REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3788/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. iz Zagreba, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić, Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova 80A, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1886/2023 od 13. rujna 2024., 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1886/2023 od 13. rujna 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O tuženikovu zahtjevu za naknadu troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi (u sudski spis) sve eventualne anekse ugovora o kreditu, otplatne planove i knjigovodstvenu karticu kredita. Naime, premda pobijano rješenje nije obrazložio, prvostupanjski sud je pobijano rješenje očito donio na temelju odredbi članka 186.b stavka 3. i članka 325.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/22) jer je tužitelj u ovom sporu podnio stupnjevitu tužbu, a bez polaganja tražene dokumentacije nije u mogućnosti pribaviti podatke za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva prije nego što tuženik dostavi zatraženu dokumentaciju.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik. Žalitelj prvenstveno ukazuje na to da sud u pobijanom rješenju nije dao uputu u pravnom lijeku smatrajući da je riječ o dokaznom prijedlogu tužitelja te da se zato ima primijeniti odredba članka 233. stavka 6. Zakona o parničnom postupku. Međutim, tužitelj je podnio tužbu iz odredbe članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku zajedno s manifestacijskim zahtjevom da se tuženiku naloži dostava cjelokupne dokumentacije koja se odnosi na Ugovor o kreditu broj 3208051491-955/06 od 12. prosinca 2006. u roku od 15 dana. Zato tuženik podnosi žalbu jer smatra da ne može biti riječ o dokaznom prijedlogu tužitelja nego se radi o rješenju iz odredbe članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom na to da je u ovom sporu tužitelj postavio manifestacijski zahtjev i takozvanu stupnjevitu tužbu. Nadalje, žalitelj ukazuje na nedostatak obrazloženja pobijanog rješenja te da sud ne daje razloge o odlučnoj činjenici je li tužitelj ikada zatražio od tuženika dokumentaciju koja je predmet pobijanog rješenja te je li dokazao da tuženik ne želi odnosno odbija izdati dokumentaciju odnosno je li tužitelj dobio negativan odgovor od tuženika u tom smislu; pri tome, žalitelj se poziva na rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2770/20 od 16. prosinca 2020. i Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-284/23 od 3. travnja 2023. Osim toga, žalitelj ukazuje na neosnovanost manifestacijskog zahtjeva te se poziva na članak 2.4. Ugovora o cesiji kojim je određeno da se korisnik kredita kao ustupitelj tražbina obvezuje bez odgađanja pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor. Dakle, međusobnim dogovorom tužitelja i njegova prednika određeno je da će korisnik kredita od tuženika zatražiti predmetnu dokumentaciju, a ne tužitelj. Osim toga, korisnik kredita niti ugovorom o cesiji niti obavijesti o prijenosu tražbine koja je dostavljena tuženiku nije dao suglasnost u smislu članka 157. stavka 3. točke 1. Zakona o kreditnim institucijama da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj i/ili pravnoj osnovi. S obzirom na to da tužitelj nije imao ovlaštenja od korisnika kredita predmetnu dokumentaciju tražiti od tuženika, tuženik ističe da se podnošenje zahtjeva tužitelja za dostavom dokumentacije od 12. lipnja 2023. ne može u smislu članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku smatrati da je tužitelj ispunio zakonske preduvjete za podnošenje stupnjevite tužbe. Osim toga, zahtjev tužitelja za dostavu dokumentacije podnesen je tuženiku istog dana kad je podnesena i tužba sudu. Zato je manifestacijski zahtjev tužitelja neosnovan jer nije podnesen prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, a takvo shvaćanje je u istovrsnom predmetu između istih stranaka zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-1990/24 od 13. svibnja 2024. Žalitelj predlaže drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i da odbaci tužbu tužitelja; žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženikova žalba je osnovana.

3.1. Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje nije pravilno ni na zakonu osnovano.

4. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 14. lipnja 2023. podnio stupnjevitu tužbu u kojoj je tražio od tuženika da mu dostavi prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope i specifikaciju uplate te sve vezano za Ugovor o kreditu broj 3208051491-955/06 od 12. prosinca 2006.; osim toga, tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tražio od suda da obveže tuženika da isplati tužitelju novčanu tražbinu u domaćoj valuti s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koja tražbina će se s pojedinačnim iznosima odrediti kad tuženik dostavi tužitelju zatražene podatke kao i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je s PU (koji je bio korisnik kredita iz Ugovora o kreditu kojeg je tuženik s njim sklopio) sklopio ugovor o ustupu/prijenosu tražbine, a kojim je ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na tužitelja kao novog vjerovnika. Međutim, iako je tužitelj u tužbi (točka X. tužbe; str. 8. spisa) naveo i da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu ugovorne dokumentacije kojem tuženik do dana podnošenja tužbe nije udovoljio te je kao dokaz tome naveo (u tužbi) zahtjev za dostavom dokumentacije, tužitelj uz tužbu nije dostavio zahtjev za dostavom dokumentacije nego je tek uz svoj podnesak od 12. rujna 2023. sa str. 61. spisa dostavio „obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe” (str. 62. spisa) iz kojeg proizlazi da je on tek 12. lipnja 2023. dostavio tuženiku zahtjev za dostavom dokumentacije; dakle, to je tužitelj učinio neposredno prije pokretanja ovog spora. Međutim, tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o tome da mu je tuženik prije pokretanja ovog spora odbio dostaviti zatraženu dokumentaciju.

4.1. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio činjenicu da je 12. lipnja 2023. zaprimio tužiteljev zahtjev za dostavom dokumentacije, no, uz taj zahtjev tuženiku je dostavljena samo obavijest korisnika kredita (bez ikakve ovjere potpisa u navedenoj obavijesti) da su potraživanja korisnika kredita s osnove Ugovora o kreditu ustupljena tužitelju pa da stoga tuženik nije bio u mogućnosti utvrditi valjanost ustupa, a k tome se pozvao i na obvezu čuvanja bankovne tajne (str. 65. spisa). Prvostupanjski je sud 2. svibnja 2024. održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak te je na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. rujna 2023. proveo dokaz saslušanjem svjedoka PU, no, iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da se on prije pokretanja ovog spora (ili tijekom ovog spora) obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom određenih isprava (str. 324. spisa) premda se on kao ustupitelj člankom 2.4. Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine od 30. svibnja 2023. sa str. 11. spisa obvezao bez odgađanja pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu. Međutim, unatoč tome prvostupanjski je sud raspravnim (pobijanim) rješenjem donesenom na tom ročištu naložio tuženiku da dostavi sve eventualne anekse ugovora o kreditu, otplatne planove i knjigovodstvenu karticu kredita.

5. Odredbom članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

5.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu određenog iznosa čiju će visinu kasnije odrediti nakon što putem suda pribavi od tuženika podatke koje mu tuženik ne želi dati, a koje mu je tuženik prema sadržaju građanskopravnoga odnosa između tuženika i tužitelja (odnosno cedenta) dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke. Prema tome, tužitelj u ovom sporu mora dokazati da je manifestacijski zahtjev osnovan, to jest: a) da se prije pokretanja ovog spora (dakle, prije postavljanja manifestacijskog zahtjeva u tužbi) obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom odgovarajućih podataka koje mu tuženik nije želio dati premda je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa između tužitelja i tuženika dužan tužitelju dati zatražene podatke odnosno ako se ti podaci smatraju zajedničkima za obje stranke i b) da mu tuženik neosnovano prije pokretanja spora nije želio dati te podatke.

6. Tužitelj se, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, prije pokretanja postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za pribavom podataka (isprava) u odnosu na koje je podnio manifestacijski zahtjev. Naime, tužitelj je uz podnesak od 12. rujna 2023. dostavio sudu zahtjev za dostavom dokumentacije iz kojeg proizlazi da je tuženik taj zahtjev zaprimio 12. lipnja 2023. (str. 62. spisa), kao i da je tuženik tada zaprimio i obavijest o ustupu tražbine (str. 63. spisa), no prema podacima u spisu tužitelj prije pokretanja spora nije dostavio tuženiku i ugovor o ustupu potraživanja kojeg je tužitelj kao cesionar sklopio s korisnikom kredita (ustupiteljem) PU **.**.2023. Zbog navedenog, tuženik prema odgovoru na tužbu nije bio u mogućnosti utvrditi valjanost ustupa pa iz tog razloga (kao i zbog svoje obveze čuvanja bankarske tajne koja se odnosi na sve podatke, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentima „a što nedvojbeno obuhvaća i zatraženu dokumentaciju”), tuženik nije prije pokretanja spora dostavio tužitelju isprave koje je tužitelj zatražio dopisom sa str. 62. spisa.

6.1. Međutim, prvostupanjski je sud prije odlučivanja o postavljenom manifestacijskom zahtjevu bio dužan ispitati da li je tuženik prije pokretanja ovog spora odbio dati tužitelju zatražene podatke iz (ne)osnovanih razloga, a na koje je u odgovoru na tužbu ukazao tuženik.

7. Naime, iz ranije navedene odredbe članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku proizlazi da tuženikova dužnost dostave odgovarajućih podataka mora biti određena sadržajem građanskopravnog odnosa između stranaka. U konkretnom građanskopravnom odnosu tuženik je dužnik, a građanskopravni odnos iz ugovora o ustupu tražbine između tužitelja i ustupitelja jest takav da je upravo ustupitelj dužan predati primatelju isprave o ustupljenoj tražbini, a kako je to izričito propisano odredbom članka 2.4. Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 30. svibnja 2023. na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik; štoviše, i odredbom članka 85. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) je propisano da je ustupitelj dužan predati primatelju obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima. Prema tome, iz građanskopravnog odnosa iz ugovora o ustupu tražbine kojeg je tužitelj kao cesionar sklopio s cedentom PU proizlazi da je ustupitelj PU dužan tužitelju predati isprave o ustupljenoj tražbini odnosno „pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu”. Upravo zbog navedenog, premda je ugovorom o ustupu tražbine predmetna (eventualna) tražbina s PU prenesena na tužitelja, a s tom tražbinom su sukladno odredbi članka 81. Zakona o obveznim odnosima prenesena i sporedna prava, na tužitelja nije preneseno pravo da on (umjesto PU) traži od tuženika isprave iz kojih proizlazi postojanje ustupljene tražbine već je te isprave tužitelju (i nadalje) u obvezi pribaviti PU.

7.1. Prema tome, obveza PU je sukladno odredbi članka 2.4 Ugovora o ustupu / prijenosu tražbine i članka 85. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima da tužitelju pribavi sve isprave koje od nje zatraži tužitelj, a radi ispunjenja te svoje obveze PU se, između ostalog, sukladno građanskopravnom odnosu iz ugovora o kreditu sklopljenim s tuženikom može obratiti tuženiku sa zahtjevom za dostavom tih podataka. Međutim, prema podacima u spisu PU to nije učinio, a to ne proizlazi ni iz njegova iskaza s ročišta od 13. rujna 2024. Upravo zbog navedenog, budući da je tuženik bio u građanskopravnom odnosu iz ugovora o kreditu s PU, a ugovorom o ustupu tražbine na tužitelja nije prešlo (i) pravo da od tuženika pribavi isprave o ustupljenoj tražbini, u konkretnom predmetu je nejasno zbog čega sud prvog stupnja smatra da postoji tužiteljeva aktivna građanskopravna legitimacija da on manifestacijskim zahtjevom traži od tuženika podatke – dokumentaciju navedenu u izreci pobijanog rješenja.

8. Slijedom navedenog, budući da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 186.b stavkom 3. Zakona o parničnom postupku, tuženikovu je žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a sukladno odredbi članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

8.1. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazao ovaj sud tako što će najprije ispitati je li tužitelj aktivno građanskopravno legitimiran manifestacijskim zahtjevom tražiti pribavu određenih podataka-dokumentacije od tuženika. Ako bi sud utvrdio da je tužitelj sukladno (eventualnom) građanskopravnom odnosu s tuženikom ovlašten manifestacijskim zahtjevom tražiti pribavu traženih podataka, sud prvog stupnja će ispitati je li manifestacijski zahtjev u trenutku podnošenja tužbe bio osnovan odnosno jesu li u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe za to bile ispunjene pretpostavke iz članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Ovisno o navedenom, sud prvog stupnja će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

9. Sukladno odredbi članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku o zahtjevu tuženika za naknadom troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Baran