Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-621/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Vuksanović i partneri, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Pazinu i 2. NN, iz [adresa], radi stjecanja vlasništva dosjelošću, nakon javne glavne rasprave zaključene 06. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, njegove punomoćnice i zamjenice ODO u Pazinu HN, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj TN, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na skici lica mjesta na stranici 18 spisa predmeta posl. br. P-621/2024, a koja je sastavni dio ove presude, označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i žutom bojom, u površini 257 m2, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, izvršiti cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da od naprijed označenog dijela zemljišta izdvoji fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišno knjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], te temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja, uz istodobno brisanje upisa općeg dobra i prava vlasništva s imena NN.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži ovlaštenje tužitelja za upis prava vlasništva realnog dijela nekretnine iz točke I izreke ove presude samo u slučaju da tuženici [adresa] i NN ne izdaju suglasnost za parcelaciju predmetne nekretnine i upis prava vlasništva na novoformiranoj čest.zem. na ime tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama za nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisan je u 2. suvlasničkom djelu, u omjeru 2/9, tuženik ad2 NN, dok je za 1. suvlasnički dio upisano opće dobro u omjeru 7/9. Obzirom da prema članku 3. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) (dalje: ZV) o općim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za njih odgovara Republika Hrvatska, to je ista ovdje tuženik ad1. U stvarnosti da je tužitelj (a ranije njegov prednik) samostalan posjednik i izvanknjižni vlasnik točno određenog dijela predmetne čest. zem., s kojim djelom samostalno gospodari u razdoblju od preko 50 godina. Dio predmetne nekretnine u površini od 257 m2 u stvarnosti već dugi niz godina da predstavlja dvorište ograđeno suhozidom, a ne pašnjak i put kako se to navodi u zemljišnim knjigama, a kao takvog da ga je uredio i neprestano ga koristi upravo tužitelj, kako osobno, tako i putem svojih prednika već dugi niz godina. Dio nekretnine koji je predmet ovog postupka da prikazan na Geodetskom snimku kojega je dao izraditi tužitelj te iznosi površinu 257 m2, označeno slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i žutom bojom. Netočan da je i upis u zemljišnoj knjizi prema kojem sporna nekretnina ima status općeg dobra, barem u djelu njezine površine na koji se odnosi ova tužba, budući da se ista u tom djelu ne koristi kao opće dobro odnosno nije u općoj uporabi već u isključivoj uporabi tužitelja. Prema članku 3. stavku ZV-a, pod općim se dobrima smatraju dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasništvu niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su u uporabi svih, poput atmosferskog zraka. Budući da se u konkretnom slučaju radi o dvorištu tužitelja, jasno da je da stvarno stanje ne odgovara onome u zemljišnim knjigama. Tužitelj da je u cijelosti vlasnik susjedne nekretnine označene kao k. č. ZGR. [katastarska čestica] u naravi KUĆA, k. č. ZGR. [katastarska čestica] u naravi KUĆA, k. č. [katastarska čestica] u naravi LIVADA, k. č. [katastarska čestica] u naravi ORANICA, k. č. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE, k. č. [katastarska čestica] ORANICA, k. č. [katastarska čestica] u naravi ORANICA, k. č. [katastarska čestica] u naravi ORANICA, k. č. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE, k. č. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE,sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Tužitelj i njegovi prednici preko 50 godina neprekidno da koriste sve gore nabrojene nekretnine uključujući i dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 257 m2, a njihov posjed da je zakonit, istinit i pošten. Tužitelj i njegovi prednici da nisu znali, niti su imali razloga za posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornog djela k. č. [katastarska čestica]. Slijedom navedenog, da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisani člankom 159. ZV-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na skici lica mjesta dostavljenoj uz tužbu označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i žutom bojom, u površini od 257 m2, pa da je tužitelj, za slučaj da tuženici ne izdaju suglasnost za parcelaciju predmetne nekretnine i upis prava vlasništva na novoformiranoj čest. zem. na ime tužitelja, ovlašten temeljem ove presude izvršiti cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da od naprijed označenog dijela zemljišta izdvoji fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišno knjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], te da se temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja, uz istodobno brisanje upisa općeg dobra i prava vlasništva sa imena NN, sve to u roku od 15 dana. Podredno, u slučaju da sud iz bilo kojeg razloga ne usvoji taj tužbeni zahtjev tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo pravo suvlasništva nekretnine označene kao kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK I PUT, površine 1367 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom omjeru 2/9 dijela, koji dio je na skici lica mjesta dostavljenog uz tužbu označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I i žutom bojom površine od 235 m2, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava suvlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje upisa općeg dobra i prava vlasništva sa imena BN, sve to u roku od 15 dana."

1.1. U svom podnesku od 18. rujna 2024. (str. 36-37) tužitelj navodi da je navod tuženice ad1 Republike Hrvatske vezan za činjenicu da tužitelj, odnosno njegovi prednici nisu nikada bili upisani u posjedovni list za spornu česticu, pa da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – u potpunosti bespredmetan budući da ni sam tužitelj ne spori činjenicu da nije upisan u posjedovni list za predmetnu nekretninu, već je upravo iz tog razloga ustao sa tužbom u ovome predmetu – radi usklađenja stvarnog stanja i stanja u katastru i zemljišnim knjigama. Činjenica upisa u posjedovni list da nikada niti nije bila pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao ni za prosuđivanje drži li osoba određenu stvar u svom posjedu ili ne. Sam čl. 10. ZV-a posjed da definira kao faktičnu vlast nad stvari, iz čega da jasno proizlazi da je pitanje (ne)postojanja posjeda činjenično pitanje za koje nije odlučujuće je li posjednik upisan u posjedovni list odnosno bilo kakav drugi upisnik ili nije. Iz fotografija snimljenih iz zraka da se vidi točan dio sporne čestice 4707/2, k. o. [katastarska općina] koji je u posjedu tužitelja, pa da je jasno da je u naravi stanje upravo onakvo kakvim ga tužitelj u tužbi opisuje. Nadalje, u svrhu dokazivanja slijeda posjedovanja od strane tužitelja i njegovih prednika, dostavlja rodoslovlje iz kojeg da je razvidno da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (čiji je tužitelj vlasnik, a koja graniči sa spornom česticom 4707/2) zajedno sa spornim djelom k. č. [katastarska čestica] u posjedu odnosno vlasništvu obitelji TN već gotovo 200 godina. Tako da je iz povijesnog vlasničkog lista za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], razvidno da je prednik tužitelja bio IN pok. GN, otac tužitelja, dok je GN bio njegov djed, a živio je od 1889. – 1933. Njegov prednik, pradjed tužitelja, da je bio LN, a živio je od 1860. – 1943., dok je njegov otac, prapradjed tužitelja, ŠN, živio od 1835. – 1905. Svi oni da su posjedovali sporni dio k. č. [katastarska čestica] te ga kroz razdoblje od gotovo 2 stoljeća uređivali, održavali i učinili upravo onakvim kakvim danas biva. Tužitelj i njegovi prednici da su ti koji su zasadili stabla koja se nalaze na ovoj čestici (imajući u vidu veličinu krošnji stabala da je razvidno da je riječ o starim stablima), a tužitelj da je dao sagraditi i kapelicu nakon što je njegov sin imao prometnu nesreću.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženica ad1 Republika Hrvatska navodi da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnim knjigama po kulturi kao pašnjak i put površine 1367 m2, u 7/9 dijela kao opće dobro, a u 2/9 dijela kao suvlasništvo NN pok. ČN. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka broj 783 k. o. [katastarska općina] da proizlazi da takav upis postoji od osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (2002. godine). Navedeni upis da je izvršen na temelju t. 594 i 593 A rješenja broj 1/01 raspravnog zapisnika i posjedovnih listova broj 411 i 139. Iz povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, Klasa: 930-04/24- 05/23 od 12. ožujka 2024. godine, da ne proizlazi da su na predmetnoj nekretnini kao posjednici ikada bili upisani prednici tužitelja. Iz priloženih dokaza da ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 160. ZV-a, kao niti iz prethodno važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u daljnjem tekstu ZOVO), za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 257 m2, slijedom čega se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Tuženik ad2 NN kojemu je tužba uredno dostavljena uz poziv da u roku 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu, na istu nije odgovorio, međutim u konkretnom je slučaju riječ o sporu iz odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) (jedinstveno suparničarstvo) koji se može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, i u konkretnom se slučaju tuženici smatraju jednom parničnom strankom, tako da se odgovor na tužbu tuženice ad1 Republike Hrvatske proteže i na tuženika ad2 NN.

4. U dokaznom postupku pročitano je: zahtjev za mirno rješenje posra (str. 6-7), podnesak od 25. travnja 2024. (str. 8), rješenje posl. br. 32 R1-123/2024-2 (str. 9-11), izvadci iz zemljišne knjige (str. 12-14), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 29-32), preslik zemljišne knjige (str. 33-35), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (str. 38-40), te će se izvršiti uvid u fotografije (str. 15-17, 41-52), skice (str. 18- 19), proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje mjerničnog vještaka, saslušani su svjedoci PN, KN i ON, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja sukladno odredbi čl. 265. st. 1. ZPP- a.

5. Tužbeni zahtjev kako je naveden u točki I izreke presude je osnovan, dok je u dijelu koji se navodi u točki II izreke presude neosnovan. O razlozima nastavno.

6. Među strankama nije sporno da je nekretnina koja je predmetom ovog postupka u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], kao pašnjak i put, ukupne površine 1367 m[2] , i to kao opće dobro u 7/9 dijela, te kao suvlasništvo tuženika ad2 NN u 2/9 dijela, a tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 14).

7. Sporno je i odlučno u ovom postupku zapravo jesu li prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici spornog dijela nekretnine kako je prikazan na skici priloženoj uz tužbu na str. 18 ovog spisa – označeno žutom bojom, odnosno je li tužitelj samostalni i pošteni posjednik tog realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

8. U tom je kontekstu sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

9. Iz provedenih je dokaza, uviđaja uz sudjelovanje mjerničnog vještaka - čiji nalaz i mišljenje sud cijeni kao potpun, razumljiv i u skladu s pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno da je utuženi sporni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] travnati dio ograđenog dvorišta tužitelja uz njegovu kuću na adresi [adresa], a koji dio je prikazan na fotografijama na str. 15-17, 41-52 spisa. Utuženi dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prema službenom katastarskom planu da čini krajnji istočni dio puta koji ima ukupnu površinu 1367 m[2] , međutim predmetom spora da je dio te nekretnine koji se u katastarskom operatu vodi kao put, ali u naravi nije put nego dio dvorišta. Utuženi dio zemljišta da je prikazan na str. 18 spisa i obojan žutom bojom, a predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je predmetom postupka, da čini jedinstvenu cjelinu s kućom i dvorištem tužitelja na česticama oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 98, 2307/2, 2308, 2318/1 i 2318/2, sve k. o. [katastarska općina] (tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 12-13)).

9.1. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama od 12. ožujka 2024. za k. č. br. [katastarska čestica] (str. 29-32), utvrđeno je da za razdoblje od 1940. do 1955. za područje bivše Općine [adresa] ne postoje pouzdani podaci o posjedovnom stanju zemljišta i zgrada, te da su se u tom razdoblju koristili podaci talijanskog katastarskog operata, te podaci proizašli agrarnom reformom 1947. 1956. da se osniva novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina], kada je k. č. br. [katastarska čestica], upisana kao pašnjak površine 300 m[2] , na posjednika MN pok. MN i kao put površine 1067 m , upisan na Općenarodna imovina pod Upravom NOO Poreč. 1973. godine pašnjak površine 300 m[2] upisuje se na posjednika UN, a put površine 1067 m[2] kao Javno dobro. 1980. godine pašnjak površine 300 m prelazi na posjednika ČN pok. MN i takvo stanje da se vodi do danas. Ove činjenice tužitelj ne osporava, međutim obzirom na navode tuženice ad1 Republike Hrvatske iz odgovora na tužbu da iz povijesti promjena ne proizlazi da su na predmetnoj nekretnini kao posjednici ikada bili upisani prednici tužitelja – valja istaknuti, a kako to i tvrdi tužitelj, da činjenica upisa u posjedovni list nije pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao ni za prosuđivanje drži li osoba određenu stvar u posjedu ili ne, jer je posjed faktična vlast nad stvari. S druge strane, čitanjem izvatka iz zemljišne knjige povijesni prikaz (str. 38-40), utvrđeno je da su čestice oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 98, 2307/2, 2308, 2318/1 i 2318/2, sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine, kako je ranije navedeno, s utuženim dijelom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] čine jedinstvenu uporabnu cjelinu, jesu, kako to i tvrdi tužitelj, bile upisane kao vlasništvo IN pok. GN, oca tužitelja, o čemu još i nastavno.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a čije iskaze sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim i istinitim, jer nisu drugim u postupku provedenim dokazima dovedeni u pitanje, pa je stajalište suda da ih treba cijeniti vrijednosno pozitivno - utvrđeno je da je u posjedu dijela nekretnine koji je predmetom ovog postupka, prije tužitelja bio otac tužitelja IN (ON) Pauletić, koji je isti dobio nasljeđivanjem od svoje majke DN (bake tužitelja), a ona od svog pokojnog supruga GN, djeda tužitelja. Također je utvrđeno da dio nekretnine koja je predmetom ovog postupka nije nikada u naravi bio put, već dio ograđenog dvorišta, sada u vlasništvu tužitelja, a ranije njegovih pravnih prednika.

10.1. Te iskaze potvrđuje i tužitelj , kada tvrdi da je njegova baka DN, koja je bila rođena 1904., a umrla je 1991. - bila u braku sa ZN, koji je umro 1989., a koji je prvotno bio njezin šogor, odnosno brat njegovog djeda GN koji je bio umro 1937. godine. Naime, GN i DN da su imali sina IN, a zvali su ga ON, ON, i on da je bio otac tužitelja. On da je umro 2002. i njega da su naslijedili tužitelj i njegova sestra, i to u pogledu dvije kuće u nizu i dvorišta oko tih kuća (riječ je o kućama gdje je proveden uviđaj na licu mjesta – op.a.).. Dvorište da je bilo omeđeno zidovima kao što je i danas oduvijek i nikada na spornom dijelu dvorišta da nije bilo puta. Nikada da nisu znali, niti tužitelj, niti njegov otac, niti njegovi prednici da bi imali ovaj problem i da je ucrtan i upisan u zemljišne knjige put u njihovom dvorištu, nego da je susjed PN, odnosno njegov sin T, htio raditi građevinsku dozvolu za nekakve zahvate na svojoj kući, pa da mu je susjed PN rekao da li tužitelj zna da se preko njihovih dvorišta prostire put, a to da je bilo unatrag par godina, možda prije dvije godine i nakon čega da je tužitelj pokrenuo postupke da se to riješi.

11. Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno da je utvrđeno da je tužitelj, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] više od 90 godina (razdoblje od prije 1937. kada je umro djed tužitelja GN).

12. Predmetom ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine koja je utužena. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj, a isti je pravni slijednik IN i GN, i zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tužitelj je računajući i svoje pravne prednike u posjedu dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je predmetom ovog postupka, više od 40 godina, pa se kao mjerodavna može primijeniti odredba čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/14, dalje: ZV) prema kojoj samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a nastavno na odredbu čl. 159. st. 4. ZV-a, prema kojoj je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. čl. 159. ZV-a.

13. Prema čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se predmnijevaju, a tuženici u ovom postupku nisu dokazali suprotno.

14. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dosjelošću stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji dio je predmetom ovog postupka, a prikazan je na skici lica mjesta na str. 18 spisa ovog predmeta.

15. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, a tu spada i dosjelost i nasljeđivanje, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je sukladno istoj, a temeljem gore navedenog odlučeno kao u točki I izreke presude, te je u tom kontekstu odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži ovlaštenje ishođenja upisa u zemljišnoj knjizi tek ukoliko tuženici ne daju suglasnost na predmetni upis, budući da takvo što nije propisano zakonom, a u postupku nije dokazano, jer se takvo što niti ne tvrdi, da bi takva obveza tuženika proizašla iz kakvog pravnog posla sklopljenog s tužiteljem.

16. Kako stranke nisu tražile trošak, o istom nije niti odlučivano.

U Poreču, 01. travnja 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p., uz skicu lica mjesta na stranici 18 spisa,

2. Tuženica ad1, po ODO u Pazinu, uz skicu lica mjesta na stranici 18 spisa,

3. Tuženik ad2, po punomoćniku za primanje pismena ŽN, iz [adresa], A.

Gustin 3, uz skicu lica mjesta na stranici 18 spisa.