REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-104/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., OIB 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 145,99 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3267/2023-7 od 13. studenog 2024., 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3267/2023-7 od 13. studenog 2024. u točki II. Izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3267/2023-7 od 13. studenog 2024. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 127,70 EUR sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 145,99 EUR sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2021. do isplate (točka II. Izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tužitelj platio svom korisniku naknadu štete na pošiljci LE515289769HR u iznosu od 273,69 EUR / 2.062,10 kn. Utvrđuje da je između stranaka sklopljen ugovor o osiguranju od javne i profesionalne odgovornosti što proizlazi iz police osiguranja od odgovornosti broj 804225195 od 1. travnja 2020., čiji su sastavni dio Uvjeti osiguranja ugovorene odgovornosti. Zaključuje da su stranke ugovorile franšizu u iznosu od 1.100,00 kn / 145,99 EUR u skladu s kojom tuženik snosi dio štete ako nastupi osigurani slučaj u visini ugovorene franšize po štetnom događaju. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev u iznosu od 127,70 EUR, dok odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 145,99 EUR u visini ugovorene franšize.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točki II. izreke. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo. U bitnome ukazuje da je između stranaka ugovorena integralna franšiza u iznosu od 1.100,00 kn / 145,99 EUR, a ne odbitna franšiza. Obrazlaže kako postoje dvije vrste franšiza - integralna i odbitna. U slučaju ugovorene integralne franšize osiguratelj plaća cijeli iznos štete u slučaju kada je iznos štete veći od iznosa franšize, a u slučaju da je iznos štete manji od visine ugovorene integralne franšize osiguratelj nije u obvezi naknaditi štetu. Budući da je u konkretnom slučaju iznos štete veći od ugovorene integralne franšize, tužitelj smatra kako je tuženik kao osiguratelj u obvezi platiti cjelokupan iznos nastale štete u skladu s odredbom članka 943. ZOO-a. Također, smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.
5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 273,69 EUR, koji je tužitelj isplatio svom korisniku na ime naknade štete na pošiljci LE515289769HR, a budući da je tužitelj bio osiguran kod tuženika od javne i profesionalne odgovornosti.
8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presude nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tužitelj čini u žalbi. Stoga ovaj sud ne može razmatrati tužiteljeve žalbene navode koji se odnose na taj žalbeni razlog.
9. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranka i samih tih isprava i zapisnika.
10. Tužitelj tek u žalbi ističe da integralna franšiza podrazumijeva da osiguratelj plaća cijeli iznos štete u slučaju kada je iznos štete veći od iznosa franšize, a u slučaju da je iznos štete manji od visine ugovorene integralne franšize osiguratelj nije u obvezi naknaditi štetu. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka to nije tvrdio niti dokazivao. U skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se ove nove činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, to iznesene činjenice ovaj sud nije mogao razmatrati jer se one nisu mogle niti iznositi.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
12. Ovaj sud ukazuje da je u točki I. izreke prvostupanjske presude omaškom pogrešno navedeno da je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 127,70 kn, dok ispravno treba stajati 127,70 EUR. Odredbom članka 342. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba ispraviti pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogrešne u pisanju i računanju, nedostatke u oblike i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
