Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-116/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Croatia banka d.d. Zagreb, Kvaternikov trg 9, OIB: 32247795989, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Cetinja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Petric i Anita Piližota Petric u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12478/2019-153 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12478/2019-153 od 23. listopada 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa 461.075,78 eura.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12478/2019-153 od 23. listopada 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu preko iznosa od 461.075,78 eura do iznosa od 3.987.124,35 eura (za iznos od 3.526.048,57 eura) te pod točkom II. izreke, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.526.048,57 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 1997. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007. odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 553.500,00 eura, kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 189.910,65 eura, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31.577,22 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti CROATIA BANCI d.d. Zagreb, Roberta Frangeša-Mihanovića 9, OIB: 32247795989 iznos od 3.987.124,35 eura, što odgovara protuvrijednosti od 30.040.988,44 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. srpnja 1997. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007. odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana ."

Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 553.500,00 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka tužitelju, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Troška odgovora na žalbu te potražuje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine u iznosu od 3.987.124,35 eura, temeljem vlastite trasirane mjenice.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke sklopile slijedeće ugovore: Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 9202-3409 od 29. prosinca 1995. i Anex I tom Ugovoru od 30. ožujka 1996.; Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 9202-3418 od 29. prosinca 1995. i Anex I tom Ugovoru od 30. ožujka 1996.; Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 9202-3440 od 29. siječnja 1996.; Ugovor o kreditu br. 920-3615 od 15. srpnja 1996. i Anex I tom Ugovoru od 29. studenoga 1996.; Ugovor o kreditu br. 920-3617 od 15. srpnja 1996.; Ugovor o kreditu br. 920-3618 od 15. srpnja 1996. i Anex I tom Ugovoru od 29. studenoga 1996.; Ugovor o kreditu za trajna obrtna sredstva br. 9202-3011 od 19. listopada 1994., Ugovor o izdavanju bankovne garancije br. 1509/95 od 12, siječnja 1995. te Anex br. I. tom Ugovoru od 27. travnja 1995., Anex br. II od 26. srpnja 1995. i Anex br. III od 24. listopada 1995., Ugovor o izdavanju bankovne garancije br. 1894/96 od 20. kolovoza 1996. i Anex br. I istog od 13. ožujka 1997., Ugovor o izdavanju bankovne garancije br. 1787/96 od 16. travnja 1997., Ugovor br. 421 o financijskom kreditu 14. ožujka 1996., Ugovor br. 70 o izdavanju kontra-garancije br. 161 od 28. srpnja 1993., Ugovor br. 111 o izdavanju garancije br. 205 za urednu otplatu leasinga od 6. travnja 1994., Ugovor o kreditu br. 30-101-1352 od 26. travnja 1996.,

- da je tužitelj dopisom od 11. srpnja 1997. otkazao tuženiku Ugovore o kreditu br. 55011-3011 od 19. listopada 1994.; br. 50012-3615 od 15. srpnja 1996.; br. 50012-3617 od 15. srpnja 1996., br. 550115-3618 od 15. srpnja 1996.; br. 50011- 3418 od 31. prosinca 1995. i 500111-3440 od 29. siječnja 1996., te su s danom otkaza navedeni krediti dospjeli na naplatu zajedno s nepodmirenim obvezama po osnovi kamata, zateznih kamata i proviziji,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-180/1997 od 28. siječnja 1998. (str. 75-76 spisa) utvrđeno je da je istim otvoren stečajni postupak nad društvom Prajs d.o.o. te su pozvani vjerovnici da u roku 30 dana prijave svoje tražbine, a u roku 15 dana svoja razlučna prava na nekretninama, pokretnim stvarima i pravima dužnika,

- da je Uvidom u presliku prijava potraživanja stečajnog vjerovnika od 19. veljače 1998. (str. 171-175 spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetno potraživanje prijavio i kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku protiv stečajnog dužnika Prajs d.o.o. gdje je prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 36.418.135,63 kn,

- da je u stečajnom postupku nad društvom Prajs d.o.o. priznato potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 36.382.135,63 kn (glavnica u iznosu od 34.217.772,24 kn te kamate u iznosu od 2.164.363,39 kn),

- da je tužitelj u stečajnom postupku provedenom nad Prajs d.o.o. naplatio tražbinu u iznosu od 6.430.208,43 kn,

- da je sklopljen Ugovor od 25. veljače 2000. (str. 757-760 spisa) između tužitelja i Državne agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: DAB),. u kojem je utvrđeno da je nad tužiteljem na temelju odredaba Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka ("Narodne novine" broj 44/1994.; dalje: ZSRB) u tijeku postupak sanacije i restrukturiranja sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 23. rujna 1999. ("Narodne novine" broj 98/1999.; dalje: Odluka Vlade), te da postupak sanacije i restrukturiranja provodi DAB (čl. 1.): da su u čl. 2. istog Ugovora stranke sukladno t. IV. Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb utvrdile da se sumnjiva i sporna potraživanja, odnosno rizični plasmani za koje su u cijelosti terećeni troškovi tužitelja u iznosu od 336,5 milijuna kuna prenose na DAB; da su u čl. 5. Ugovora stranke ugovorile da se prijenos vrši na dan 31. svibnja 1999., dok je u čl. 9. st. 1. tog Ugovora ugovoreno da sve pravne radnje koje je tužitelj poduzeo u svezi s predmetnom tog Ugovora, a odnose se na naplatu potraživanja (tužbe za naplatu potraživanja, prijedlozi za ovrhu, prijedlozi za otvaranje stečajnih postupaka, naplate po osnovi fiducijarnog vlasništva itd.) od dana prijenosa do dana zaključenja tog Ugovora se smatraju radnjama koje je tužitelj poduzeo u ime i za račun DAB-a, dok je u st. 2. istog članka Ugovoreno da se svi priljevi sredstava s osnove naplate potraživanja iz st. 1. tog članka smatraju prihodom DAB-a. U čl. 11. navedenog Ugovora stranke su ugovorile da će postupke iz čl. 9. tog Ugovora u ime i za račun DAB-a nastaviti voditi tužitelj, ili će se ti postupci voditi prema posebnom dogovoru ugovornih stranaka za svaki pojedini slučaj, te se tužitelj obvezao u svim postupcima koje bude vodio u ime i za račun DAB-a primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika.

- da je 21. kolovoza 2000. sklopljen II Dodatak Ugovoru od 25. veljače 2000. (str. 763 spisa) između tužitelja i DAB-a, te da je istim izmijenjen čl. 11. Ugovora na način da je sada ugovoreno da će postupke iz čl. 9. tog Ugovora u svoje ime, a za račun DAB-a nastaviti voditi tužitelj te se tužitelj obvezao u svim postupcima koje bude vodio za račun DAB-a primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika, te da sve pravne radnje koje je tužitelj poduzeo u svezi predmeta po Ugovoru od 25. veljače 2000. i tog Dodatka DAB odobrava ukoliko su poduzete s pažnjom dobrog gospodarstvenika,

- da je iz preslike konto kartice DAB-a od 19. svibnja 2023. za razdoblje do 31. prosinca 2022. (str. 809 spisa) utvrđeno da je prema evidenciji DAB-a 30. lipnja 2017. evidentiran prijenos od strane tužitelja od 31. svibnja 1999. u odnosu na partnera Prajs d.o.o. u stečaju u ukupnom iznosu od 30.040.988,44 kn,

- da je sudski vještak Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju navela da su djelomičnom uplatom u stečajnom postupku, a imajući u vidu pravila o namirenju iz odredbe čl. 312. i 313. ZOO/91 namirene obračunate zakonske zatezne kamate do 28. siječnja 1998. u ukupnom iznosu od 644.382,51 kn, te glavnica u ukupnom iznosu od 5.785.825,92 kn te je mišljenja da su nakon namirenja tražbina uplatom u stečajnom postupku preostale tražbine tužitelja prema tuženiku u sveukupnom iznosu od 26.567.012,94 kn,

- da je između tužitelja i društva Prajs d.o.o. zaključeno ukupno 13 pravnih poslova te da je tužitelj za dugovanje navedenog društva po svim navedenim pravnim poslovima (koji su pobliže gore navedeni i popisani u nalazu i mišljenju financijske vještakinje Petre Blašković, dipl. oec.) ispunio samo jednu mjenicu na kojoj se na poleđini kao indosant potpisao tuženik te iz provedenih dokaza proizlazi da između tužitelja i društvo Prajs d.o.o. nije postojao posebni dogovor o načinu ispunjavanja predmetne mjenice,

- da tuženik nije dokazao drugačije, to jest da bi postojao posebni sporazum o načinu ispunjenja predmetne mjenice između trasanta (Prajs d.o.o.) i remitenta (tužitelja), odnosno kako isti o mjeničnoj svoti nisu ništa posebno dogovorili, tako da je tužitelj kao vjerovnik, sukladno mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Rev-x 264/2017-3 od 16. srpnja 2019., donesenog u ovom predmetu, mogao popuniti mjenični blanket i tako da upiše ukupan iznos tražbine, što znači da je tužitelj mogao ispuniti predmetnu mjenicu i na ukupan iznos duga, pa bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplata iznosa od 26.567.012,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 1998., a sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković, dipl. oec.

8. Međutim, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio zbog nedostatka aktivne legitimacije u konkretnom slučaju, a koju je obrazložio na slijedeći način:

- da je tužitelj u podnesku od 2. lipnja 2023. naveo da je u tijeku sanacije i restrukturiranja tužitelja, na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju tužitelja donesene na temelju Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka, Ugovorom od 25. veljače 2000., tražbina tužitelja prema tuženiku, koja je predmet ovog postupka, prenesena na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: DAB), odnosno danas Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita (dalje: HAOD), kao pravnog sljednika; da je opisani prijenos tražbine izvršen tijekom trajanja ove parnice (25. veljače 2000. sa stanjem na dan 31. svibnja 1999.) te da navedeni prijenos u tijeku postupka sanacije i restrukturiranja banke, na temelju odredbe čl. 195. ZPP-a, ne sprečava da se ova parnica između tužitelja i tuženika dovrši, niti to utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom sporu te je specificirao tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ukine t. I. rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ivmj-113/1997 od 8. siječnja 1998., te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.987.124,35 eura/ 30.040.988,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 1997. do isplate, kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a u slučaju da sud nađe da gore navedeni tužbeni zahtjev nije osnovan, predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev kojom traži da se naloži tuženiku isplatiti Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita iznos od 3.987.124,35 eura/ 30.040.988,44 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 1997. do isplate, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate,

- da se tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, tako da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj P-12478/2019-142 od 13. veljače 2024. kojim je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe od 2. lipnja 2023. isticanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži isplatiti HAOD-u iznos od 3.987.124,35 eura/ 30.040.988,44 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 1997. do isplate, u roku 15 dana, a navedeno rješenje ovog suda je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj

Gž-972/2024-2 od 16. travnja 2024.,

- da je II Dodatkom Ugovoru od 21. kolovoza 2000. izmijenjen čl. 11. Ugovora sklopljenog između ugovornih strana 25. veljače 2000. te je ugovoreno da će postupke iz čl. 9. tog Ugovora u svoje ime, a za račun DAB-a, nastaviti voditi tužitelj, te se tužitelj obvezao u svim postupcima koje bude vodio za račun DAB-a primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika,

pa iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud zaključuje da, iako je tužitelj ovlašten voditi postupak u ime DAB-a (sada HAOD-a), tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu za svoj račun, a kako to potražuje tužbenim zahtjevom. To iz razloga što je Ugovorom od 25. veljače 2000. i kasnije u II Dodatku Ugovoru od 21. kolovoza 2000. ugovoreno da će sve pravne radnje koje je tužitelj poduzeo u svezi s predmetom tog Ugovora, a koje se odnose na naplatu potraživanja, pa tako i predmetni postupak, tužitelj voditi za račun DAB-a (sada HAOD-a), a ne za svoj račun. Slijedom navedenog, kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tuženiku naloži da utuženi iznos isplati tužitelju, dakle za račun tužitelja, a ne na račun DAB-a (sada HAOD-a), to je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

9. Opisani zaključak nije pravilan ni prihvatljiv.

10. Žalitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbe Ugovora od 25. veljače 2000. s Anexom od 12. lipnja i II Dodatkom od 21. kolovoza 2000. te da je zajednička namjera tužitelja i DAB-a (sada HAOD-a), a koju je tužitelj i isticao u predmetnom postupku, bila da je tužitelj ovlašten nakon prijenosa potraživanja voditi sve sudske postupke radi naplate tih potraživanja, naplatiti ta potraživanja isplatom na svoj račun te potom naplaćena sredstva uplatiti DAB-u.

11. Također žalitelj navodi da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu „za račun Agencije“ jer da takva ugovorna odredba po definiciji iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) predstavlja ugovor o nalogu. U tom slučaju, kada nalogoprimac (tužitelj) radi za račun nalogodavca (DAB, odnosno HAOD) ne znači da nema pravo u izvršavanju naloga primati isplatu na svoj račun, već je dužan, u smislu odredbe čl. 768. ZOO-a, položiti račun i predati nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, što je opet u skladu s odredbama Ugovora od 25. veljače 2000. i odredbama Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 28. prosinca 2006.

12. Opisani žalbeni navodi su osnovani. To iz razloga što su sumnjiva i sporna potraživanja, odnosno rizični plasmani za koje su u cijelosti terećeni troškovi Croatia banke d.d. u iznosu od 336,5 milijuna preneseni na DAB Ugovorom od 25. veljače 2000. (list 757-760 spisa), u koje potraživanje ulazi i ovo predmetno, dok je u II Dodatku Ugovora od 21. kolovoza 2000. ugovoreno da će postupke iz čl. 9. tog Ugovora u svoje ime, a za račun DAB-a nastaviti voditi tužitelj.

13. Dakle, tužitelj je ovlašten voditi ovaj postupak u svoje ime i za račun HAOD-a, kao pravnog sljednika DAB-a, što prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda znači da je ovlašten za račun HAOD-a primiti i isplatu spornog potraživanja, a zatim naplaćene iznose potraživanja prenijeti HAOD-u (kao pravnom sljedniku nalogodavca DAB).

14. Naime, smisao i cilj naprijed navedenih ugovornih odredbi (čl. 9. i 11. Ugovora od 25. veljače 2000. i čl. 1. II Dodatka Ugovoru od 25. veljače 2000. koji je sklopljen 21. kolovoza 2000.) je nedvojbeno uspjeh tužitelja u postupku i naplata potraživanja, a ne pružanje mogućnosti tuženiku kao dužniku da izbjegne plaćanja utvrđenog duga.

15. Odredbom čl. 768. ZOO-a je propisano da je o obavljenom poslu nalogoprimac dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

16. U situaciji kada tužitelj vodi postupak u svoje ime i za račun HAOD-a, to znači da je tužitelj dužan postupati u korist i u interesu HAOD-a te je dužan na njegov račun prenijeti sredstva koja je od tuženika naplatio za račun HAOD-a. Dakle, radi s se o ugovornom odnosu između tužitelja i HAOD-a koji ne utječe na obvezu tuženika, odnosno ne ekskulpira tuženika od podmirenja dugovanja za koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ga je tuženik dužan podmiriti u iznosu od 3.526.048,57 eura /26.567.012,94 kuna, koja visina je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petre Blašković, kojeg je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, dajući za to jasne i valjano obrazložene razloge.

17. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s treće sjednice (3/2020.) održane 14. rujna 2020. otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo. U konkretnom slučaju upravo iz pravnog posla između tužitelja i DAB-a, kao pravnog prednika HAOD-a, proizlazi nešto drugo – da je tužitelj ovlašten voditi započete parnične postupke radi naplate potraživanja i za račun (u korist) HAOD-a, što ne znači isključivo da treba zahtijevati isplatu na račun te druge osobe (na račun nije identično za račun), već da je dužan naplaćena sredstva prenijeti na njezin račun.

18. Stoga je valjalo djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu (za iznos od 461.075,78 eura/ 3.473.975,50 kuna) te djelomično istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.526.048,57 eura (26.567.012,94 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 1997. pa do isplate.

19. Budući da je donošenjem ove odluke u sporu uspio tužitelj, osim u razmjerno neznatnom dijelu (100% s osnovom i 88% s visinom, što daje omjer uspjeha od 94%), to je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 – dalje Tarifa) te u skladu s troškovnikom tužitelja od 9. rujna 2024. (list 944 spisa), trebalo naložiti tuženiku naknaditi tužitelju sljedeće troškove: za zastupanje na ročištima dana 10. prosinca 2007, 6. lipnja 2014., 8. linja 2015., 10. lipnja 2020., 11. veljače 2021. i 20. listopada 2021. u zatraženom iznosu od po 13.272,28 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 13. listopada 2008., 5. ožujka 2014. i 12. studenoga 2014. u iznosu od po 6.636,14 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 21. travnja 2023. i 9. rujna 2024. u iznosima od po 19.908,42 spisa te na ročištu održanom dana 11. prosinca 2023. iznos od 9.954,21 euro, što ukupno iznosi 149.327,15 eura, uvećano za PDV u iznosu od 37.331,79 eura te trošak vještačenja u iznosu od 3.251,71 euro, odnosno ukupno 189.910,65 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe od 7. kolovoza 2015. (list 479-483 spisa) ni trošak sastava revizije od 27. prosinca 2016. (list 509-512 spisa) jer zahtjev za naknadu tih troškova nije postavio pravovremeno, to jest u samim podnescima, u skladu s čl. 164. st. 3. ZPP-a.

Tuženiku također nije priznat trošak sudskih pristojbi jer isti nije postavio određeno, u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, već je samo paušalno naveo da potražuje trošak sudskih pristojbi u zbirnom iznosu od 1.990,84 eura (bez navođenja za što točno i kada je plaćena sudska pristojba).

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točkama II 2. i 3. izreke ove presude.

21. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku u omjeru od 94%, to mu je u skladu s odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 1. ZPP-a je tuženik dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 25.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 6.250,00 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu, koji je plaćen, u iznosu od 1.327,22 eura, odnosno ukupno 31.577,22 eura.

22. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac