Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-444/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika TN iz [adresa], zastupanom po punomoćniku Danijelu Juriću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-81/2022- 30 od 20. svibnja 2024. ispravljene rješenjem posl.br. P-81/2022-36 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-81/2022-30 od 20. svibnja 2024. ispravljena rješenjem posl.br. P- 81/2022-36 od 22. svibnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I i II prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže naložiti tuženiku isplatiti im 7.167,00 Eur, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa (kako je precizirano u točki I izreke pobijane presude) te predati im u posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari, dok je točkom III naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.000,00 Eur sa zateznim kamatama.

2. Tužitelji presudu pobijaju u dijelu o glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a u pogledu odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti ju u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelji upiru, jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

5. Nadalje, činjenično je stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, slijedom čega nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati 7.167,00 Eur na ime korištenja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za razdoblje od kolovoza 2017. do siječnja 2022. te nekretninu preda u posjed.

7. U postupku nije sporno da je tuženik, temeljem dogovora s tužiteljem ad1. koristio predmetnu nekretninu do 25. kolovoza 2016., plativši za korištenje do tada 4.000,00 Kn, no sporno je, je li ju koristio i nakon toga, u utuženom razdoblju, odnosno je li dogovorio korištenje s tužiteljem ad1.; odnosno je li nekretninu nakon kolovoza 2016. koristio KN i je li KN imao dogovor s tužiteljem ad1. oko korištenja iste, kao i tko je vršio plaćanje za korištenje.

8. Temeljem u postupku provedenih dokaza, prvostupanjski je sud, u bitnom, utvrdio:

- da je temeljem usmenog ugovora sklopljenog s tužiteljem ad1., tuženik koristio predmetnu nekretninu do 25. kolovoza 2016.;

- da je tog dana tužitelju ad1. platio 4.000,00 Kn, za sveukupno korištenje nekretnine do tada, što su naveli u potvrdi o isplati;

- da su u toj potvrdi naveli kako će se oko eventualnog daljnjeg korištenja dogovoriti posebnim ugovorom, u protivnom će tuženik u roku dva mjeseca sve počistiti s parcele;

- da nakon tog perioda nije postojao nikakav ugovor među strankama, da tužitelj nekretninu dalje nije koristio ni za plaćao za korištenje;

- da je nekretninu, nakon tuženika, temeljem dogovora s tužiteljem ad1., koristio KN za potrebe svog poduzeća Arcos d.o.o., za što je tužitelju ad1. plaćao naknadu;

- da je uviđajem, ustanovljeno kako na predmetnoj nekretnini nema nikakvih stvari.

8.1. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Zaključke i utvrđenja suda prvog stupnja u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalba tužitelja uglavnom se svodi na preocjenjivanje provedenih dokaza, osobito ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, u korist tužitelja.

11. Međutim, činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, te analiza i ocjena provedenih dokaza žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, budući je prvostupanjski sud o tomu, u obrazloženju presude dao valjane razloge.

12. Nadalje, nisu od značaja žalbeni navodi da je kontradiktoran iskaz tuženika i svjedoka KN o tomu do kad je nekretninu koristio tuženik a od kad svjedok, jer to što je svjedok kazao da ju je koristio ''od 2015.-2016.'' a prema tuženiku koristio ju je od 2016. ne predstavlja kontradiktornost, pa ni bitnu razliku u iskazima, tim više što je od 2016., do iskazivanja svjedoka i tuženika prošlo oko osam godina i što je svjedok, pri iskazivanju, uglavnom napominjao kako se ne može točno sjetiti.

12.1. Isto tako ne postoji kontradiktornost u njihovim iskazima kad tuženik kaže da je svjedok nekretninu počistio 2022. a svjedok se ne može sjetiti kad je to bilo, naime iskazi su različiti ali ne i kontradiktorni.

12.2. Nadalje, nisu osnovani navodi da je tuženik kazao kako ne zna je li svjedok postigao s tužiteljima kakav dogovor oko zemljišta, budući je tuženik iskazao kako je prvotužitelj kontaktirao KN te se dogovorio za daljnje korištenje nekretnine, po cijeni od 1.000,00 Kn, a što se tiče dijela iskaza tuženika gdje kaže: ''Ja ne znam da li je prvotužitelj imao sklopljen kakav dogovor sa KN' izgledno je da se to odnosi na pisani ugovor. Nadalje, ako se svjedok KN i ne sjeća ili nije želio reći koliko je plaćao naknadu za korištenje zemljišta, to ne utječe na pravilnost ocjene dokaza, kao ni to što je tuženik zaposlen u poduzeću ovog svjedoka.

13. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da se s tuženikom nije posebno dogovarao o daljnjem korištenju nekretnine (iako je trebao prema sadržaju potvrde o plaćanju); da mu je svjedok KN dva puta donio novce za korištenje zemljišta čime je podmirio četvrtinu naknade za korištenje od 2016. pa dalje, te da je kontaktirao KN radi plaćanja i da je ovaj obećao da će to platiti (dodajući pri tom da je govorio kako to plaća za tuženika).

13.1. Iz iskaza svjedokinje P, prvotužiteljeve supruge, proizlazi da je tuženik samo jednom platio (dakle, 25.8.2016.), dok je ostale uplate vršio KN, a da se komunikacija odvijala na način da bi prvotužitelj nazvao tuženika te bi on uputio na KN, pa bi onda oni komunicirali (prvotužitelj i KN).

13.2. Slijedom naprijed navedenih iskaza prvotužitelja i njegove supruge, nedvojbeno proizlazi da su tužitelj i KN kontaktirali vezano za korištenje ovog zemljišta i da mu je KN plaćao naknadu za korištenje, stoga je očito da je među njima o tom postojao dogovor, kako su to iskazali tužitelj i svjedok KN, pa nisu osnovane tvrdnje, a time ni prihvatljivi iskazi, da je KN to plaćao u ime tuženika, koji je njegov zaposlenik, jer to doista nije uvjerljivo a ni životno.

14. Budući je, kako je već ranije rečeno prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na isto pravilno primijenio materijalno pravo, odbivši tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako u pogledu isplate, tako i u pogledu predaje u posjed, te da tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužitelja odbijena a prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari potvrđena.

15. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojim se pobija odluka o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na priznatih 200,00 Eur, uvećano za PDV, na ime sastava odgovora na tužbu.

15.1. Naime, sukladno odredbama čl. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.2. Slijedom navedenih odredaba pravilno je prvostupanjski sud, tuženiku na ime troška sastava odgovora za tužbu, priznao 250,00 Eur (100 bodova x vrijednosti boda od 2,00 Eur 25% PDV), jer mu toliko pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i T.br. 8. st. 1. u vezi T.br. 52. st. 3. Tarife. Stoga je, pozivom na odredbe čl. 380. t. 1. ZPP, žalba i u ovom dijelu odbijena kao neosnovana, a pobijana odluka potvrđena.

16. Odluka pod točkom II temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. ZPP.

U Šibeniku, 1. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić