REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-415/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Dvorinčić Vaić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-44/2023-2 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-44/2023-2 od 21. ožujka 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.285,60 kn / 6.806,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2013. do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 553.765,16 kn / 73.497,27 EUR (preko dosuđenih 51.285,60 kn / 6.806,77 EUR do zatraženih 605.050,76 kn / 80.304,04 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2013. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka i to tužitelju u iznosu od 8.112,19 kn / 1.076,67 EUR (točka III. izreke) te umješaču na strani tužitelja u iznosu od 4.332,51 kn / 575,02 EUR (točka IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke. Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, osim u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade sa zateznom kamatom od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022 te pod točkama III. i IV. izreke. Preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade sa zateznom kamatom od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022. te je suđeno tako da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 51.285,60 kn / 6.806,77 EUR za razdoblje od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3148/2023-2 od 7. studenog 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da određeni prigovori i činjenice nisu istaknuti tijekom prvostupanjskog postupka, a iz stanja spisa proizlazi da su dani prigovori i činjenice istaknuti (podnesci od 21.02.2019., 31.05.2019., 05.02.2020., 02.07.2021.)?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime toga što je tuženik na nekretnini u vlasništvu tužitelja izgradio cestu, pri čemu nije proveden postupak izvlaštenja niti je tužitelju isplaćena ikakva naknada.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine površine 705 m2,

- da je predmetno zemljište kupio 1998. kao gradilište i da mu je dva puta odbijena građevinska dozvola jer nije imao osiguran pristup, nakon čega da je 2004. odustao od gradnje,

- da se na istočnom dijelu nekretnine nalazi asfaltirana Lukoranska ulica u površini od 73 m2 te nogostup u površini od 34 m2 – ukupno 107 m2,

- da su ovdje tuženik Grad Zagreb kao investitor i društvo Neving d.o.o. kao izvođač ugovorili izgradnju produžetka odvojka Lukoranske ulice, između ostaloga i preko dijela nekretnine tužitelja (Ugovor od 17. ožujka 2008.),

- da iz zapisnika od 5. siječnja 2009. proizlazi da je 5. siječnja 2009. između investitora Grada Zagreba i izvođača Neving d.o.o. izvršena primopredaja radova izgradnje produžetka Lukoranske ulice te je utvrđeno i da su radovi izvršeni u skladu s Ugovorom od 17. ožujka 2008., a da su se obavljali od 15. travnja 2008. do 29. studenoga 2008.,

- da nije proveden postupak izvlaštenja predmetnog zemljišta niti je od strane tuženika plaćena naknada,

- da visina naknade za zemljište površine 102 m2 iznosi 51.285,60 kn, odnosno 502,80 kn po m2, što za 102 m2 oduzetog zemljišta iznosi 51.285,60 kn.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 51.285,60 kn, prema nalazu i mišljenju vještaka, dok je u preostalom iznosu zahtjev odbio (553.765,16 kn), ocjenjujući da tužitelj, na temelju odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZVDSP) ima pravo na isplatu naknade koja predstavlja tržišnu vrijednost oduzetog zemljišta (naknada za gubitak prava - čl. 51. st. 1. u vezi čl. 50. st. 4. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 78/15 - dalje u tekstu: ZPVN), bez uvećanja po osnovi naknade za posljedične gubitke zbog smanjene mogućnosti gradnje (čl. 52. u vezi čl. 50. st. 1. toč. 2. ZPVN), jer u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj nema takvih posljedičnih gubitaka.

11. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda za dosuđenu glavnicu, a preinačuje prvostupanjsku presudu glede tijeka zatezne kamate na glavnicu, ocjenjujući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na utvrđeni iznos naknade tužitelju dosudio kamatu od podnošenja tužbe 18. travnja 2013., obzirom je prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 41. ZPVN tržišna vrijednost nekretnine procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, a prema odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Budući je tržišna vrijednost predmetne nekretnine utvrđena u prvostupanjskom postupku to tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od presuđenja, tj. od 3. studenog 2022. (čl. 29. st. 2. ZOO).

12. Tuženik je u žalbi naveo da prvostupanjski sud nije utvrđivao naknadu za posljedične dobitke tvrdeći da je gradnjom ceste ostatak nekretnine tužitelja dobio pristup javnoj cesti čime je otklonjena prepreka za dobivanje građevinske dozvole, dakle da je propušteno postupiti prema odredbi čl. 53. ZPVN o utvrđivanju posljedičnih dobitaka.

13. Na ovakve navode tuženika sud drugog stupnja u odluci navodi da je visina naknade utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka i da tuženik činjenicu posljedičnih dobitaka u vidu stjecanja mogućnosti ishođenja građevinske dozvole na ostatku nekretnine tužitelja nije niti tvrdio niti dokazivao niti je isticao kao prigovor na nalaz i mišljenja vještaka, pa ocjenjuje da takav žalbeni navod predstavlja isticanje nove činjenice, što u žalbenom stadiju postupka nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).

14. Postavljenim pitanjem tuženik ističe da je već tijekom postupka, a ne tek u žalbi (kako to navodi drugostupanjski sud), i to u podnescima od 21. veljače 2019., 31. svibnja 2019., 5. veljače 2020. i 2. srpnja 2020. iznosio prigovor posljedičnog dobitka za tužitelja (čl. 53. ZPVN) budući da je nekretnina tužitelja asfaltiranjem nerazvrstane ceste dobila pristup javnoj prometnici čime joj je uvećana vrijednost i omogućena gradnja.

15. Obzirom je tuženik opisani žalbeni navod isticao i prije žalbe, tijekom postupka, to isti ne predstavlja isticanje nove činjenice pa je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je u obrazloženju presude naveo da određeni prigovori i činjenice nisu istaknuti tijekom prvostupanjskog postupka, a iz stanja spisa proizlazi da su dani prigovori isticani. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I., na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, pri čemu će drugostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem.

17. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković