Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž –264/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po Rješenju Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji o odobravanju pravne pomoći od 25. srpnja 2017. zastupa Vlado Vladika odvjetnik u Rijeci, Verdieva 9, protiv tuženika Generali Osiguranje, d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn-23/2021 od 28. srpnja 2022., u sjednici održanoj dana 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn-23/2021 od 28. srpnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.848,96 eur/29.000,00 kn s zateznom kamatom od 25. srpnja 2016.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi štetu preko iznosa od 3.848,96 eur/29.000,00 kn do 5.972,52 eur/45.000,00 kn sa zateznom kamatom i sudi: Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.123,57 eur/16.000,00 kn s zateznom kamatom od 25. srpnja 2016.
III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena u presudu u dijelu pod točkom II. izreke.
IV. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 181,25 eur/1.365,62 kn s zateznom kamatom od 28. srpnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju kao nasljedniku pok. ČZ na ime naknade štete iznos od 45.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2016. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa od 65.000,00 kn (točka II. izreke), te naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 480,75 kn sa zateznom kamatom od 28. srpnja 2022. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa od 7.500,00 kn (točka IV. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobijaju obje stranke, tuženik u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen, a tužitelj u dijelu u kojem je zahtjev odbijen, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tuženik predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelj predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj zahtijeva troškove sastava žalbe od 1.875,00 kn i pristojbe žalbe od 1.000,00 kn.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja neosnovana.
5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
6. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđeni iznos štete od 3.848,96 eur/29.000,00 kn.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete od 65.000,00 kn sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2016., proizišle iz prometne nesreće od 30. svibnja 2015. koju je prouzročio osiguranik tuženika kada je osobnim vozilom naletio na prednicu tužitelja koja je kao pješak prelazila cestu preko obilježenog pješačkog prijelaza, dok je nesporno da je tuženik prije podnošenja tužbe, povodom odštetnog zahtjeva od 5. listopada 2015. dobrovoljno isplatio iznos od 38.000,00 kn, kao i da je prednica tužitelja uslijed naleta osobnog automobila zadobila teške tjelesne ozljede prijeloma gornjeg kraja nadlaktične kosti i ramena, prijeloma nadlaktice i donjeg dijela palčane kosti. Nesporno je i da je nakon podnošenja tužbe (**.**.2016.) IZ preminula a njezinim nasljednikom na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 21. listopada 2016. proglašen tužitelj koji je nakon toga preuzeo predmetni postupak.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje iz kojeg, kao i prema podacima predmeta proizlazi:
- da je zbog zadobivenih ozljeda prednica tužitelja isti dan pregledana u KBC Rijeka gdje su joj dijagnosticirane naprijed navedene ozljede, te kontuzija lijevog kuka i stopala, uz bolnost cijele lijeve strane, nepokretnost lijeve ruke u cijelosti osim prstiju zbog pada na lijevu stranu tijela uslijed naleta osobnog automobila, da je zbog ozljeda učinjena imobilizacija lijeve ruke i ramena, repozicija palčane kosti i gipsana udlaga na ručnom zglobu sve do 6. srpnja 2015., uz preporuku za uzimanje lijekova protiv bolova, masti i kreme za liječenje nastalih hematoma,
- da je nakon toga obavljala kontrolne preglede kirurga u kontinuitetu od 5. lipnja 2015. do 30. srpnja 2015., fizikalnu terapiju od 10. kolovoza do 11. rujna 2015. u TT Crikvenica,
- da je liječenje prednice tužitelja u vezi predmetnih ozljeda završeno 9. studenoga 2015., a do tada da je obavila ukupno 10 kontrolnih pregleda u razdoblju od ozljeđivanja do završetka liječenja izvan svog mjesta prebivališta prema nalazu i mišljenju vještaka,
- da je prema istom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Nada Bukvića, na koje nakon usmenog saslušanja, stranke nisu imale primjedbe i prigovore, prednica tužitelja trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 15 dana te slabijeg 45 dana, uz kumulativne bolove kod pomicanja desne ruke i opterećenja prikazani kumulativno,
- da je pretrpjela kratkotrajni primarni strah za vrijeme samog događaja, nakon čega je nastupio sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg petnaest dana a slabijeg intenziteta 60 dana,
- da je kritične prigode zadobila teške tjelesne ozljede koje da su ostavile trajne posljedice u vidu smanjenja opće životne aktivnosti i radne sposobnost od 20%, uslijed pretrpljene kontraktura lijevog ramena i lijevog ručnog zgloba uz ograničene kretnje srednjeg do jačeg stupnja te trajne bolove pri promjeni vremena i kod opterećenja,
- da je stručna tuđa pomoć i njega kod svakodnevnih kućanskih i životnih potreba koje iziskuju obje ruke bila potrebna prilikom obavljanja osobne higijene, pranja tijela i umivanja, oblačenja i svlačenja, u trajanju od dva mjeseca po četiri sata na dan i zatim još dva mjeseca po dva sata na dan, dakle, ukupno 360 sati,
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka, prednica tužitelja imala opravdane troškove puta odnosno prijevoza iz mjesta prebivališta na naprijed navedene kontrole kod liječnika, uzimala je propisane tablete za bolove koje su kupuju bez recepta, kao i da joj je bila potrebna pojačana prehrana obogaćena mineralima vitaminima i proteinima (meso, riba, voće i povrće pola litre mlijeka na dan),
- da je tužitelj (prema njegovom iskazu) kojeg prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnim, vozio majku na sve kontrolne preglede u Rijeku, te fizikalnu terapiju u Crikvenicu čime da joj je nastao trošak benzina, da je prije prometne nesreće majka brinula, kuhala i vodila njihovo domaćinstvo koje je pored njih dvoje činio i njegov sin, koji su joj u svemu pomagali nakon nesreće pa sve do njezine smrti (11. kolovoza 2016.), da joj je zbog ozljeda u nesreći kuhao jaču hranu, da je po propisanom liječničkom receptu uzimala u vezi posljedica nezgode kompleks vitamina D od kojih jedna doza košta oko 80,00 – 100,00 kn, da je u naletu osobnog vozila uništena joj odjeća koju je imala na sebi te zlatne naušnica.
9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti prednice tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje kao zaštićenih vrijednosti u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) u takvoj mjeri koja opravdava pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, prema ocjeni ovog suda, po kriteriju fizičkih boli 13.000,00 kn, strah 12.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 kn, odnosno 6.636,14 eur/50.000,00 kn neimovinske štete.
10. Prvostupanjski je sud, pored toga, pravilno zaključio da je prednici tužitelja prouzročena i imovinska u vezi štetnog događaja (čl. 1095. st. 1. ZOO) u vidu troškova tuđe pomoći i njege od 360 sati po 30,00 kn/h u cjelokupno zatraženom iznosu od 10.000,00 kn, pojačane prehrane bogatije od prosječne jer je za poboljšanje zdravstvenog stanja bila nužna nabava i konzumacija naprijed navedenih namirnica kako to vještak navodi imajući u vidu njezinu životnu dob (u vrijeme štetnog događaja imala je 76 godina) od 3.000,00 kn, troškove prijevoza koje je imala u vezi liječenja koje i vještak navodi kao opravdane imajući u vidu i iskaz tužitelja prema kojem ju je na svaki kontrolni pregled vozio svojim osobnim vozilo pri čemu je imao troškove benzina jer su živjeli u zajedničkom kućanstvu (prema medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka ukupno 10 kontrolnih pregleda do završetka liječenja), kao i troškove kupovine lijekova za ublažavanje bolova, masti i krema za ublažavanje hematoma prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji, sve u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, troškove uništene odjeće i zlatnih naušnica u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 2.256,29 eur/17.000,00 kn, koje iznose prvostupanjski sud je pravilno utvrdio primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza (čl. 231. ZPP) pri tome temeljeći takvu ocjenu na iskazu vještaka i tužitelja.
11. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo dosuđujući za oba vida štete iznos od 3.848,96 eur/29.000,00 kn, nakon dobrovoljno isplaćenog po toj osnovi od 5.043,47 eur/38.000,00 kn, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe sukladno zahtjevu tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZPP.
12. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore – da je osoba o čijoj se šteti raspravlja preminula, da je zbog smrti duševne boli trpjela godinu dana čime da je po toj osnovi trebao biti dosuđen novčani iznos i manji od onog kojeg propisuju Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda u kojem slučaju bi dobrovoljno isplaćeno 38.000,00 kn pokrivalo u cijelosti utuženu štetu, da je trajanje tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud utvrdio izvan okvira nalaza i mišljenja vještaka smatrajući da se radi o ukupno 160 umjesto po sudu utvrđenih 366 sati, kao i da su troškovi pojačane prehrane, uništene odjeće i prijevoza, dosuđeni bez ikakvih dokaza.
13. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, a kako je tijekom postupka oštećenica preminula, tužitelj je kao njezin sveopći pravni sljednik (univerzalni sukcesor) stupio ovom postupku u njezin pravni položaj i u procesno pravnom i u materijalno pravnom smislu. Budući je u trenutku njezine smrti tražbina iz ovog postupka po osnovi predmetnog štetnog događaja prešla na tužitelja sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48703, 163/03, 35/04, 127/13, 33/15, 15/19, dalje: ZN) ovlašten je od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je pretrpjela njegova prednica (čl. 1105. ZOO), te imovinske štete po osnovi troškova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, prijevoza te uništene odjeće (čl. 1095. st. 1. ZOO) jer se radi o prenosivom, nasljednom pravu za oba vida štete, a ne o strogo osobnom pravu. Slijedom toga, na visinu pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti ne utječe činjenica da je prednica tužitelja u relativno kratkom razdoblju trpjela duševne boli po tom kriteriju, zbog okolnosti da je preminula 11 mjeseci nakon završetka liječenja, zbog čega tuženik sasvim neosnovano smatra da tužitelju po tom kriteriju ne pripada pravo na puni iznos pravične novčane naknade već na manji od onoga kojeg imaju u vidu Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
14. Pored toga, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski je sud tuđu pomoć i njegu utvrdio na temelju nalazu i mišljenju vještaka u ukupnom trajanju od 360 sati (dva mjeseca odnosno šezdeset dana po 4 sata što iznosi 240 sati i dva mjeseca odnosno šezdeset dana po 2 sata što iznosi 120 sati), jednako kao što je protivno žalbenim prigovorima žalitelja, osnovu imovinske štete odnosno potrebu pojačane prehrane, prijevoza od mjesta prebivališta do medicinskih ustanova u kojima je obavljala kontrolne preglede i učinjenih izdataka liječenja, utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, medicinske dokumentacije i stranačkog iskaza tužitelja, dajući za svoju slobodnu ocjenu dokaza valjane i dostatne razloge (čl. 8. ZPP), dok je visinu pravilno utvrdio temeljem čl. 223. st. 1. ZPP.
15. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
16. Međutim, osnovano tuženik ističe žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 1100. st. 2. ZOO) u odnosu na dosuđeni iznos neimovinske štete po kriteriju fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah, u ukupnom iznosu od 16.000,00 kn, budući taj dio nema uporište u jačini i trajanju navedenih kvalifikatornih okolnosti prema nalazu i mišljenju vještaka te Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojenim na drugoj sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020., kao niti ostalim okolnostima slučaja, pa kako pravo osobnosti prednice tužitelja nije povrijeđeno u toj mjeri koja opravdava pravičnu novčanu naknadu u tom iznosu, prihvaćanjem osnovane žalbe tuženika valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev u tom dijelu, te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZOO odlučiti kao u točki II. izreke.
17. Nadalje, neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za preostali iznos neimovinske štete od dosuđenog do zahtijevanog od 65.000,00 kn, imajući u vidu da šteta u tom iznosu prema nalazu i mišljenju vještaka te svim ostalim okolnostima slučaja nije niti nastala, pa kako taj iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, pravilno je prvostupanjskom presudom zahtjev u tom dijelu odbijen, slijedom čega je odbijanjem neosnovane žalbe tužitelja odlučeno kao u točki III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).
18. Ujedno, u odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud morao posebno voditi računa kako je uslijed zadobivenih ozljeda uslijedila smrt prednice tužitelja, iz podataka predmeta proizlazi da se radi o novoj činjenici koja se po prvi put ističe u žalbi, što nije dopušteno u smislu čl. 352. st. 1. ZPP, pa taj žalbeni prigovor nije razmatran.
19 . B
udući je ovom presudom prvostupanjska presuda preinačena, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka u smislu čl. 166. st. 2. ZPP. Naime, Rješenjima Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji od 14. studenoga 2016. i 25. srpnja 2017. tužitelju je u ovom postupku odobrena sekundarna pravna pomoć u punom opsegu od 24. kolovoza 2016. pa nadalje, na temelju čl. 12. toč. d) i čl. 19. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13, 98/19, dalje: ZBPP). Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka na teret tuženika samo za parnične radnje poduzete prije razdoblja odobravanja besplatne pravne pomoći. Kako je do tada sastavljena tužba po odvjetniku kao punomoćniku, za sastav iste priznata je nagrada od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 eura, pa nakon što se tom iznosu pribroji porez na dodanu vrijednost od 25% troškovi se utvrđuju u iznosu od 250,00 eur, što u odnosu na uspjeh tužitelja od 72,5% iznosi 181,25 eur/1.365,62 kn (45% u odnosu na visinu i 100% u odnosu na osnovu,145/2=72,5). Slijedom toga, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi navedeni iznos, sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
20. Ujedno, u odnosu na preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, tužitelju ne pripada pravo na taj trošak, jer su parnične radnje poduzete u okviru odobrene sekundarne pravne pomoći, u kojem slučaju odvjetniku pripada pravo na naknadu tih troškova iz sredstava državnog proračuna na temelju obračuna troška sukladno čl. 38. st. 1. i čl. 39. ZBPP, pa taj trošak neosnovano potražuje od tuženika.
21. Nadalje, odluka iz točke V. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti, kako zbog toga što u žalbenom postupku nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i time što je i ta parnična radnja obuhvaćena odobrenom sekundarnom pravnom pomoći u smislu ZBPP.
U Šibeniku 1. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
