Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-731/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Tonija Šantića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirjani Žrvnar, odvjetnici u Puli, protiv tuženika 1. Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu i 2. KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika ad 1. Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem P-173/2020 od dana 7. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 1. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika ad 1. Republike Hrvatske, te se ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem P-173/2020 od dana 7. lipnja 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ovrha koja je pokrenuta rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-197/2019 od dana 15. travnja 2019. godine nedopuštena na ½ dijela nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica], vikendica, livada s 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 600 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), te je naloženo tuženicima da tužiteljici u roku od 15 dana solidarno nadoknade trošak tog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. lipnja 2022. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik ad 1. pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom postupku, tužiteljica je podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe, koja je pokrenuta rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-197/2019 od dana 15. travnja 2019. godine, nedopuštenom na ½ dijela nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica], vikendica, livada s 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 600 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz razloga što se bez obzira na upis tuženika ad 2. kao njenog bivšeg izvanbračnog duga, radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, slijedom čega da je na istoj suvlasnik za ½ dijela, pa ista ne može biti predmet ovrhe.

6. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da nije sporno da je tužiteljica suvlasnica nekretnina izloženih prodaji u postupku Ovr-197/2019 koje predstavljaju njenu izvanbračnu stečevinu, međutim, ne radi se o nespornoj činjenici u odnosu na tuženika ad 1., koji i u žalbi osporava stjecanja prava suvlasništva tužiteljice, pa kako prvostupanjski sud polazeći od pogrešne premise da se radi o nespornoj činjenici, nije glede tvrdnje tužiteljice o stjecanju predmetnih nekretnina tijekom vanbračne zajednice (za koju u iskazu navodi da je započela 11. studenog 1998. godine) utvrdio odlučne činjenice, to je činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Ujedno, polazeći pogrešno od toga da je suvlasništvo tužiteljice nesporno, prvostupanjski sud je prema razlozima presude s obzirom na istaknuti prigovor tuženika ad 1. da u postupku ovrhe uživa i zaštitu prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, utvrdio da su tužiteljica i tuženik ad 2. bili nesavjesni, a tuženik ad 1. savjestan stjecatelj, te da činjenica da je polovina nekretnine vlasništvo tužiteljice nema utjecaja na dopuštenost ovrhe, međutim, da je osnovan prigovor tužiteljice prava na dom, ovo imajući u vidu i članak 80. b stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, i 73/17, dalje: OZ), iz kojeg razloga prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na predmetne nekretnine.

8. Odredbom članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) propisano je da se smatra da zemljišne knjige istinito i potpuno održavaju činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, ujedno, odredbom stavka 2. tog članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

9. Odredbom članka 318. ZV propisano je da se na zaštitu povjerenja u zemljišnim knjigama glede založnih prava na nekretninama (hipoteke) na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. tog zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

10. Slijedom navedenog, polazeći od toga da se u konkretnom slučaju ne radi o upisu bilo kojeg stvarnog prava tuženika ad 1. na temelju pravnog posla sklopljenog sa upisanim vlasnikom predmetnih nekretnina, već je tuženik ad 1. založno pravo upisao u postupku osiguranja prisilnim upisom založnog prava na temelju ovršne isprave – presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-Us-7/2016 od dana 9. prosinca 2016. godine, a u predmetu pod brojem Ovr-197/2019 se radi o provođenju ovrhe koja je određena na temelju iste ovršne isprave, te je jedini upis zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama, to nema ni uvjeta za ocjenu savjesnosti tuženika ad 1. u odnosu na tužiteljicu pozivom na odredbu članka 122. stavak 2. ZV. 11. Nadalje, u ovom postupku nema mjesta ni primjeni odredbe članka 80. b stavak 2. OZ na koju se prvostupanjski sud poziva kod ocjene prigovora prava na dom, jer se navedena odredba ne odnosi na treću osobu, već isključivo na narušavanje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u ovršnom postupku.

12. Ujedno, treba imati u vidu da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] livada k. o. [katastarska općina] u svibnju 1998. godine, na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90), a u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora za k. č. br. [katastarska čestica] oranica k. o. [katastarska općina] u lipnju 2008. godine – Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04,107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, dalje: ObZ).

13. Kod takvog stanja stvari, žalbu tuženika ad 1. trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu (članak 370. ZPP), da bi, nakon što raspravi sporna pitanja u skladu sa primjedbama ovog ukidnog rješenja i ponovno izvede sve već u postupku izvedene dokaze (u tom pravcu predmetnom spisu prileži i nalaz i mišljenje vještaka Tatjane Mandić Bulić, na koji se pozvao u razlozima presude), te iste ocijeni sukladno odredbi članka 8. ZPP, bio u mogućnosti pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 1. travnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marta Plančić