REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-143/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARLA DUBROVNIK d.o.o., OIB 89591403455, Trg Petra Preradovića 5, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, protiv tuženika OMEGA GRUPA d.o.o., OIB 03046095363, Bokeljska 9, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Dunatov, odvjetnik u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24, radi utvrđenja ništetnosti i trpljenja uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023 od 25. studenog 2024., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023-30 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023 od 25. studenog 2024., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023-30 od 6. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023 od 25. studenog 2024. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, potvrđen od strane javnog bilježnika Luce Bronzan u Dubrovniku, pod brojem OV-6441/2022 od 18. srpnja 2022. Također, odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama pobliže opisanima u izreci, a koje je postojalo prije izvršenog upisa na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.600,00 EUR (točka II. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2023-30 od 6. prosinca 2024. ispravljena je označena presuda u pouci o pravnom lijeku u odnosu na rok u kojem stranke imaju pravo izjaviti žalbu protiv presude i to na način da umjesto „u roku od 8 dana“ ispravno treba stajati „u roku od 15 dana“.

3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da tužitelj nije dokazao niti jednu od pretpostavki iz odredbe članka 329. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), koje kumulativno moraju biti ispunjene da bi se radilo o zelenaškom ugovoru i utvrdila njegova ništetnost. Nadalje, navodi da se sukladno odredbi članka 375. stavka 5. ZOO-a zbog očitog nerazmjera činidaba ne može zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora, a da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a. Obrazlaže da trgovačke ugovore sklapaju profesionalci, odnosno stručnjaci u svome poslu, stoga ne mogu s uspjehom zahtijevati utvrđenje ništetnosti takvog ugovora pozivom na svoju lakomislenost, nesavjesnost u postupanju, svoje neznanje, površnost ili nesposobnost, kao i na to da se protivna strana koristila tim nedostacima u sklapanju ugovora. Slijedom navedenog, odbija tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim predmetnog ugovora o kupoprodaji. Utvrđuje da nije izveo dokaz građevinskim vještačenjem budući da je njegovo provođenje nepotrebno.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) budući da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuje na manjkavost obrazloženja presude, koje nije u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a. Ističe da prvostupanjski sud nije naveo sve dokaze koje je izveo niti je dao njihovu ocjenu pa tako u obrazloženju presude uopće ne navodi niti pri donošenju pobijane odluke uzima u obzir iskaze saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka. Također, ističe da je sud bez valjanog obrazloženja odbio određene tužiteljeve dokazne prijedloge čime je tužitelj onemogućen u raspravljanju. Smatra da je sud pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da okolnost što je u sudskom registru upisana određena djelatnost kao predmet poslovanja tuženika ne znači da se on time zaista i bavi. Ukazuje da se tuženik okoristio njegovom teškom materijalnom situacijom i stanjem nužde, što se očituje u tome da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji Financijska agencija podnijela zahtjev nadležnom sudu za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad tužiteljem, da je tužitelj bio u blokadi, a da je tuženik to znao i okoristio se tom situacijom ugovorivši za sebe stjecanje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama u iznosu od 368.000,00 EUR, dok je realna tržišna vrijednost predmetnih nekretnina iznosila približno 1.000.000,00 EUR.

5. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.920,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi istaknuo dva tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi, tako da sud prihvati drugi (eventualni) tužbeni zahtjev ako nađe da je prvi (glavni) tužbeni zahtjev neosnovan. Riječ je o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz odredbe članka 188. stavka 2. ZPP-a.

9. Odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje u izreci presude na način da prihvaća ili odbije pojedine zahtjeve koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja (članak 338. stavak 3. ZPP-a). Iz navedenih odredaba proizlazi da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva prvostupanjski sud prvo odlučuje o osnovanosti prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno, tek ako prvi zahtjev utvrdi neosnovanim, odlučuje i o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog između stranaka 18. srpnja 2022. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj umjesto utvrđenja ništetnim zahtijeva poništaj tog ugovora o kupoprodaji i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Dakle, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva prvenstveno je valjalo utvrditi i raspraviti je li predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan.

11. Tužitelj glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji temelji na tvrdnji da se radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe članka 329. stavka 1. ZOO-a. Prema navedenoj odredbi zelenaški ugovor je ništetan ugovor, kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora (članak 329. stavak 2. ZOO-a).

12. Dakle, da se određeni ugovor smatra zelenaškim ugovorom i utvrdi ništetnim potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da postoji očiti nerazmjer uzajamnih činidbi; da je oštećeni pristao na takav nerazmjer zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti; da se druga ugovorna strana, znajući za te okolnosti, njima namjerno okoristila u svoju korist.

13. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da se teško materijalno stanje tužitelja i stanje nužde očituje u tome što se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nad tužiteljem provodio skraćeni stečajni postupak na prijedlog Financijske agencije budući da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana; da je bio blokiran i nije mogao redovno podmirivati svoje dospjele obveze te da mu je bila potrebna pomoć kako bi izbjegao stečaj. Predmetne navode tužitelj dokazuje ispravama i to Očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 13. srpnja 2022. i odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj St-24/2022 iz skraćenog stečajnog postupka, koji se u to vrijeme vodio nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom (list 42. do 52. spisa).

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude paušalno navodi da prema mišljenju suda tužitelj nije iznio određene i logične, odnosno uvjerljive i prihvatljive razloge iz kojih bi proizlazilo da je bio u nekom stanju nužde ili teškom materijalnom stanju te da je tuženik za to znao i time se koristio za sklapanje ugovora. Također, navodi da prema mišljenju prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio u stanju nužde koje stanje bi predstavljalo takvo ekonomsko ili neekonomsko stanje da mu je jedini izlaz bio sklopiti za sebe predmetni ugovor. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda ne može se ispitati. Naime, prvostupanjski sud uopće ne navodi na temelju kojih dokaza je došao do takvog uvjerenja, odnosno sud ne navodi jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi proizlazilo da nisu ispunjene sve pretpostavke koje nužno, kumulativno moraju biti ispunjene da bi određeni ugovor bio zelenaški.

15. Pritom osnovano žalitelj ukazuje u žalbi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude uopće nije naveo koje dokaze je izvodio i kako ih je ocijenio te što je utvrdio dokazivanjem. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je činjenično stanje bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđeno čitanjem i pregledavanjem isprava koje prileže spisu pri čemu niti ne navodi o kojim se to ispravama radi. Također, prvostupanjski sud je izveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i više svjedoka, međutim u obrazloženju presude izvedeni dokazi se niti ne navode niti je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio, a što je bilo potrebno radi točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

16. Također, prvostupanjski sud ispitujući ništetnost predmetnog ugovora navodi da se u skladu s odredbom članka 375. stavka 5. ZOO-a zbog očitog nerazmjera uzajamnih činidbi ne može zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora, slijedom čega, između ostalog, zaključuje da predmetni ugovor o kupoprodaji ne predstavlja zelenaški ugovor. Nadalje u obrazloženju navodi da nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za poništaj predmetnog ugovora o kupoprodaji i da će o njemu raspravljati naknadno u slučaju pravomoćnosti odluke kojom se odbija tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji. Iz navedenog jasno proizlazi da prvostupanjski sud miješa pojmove utvrđenja ništetnosti i poništaja ugovora. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji iz razloga što smatra da je predmetni ugovor zelenaški ugovor pod pretpostavkama iz odredbe članka 329. stavka 1. ZOO-a. Stoga, prvostupanjski sud nije mogao odbiti predmetni glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora iz razloga što se ne može zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora zbog očitog nerazmjera uzajamnih činidbi, a sve budući o poništaju predmetnog ugovora o kupoprodaji prvostupanjski sud nije raspravljao niti odlučivao.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, sve budući da presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.

18. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom rješenju, otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, po potrebi dopuniti dokazni postupak te utvrditi sve odlučne činjenice pravilnom i brižljivom ocjenom provedenih dokaza, nakon čega će dati potpune i jasne razloge svojoj odluci da bi se ona mogla ispitati. Svoju odluku prvostupanjski sud će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a.

19. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko