REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-8/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 634/2020-2 od 11. veljače 2021., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-103/16-47 od 2. travnja 2020., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da 1. tužitelju OS isplati na ime razlike plaće za prekovremeni rad iznos od 37.916,70 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime razlike plaće za godišnji odmor iznos od 35.025,63 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, da 2. tužitelju ČS isplati na ime razlike plaće za prekovremeni rad iznos od 54.644,42 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime razlike plaće za godišnji odmor iznos od 40.866,36 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da 3. tužitelju VS isplati na ime razlike plaće za prekovremeni rad iznos od 50.596,86 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime razlike plaće za godišnji odmor iznos od 45.117,79 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve to izuzev na iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i po stopi preciznije navedenoj u toj presudi.
1.2. Istom presudom naloženo je tuženici da nadoknadi solidarno tužiteljima parnične troškove u iznosu od 71.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (2. travnja 2020.) pa do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, a odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto razlici naknade plaće tužitelja, zbog neosnovanosti.
2. Drugostupanjskim presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-103/16-47 od 2. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 7. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2289/2021 od 29. rujna 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka sadržane u citiranoj presudi drugostupanjskog suda, u odnosu na pitanje:
"Utvrđuje li se vrijednost predmeta spora (kao osnova za odluku o troškovima postupka – za zastupanje odvjetnika) prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva u slučaju kada su pojedine tužbene zahtjeve istaknuli različiti tužitelji protiv istog tuženika?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije, podredno da istu preinači.
5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost podnesene revizije i predlažu istu odbiti.
6. Revizija tuženice nije osnovana.
7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatu iz radnog odnosa trojice tužitelja, djelatnih vojnih osoba i to dodataka na plaću po osnovi prekovremenog rada od tri sata po danu za utuženo razdoblje, te potraživanje svakog od tužitelja po osnovi naknade plaće za godišnji odmor prema plaći koja im je trebala biti isplaćivana sa svim dodacima, uključujući i prekovremeni rad.
8. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da nadoknadi solidarno tužiteljima parnične troškove u iznosu od 71.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pri čemu je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora, mjerodavna za odluku o troškovima postupka utvrđena zbrajanjem tužbenih zahtjeva svih troje tužitelja, (264.167,78 kn) te je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.
9. Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 37. stavka 2. ZPP-a, u vezi s primjenom Tbr. 36. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu: Tarifa) pri utvrđivanju predmeta spora, te se pozvao na zaključak sa sastanka održanog 16. i 17. rujna 2015., predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske u Šibeniku, prema kojem se trošak zastupanja više osoba koje zastupa jedan punomoćnik, (odvjetnik), određuju prema vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva stranaka, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema Tbr. 36. Tarife, zbog čega je odluku o troškovima postupka ocijenio pravilnom.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku o troškovima samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
12. Pitanjem u odnosu na koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije ona osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se vrijednost predmeta spora, u slučaju subjektivne kumulacije kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima na isplatu određenog novčanog iznosa ne određuje zbrajanjem zahtjeva svih tužitelja, jer smatra da je sud trebao odrediti vrijednost predmeta spora prema pojedinim tužbenim zahtjevima tužitelja, sukladno članku 37. stavku 2. ZPP i to najvišem tužbenom zahtjevu, a to je zahtjev 3. tužitelja VS u iznosu 95.714,65 kn da se određuje prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio najviši zahtjev.
13. U ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju subjektivne kumulacije, u smislu odredbe čl. 37. ZPP-a prema kojoj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (st. 1.), a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (st. 2.).
14. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.
15. Slijedom navedenog, kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (u tom smislu i odluke ovog suda broj Rev 2752/2011-2 od 22. rujna 2015. i Rev 486/2021-2 od 3. siječnja 2023., Rev-1325/2022-2 od 5. rujna 2023. i dr.).
15.2. Isto takvo shvaćanje potvrđeno je i na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2025.
16. Sukladno navedenom, a polazeći od takvog pravnog shvaćanja odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"U slučaju kada su pojedine tužbene zahtjeve istaknuli različiti tužitelji protiv istog tuženika tada se vrijednost predmeta spora, kao osnova za odluku o troškovima postupka za zastupanje odvjetnika, utvrđuje se prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, a ne prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.".
17. Nižestupanjski sudovi su u konkretnom slučaju upravo primijenili naprijed iznijeto pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
