REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-2/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Minimax Fire Solutions International GmbH, OIB 82737376265, Bad Oldesloe, Industriegasse 10/12, SR Njemačka, zastupanog po punomoćniku Janu Gebaueru, odvjetniku u Zagrebu, protiv protivnika Brodograđevna industrija Split d.d., OIB 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, zastupanog po punomoćniku Jerku Grgiću, odvjetniku u Zagrebu, radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protivnika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-162/2024-10 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba protivnika te se potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-162/2024-10 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Priznaje se u Republici Hrvatskoj i izjednačuje se s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj pravorijek Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore u Zurichu, Švicarska, No. 27790/GL od 13. ožujka 2024. koji glasi: i. „Nalaže se tuženiku da plati tužitelju:
- 15.950,28 Eur uvećano za kamatu od 5 % godišnje od 10. prosinca 2020. do potpune isplate,
- 71.022,51 Eur uvećano za kamatu od 5% godišnje od 4. travnja 2021. do potpune isplate,
- 28.921,56 Eur uvećano za kamatu od 5 % godišnje od 13. svibnja 2021. do pune isplate,
- 54.416,10 Eur uvećano za kamatu od 5 % godišnje od 3. siječnja 2022. do potpune isplate.
ii. Tuženiku se nalaže da plati tužitelju iznos od 47.500 USD na ime troškova ICC- a arbitra
iii. Tuženiku se nalaže da plati tužitelju iznos od 89.903,85 CHF na ime naknade za troškove stranke i troškove predmetnog postupka.
iv. Odbacuju se svi drugi zahtjevi i potraživanja.“
II. Nalaže se protustranci, u roku od 15 dana, naknaditi predlagatelju troškove postupka priznanja stranog arbitražnog pravorijeka u iznosu od 5.140,00 Eur.".
2. Protiv tog rješenja žali se protivnik iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Predlagatelj se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti žalbe. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Suprotno žalbenim navodima protivnika u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Navedena bitna povreda postoji tek ako je stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave onemogućeno da raspravlja pred sudom. U konkretnom slučaju okolnost da je pobijano prvostupanjsko rješenje dostavljeno odvjetničkom društvu u kome su punomoćnici koji zastupaju protivnika u ovom postupku, a ne osobno punomoćnicima protivnika, nije imala za posljedicu onemogućavanje protivnika da raspravlja. Ovo stoga što je protivnik, unatoč pogrešnoj dostavi, iskoristio pravo na žalbu protiv tog rješenja (žalba je podnesena u zakonskom roku). Sam pak protivnik ničim ne ukazuje da je pogreška u dostavi pobijanog prvostupanjskog rješenja bila od utjecaja ili je mogla biti od utjecaja na sadržaj i opseg (razloge) žalbe.
6. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije konkretiziran pa iz žalbe nije vidljivo iz kojih određenih razloga protivnik smatra da je ostvaren taj žalbeni razlog. Stoga, a kako sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, taj se žalbeni razlog ukazuje također neosnovanim.
7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio predmetni prijedlog i priznao predmetni pravorijek.
7.1. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 - dalje: ZA), strani pravorijek priznat će se i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne strane utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. toga Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je i po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio postupanje njegovih učinaka.
7.1.1. U konkretnom slučaju nije bilo zapreke za priznanje predmetnog pravorijeka u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZA jer u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. toga Zakona. K tome, a suprotno žalbenim navodima protivnika, taj je pravorijek postao obvezatan za stranke (jer je protivniku naložena isplata određenih novčanih iznosa). Konačno, u tom pravcu za ukazati je da taj pravorijek nije ni poništen niti je sud odlučio odgoditi nastupanje njegovih učinaka.
7.2. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZA priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili ako utvrdi da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bila u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.
7.2.1. U konkretnom slučaju, predmetni spor odnosi se na ispunjenje obveza iz Ugovora o kupoprodaji protupožarnog sustava za brod. Riječ je dakle o sporu o pravima o kojima stranke slobodno mogu raspolagati, a k tome, posebnim zakonom nije propisano da bi takav spor mogao rješavati samo sud u Republici Hrvatskoj (čl. 4. st. 1. i st. 2. ZA). Stoga dakle, predmetni spor je bio arbitrabilan prema zakonu Republike Hrvatske.
7.3. Iz predmetnog arbitražnog pravorijeka ne proizlazi (a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio) da je u predmetnom obveznopravnom odnosu predlagatelj postupao protivno općim načelima obveznog prava (nepoštujući načelo savjesnosti i poštenja, načelo "pacta sund servanda", nepoštujući načelo dužnosti suradnje te nepoštujući načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima).
8. Nije u pravu protivnik niti kada smatra da je odluka prvostupanjskog suda o naknadi troška postupka priznanja stranog arbitražnog pravorijeka pogrešna. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o procjenjivom predmetu jer je riječ o određenoj novčanoj tražbini. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pri donošenju te odluke primijenio odredbu Tbr. 16.1 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).
9. Prijedlog protivnika za prekid ovog postupka je neosnovan. Ovo stoga što protivnik ničim ne ukazuje da bi pred nadležnim tijelom bio pokrenut postupak za poništaj predmetnog pravorijeka ili postupak za obustavu tog stranog pravorijeka (čl. 48. ZA).
10. Kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu protivnika te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
11. Zahtjev predlagatelja za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na odluku o žalbi.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
