REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1250/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Sardelić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina-Zrinšćak i Sardelić iz Zagreba, Boškovićeva 8, protiv tuženika ALCA ZAGREB trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću za uvoz, izvoz i trgovinu na veliko i malo, Zagreb, Koledovčina 2, OIB: 58353015102, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191b, radi isplate iznosa od 720.848,69 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-428/2023-104 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-428/2023-104 od 17. siječnja 2025. u točkama I., II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 13.706,11 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-428/2023-104 od 17. siječnja 2025. u točki V. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-428/2023-104 od 17. siječnja 2025. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Katice Valić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5720/2019 od 14. listopada 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 720.848,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2017. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 834,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. kolovoza 2017. do isplate, te je tužitelj odbijen sa tim tužbenim zahtjevom, a sve kako je to pobliže opisano u izreci. Ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti kamate na pojedinačno određene iznose, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, a sve kako je to pobliže opisano i određeno u izreci (točka II. izreke). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju parnične troškove sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren u iznosu od 261.528,89 EUR (točka IV. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.085,00 EUR (točka V. izreke).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, te da je sud pogrešno ocijenio i analizirao vještačenja provedena tijekom postupka. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 16.271,88 EUR.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom. Predlaže potvrditi presudu i zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 13.706,11 EUR.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na presudu u točkama I., II., III. i IV. izreke; a u odnosu na točku V. izreke tužiteljeva žalba je nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 358. st. 3. ZPP-a, valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki V. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.085,00 EUR, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na točku V. izreke, zbog čega je u smislu čl. 358. st. 3. ZPP-a tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju čl. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i IV. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u tom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao i njenim donošenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva te sukladna određenjima iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora. Isto tako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj budući prema ocjeni ovoga vijeća tužitelj nije onemogućen raspravljati pred sudom budući je sud prvoga stupnja pravilno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave (čl. 277.-293. ZPP-a) te odredbe o tijeku glavne rasprave (čl. 294. -324. ZPP-a).

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 5.431.234,45 kn / 720.848,69 EUR na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 21. kolovoza 2019., a sve u svezi pojedinačnih ugovora o financijskom zajmu sklopljenih između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca.

10. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke dipl. oec. Milanu Kanjeru koji je sačinio nalaz i mišljenje 21. listopada 2021. (list 620. - 705. spisa), te je usmeno dopunio nalaz i mišljenje na ročištu 9. prosinca 2021. (list 759.-762. spisa). Budući da vještak Milan Kanjer više nije imao odobrenje za rad, tužitelj je podneskom od 23. ožujka 2022. predložio novog vještaka, te je sud donio rješenje 31. svibnja 2022. i imenovao za vještaka društvo Darfin d.o.o. za računovodstvo i savjetovanje iz Zagreba te je nalaz izradio stalni sudski vještak financijske struke Darko Prpić koji je dostavio nalaz i mišljenje (list 868. -892. spisa), te je na ročištu 29. studenog 2022. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te dopune, te odgovorio na pitanje stranaka nakon čega niti jedna od stranka nije predložila provođenje novog vještačenja.

11. Ukratko, vještak je ocijenio i analizirao ugovore o financijskom zajmu za koje je naveo da istima nije određeno koje mjenice, kojeg serijskog broja te kojeg pojedinačnog mjeničnog iznosa i pojedinačnog datuma dospijeća zajmodavac predaje zajmoprimcu za iznos zajma, a ni tužitelj ni tuženik nisu dostavili dokumentaciju odnosno evidenciju predanih mjenica pa dilema je li tužitelj po ugovorima o financijskom zajmu predao tuženiku upravo mjenice za koje je privijena dokumentacija u spisu, potvrde o predaji mjenica i faktoring ugovor o otkupu mjenica / ugovor o eskontu mjenica / ugovor o regresnom faktoringu, vještak nije mogao utvrditi iz razloga jer ugovori o financijskom zajmu, izostankom određenja elemenata svake pojedine mjenice – ne daju mogućnost praćenja, raspolaganja tim mjenicama, kao i to da ugovorima o financijskom zajmu je utanačena svrha izdavanja mjenica, a to je plaćanje isplata zajma zajmoprimcu. Iz provedenog vještačenja proizlazi da s obzirom na dokumentaciju koju je vještak imao na raspolaganju, vještak nije mogao pozitivno odgovoriti na navode tužitelja da su mjenice dane temeljem ugovora o financijskom zajmu. Zaključno, nakon provedenog vještačenja vještak zaključuje da mu nije poznat način izvršenja reda uračunavanja kod tužitelja budući da iz izvoda žiro-računa koji su privijeni spisu je razvidno da nema točne upute tuženika koju obvezu podmiruje, a tužitelj je izvršio povezivanje potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu i svake pojedine uplate primjenom svog reda uračunavanja, što u konačnici određuje visinu potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu koji su osnova utuženja u ovom spisu. Neovisno o evidenciji tražbine kod tužitelja, u odnosu na primjenu reda uračunavanja kako je uređeno člankom 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), kada bi se utvrdilo da za sve uplate po ugovorima o financijskom zajmu ne prileži sporazum vjerovnika i dužnika o redu uračunavanja, a niti je tuženik prilikom plaćanja dao uputu koju obvezu plaćanjem zatvara, potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu bi se zatvarala redom kako je koja obveza dospjela, u kojem slučaju bi sud kod tužitelja na kontu 15200050- potraživanja za financijske zajmove-glavnica ostala nenaplaćena potraživanja u iznosu od 12.303.252,45 kn koja bi se odnosila na utuženu osnovu – ugovor o financijskom zajmu zaključen 30. siječnja 2017. čija obveza dospijeva 14. kolovoza 2017., a potraživanja po preostalih 18 ugovora o financijskom zajmu bi bila zatvorena.

12. Dakle, predmetno se radi o 19 ugovora o financijskom zajmu, time da tužitelj predmetno potražuje iznos od 5.431.234,45 kn, da iz ugovora o financijskom zajmu nije vidljivo koje mjenice kojeg serijskog broja, iznosa i datuma dospijeća zajmodavac predaje zajmoprimcu za iznos zajma, te da tužitelj ni tuženik nisu dostavili dokumentaciju ili evidenciju predanih mjenica pa vještak nije mogao utvrditi mogućnost praćenja raspolaganja tim mjenicama, pa vještak nije dao potvrdni odgovor da su mjenice dane temeljem ugovora o financijskom zajmu; odnosno vještak nije decidirano mogao odgovoriti da iz dostavljene i dostupne dokumentacije proizlazi postojanje utuženog duga. Nadalje, na ročištu održanom 29. studenog 2022. vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te dopune, te naveo da je predmetnim ugovorima o financijskom zajmu na temelju kojih proizlaze otvorene stavke navedeno da se zajam isplaćuje predajom mjenica, kao i da ugovorima o financijskom zajmu nije utanačeno koje mjenice, kojeg serijskog broja i kojeg pojedinačnog mjeničnog iznosa i pojedinačnog datuma dospijeća – zajmodavac predaje najmoprimcu za iznos zajma, a niti tužitelj niti tuženik nisu dostavili dokumentaciju ili evidenciju predanih mjenica, pa se vještak ne može očitovati da li su iste predane za ugovore o zajmu.

13. Ukratko, vještak je naveo da je tužitelj u poslovnim knjigama vodio potraživanje prema tuženiku smatrajući da su mjenice dane temeljem ugovora o zajmu, odnosno da se zajam isplaćuje predajom mjenica na temelju kojih proizlaze otvorene stavke; da u ugovorima o zajmu tužitelj nije određeno naveo koje mjenice, kojeg serijskog broja i kojeg pojedinačnog iznosa i datuma dospijeća zajmodavac predaje zajmoprimcu za iznos zajma te da niti tužitelj niti tuženik nisu dostavili dokumentaciju ili evidenciju predanih mjenica, pa se vještak ne može očitovati da li su iste predane za ugovore o zajmu.

14. Iz zaključka vještaka Darka Prpića, dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire proizlazi sljedeće; i to u odnosu na pitanje postoji li tražbina tužitelja prema tuženiku u utuženom iznosu; u odnosu na pitanje utvrditi odnose li se djelomične uplate na ugovore o zajmu između prednika tužitelja i tuženika; na pitanje je li tuženik izvršio uplate i u svojim poslovnim knjigama naveo da se radi o uplatama po ugovorima o zajmu; na pitanje da se utvrdi na koji način je utuženo potraživanje vođeno u poslovnim knjigama Konzuma d.d.; u odnosu na pitanje: utvrditi na koji način je utuženo potraživanje vođeno u poslovnim knjigama tuženika; u odnosu na pitanje: utvrditi stanje u poslovnim knjigama tužitelja obzirom da je utužena tražbina prenijeta na tužitelja; u odnosu na pitanje: utvrditi jesu li izdavane mjenice te koja je bila svrha izdavanja mjenica; u odnosu na pitanje: izvršiti uvid u poslovne knjige Konzuma d.d. tužitelja i tuženika vezano na postojanje utužene tražbine tužitelja; u odnosu na pitanje: utvrditi je li se predmetne uplate odnose na ugovore o zajmu zaključene između Konzuma d.d. i tuženika; u odnosu na pitanje: za svaku od predmetnih uplata kao poslovni događaj u smislu Zakona o računovodstvu odgovoriti na pitanje na kojim kontima i na koji način je tuženik evidentirao svaki takav poslovni događaj, od datuma nastanka poslovnog događaja pa do datuma vještačenja i na temelju koje dokumentacije za knjiženje te temeljem koje dokumentacije; u odnosu na pitanje: utvrditi je li tuženik izvršio predmetne uplate te na koji način je u svojim poslovnim knjigama evidentirao takve uplate; u odnosu na pitanje: utvrditi na koji način su predmetne uplate evidentirane u poslovnim knjigama društva Konzum d.d. i tužitelja; u odnosu na pitanje: izvršiti uvid u poslovne knjige Konzuma d.d., tuženika i tužitelja vezano uz predmetne uplate te u odnosu na pitanje: utvrditi koliko iznosi tražbina tužitelja (glavnice i kamata).

15. U odnosu na ova navedena pitanja vještak je u zaključku dao sljedeće odgovore:

16. Ukupno vrijednost otvorenih stavki po 19 ugovora o financijskom zajmu iznosi 5.431.252,45 kuna. Vještaku nije poznat način izvršenja reda uračunavanja Konzum d.d., budući iz izvoda žiro-računa je razvidno da nema točne upute tuženika koju obvezu podmiruje, a tužitelj je izvršio povezivanje potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu iz svake pojedine uplate primjenom svojeg reda uračunavanja, što u konačnici određuje visinu potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu koji su osnova utuženja u ovom spisu, niti je tuženik prilikom plaćanja dao uputu koju obvezu plaćanjem zatvara. Neovisno o evidenciji tražbine kod Konzuma d.d. koja je prenijeta na tužitelja, u odnosu na primjenu reda uračunavanja – kada bi se utvrdilo da za sve uplate po ugovorima o financijskim zajmovima ne priliježe sporazum vjerovnika i dužnika o redu uračunavanja, a niti je tuženik prilikom plaćanja dao uputu koju obvezu plaćanjem zatvara, potraživanja po ugovorima o financijskom zajmu bi se zatvarala redom kako je koja obveza dospjela za ispunjenje, u kojem slučaju bi kod Konzum d.d. na kontu 15200050 - potraživanja za financijske zajmove – glavnica ostala nenaplaćena potraživanja u iznosu od 12.303.252,45 kn, koja bi se odnosila na tuženu osnovu – ugovor o financijskom zajmu zaključen 30. siječnja 2017., čija obveza dospijeva 14. kolovoza 2017., a potraživanja po preostalih 18 ugovora o financijskom zajmu bi bila zatvorena.

17. Tako iz zaključka vještaka proizlazi da iz izvoda žiro-računa koji priliježu spisu je razvidno da je tuženik prilikom plaćanja naveo svrhu plaćanja „raspored priliva“ i „povrat pozajmice po ugovoru“ iz čega se ne može utvrditi koju točno obvezu tuženik izmiruje, odnosno po kojem točno ugovoru o pozajmici vrši plaćanje; pa budući da nema točne upute tuženika o tome koju obvezu zatvara, ne može se utvrditi da bi se djelomične uplate odnosile na ugovore o zajmu između prednika tužitelja i tuženika. Isto tako vještak se ne može očitovati je li tuženik u svojim poslovnim knjigama naveo da se radi o uplatama po ugovorima o zajmu, a isto tako – ne postoje izvodi o plaćanju navedenih iznosa na navedene datume, kako to tvrdi tužitelj. Vještaku nije poznato koja potraživanja i u kojim iznosima su kompenzirana. Budući da tuženik nije dostavio knjigovodstvene kartice za utužena potraživanja, vještak se nije mogao očitovati na koji način je utuženo potraživanje vođeno u poslovnim knjigama tuženika. Nadalje, iz zaključka vještaka proizlazi da ne može utvrditi jesu li izdavane mjenice i koja je bila svrha izdavanja mjenica – budući ugovori o financijskom zajmu, izostankom utanačenja elemenata svake pojedine mjenice, ne daju mogućnost praćena raspolaganja tim mjenicama. Ugovorima o financijskom zajmu je utanačena svrha izdavanja mjenica, a to je plaćanje (isplata zajma zajmoprimcu).

18. U odnosu na pitanje: utvrditi stanje u poslovnim knjigama tužitelja obzirom da je utužena tražbina prenijeta na tužitelja, iz zaključka vještaka proizlazi sljedeće: „Na dan 1.4.2019. su potraživanja u iznosu od 9.150.031,08 kn prenijeta s Konzum d.d. na Konzum plus d.o.o. te kod tužitelja s nadnevkom 31.12.2017. preknjižena s konta 15200100 na konto 14731000 (konto utuženih potraživanja, prema očitovanju tužitelja) u utuženom iznosu 5.431.234,45 kn. Zaključno, evidentirana je tražbina tužitelja prema tuženiku, ali u dva različita iznosa:

- prema knjigovodstvenoj kartici konto 15200050-Potraživanja za financijske zajmove-glavnica i 15200100-Ispravak vrijednosti-financijski zajmovi kod Konzuma d.d., a koja tražbina je u iznosu od 9.150.031,08 kn prenijeta na Konzum plus d.o.o. dana 1.4.2019.g., tražbina iznosi 5.431.252,45 kn

- prema knjigovodstvenoj kartici konto 14731000-Utužena potraživanja kod Konzum plus d.o.o. evidentirana je tražbina u iznosu 5.431.234,45 kn na temelju rješenja o ovrsi.

Razlika 18,00 kn u iznosu tražbine se odnosi na ugovor o financijskom zajmu od 5.5.2016. zaključenom na iznos od 2.000.000,00 kn za koji je utužen iznos 13.624,60 kn s danom dospijeća 14.10.2016., dok je iz Ispisa otvorenih stavki razvidno potraživanje u iznosu od 13.642,60 kn.“.

19. Imajući u vidu izneseni zaključak stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, te dodatna očitovanja, valja ocijeniti da je pravilan zaključak – da tužitelj nije dokazao da je temeljem predmetnih ugovora o financijskom zajmu pravni odnos između tužitelja i tuženika funkcionirao na način da je društvo Konzum d.d. kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu stavio na raspolaganje određeni novčani iznos na način da bi mu predao mjenicu na određeni iznos, a tuženik da je preuzeo obvezu vratiti iznos zajma, da je tuženik vršio djelomične uplate po pojedinim ugovorima, a imajući u vidu izneseni zaključak vještaka, pravilna je ocjena suda da tužitelj nije dokazao da su pojedine mjenice u vezi s pojedinim ugovorima o zajmu, budući da u ugovorima nisu navedeni brojevi mjenica, odnosno da vještak nije mogao zaključiti da je tuženik vršio djelomična plaćanja po predmetnim ugovorima o zajmu, budući iz zaključka vještaka proizlazi da se navedene uplate tuženika ne mogu vezati uz pojedini ugovor o zajmu; a sve to pravilnom primjenom čl. 219. ZPP-a u svezi s čl. 233. ZPP-a.

20. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako po osnovi u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu dosuđenih troškova u smislu čl. 155. ZPP-a. Suprotno navodima žalitelja, sud je pri odlučivanju o naknadi troškova postupka uzeo u obzir samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Sud je pravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova je odlučivao sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti te je imao u vidu svrhovitost ostvarenih troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice, a ne eventualnu svrhovitost nekog od ostvarenih troškova u odnosu na pojedinu parničnu stranku na čiji teret su ti troškovi ostvareni. Također valja reći da je sud, suprotno žaliteljevom shvaćanju, ocjenjivao kvalitetu obavljenih radnji, sadržaj upućenih podnesaka te zastupanje na ročištima, sve upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

21. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude u točkama I., II., III. i IV. izreke.

22. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a sve kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

24. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko