Poslovni broj: Usž-3598/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Geoprojekt d.d., Opatija, Nova cesta 224/2, OIB: 90505898082, kojeg zastupa opunomoćenica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi zabrane izvođenja rudarskih radova, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1282/2023-6 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1282/2023-6 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništava se rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-310-09/21-01/11, URBROJ: 443- 01- 17-02-23-2 od 17. travnja 2023. i rješenje Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I-310-09/21-07/2, URBROJ: 443-01-12-01-21-1 od 13. srpnja 2021., dok se točkom II. izreke nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 621,88 € u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I-310-09/21-07/2, URBROJ: 443-01-12-01-21-1 od 13. srpnja 2021., kojim je tužitelju zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem na eksploatacijskom polju PRAŠČARI bez ugovora o koncesiji, s rokom izvršenja jedan dan od dana dostave rješenja.

2. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Upućuje na Glavni rudarski projekt iz lipnja 1993., na temelju kojeg je Ugovorom o koncesiji od 20. lipnja 2016. i Dodatkom Ugovora o koncesiji, od 10. travnja 2018., tužitelju odobreno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena. Pojašnjava da je proces eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju PRAŠĆARI projektiran na način da se uklanja površinska jalovina, dobivanja mineralne sirovine bušenjem i miniranjem minskih bušotina, utovara i transporta, dakle, Glavni rudarski projekt iz lipnja 1993., prema mišljenju tuženika, ne sadrži projektna rješenja izvođenja rudarskih radova oplemenjivanja. Poziva se na odredbu članka 4. stavka 2. tada važećeg Pravilnika o sadržaju dugoročnog programa i rudarskih projekata za istraživanje i eksploataciju čvrstih mineralnih sirovina („Narodne novine“, broj 10/87., dalje: Pravilnik/87.) kojom je bilo propisano da glavni rudarski projekt sadrži projektna rješenja izvođenja rudarskih radova, a što je propisano i odredbom članka 5. važećeg Pravilnika o rudarskim projektima („Narodne novine“, broj 84/24.). Poziva se i na članak 18. stavak 1. i stavak 2. Pravilnika/87. te na odredbe članka 16. i članka 10. stavka 2. aktualnog Pravilnika, kojima je propisan sadržaj projektnih rješenja rudarskog projekta pripreme i oplemenjivanja mineralnih sirovina, kao i da je uz projektna rješenja potrebno priložiti odgovarajuću grafičku dokumentaciju. Nadalje, navodi da u Glavnom rudarskom projektu nema prikaza razmještaja objekata s označenim komunikacijama na ažuriranoj situacijskoj karti, prikaza učinaka po pojedinim fazama rada, nema pregleda potrebne radne snage i nije obrađena zaštita na radu za tehnološki proces oplemenjivanja mineralnih sirovina na postrojenju za oplemenjivanje mineralnih sirovina te nije priložena odgovarajuća grafička dokumentacija. Navodi da usitnjavanje megabarita ne predstavlja tehnološki proces oplemenjivanja mineralnih sirovina te da tužitelj temeljem Glavnog rudarskog projekta iz lipnja 1993., na temelju kojeg mu je dodijeljena koncesija na eksploatacijskom polju PRAŠĆARI, može zakonito izvoditi samo rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko – građevnog kamena bušenjem i miniranjem minskih bušotina. Mišljenja je da činjenica da je tužitelj izradio Dopunski rudarski projekt iz 2021., te da je isti provjeren od strane stručnog povjerenstva za provjeru rudarskih projekata, nije odlučujuća za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, jer se pravo na eksploataciju stječe tek sklapanjem ugovora o koncesiji, kojeg je tužitelj sklopio 28. srpnja 2021. na temelju Dopunskog rudarskog projekta iz 2021. godine. Poziva se na presudu ovog Suda, poslovni broj: Us-8775/2006-5 od 18. studenog 2009., za koju smatra da se odnosi na isto činjenično stanje. Predlaže presudu poništiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, ističe da su na stranci 34. Glavnog rudarskog projekta iz 1993. navedene faze proizvodnje, tehnološkog procesa eksploatacije te tehnološkog procesa utovara i transporta iz kojeg proizlazi da se dobivanje mineralne sirovine sastoji od bušenja, miniranja, utovara i transporta te odvoza u prihvatni bunker stabilnog drobiličnog postrojenja. Ukazuje da je u Glavnom rudarskom projektu iz 1993., u točki 8.3.6., propisano usitnjavanje megabarita, a koje se treba vršiti razbijanjem pomoću hidrauličnog čekića ugrađenog na rovokopaču, bageru ili ulaznoj rešetki iznad primarne drobilice, odnosno ističe da je istim projektom detaljnije razrađeno otkopavanje odnosno pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta te je ujedno obuhvaćeno i oplemenjivanje mineralnih sirovina. Navodi da je na stranici 5 Glavnog rudarskog projekta iz 1993. opisano drobljenje vapnenca iz kamenoloma te da se na stranici 66 navodi da je „ekonomska opravdanost eksploatacije i prerade vapnenca na kamenolomu Sveti Ivan dokazana u proteklom razdoblju“. Dakle, prema mišljenju tužitelja, Glavnim rudarskim projektom iz 1993. nesporno je obuhvaćeno i oplemenjivanje. Smatra da bi drugačijom odlukom bila povrijeđena njegova prava, a posebice zaštita „legitimnih očekivanja“. Ističe da ima sva potrebna odobrenja za rad u kamenolomu od 1968. te je konstantno dostavljao Glavni rudarski projekt iz 1993. na pregled i nikada nitko nije naveo da ne sadrži oplemenjivanje, sve do pobijanih rješenja. Smatra da je Glavni rudarski projekt iz 1994. provjeren sukladno Zakonu o rudarstvu i važećim pravilnicima te da su navodi tuženika o njegovim sadržajnim nedostacima bespredmetni. Poziva se na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž- 3077/2022 od 10. travnja 2022., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, posl.br. Us I- 1121/2021 od 19. svibnja 2022., u činjenično i pravno istovjetnom predmetu vezano uz eksploatacijsko polje Kuk. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da je rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 56/13., 14/14., 52/18., 115/18., 98/19., 83/23.), eksploatacijom mineralnih sirovina, u smislu ovoga Zakona, smatra se otkopavanje ili pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina. Prema stavku 5. citiranog članka Zakona, oplemenjivanjem mineralnih sirovina, u smislu ovoga Zakona, smatra se odabiranje, sortiranje, drobljenje, mljevenje i sušenje mineralne tvari, odvajanje korisnog minerala od prateće jalovine, te odvajanje pojedinih mineralnih komponenata, kao i odstranjivanje nečistoća i vode iz ugljikovodika kad su navedene radnje u tehnološkoj vezi s eksploatacijom mineralnih sirovina.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se rješenjem Općine Buzet, Općinskog sekretarijata za poslove uprave, broj: 03-UP/IO-178/1-1977 od 27. lipnja 1977., utvrđuje da se predniku tužitelja odobrava eksploatacija kamena na eksploatacijskom polju "PRAŠČARI" za vlastite potrebe i za potrebe proizvodnje. Nadalje, iz rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-310- 01/15-02/1, URBROJ: 2163-03-01-15-2 od 11. svibnja 2015., proizlazi da je tužitelju dana koncesija za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena pod nazivom "PRAŠČARI", smještenom na području Grada Buzeta, Istarska županija.

7.1. Predmetnim aktima se ne vrši razlika između nesporno dopuštenog otkopavanja ili pridobivanja mineralnih sirovina iz ležišta te, po stavu upravnih tijela, nedopuštenog oplemenjivanja mineralnih sirovina, već se u svim navedenim aktima koristi jedinstveni termin „eksploatacija“.

8. Naime, i po ocjeni ovog Suda, iz sadržaja navedenih akata nije moguće izvesti zaključak da bi tužiteljevo pravo na eksploataciju mineralnih sirovina bilo ograničeno isključivo na otkopavanje ili pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta, a da ne bi uopće obuhvaćalo oplemenjivanje mineralnih sirovina, koje predstavlja jedan od zakonom predviđenih vidova eksploatacije te da bi tužitelj trebao sklopiti novi ugovor o koncesiji za oplemenjivanje mineralnih sirovina.

9. Iz sadržaja Glavnog rudarskog projekta iz lipnja 1993., koji čini sastavni dio odobrenja iz 2015. te Ugovora o koncesiji od 20. lipnja 2016. i Dodatka tog ugovora od 10. travnja 2018., proizlazi da je istim projektom detaljnije razrađeno otkopavanje odnosno pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta. Također proizlazi da je istim projektom, točkom 8.3.6., propisano usitnjavanje megabarita, a koje se treba vršiti razbijanjem pomoću hidrauličnog čekića ugrađenog na rovokopaču, bageru ili na ulaznoj rešetki iznad primarne drobilice. Nastavno, iz Glavnog rudarskog projekta također proizlazi da je u točki 5.1., pod metodama uzorkovanja, između ostalog navedeno da je kroz duži vremenski period praćena kvaliteta (kakvoća) proizvoda drobljenog agregata sa separacije (redovna proizvodnja). Nadalje iz točke 5.2.1. (minerološko-petrografska analiza) proizlazi da je na osnovi analize rezultata ispitivanja mineralne sirovine ista ocijenjena kao sirovina povoljnih svojstava za proizvodnju agregata za beton i armirani beton; kamene sitneži za izradu veznih i habajućih slojeva na cestama 4. i 5. prometnog razreda; kamene sitneži za izradu beitumeniziranih nosivih slojeva (BNS) na cestama svih prometnih razreda; drobljenog-nesepariranog kamena za izradu donjih nosivih slojeva (tamponskih) na cestama svih prometnih razreda te lomljenog kamena za zidanje te izradu vodopropusnosti i obaloutvrda. Glavnom rudarskom projektu, na strani 56 istoga, također prileži i shema transporta (slika broj 9), kojom je prikazan prihvatni bunker primarne drobilice, kao i kote terena i radnih ploha etaža te put kretanja praznog kamiona – dampera i put kretanja punog kamiona – dampera.

10. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, ne može se zaključiti da ovakvi radovi ne bi udovoljavali članku 11. stavku 5. Zakona o rudarstvu, odnosno, da se takvi radovi ne mogu podvesti dijelom i pod pojam oplemenjivanja mineralne sirovine.

11. Stoga, s obzirom da navedenim rješenjima i ugovorom o koncesiji nije izričito isključeno oplemenjivanje materijala, nego je dana dozvola za eksploataciju (a oplemenjivanje je jedan od vidova eksploatacije) te, s obzirom da je, po zakonskoj regulativi, kao i po samom ugovoru o koncesiji, koncesionar eksploataciju dužan vršiti u skladu s Glavnim rudarskim projektom (u kojem su predviđene određene radnje koje se mogu kvalificirati kao oplemenjivanje), po ocjeni ovog Suda, neosnovano je tužitelju zabranjeno svako oplemenjivanje mineralnih sirovina uz obrazloženje da za oplemenjivanje nije pribavio ugovor o koncesiji, jer je tužitelj postojećom koncesijom ovlašten na eksploataciju pa time i na oplemenjivanje mineralnih sirovina, zbog čega se ovakva potpuna zabrana nije mogla izreći.

12. Inzistiranje na činjenici da u Glavnom rudarskom projektu nije opisano „stabilno“ postrojenje za oplemenjivanje, kao i da eventualno nisu predviđene osobe adekvatne kvalifikacije za radove na „stabilnom“ postrojenju za oplemenjivanje, kao i da takvo „stabilno“ postrojenje oplemenjivanja eventualno ne udovoljava odredbama Zakona o zaštiti na radu (kako s aspekta strojeva tako i u personalnom aspektu), ne dovodi do zaključka da u konkretnom slučaju, u Glavnom rudarskom projektu nije predviđeno oplemenjivanje (barem u ograničenom, manjem vidu takve obrade). Mogući nedostaci i propusti u pripremnoj dokumentaciji pa i u samom Glavnom rudarskom projektu, glede odgovarajućeg postrojenja, kvalificiranih radnika i mjera zaštite na radu mogu biti predmet postupka inspekcije rada.

13. Pravno shvaćanje izraženo u odluci Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us- 8775/2006 od 18. studenog 2009., nije primjenjivo na konkretnu upravnu stvar jer je u tom predmetu utvrđeno da taj tužitelj nije dokazao da je u njegovom glavnom rudarskom projektu predviđeno oplemenjivanje mineralne sirovine, jer taj projekt nije dao na uvid, što je bitna razlika u odnosu na predmetni slučaj.

14. Stoga, imajući u vidu naprijed navedene i priložene javne isprave koje je prvostupanjski sud analizirao, a iz kojih proizlazi da je, kako predniku tužitelja, tako i tužitelju, odobreno izvođenje rudarskih radova na predmetnom eksploatacijskom polju, dana koncesija za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na istom i da je sklopljen ugovor o davanju koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina na predmetnom eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena, te imajući u vidu Glavni rudarski projekt iz 1993. koji je sastavni dio predmetne dokumentacije, a iz koje dokumentacije se ne može zaključiti da ne obuhvaća i oplemenjivanje mineralnih sirovina, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da ovdje ima mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

15. Valja istaknuti da je u predmetu iste činjenične i pravne naravi, istog tužitelja, koji se odnosi na eksploataciju na eksploatacijskom polju KUK, ovaj Sud u presudi, poslovni broj Usž-3077/2022-2 od 10. travnja 2024., izrazio isto pravno shvaćanje, a koja presuda je, povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti, ocijenjena zakonitom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz- 35/2024-8 od 6. veljače 2025. godine.

16. Tužitelj nema pravo na trošak sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari pa se ne smatra opravdanim izdatkom sukladno odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a.

17. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić