REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-249/2023-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Pećiju, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene: AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima P-418/2020-29 od 13. ožujka 2023.g., u sjednici vijeća održanoj dana 01. travnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene, kao neosnovana i u pobijanom dijelu t. I i III potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima P-418/2020-29 od 13. ožujka 2023.g.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je tužena obvezana u roku od 15 dana isplatiti tužitelju: iznos od 2.600,19 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. prosinca 2020.g. (t. I izreke); odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojem se traži isplatu daljnjeg iznosa od 98,70 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od: 66,36 eura/500,00 kuna teku od 10. prosinca 2015. do 22. prosinca 2020., 1.582,72 eura/11.925,01 kunu teku od 8. ožujka 2016. do 22. prosinca 2020., 2,64 eura/19,93 kuna teku u razdoblju od 8. ožujka 2016. do 22. prosinca 2020., 15,79 eura/118,99 kuna teku od 9. ožujka 2016. do 22. prosinca 2020., 7,27 eura/54,81 kuna teku od 9. ožujka 2016. do 22. prosinca 2020., 15,79 eura/118,99 kuna teku od 13. ožujka 2016. do 22. prosinca 2020. (t. II izreke); te tužena obvezana tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.655,70 eura (slovima: tisuću šestopedesetpet eura i sedamdeset centi)/ 12.474,87 kuna (slovima: dvanaest tisuća četiristosedamdesetčetiri kune i osamdesetsedam kuna), u roku od 15 dana.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužena, i to u točkama I i III izreke, a iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), sa prijedlogom da ovaj sud pobijane dijelove prvostupanjske presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na snašanje troškova prvostupanjskog postupka, kao i na naknadu joj troškova ovog žalbenog postupka.

3. Tužitelj je dao odgovor na žalbu tužene u kojem osporava navode žalbe, predlaže da sud istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu, te obveže tuženu na naknadu joj troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena izvrši isplatu iznosa koje je od njega u postupku prisilne naplate naplatila temeljem pravomoćne i ovršne presude P-610/2015 od 08. listopada 2015.g. Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, kojom je obvezan na ime plaćanja joj rente iz čl. 155. st.3. ZV-a mjesečnog iznosa od 118,99 kn počam od 24. listopada 2012.g. pa sve dok budu postojali uvjeti za to, i to na način da dospjele obroke plati odjednom, a buduće kako budu dospijevali svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; te na ime parničnog troška iznosa od 7.022,98 kn, koja prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru Gž- 1189/2015 od 23. prosinca 2015.g. To iz razloga što je po prijedlogu ovdje tužitelja, pravomoćno dopušteno ponavljanje postupka P-610/2015, a taj postupak nastavljen pod poslovnim brojem P-301/2020, posljedično čemu je ukinuta pravomoćna i ovršna presuda P-610/2015. Time je otpao osnov po kojem je njegova imovina prešla u imovinu ovdje tužene.

6. Odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja, osim za iznos od 98,70 EUR-a (743,65 kn) koji se odnosi na naknadu za prisilnu naplatu, prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je ovdje tužitelj presudom P-610/2015 od 08. listopada 2015.g. Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, (u toj parnici tuženik) obvezan tamo tužiteljici (ovdje tuženoj) na ime plaćanja joj rente iz čl. 155. st. 3. ZV-a mjesečnog iznosa od 118,99 kn počam od 24. listopada 2012.g. pa sve dok budu postojali uvjeti za to, i to na način da dospjele obroke plati odjednom, a buduće kako budu dospijevali svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; te na ime parničnog troška iznosa od 7.022,98 kn;

- da je presuda P-610/2015 od 08. listopada 2015.g. Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, potvrđena presudom Županijskog suda u

Vukovaru Gž-1189/2015 od 23. prosinca 2015.g.;

- da je po prijedlogu tuženika u parnici P-610/2015 rješenjem od 14. 11. 2018.g., dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda P-610/2015 od 08. listopada 2015.g., koje rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-292/2019 od 01. srpnja 2020.g.;

- da je temeljem pravomoćne i ovršne presude P-610/2015 od 08. listopada 2015.g. u postupku prisilne naplate ovdje tužena od tužitelja iz ove parnice, se naplatila za iznos od 2.600,19 EUR-a.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužena primila novčana sredstva na temelju pravomoćne i ovršne presude koja je naknadno ukinuta čime je prestala pravna osnova stjecanja pa je primjenom čl. 1111. st. 3. u svezi st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje ZOO) dužna tužitelju vratiti utuženi iznos sa kamatom od 4. svibnja 2018. kao dana podnošenja tužbe kada je prema ocjeni suda tužena postala nepošteni stjecatelj.

8. Neosnovani su navodi žaliteljice u pravcu da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parnice otpočete pod poslovnim brojem P-610/2015 jer je već samim njezinim ukidanjem (po izvanrednom pravnom lijeku, prijedlogu za ponavljanje postupka) otpala pravna osnova temeljem koje su sa računa tužitelja naplaćivani mjesečni iznosi rente i troškova postupka. Upravo ta činjenica je odlučna za presuđenje jer prema odredbi čl. 1111 st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

8.1. Naime, pogrešno tuženik smatra da je sud trebao pričekati pravomoćnost odluke u predmetu koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-301/2020 (pod kojim poslovnim brojem, nakon pravomoćnosti odluke o ponavljanju postupka, nastavljena parnica P-610/2015), te se pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda kako činjenica da nije pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem P-301/2020 nema utjecaja na donošenje odluke o tužbenom zahtjevu za povrat onog što je naplaćeno temeljem ukinute prvostupanjske presude. To stoga što je njenim ukidanjem otpala pravna osnova temeljem koje je tužena u ovoj parnici naplatila iznos dosuđen joj t. I izreke pobijane presude.

8.2. Pri tome, nisu od utjecaja ni žalbeni navodi da je u međuvremenu, a nakon što je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda P-610/2015, nastavljena pod poslovnim brojem P-301/2020 pravomoćno okončana opet u korist ovdje tužene u koju svrhu žalbi prilaže presudu Županijskog suda u Varaždinu, Gž-817/2022 od 28. veljače 2023.g. (prema stanju spisa donesene nakon zaključenja ne samo prethodnog postupka, već i nakon zaključenja glavne rasprave u konkretnoj parnici), uz napomenu da se radi o novim činjenicama koje se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, pa ih nije dopušteno iznositi u žalbi (352. st. 1. ZPP). Sve i da je pravodobno istaknuta ta činjenica, makar i pozivom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a, bez poduzimanja određenih radnji tužene (materijalno pravnog ili procesno pravnog prijeboja) ne bi utjecalo na pravilnost prvostupanjske odluke. Suviše, temeljem čl. 352. st. 2. ZPP-a u žalbi se ne može iznijeti prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno tezi žaliteljice, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži određene, jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za ovu parnicu time da odlučne činjenice zapravo i nisu sporne (da je tužena od tužitelja t. I dosuđeni iznos naplatila po pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda koja je ukinuta po izvanrednom pravnom lijeku), a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice bitne za odluku o tužbenom zahtjevu.

10.1. Naime, tužitelj tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojim je normirano da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).

10.2. Iznos dosuđen tužitelju t. I izreke pobijane presude tuženoj je isplaćen na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke koja je ukinuta po izvanrednom pravnom lijeku, a ne u ispunjenju neke naravne ili moralne obveze kada se u smislu odredbe čl. 1114. ZOO-a ne može zahtijevati povrat onoga što je dano. Dakle, radi se na strani tužene o stjecanju na temelju osnove koja je kasnije otpala pa je tužena dužna tužitelju na temelju čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a vratiti primljeno po osnovi koja je kasnije otpala i to s kamatom od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 1115. ZOO-a, koja tužba je u konkretnom slučaju podnesena e-komunikacijom s danom 27. prosinca 2020.g.

11. Nadalje, tužena se u žalbi neosnovano poziva na stavove izražene u odlukama ESLJP, kada (iako ih ne imenuje) citira izneseno u odlukama toga suda u predmetima Z protiv [adresa] i A protiv RH, jer je u tim predmetima bilo odlučno da je isplata izvršena radniku po osnovi plaće odnosno nezaposlenoj osobi po osnovi nezaposlenosti, a stečeno je potraživala država odnosno njeno tijelo, dok osoba koja je stekla nije sama doprinijela da ti akti budu nepravilni.

11.1. Nasuprot tome, u ovoj parnici se radi o sporu između dvije fizičke osobe.

12. Tumačenjem prava na način kako to u žalbi obrazlaže tužena, potpuno bi se poništio učinak odluka sudova po izvanrednim pravnim lijekovima u odnosima među strankama.

13. Izvanredni pravni lijekovi uvijek se podnose protiv pravomoćnih odluka (to je smisao izvanrednih pravnih lijekova), a u pravnom poretku Republike Hrvatske pravomoćne odluke predstavljaju ovršnu ispravu, pa mogu dakle biti temelj za isplatu, bez obzira na to je li protiv istih pokrenut postupak po nekom od izvanrednih pravnih lijekova ili ne.

14. Prema stavu žaliteljice, osoba koja primi isplatu na temelju pravomoćne presude imala bi, neovisno o ishodu postupka po izvanrednom pravnom lijeku, pravo zadržati primljeno, što je suprotno kako citiranoj odredbi ZOO, tako i samom smislu izvanrednih pravnih lijekova u postupanju po kojima se preispituje, pod zakonom predviđenim, precizno propisanim uvjetima, zakonitost i pravilnost pravomoćnih odluka suda.

15. U konkretnom slučaju ne radi se naime o sporu države protiv pojedinca, već o sporu između dvije fizičke osobe, pa se ne može zaključiti, da je time što je povodom prijedloga za ponavljanje postupka ukinuta pravomoćna i ovršna presuda temeljem koje je imovina tužitelja prešla u imovinu tužene (čime je otpao osnov za opisani prijelaz imovine), došlo do miješanja države u pravo tužene na mirno uživanje vlasništva.

16. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj t. I izreke, kao i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, a njihovu visinu na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i Zakona o sudskim pristojbama (NN. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi.

17. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a ovaj sud je odlučio o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

17.1. Kako je žalba tužene odbijena, to se temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ukazuje neosnovanim, dok tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava i sudske pristojbe odgovora na žalbu tužitelja, jer je ta radnja, ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

18. U nepobijanoj t. II izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 01. travnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić