REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-560/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Jurišiću, odvjetniku iz Đakova protiv tuženika Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska iz Zagreba, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupane po punomoćnici Marijani Božić Ivić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Božić i partneri iz Zagreba, radi isplate, 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, da tužiteljici TD iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 4,93 EUR, sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to od dospijeća 15.3.20212.g. sa zateznim kamatama po stopi po stopi koja se do 31.srpnja 2015.g. određivala za svako polugodište, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zasnovala radni odnos kod prednika tuženika ugovorom o radu za nepuno radno vrijeme od 22. prosinca 2008., kojim je određena osnovna bruto plaća u iznosu od 1.373,50 kn mjesečno. Dodatkom II ugovora o radu od 31.12.2010. izmijenjena je odredba o plaći tako da ista iznosi 703,50 kuna.

1.1. Tužiteljica tvrdi da je tuženik nije isplaćivao osnovnu plaću i prijevozne troškove pa podneskom od 01. siječnja 2015.g. precizira tužbeni zahtjev tako da s osnova prijevoznih troškova potražuje iznos od 1.015,00 kuna, s naslova razlike bruto plaće iznos od 37,14 kuna sa zateznim kamatama od 16.03.2012. i na ime neisplaćenih bruto plaća iznos od 7.097,75 kuna za razdoblje od 01.06.2009. do 31.01.2012.g, s kamatama i troškovima postupka.

1.2. Podneskom od 11.2.2025. potražuje isplatu iznosa od 4,93 euro te na ime prijevoznih troškova iznos od 19,24 euro.

1.2. Na ročištu od 19. veljače 2025. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 4,93 euro, na ime neisplaćenog iznosa bruto plaće u razdoblju od ožujka 2009.g. do veljače 2012.g.d.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i postupku ističe prigovor prekluzije iz čl. 129.st.1. Zakona o radu, podredno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Ističe da je u cijelosti isplatio sve plaće i naknade plaće tužiteljici za razdoblje od 01.03.2009. do 10.02.2012.g., uz napomenu da je temeljem odredbi Ovršnog zakona bio dužan kao poslodavac vršiti obustave s plaće tužiteljice kao ovršenice u svrhu naplate potraživanja temeljem pokrenutih ovršnih postupaka.

3. U ovom postupku Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu donio je presudu Pr-457/2015-15 od 23. prosinca 2015.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Rijeci GžR-293/2017-2 od 27. kolovoza 2019. i predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, radi održavanja nove glavne rasprave.

4. Potom je donijeta presuda Pr-3019/2019-13 od 19. siječnja 2021.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, koji se odnosio na ime prijevoznih troškova iznos od 1.015,00 kuna sa zateznim kamatama počevši od 09.05.2012.g. pa nadalje; - na ime razlike plaće bruto iznos od 37,14 kuna sa zateznim kamatama počevši od 16.03.2012., pa nadalje; - na ime neisplaćene plaće na bruto iznos od 7.097,75 kuna sa zateznim kamatama, i to iznos od 191,68 kuna počevši od 16.07.2009., 189,02 kuna počevši od 16.02.2010., 187,04 kuna počevši od 16.04.2010.,187,54 kuna počevši od 16.05.2010., 231,51 kuna počevši od 16.06.2010., 303,04 kuna počevši od 16.07.2010., 62,49 kuna počevši od 16.08.2010., 222,12 kuna počevši od 16.09.2011., 586,87 kuna počevši od 16.10.2011., 356,24 kuna počevši od 16.11.2011., 3.758,27 kuna počevši od 16.12.2011., 297,13 kuna počevši od 16.12.2011., 209,05 kn počevši od 16.01.2012., i 308,05 kn počevši od 16.02.2012.

4.1. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gžr - 713/2021-2 od 10. travnja 2024g..

4.2. U obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da prvostupanjski sud konačno zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, iako nije pozvao vještakinju da usmeno izloži svoj nalaz i mišljenje, odnosno da se očituje na iznesene prigovore te iako je ista utvrdila da je tužiteljici prema obračunskim listama temeljem osnovne bruto plaće isplaćeno 37,14 kn manje, kao i da joj s osnova dodataka za prijevoz isplaćeno 1.015,00 kn manje, s time da za iznos od 7.097,75 kn bruto s osnova razlike plaće na temelju ostvarenih rezultata rada, nije bilo moguće utvrditi je li za navedeno izvršena uplata. Pri tome, nije jasno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi predmetno potraživanje tužiteljice u iznosu od ukupno bruto 7.097,75 kn bilo zatvoreno na način kako to tuženik tvrdi da joj je isplaćen neto iznos od sveukupno 1.605,51 kn, a ostatak da joj je tuženik uplaćivao za doprinose te poreze i prirez, te nadalje da iznos od sveukupno 4.754,90 kn čini proviziju u bruto iznosu za mjesece ožujak 2010, kolovoz 2011., rujan 2011 te studeni 2011., dok da su neto iznosom od 3.296,88 kn zatvorena dugovanja koja je tužiteljica imala po policama auto osiguranje za dužnu premiju budući da je za takvo utvrđenje potrebno stručno znanje vještaka ( čl. 250. ZPP-a). Stoga je nejasno utvrđenje suda prvog stupnja da iz materijalne dokumentacije dostavljene u spis proizlazi da tužiteljica nema nikakvih potraživanja prema tuženiku, kao i dana ocjena neprihvatljivosti nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a da pri tome prvostupanjski sud nije zatražio da se vještakinja očituje o iznesenim prigovorima tuženika i dostavljenoj dokumentaciji (čl. 261. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP- a).

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme za nepuno radno vrijeme s dodacima, zahtjev za zaštitu prava, očitovanja tuženika, obrasce IP, isplatne liste, odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, potvrde o izvršenim transakcijama za isplatu plaće i za isplatu prijevoza, izvješća o bolovanju, evidencije o radnom vremenu, ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem

5.1. U ponovljenom postupku uz već provedene dokaze izvršen je uvid u Odluku br. 6/2007 o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza na dolazak na posao i odlazak s posla i izjavu tužiteljice o suglasnosti na zapljenu plaće.

5.2. U drugom ponovljenom postupku sud je pismeno pozvao financijskog vještaka na očitovanje pa je izvršen uvid u očitovanje vještaka od 14.10.2024.g. te usmeno očitovanje na ročištu 19. veljače 2025.g. gdje je izvršen uvid u potvrdu naloga

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu neisplaćenog iznosa bruto plaće u razdoblju od ožujka 2009.g. do veljače 2012.g. u iznosu od ukupno 4,93 euro osnovan.

7. U postupku nisu sporne slijedeće činjenice:

7.1. - da su stranke zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za nepuno radno vrijeme 20 sati tjedno, u kojem su u čl. 11. ugovorile osnovnu bruto plaću u iznosu od 1.373,50 kn mjesečno, nadalje dodatak na plaću koji se obračunava na način da radniku pripada pravo na proviziju za svako zaključeno osiguranje života sukladno tablici koja čini sastavni dio ugovora o radu, nadalje je ugovoren regres za korištenje godišnjeg odmora i pravo na povećanje plaće od 0,5% bruto za svaku navršenu godinu rada radnika kod poslodavca. U čl. 16. je ugovoreno da se poslodavac obvezuje naknaditi radniku sve uobičajene putne i druge troškove koje može imati pri obavljanju svojih radnih obveza, a troškovi će se naknaditi temeljem podnesenih računa ili drugih dokaza o nastalom trošku.

7.2. da su stranke zaključile Dodatak II ugovoru o radu, prema kojem su u čl. 2. promijenile satnicu nepunog radnog vremena na 10 sati tjedno, u čl. 4. odredile osnovnu bruto plaću u iznosu od 703,50 kn mjesečno uz dodatak na plaću koji se obračunava na način da radniku pripada pravo na proviziju za svako zaključeno osiguranje života, sukladno tablici koja čini sastavni dio ugovora

7.3. - da je radni odnos stranaka prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu od 02.12.2012.g., kojeg tužiteljica nije pobijala na sudu.

8. Neosnovan je prigovor prekluzije iz čl. 129.st.3. Zakona o radu, jer se isti ne odnosi na isplatu novčanih tražbina radnika i nije procesna pretpostavka tužbe.

9. Zaključak financijskog vještačenja, kojeg je izradila UD iz DV

Consulting d.o.o. iz Osijeka jest slijedeći:

- prema dostavljenim IP obrascima za 2009., 2010. i 2011.g. tužiteljici je isplaćeno bruto plaće za razdoblje isplate od travnja 2009. do prosinca 2011.g. ukupan bruto iznos od 45.101,82 kune, koji uvećan za isplate plaća za prosinac 2011. te siječanj i veljaču 2012.g. (ukupno bruto =1.820,40 kuna, za IP obrazac za 2012.g. koji se predaje u siječnju 2013.g.) iznosi ukupno 46.922,22 kune,

- prema dostavljenim obračunskim listama za plaću te priloženim nalozima za isplatu, bruto iznos isplaćen temeljem osnovne plaće iznosi 40.341,67 kuna dok bi obračunom prema odredbama ugovor bruto plaće za predmetno razdoblje iznosila 40.378,81 kuna, odnosno tužiteljici je temeljem osnovne bruto plaće isplaćeno 37,14 kuna manje,

- prema dostavljenim obračunskim listama za plaću te priloženim nalozima za isplatu, iznos isplaćen temeljem dodataka za prijevoz (neoporezivi dodatak na plaću iznosi 3.970,23 kuna, dok je obračunano 4.985,23 kune, odnosno tužiteljici je isplaćeno 1.015,00 kuna manje s osnova dodataka za prijevoz (za mjesece: ožujak, lipanj, studeni 2009., veljača i srpanj 2010., prosinac 2011.g.) dok za siječanj 2012.g. isti nije niti obračunan na isplatnoj listi za siječanj 2012.g.

- prema dostavljenim obračunskim listama za isplatu bruto plaće temeljem ostvarenih rezultata rada, tužiteljici je obračunano 7.097,75 kuna, međutim kako istima nisu priloženi nalozi za isplatu istih, to nije moguće utvrditi da li je za isto i izvršena isplata tužiteljici

10. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje u dijelu zaključka da vještak navodi da tužiteljici nije isplaćeno 1.015 kuna na ime naknade za prijevoz za mjesece 3/2009, 06/2009, 11/2009, 02/2010, 07/2010, 12/2011 dok za 01/0212 nije niti obračunat jer je tuženik dostavio dokumentaciju koja se odnosi i na isplatu plaće i isplatu naknade za prijevoz. Tuženik osporava i iznos koji se traži na ime prijevoznih troškova jer je u to vrijeme tužiteljica bila na bolovanju.

11. Iz odluke br. 6/2007 o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza na dolazak na posao i odlazak s posla od 01.10.2007.g. proizlazi da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada i obrnuto, ukoliko dolazak na posao i odlazak s posla zahtjeva korištenje javnog ili osobnog prijevoznog sredstva (toč.2), no prema toč. 6. radnik nema pravo na naknadu prijevoza za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i za da dane privremene nesposobnosti za rad iznad 30 dana.

12. U spis su priložene platne liste i potvrde naloga za ožujak, lipanj, studeni 2009.g. te veljaču i srpanj 2010.g. iz kojeg proizlazi da su iznosi koje je vještakinja navela isplaćeni tužiteljici. Pri tome valja istaći da je svaka stranka temeljem čl. 219. ZPP-a dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u konkretnom slučaju tužiteljica se uopće nije očitovala na navedenu tvrdnju i dokumentaciju tuženika.

13. Iz izvješća o bolovanju proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 18.11.2011. do 25.11.2011. to do 28.11.2011. do 30.11.2011. i od 01.12.2011. do 31.12.2011. bila na bolovanju, pa joj dakle tuženik nije bio niti u obvezi isplatiti joj naknadu, skladno Odluci br. 6/2007, a ista obveza ne proizlazi niti iz ugovora o radu. Tužiteljica se nije očitovala niti o tvrdnji tuženika da u siječnju 2012.g. nije dolazila na posao, pa da sukladno tome opet nije ostvarila pravo na naknadu troškova prijevoza. Da tužiteljica nije dolazila u siječnju 2012.g. na rad proizlazi i iz Evidencije o radnom vremenu tuženika. Slijedom navedenog sud je prihvatio primjedbe tuženika, jer su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

14. Vezano uz zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 7.097,75 kuna, sud prihvaća primjedbe i navode tuženika da je bruto iznos od 7.097,75 kuna koji se odnosi na ostvarene rezultate rada odnosno proviziju isplaćen tužiteljici na način da joj je isplaćen neto iznos od sveukupno 1.605,51 kuna, a ostatak joj je tuženik uplaćivao za doprinose te poreze i prirez. Iznos od sveukupno 4.754,90 kuna odnosno se na obračunatu proviziju u bruto iznosu za mjesece ožujak 2010, kolovoz 2011., rujan 2011 te studeni 2011., a neto iznosom od 3.296,88 kuna zatvorena su dugovanja koja je tužiteljica imala po policama auto osiguranje za dužnu premiju, jer isto proizlazi iz obračunskih lista i izjave tužiteljice o suglasnosti na zapljenu plaće. Niti na navedeno se tužiteljica u tijeku postupka nije očitovala.

15. U dopunskom očitovanju vještaka od 14.10.2024.g. povodom zahtjeva tuženika da se očituje na slijedeće okolnosti: "Kako je vještak utvrdio razliku od 37,14 kn u isplati bruto plaće koja navodna razlika je nastala tijekom razdoblja od ožujka 2009. do veljače 2012. (iako je tužitelj postavljajući tužbeni zahtjev u EUR odustao od ovog iznosa)", vještak navodi slijedeće:

Propisana minimalna plaća u Republici Hrvatskoj, iznosi po razdobljima kako slijedi:

- od 01 . srpnja 2008.9. do 31 . svibnja 2009.9. = 2.747,00 kuna (za pola radnog vremena = 1.373,50 kuna)

- od 01 .lipnja 2009.9. do 31. svibnja 2013.9. = 2.814,00 kuna (za pola radnog vremena = 1.407,00 kuna)

Analizom dostavljene dokumentacije (obračunske liste te plaćeni nalozi za isplatu, u spisu na str. 162. do 276.), a vezano za odredbe Ugovora, utvrđeno je da su isplate za listopad i studeni 2011.g. izvršene u ukupnom iznosu za sve zaposlenike putem weba prema specifikaciji, a iz koje nije razvidno na koji način su izvršene uplate za tužiteljicu. Prema navedenom pregledu sačinjenom temeljem naloga za pla1anie o izvršenima isplatama bruto plaća tužiteljice, evidentno je da je tužiteljici za razdoblje ožujak 2009. do veljača 2012. godine isplaćeno bruto plaća u ukupnom iznosu od 40.341 ,67 kuna (prema ugovoru obračun bruto place za predmetno razdoblje iznosi= 40.378,81 kuna), što znači da je tužiteljici isplaćeno 37,14 kuna manje s temelja osnovne bruto plaće. Dakle, kako je to i navedeno u Nalazu ukupna razlika za razdoblje od 03/2009. godine do 02//2012. godine iznosi 37, 14 kn bruto. Naime za navedeni iznos je različit obračun place tuženika i minimalne place u RH.

15.1. Na Navod tuženika da je utvrđenje o obvezi isplate naknade za prijevoz u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileži spisu, a naročito dokumentaciji koju je tuženik dostavio podneskom od 16. studenog 2012., te ponovo podneskom od t1. ožujka 2020. godine, te navodima iz navedenih podnesaka:

Na listovima spisa 158 - 274 se nalazi dokumentacija koja je dostavljena uz podnesak 16.11 .2012. godine. I pregledom navedene dokumentacije se nedvojbeno može utvrditi da za 7 mjeseci nije dostavljen dokaz o uplati prijevoza.

Dokazi o tome su dostavljeni uz podnesak od 11.03.2020. godine ( nalaz od 25.10.2013. godine) osim za 06/2O11.

Dakle, da li je tužena omaškom propustila dostaviti uz podnesaka od 16.11 .2012. godine dokaze plaćanju naknade prijevoza mi nije poznato. Uvidom u predmet spisa sam utvrdila da su dokazi o tome dostavljeni uz podnesak od 11 .03.2020. godine osim za prijevoz za 06/2011.

15.2. Kako je vještak uopće bio u mogućnosti utvrditi eventualno pravo na isplatu provizije u iznosu od 7.097,75 kn bruto bez ikakve dokumentacije vezane za sklopljene police i plaćene premije i koji je uopće razlog za obračun provizije koja uopće nije bila predmet spora:

Zadatak vještačenja je: ¨Vještačenje je potrebno provesti na okolnost neisplaćene bruto plaće za period od mjeseca ožujka 2009.9. do zaključno s mjesecom veljačom 2012.9., koja plaća je bila utvrđena ugovorom o radu na neodređeno vrijeme za nepuno radno vrijeme od 22. prosinca 2008. (list br. 5 spisa), dodatkom I ugovora o radu od 31. prosinca 2009.9. (list br. 10 spisa), te dodatkom II. ugovora o radu od 31. prosinca 2010.9. (list br. 10 spisa). Isto tako potrebno je utvrditi dali je tužiteljici obračunavan dodatak na plaću u skladu s čl. 11. st.2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme za nepuno radno vrijeme (list br.5 spisa) te putni i drugi troškovi (čl. 16. citiranog ugovora )¨

U spisu se nalaze i obračunske liste temeljem kojih je obračunat dodatak na placu temeljem ostvarenih rezultata rada tužiteljice, međutim nisu dostavljeni nalozi za plaćanje iz kojih bi bilo evidentno da su isplate po istima bile izvršene u korist računa tužiteljice. Bruto iznosi obračuna temeljem ostvarenih rezultata rada iznose ukupno 7.097,75 kuna. Tužena u svojim podnescima jasno i navodi da je vještak razdvojio iznos dodatka na placu, za koje dodatke u trenutku izrade nalaza nije bilo dokumentacije o plaćanju iste, a iznosi koji su navedeni su iznosi iz obračunskih lista koje je dostavio sam tuženik.

Uz podnesak od 11.03.2020. godine, na listovima 410 - 437 tužena dostavlja uz obračunske liste se točno navedenim iznosima koji su i navedeni u nalazu od 25.10.2013.g., dokumentaciju u smislu izvoda žiro računa iz kojih je vidljivo da su navedeni iznosi obračunati i plaćeni u neto iznosu.

Dakle, izračun je sačinjen temeljem naloga suda, a temeljem dokumentacije koju je dostavio tuženik. U vrijeme izrade nalaza nije dostavljena dokumentacija o plaćanju ovih iznosa. Ta je dokumentacija dostavljena naknadu uz podnesak od 11.3.2020.g. Stoga se u usmenom očitovanju zaključno navodi da temeljem svega navedenog u predmetu spisa niti u dokumentaciju od 11.3.2020.g. nije dostavljen dokaz u smislu izvoda ili potvrde o plaćanju naknade prijevoza za 06/2011. u visini od 145 kuna.

16. Sud je pozvao vještaka i na usmeno očitovanje na ročištu19. veljače 2025.g. Vještak u svom usmenom očitovanju navodi slijedeće:

U odnosu na izračunati iznos razlike bruto plaće u iznosu od 37,14 kn kako u osnovnom nalazu, tako i u dopuni navodim kako je u razdoblju od 07. do 09. mjeseca 2009. godine manje plaćeno 33,50 kn mjesečno, pa sve iz razloga što je minimalna bruto plaća u RH iznosila 1.407,00 kn, a isplaćeno je 1.373,50kn. U razdoblju od 03. do 11. mjeseca 2010. je više isplaćeno 7,04 kn mjesečno, pa je ukupna razlika između više i manje plaćenih iznosa 37,14 kn bruto. U odnosu na točku očitovanja tuženika o visini prijevoza napominjem da je iz iste tablice konkretno na stranici 2 dopune vidljivo da je naknada za prijevoz iznosila 145,00 kn mjesečno te da sam navela da u spisu predmeta nisam našla dokumentaciju o isplati prijevoza za 06. mjesec 2011. godine, a koji je iznosio 145,00 kn. Navedeno navodim obzirom da tuženik u svom podnesku dvoji radi li se o iznosu od 145,00 kn ili o iznosu od 1.015,00 kn. U odnosu na točku 3 navodim, a što na kraju i u konačnici i tuženik potvrđuje da mu je nerazumljivo iznosi provizije koji su navedeni u osnovnom nalazu su obračunati i plaćeni u točno navedenim iznosima kao u nalazu, te su uz podnesak od 11.03.2020. a koji se nalazi na listu 410-437 uz dostavljenu dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika nedvojbeno utvrđeni.

Uz podnesak iz studenog 2024. godine, a koji dokument u vidu potvrde naloga mi je danas predočen, mogu utvrditi da je tužiteljici 01.07.2011. godine uplaćeni iznos u visini od 145,00 kn na ime putnih troškova za lipanj 2011. godine. Nastavno, tuženik je tužiteljici isplatio ukupno prikazane putne troškove kroz cijelo utuženo razdoblje. Tuženik je tužiteljici, kao što sam to i navela i u dopuni i danas usmeno obračunao i isplatio proviziju u ukupnom bruto iznosu 7.097,75kn.

Ugovorena plaća tužiteljice je bila 1.373,50 kn bruto, što u je to vrijeme predstavljalo minimalnu plaću u RH, međutim u razdoblju od 07-09. mjeseca 2009. kada je minimalna plaća bila 1.407,00 kn je tuženik i dalje obračunavao plaću u visini od 1.373,50 kn. U svom nalazu sam i prikazala minimalnu bruto plaću u odnosu na obračunatu bruto plaću te na taj način prikazala razliku od 37,14kn manje obračunate bruto plaće za razdoblje od ožujak 2009. do veljače 2012. godine.

17. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljici nije isplaćena razlika plaće u razdoblju od ožujka 2009.g. do veljače 2012.g. u ukupnom iznosu od 37,14 kuna, odnosno 4,93 euro. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu mišljenju vještaka kao stručno sastavljenom, te smatrao da nema niti proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Sud je odbio prijedlog tuženika za obnovom vještačenja jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/2023)

18. Dakle, razlika neisplaćene plaća prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi iz činjenice što je ugovorena plaća tužiteljice bila 1.373,50 kn bruto, a u razdoblju od srpnja do rujna 2009.g. minimalna plaća u RH je bila 1.407 kuna pa se pojavila ukupna razlika od 4,93 euro. Stoga je sud tužiteljici dosudio navedeni iznos od 4,93 euro, sa zateznim kamatama od zatraženog tijeka dospijeća 15.3.2012.g.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.3. i 4. Zakona o parničnom postupku. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u cijelosti, imajući u vidu početni tužbeni zahtjev, naposljetku dosuđeni minimalni tužbeni zahtjev 4,93 euro, koji se ne može smatrati cjelokupnim uspjehom u postupku te naknadno dostavljanje dokumentacije od strane tuženika. Ovakav dosuđeni iznos ne opravdava tužitelja u potrebi za provođenjem financijskog vještačenja, kako bi se utvrdilo da tužitelju naposljetku u vremenskom razdoblju od dvije godine nije isplaćen zaista minimalni iznos.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2025. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u smislu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika