REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1154/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klokočovnik i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1074/2020-2 od 13. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2107/15-49 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog u Osijeku poslovni broj Gž-1074/2020, od 13. listopada 2022. i u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-2107/15, od 18. listopada 2019., u dijelu u kojem je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 1.558,61 eura/11.743,35 kuna i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku suda.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom preciznije navedenom u toj presudi, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.558,61 eura/11.743,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi od dana donošenja presude (18. listopada 2019. godine) do isplate, sve u roku 15 dana.

1. 2. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju BL iz [adresa], isplati iznos od 4.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. svibnja 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana.“ 2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2107/15-49 od 18. listopada 2019., te je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žabu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1168/2023-2 od 5. travnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1074/2020-2 od 13. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2107/15-49 od 18. listopada 2019., u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"1. Ocjenjuje li se omjer uspjeha stranaka u parnici i, sukladno tome, naknada troškova parničnog postupka, kod djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ili se omjer uspjeha stranaka u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, i sukladno tome naknada troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici, ocjenjuje prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?“

2. „Je li ročište za objavu presude radnja potrebna za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, te ima li stranka koja je po punomoćniku odvjetniku pristupila na navedeno ročište pravo na dosudu troška za navedeno ročište prema Tbr. 9. toč. 3. u vezi Tbr. 7. toč. 1. (i Tbr.42) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“

3. „Ima li tužitelj pri djelomičnom uspjehu u parnici (čl. 154. st. 2 ZPP-a) u slučaju kada je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva zbog čega su provedena vještačenja u postupku za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, pravo na dosudu takvih troškova vještačenja u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa ili ima pravo na dosudu takvih troškova u razmjeru s uspjehom u sporu?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presudu Županijskog u Osijeku, Gž- 1074/2020, od 13. listopada 2022. u dijelu odluke o troškovima postupka i dosudi mu troškove parničnog postupka u cijelosti, a podredno u razmjeru od 79,50 %, pored dosuđenog iznosa parničnih troškova priznatih pravomoćnom presudom.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Vezano za odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj prema konačno postavljenom zahtjevu uspio u sporu u omjeru od 79,48%, a tuženik u omjeru od 20,52 %, te je u smislu odredbe članka 154 stavak 2 ZPP-a, od postotka uspjeha tužitelja u sporu od 79,48% oduzeo postotak uspjeha tuženika u sporu od 20,52 % i odmjerio naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sukladno postotku koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tj. u omjeru od 58,96%, odnosno u iznosu od 11.743,35 kuna (19.917,50 kuna x 58,96% =11.743,35 kuna).

9. Drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, odbijajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima, sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn- 2107/15, od 18. listopada 2019., u točki 18. obrazloženja navodi:

"Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odluku o parničnom trošku također nisu osnovani, jer je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, s obzirom da je tužitelj tužbom potraživao 33.368,88 kn, dok je podneskom od 11. listopada 2018. (list 109 spisa) specificirao tužbeni zahtjev na novčani iznos od 19.500,00 kn. Tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru 58,96%, pa iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i kako osnovu tako i visinu prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka."

10. Prema revizijskim navodima tužitelja sud je u konkretnom slučaju postupio suprotno izričitoj i jasnoj prisilnoj odredbi (ius cogens) čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

11. U konkretnom slučaju radi se o predmetu naknade štete, u kojem predmetu tužitelj nije bio u mogućnosti postaviti zahtjev sasvim precizno jer za to nema potrebna znanja niti mogućnosti, te je radi utvrđenja činjenice visine štete na vozilu tužitelja i provedeno prometno vještačenje. Tužitelj je tek nakon provedenih vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev, kojim je smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na onaj prvotno postavljen u tužbi.

12. Iako se postavljeno pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 70/19), u konkretnom slučaju se, s obzirom na početak postupka, primjenjuje raniji Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14), s obzirom da je odredbom čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19 propisana primjena čl. 28. toga Zakona na postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019., nije donesena prvostupanjska odluka, a o tome se ovdje upravo radi. Stoga se prema shvaćanju ovog suda, i u primjeni ranijeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14), u situaciji kada prvostupanjska odluka nije donesena do 1. rujna 2019., i kada je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, omjer uspjeha stranaka, u postupku uspjeh stranaka u postupku treba ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

13. Naime, mjerodavna odredba za odgovoriti na prvo naznačeno pitanje je čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, a ona glasi:

Članak 154.

"Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

14. Još je u odlukama revizijskog suda broj: Revt-35/04 od 14. lipnja 2005. Revx- 254/2014 od 10. prosinca 2014., i drugima, zauzeto pravno shvaćanje da kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.

15. Prema shvaćanju ovoga suda u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev o kojem su nižestupanjski sudovi raspravljali i o kojem su sudili, tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio s 79,49% (prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva od 15.500,00 kn, a odbijen za 4.000,00 kn). U odnosu na "dokazivanje u pogledu osnove zahtjeva" tužitelj je uspio u cijelosti (100%), jer je u postupku utvrđeno da je osiguranik tuženika, umješač isključivo odgovoran/kriv za nastanak štetnog događaja, te da je stoga tuženik i obvezan u cijelosti nadoknaditi štetu tužitelju. Tuženik je svojim postupanjem u ovom parničnom postupku, od samog početka postupka osporavanjem svoje odgovornosti isticanjem isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu, doveo do potrebe za provođenjem cijelog niza dokaza i brojnih parničnih radnji (saslušanje pet svjedoka, saslušanje tužitelja, dva prometna vještačenja, pribavljanja isprava), čime se ovaj parnični postupak odugovlačio, a na kraju ishod postupka je bio takav, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Upravo stoga je, a imajući u vidu uspjeh tužitelja u postupku i to 100% u pogledu osnove zahtjeva i 79,49% u pogledu visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, ukupni uspjeh tužitelja 89,75 % (100% osnova i 79,49% visina: 2., jer su dva faktora po kojima se cijeni uspjeh stranke), te navedeni omjer od 89,75% predstavlja uspjeh tužitelja, a uspjeh tuženika od 10,25%, u smislu dosude parničnih troškova i primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je tužitelju troškove postupka za poduzete parnične radnje trebalo priznati u omjeru od 89.75%, a ne 58,96%, kako su to pogrešno učinili drugostupanjski i prvostupanjski sud.

16. Iz navedenih je razloga, zaključak sudova o uspjehu tužitelja od 79,48%, a tuženika od 20,52% pogrešan, pa posljedično tomu, dosuda tužitelju svega 58,96% odmjerenih parničnih troškova je pogrešna, neovisno od toga što je shvaćanje nižestupanjskih sudova po kojem se uspjeh stranaka u postupku utvrđuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pravilno, jer pri primjeni navedenog shvaćanja nisu uzeli u obzir da se uspjeh stranke u postupku ocjenjuje ne samo u kvantitativnom nego i u kvalitativnom smislu. Pravno shvaćanje o tome da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno izraženo je još na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. , i ono se nije promijenilo.

17. Slijedom navedenog odgovor na prvo naznačeno pitanje glasi:

Omjer uspjeha stranaka u parnici i, sukladno tome, naknada troškova parničnog postupka, kod djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

19. U odluci revizijskog suda broj: Rev 772/2023-2 od 23. siječnja 2024., izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:

"Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i odlukama ovog suda broj Rev- 832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/23 od 18. listopada 2023. i dr.)".

20. 1. To pravno shvaćanje obrazloženo je pozivom na odredbu čl. 151. ZPP-a, kojom je propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku i u povodu postupka (st. 1.), te da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (st. 2.), kao i na odredbu čl. 155. ZPP-a, prema kojoj prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud će stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. U obrazloženju te odluke revizijski sud se pozvao i na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) koja propisuje da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova.

20. 2. Prema tome shvaćanju, s obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, da tu radnju određuje i zakazuje sud, te da stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati, jer u protivnom nastupaju brojne posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude, da na tom ročištu, osim što objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a), proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine“, broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,76/10 i 105/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06,2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilno da se izvršava upravo na ročištu za objavu presude.

21. Stoga, vezano za izneseno, odgovor na drugo naznačeno pitanje glasi: Ročište za objavu presude je radnja potrebna za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, te stranka koja je po punomoćniku odvjetniku pristupila na navedeno ročište ima pravo na dosudu troška za navedeno ročište prema Tbr. 9. toč. 3. u vezi Tbr. 7. toč. 1. (i Tbr. 42.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. U odluci revizijskog suda broj Rev 204/2023-2 od 14. ožujka 2023. odgovoreno je na pitanje "Treba li se trošak medicinskog vještačenja u postupku naknade imovinske štete priznati tužitelju u cijelosti neovisno o omjeru uspjeha stranaka u parnici imajući u vidu da bez njegova provođenja sud ne bi mogao utvrditi odlučne činjenice o opsegu i visini pretrpljene neimovinske štete, u situaciji kada visina troškova vještačenja nije u vezi s visinom tužbenog zahtjeva?", a odgovor na to pitanje i obrazloženje glasi:

''9. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer prema usvojenoj sudskoj praksi ovoga suda kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (kod naknade štete svoju odgovornost), trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci ovoga suda Rev-994/21 od 14. rujna 2021.''

10. Stoga pravilno tužiteljica potražuje razliku troška parničnog postupka u odnosu na trošak medicinskog vještačenja jer joj isti pripada u cijelosti, pa kako je drugostupanjski sud preinačavajući prvostupanjsku presudu tužiteljici dosudio 51% troška vještačenja valjalo joj je priznati i daljnji iznos od 49% troška vještačenja koji iznosi 1.250,00 kuna, a što iznosi 81,29 eura/ 612,50 kuna i slijedom čega je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a donijeti odluku kao pod toč. I. izreke."

23. Iako je u odluci revizijskog suda broj: Rev-1413/2024-2 od 10. prosinca 2024., izneseno pravno shvaćanje prema kojem: "Prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelj nema pravo na dosudu troškova vještačenja u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu kada je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti ako su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima odnosno ako je sud odredio da svaka stranka snosi svoj trošak prema čl. 154. st. 4. ZPP-a", navedeno pravno shvaćanje nije primjenjivo u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer su u tom postupku stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima zbog čega je sud i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka prema čl. 154. st. 4. ZPP-a.

24. Slijedom iznesenog, odgovor na treće naznačeno pitanje glasi:

Tužitelj pri djelomičnom uspjehu u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP-a) u slučaju kada je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, zbog čega su provedena vještačenja u postupku za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, ima pravo na dosudu takvih troškova vještačenja u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, a ne u razmjeru s uspjehom u sporu.

25. S obzirom na iznesena pravna shvaćanja ovoga suda i činjenicu da nižestupanjski sudovi nisu pravilno ocijenili uspjeh stranaka u postupku i da je bilo potrebno preračunati njihov uspjeh, nije bilo uvjeta za preinaku odluke o troškovima, a to posebno iz razloga što iz spisa proizlazi da je tužitelj priložio troškovnik (list 146. spisa), prema kojem potražuje troškove prometnog vještačenja po vještaku Ivašiću u iznosu od 1.500,00 kuna i po vještaku Bedenikoviću u iznosu od 2.500,00 kuna, a u žalbi na prvostupanjsku presudu navodi da su troškovi prometnih vještačenja ukupno 2.750,00 kuna (trošak vještaka Bedenikovića i vještaka Šimunovića), ne spominjući vještaka Ivašića, a prvostupanjski sud obrazlažući odluku o troškovima postupka vezano za troškove vještačenja navodi samo trošak vještaka Bedenikovića u iznosu od 2.500,00 kuna i taj trošak priznaje tužitelju u 58,96% toga iznosa, dok vještaka Ivašića niti spominje niti što navodi o troškovima vezanim za toga vještaka. Jednako tako sudovi ne obrazlažu zašto nisu tužitelju dosudili troškove zastupanja na ročištu za objavu presude. Stoga je odluka o troškovima postupka nerazumljiva i nije je moguće ispitati, te je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pa ju je bilo nužno ukinuti.

26. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 392. st. 7. u svezi čl. 400. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

27. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točki II. izreke).

28. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić