s osnove povrata preplaćenog tečaja dosuđen iznos od 2.306,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine preplaćene mjesečne od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I/ i II/ izreke, temeljem čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

32. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

33. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

34. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, sukladno postavljenom zahtjevu u dostavljenom troškovniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), a uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav podneska od 25. rujna 2024., prema Tbr 8/1- 100 bodova, za zastupanje na 2 ročišta (od 20. rujna 2022. i 18. veljače 2025.,), prema Tbr 9/1-po 100 bodova te za sastav podneska od 13. listopada 2022., prema Tbr.8/4-25 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 425 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.062,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 37,12 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 1.365,07 EUR (toč. III/ izreke).

35. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

36. Tužiteljici nisu priznati traženi troškovi za sastav podnesaka od 11. siječnja 2022., 15. lipnja 2023. i 11. siječnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

37. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. IV/ izreke).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku