Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6704/2021-17

(P-1019/2025)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GRADA ZAGREBA, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u [adresa], protiv prvo tuženika-protutužitelja HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Ivanišević, odvjetnik u [adresa], i drugo tuženika KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u [adresa], radi ispravka upisa u zemljišne knjige te radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika, prvo tuženika-protutužitelja osobno uz punomoćnika te punomoćnika drugo tuženika, dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je pogrešan zemljišnoknjižni upis u knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška], stan u suterenu ravno,koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, izgrađen u Stambenoj [adresa] sagrađenoj na čest. br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti ove presude, ispraviti zemljišnoknjižno stanje u knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška] na način da se tužitelj [adresa], OIB: 61817894937, uknjiži, polaganjem ove presude u knjigu položenih ugovora, kao suvlasnik u 70/1200 dijela stana u suterenu ravno,koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, izgrađenog u Stambenoj [adresa] sagrađenoj na čest. br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se I. tuženiku HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženiku KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GRADU [adresa], OIB: 61817894937, parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, obračunatima sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da je prvo tuženik-protutužitelj HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pored već upisanih 1130/1200 dijela, vlasnik i u preostalih 70/1200 dijela stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je u Knjizi položenih ugovora: Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Utvrđuje se da je pogrešan zemljišnoknjižni upis u Knjizi položenih ugovora:

Grad Zagreb, koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u odnosu na stan u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, da polaganjem ove presude u Knjigu položenih ugovora: Grad Zagreb, u odnosu na stan u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvrši ispravak upisa na način da pored već upisanih 1130/1200 dijela u vlastovnici (B) upiše i dodatnih 70/1200 dijela, te da u odnosu na tih 70/1200 dijela kao vlasnika upiše prvo tuženika-protutužitelja HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku GRADU [adresa], OIB 61817894937, da prvo tuženiku-protutužitelju HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.100,62 eura, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku GRADU [adresa], OIB 61817894937, da drugo tuženiku KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao ZK tijelo AI upisana zk.č.br. 1181/1, oznake zemljišta Dvorište u Zamenhofovoj broj 1, površine 3389 m2 kao Društveno vlasništvo. U istom ulošku kao ZK tijelo A II upisana je Obiteljska stambena zgrada popisni broj 10430, garaža i ložiona u Zamenhofovoj ul. br. 1 sagrađena na čk.br. 1181/1 s upisanim pravom korištenja na Društvenom vlasništvu u korist tužitelja u 113/120 dijela i upisanim pravom vlasništva II. tuženika u 7/120 dijela. Za stanove u zgradi koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao ZK tijelo A II vodi se knjiga položenih ugovora, pa je tako za stan u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm otvoren [broj poduloška], s upisanim pravom vlasništva I. tuženika u 1130/1200 suvlasničkog dijela, dok je za stan na I (prvom) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 167,75 čm otvoren [broj poduloška], s upisanim pravom vlasništva II. tuženika. Za istu zgradu je u [broj poduloška], upisana i garaža, površine 15,00 m2 s upisanim pravom vlasništva tužitelja u 113/120 i II. tuženika u 7/120 dijela. Tužitelj je 29. svibnja 2018. godine podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, zaprimljen pod posl. br. Z-30932/18 radi upisa prava vlasništva na 7/120 dijela stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm i za koji je otvoren [broj poduloška] u zk. ul. [broj ZK uloška]. Dana 30. lipnja 2021. godine Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, donio je rješenje, posl. br. Z-35706/2021 Ozn. Z-30932/18, kojim je odbio prijavu Grada Zagreba pod posl. br. Z-30932/18. Stoga, tužitelj sukladno čl. 216. st. 5. u vezi s čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama podnosi tužbu za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi. VS bila je samovlasnica geometrijski točno određenog dijela zk.č.br. 1181/1 površine 844 čhv, nedvojbeno je da je na temelju ugovora iz 1965. godine Grad Zagreb stekao pravo korištenja na cijeloj jednokatnoj zgradi sa garažom, sagrađenoj na zk.č.br. 1181/1, kao i pravo korištenja na preostalom zemljištu uz zgradu, sveukupne površine od 844 čhv, a ne da bi to pravo stekao u idealnom dijelu 1130/1200 s obzirom na cijelu zk.č.br. 1181/1, jer je očito da idealni dio nije bio predmet ugovora, a niti bi VS uopće mogla otuđiti Gradu Zagrebu onaj dio zemljišta koji je prethodno zajedno sa Suprugom ĆS prodala obitelji BS. Grad Zagreb je zatim s CS na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine br. 27/91 i dr.), zaključio 20. siječnja 1993. godine Ugovor o kupoprodaji stana kojim je CS kupila 113/120 idealnog dijela stana u [adresa] u suterenu, a koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 m2, izgrađenog u zgradi koja se nalazi na zk.č.br. 1181/1, k. o. [katastarska općina]. CS je kao nositelj stanarskog prava živjela u predmetnom stanu barem od 18. lipnja 1969.godine kada je sklopila ugovor o korištenju stana. Iako pozvana na kupnju preostalog dijela stana u omjeru 7/120 dijela, CS nikad nije s Gradom Zagrebom sklopila ugovor o njegovoj kupoprodaji, pa tako u knjigu položenih ugovora kao vlasnik preostalog dijela u omjeru 70/1200 nije upisan nitko. Navodi kako je izvanknjižni vlasnik tog preostalog dijela je Grad Zagreb koji je kao nekadašnji nositelj prava korištenja na cijeloj jednokatnoj zgradi, sagrađenoj na zk.č.br. 1181/1, pretvorbom prava korištenja stekao pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine na kojima druge osobe nisu stekle pravo vlasništva na nekom posebnom pravnom temelju. Grad Zagreb uknjižio se pod posl. br. Z-8471/65 u zemljišne knjige kao nositelj prava korištenja na ZK tijelu A II u 113/120 dijela, te je kao takav upisan i danas. Tim upisom je tužitelj nedvojbeno stekao pravo vlasništva na 113/120 suvlasničkog dijela jednokatne zgrade u kojoj se nalazi stan koji je kupila CS, dok je preostali suvlasnički dio stekao samostalnim zakonitim, istinitim i poštenim posjedom cijele jednokatne zgrade, garaže i pripadajućeg zemljišta, koji traje od 31. ožujka 1965. godine kada je VS predala Gradu Zagrebu samostalan posjed jednokatne zgrade.

2. Prvo tuženik-protutužitelj HS u odgovoru na tužbu navodi da nije utemeljen zahtjev tužitelja da se zemljišnoknjižni upis ispravi tako da se tužitelj uknjiži kao suvlasnik u 70/1200 dijela predmetnog stana (pored I-tuženikovih 1130/1200 dijela), već je jedino ispravno da se I-tuženik (trenutno upisan kao suvlasnik u 1130/1200 dijela stana), dodatno uknjiži i kao suvlasnik u 70/1200 dijela (op.a. zbog toga I-tuženik i podnosi protutužbu), kako bi u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik predmetnog stana u 1/1 dijela, budući da to jedino odgovara stvarnom stanju i stvarnom sadržaju ranijih stvarnopravnih raspolaganja u pogledu predmetnog stana. CS, kao dotadašnji nositelj stanarskog prava na stanu I-tuženika, nije od Grada Zagreba otkupila samo 113/120 suvlasničkog dijela predmetnog stana, na način da bi preostalih 7/120 dijela stana ostalo neotkupljeno i time ostalo u suvlasništvu Grada Zagreba, već je otkupila stanarsko pravo na čitavom predmetnom stanu (1/1 dijela) i time je čitav stan stekla u vlasništvo, uključujući i zajedničke dijelove i uređaje zgrade u kojoj se taj stan nalazi, a čime su prestala bilo kakva stvarna prava Grada Zagreba u odnosu na taj stan, kao i u odnosu na pripadajuće zajedničke dijelove i uređaje zgrade vezane uz taj stan. Kada je CS potom vlasništvo stana prenosila na I-tuženika, nije I-tuženiku prenijela u vlasništvo samo 113/120 idealnog dijela stana, već čitav stan (1/1 dijela), uključujući i zajedničke dijelove i uređaje zgrade u kojoj se taj stan nalazi. Otkup stanarskih prava uvijek se odnosio na čitav stan, a ne na dijelove tog stana, te je u odnosu na stan u vlasništvu I-tuženika došlo do omaške u pisanju kod otkupa stanarskog prava (I- tuženik pretpostavlja da je do omaške došlo uslijed toga što je ovlaštena osoba tužitelja tada u odnosu na stan I-tuženika prepisao suvlasnički udio od 113/120 dijela iz glavne knjige, iako je neupitno da se stan otkupljivao u cijelosti, dok se suvlasnički udio od 113/120 dijela odnosio na sve ono što je Grad Zagreb bio stekao Kupoprodajnim ugovorom od 31.03.1965. u odnosu na prethodnu čitavu zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i od koje čestice je suvlasnički udio od 7/120 pripao obitelji BS, ali s preciznim navođenjem što koji od suvlasničkih udjela predstavlja u naravi). Uslijed činjenice da je upis u knjigu položenih ugovora u odnosu na stan I- tuženika doista manjkav, jer izostaje upis 70/1200 idealnog dijela toga stana, I- tuženik drži da treba izvršiti ispravak upisa u knjizi položenih ugovora i to na način da se upiše dodatnih 70/1200 idealnog dijela, ali ne u korist tužitelja, već u korist I- tuženika. Pravna osnova za takav upis jest pravni posao, odnosno Kupoprodajni ugovor od 31.03.1965. kojim je Grad Zagreb postao isključivi vlasnik (nositelj prava korištenja) na tom stanu, zatim o Ugovor o prodaji stana od dana 20.01.1993. kojim je vlasništvo čitavog stana preneseno s Grada Zagreba na CS, zatim o Ugovor o zamjeni nekretnina od 13.09.1993. kojim je CS vlasništvo čitavog stana prenijela na I-tuženika, te konačno o Ugovor o darovanju nekretnina od 02.11.2018. kojim je supruga I-tuženika svoju polovicu stana ponovno prenijela na I- tuženika. I-tuženik napominje da su on i njegova supruga sve od 1993.g., kad je I- tuženik s CS zaključio Ugovor o zamjeni nekretnina, isključivi posjednici predmetnog stana u čitavoj njegovoj površini, uz isključenje bilo kojih drugih osoba iz posjedovanja odnosno korištenja stana, tj. I-tuženik i njegova supruga sve od 1993. posjeduju i koriste stan kao njegovi stvarni i jedini vlasnici. U tom smislu, njihov posjed čitavog stana cijelo je vrijeme (28 godina) isključiv, samostalan, zakonit, istinit, miran, i pošten. Niti tužitelj, niti itko drugi, od 1993. pa nadalje niti jedan dio predmetnog stana nisu niti posjedovali niti koristili. U tom smislu, podredno iznesenom u prethodnom odlomku, I-tuženik smatra da su svakako ispunjene pretpostavke za ocjenu da je I-tuženik sporni idealni dio stana, ako već ne pravnim poslom (iako je to prema priloženoj dokumentaciji nesporno), u svakom slučaju stekao dosjelošću.

3. Drugo tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev, ali je opreza radi istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine u odnosu na koji se zahtijeva ispravak pogrešnog upisa.

4. Tužitelj-protutuženik je u odgovoru na protutužbu naveo da je protutužba prvo tuženika nepravodobna jer isti nije dokazao da je zahtjev za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi podnio u prekluzivnom roku od 30 dana, a podredno neosnovana jer njime nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine koji su u konkretnom slučaju nužni i jedinstveni suparničari. Ujedno navodi kako je ista neosnovana jer prvo tuženik- protutužitelj nije mogao na temelju dosjelosti steći suvlasništvo spornog dijela stana budući da je u trenutku zaključenja Ugovora od 13. rujna 1993. i u trenutku stupanja u posjed stana bio potpuno svjestan da je primio u vlasništvo samo 113/120 dijela stana, pa ne može nikako sada osnovano tvrditi da bi bio 28 godina pošten, samostalan, zakonit i istinit posjednik stana u cijelosti.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u povijesni zk izvadak za zk.č.br. 1181/1 k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] (listovi 6-13, 30-35 spisa), povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] (listovi 14-16), rješenje ovog suda zk odjela broj Z-35706/2021 ozn. Z-30932/18 od 30. lipnja 2021. (listovi 21-25), Kupoprodajni ugovor od 4. rujna 1958. (listovi 27-29 spisa), Kupoprodajni ugovor od 31. ožujka 1965. (listovi 36-39), Ugovor o kupoprodaji stana od 20. siječnja 1993. (listovi 40-43), Ugovor o visini i načinu plaćanja povišene stanarine od 1. ožujka 1983. (listovi 44-45), Dopunu zahtjeva za prijenos ugovora o korištenju od 18. studenog 1982. (listovi 46-47), dopis prvo tuženika od 6. veljače 2017 (list 48), Ugovor o najmu stana od 23. studenog 2016. (listovi 49-53), Uvjerenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 15. siječnja 2014. (list 55), Ugovor o kupoprodaji stana od 29. listopada 1992. (listovi 69-72), Zapisnik o bodovanju stana od 14. siječnja 1993.(listovi 73-74), Ugovor o zamjeni nekretnina od 13. rujna 1993. ( 84-87). Punomoć od16. rujna 1993. (listovi 88-92), Ugovor o darovanju od 17. listopada 1994 (listovi 92-94) te je saslušan prvo tuženik-protutužitelj HS (listovi 113- 114).

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČS s obzirom da je prvo tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga na ročištu 14. veljače 2025. Sud nije saslušao ni drugo tuženika KS, koji iako uredno obaviješten nije pristupio na ročište određeno radi saslušanja. Sud nije izveo ni dokaz geodetskim vještačenjem te uviđajem na licu mjesta s obzirom da je tužitelj- protutuženik predložio izvođenje navedenih dokaza na okolnost točnog položaja otuđenih dijelova nekretnine sukladno čl. 1. kupoprodajnog ugovora od 4. rujna 1958., a navedene okolnosti među strankama nisu sporne.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja-protutuženika neosnovan dok je zahtjev prvo tuženika- protutužitelja osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva jest zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje da je pogrešan zemljišnoknjižni upis te ispravak navedenog upisa u knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška], stan u suterenu ravno,koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, izgrađen u Stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest. br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], na način da se tužitelj GRAD [adresa], OIB: 61817894937, uknjiži, polaganjem ove presude u knjigu položenih ugovora, kao suvlasnik u 70/1200 dijela predmetnog stana.

8. Predmet protutužbenog zahtjeva jest zahtjev prvo tuženika-protutužitelja HS na utvrđenje da je, pored već upisanih 1130/1200 dijela, vlasnik i u preostalih 70/1200 dijela stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je u Knjizi položenih ugovora: Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao i utvrđenje da je pogrešan zemljišnoknjižni upis te ispravak navedenog upisa u odnosu na predmetni stan, na način da se pored već upisanih 1130/1200 dijela u vlastovnici (B) upiše i dodatnih 70/1200 dijela, te da u odnosu na tih 70/1200 dijela kao vlasnika upiše prvo tuženika- protutužitelja.

9. Radi donošenja odluke o pravodobnosti podnesene protutužbe sud je izvršio uvid u Rješenje ovog suda zk odjela broj Z-35706/2021 ozn. Z-30932/18 od 30. lipnja 2021. (listovi 21-25) iz kojeg proizlazi da je 29. svibnja 2018. ovdje tužitelj, podnio prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u kojem su tada kao vlasnici bili upisani prvo tuženik HS i ČS u 113/120 dijela i to stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina].

9.1. Kako je predmetni postupak pokrenut 29. svibnja 2018., to je valjalo primijeniti odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje ZZK/17), kojim se uređuje pravo podnošenja tužbe za ispravak. Tako je odredbom čl. 197. ZZK/17 propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

U stavcima 2. i 3. je propisano da navedeno pravo prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

9.2. Odredbom čl. 129. st. 1. ZZK/17 propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dok je stavkom 2. propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

9.3. Iz navedenih odredaba slijedi da pravo podnijeti brisovnu tužbu, pa na odgovarajući način i tužbu za ispravak, nije ograničeno rokom u odnosu na neposrednog stjecatelja i nepoštenog trećeg stjecatelja već je ograničeno jedino nastupom okolnosti zbog kojih bi povrijeđeno knjižno pravo prestalo. Pravo podnijeti predmetne tužbe ograničeno je citiranim rokovima samo u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja.

9.4. Konačno valja reći kako je u ovom postupku sporno tko je stekao suvlasništvo stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je u Knjizi položenih ugovora: Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u 70/1200 dijela, koji suvlasnički dio a ni nositelj prava suvlasništva nije upisan u knjigu položenih ugovora. S tim u vezi je sporno tko ima pravo tražiti ispravak zemljišno knjižnog upisa na način da se upiše kao suvlasnik 70/1200 dijela predmetnog stana.

9.5. Slijedom navedenog, u konkretnoj situaciji, sukladno gore citiranim odredbama, prvo tuženik-protutužitelj nije ograničen rokovima radi podnošenja protutužbe kojom se zahtijeva ispravak. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim prvo tuženik-protutužitelj zahtjeva utvrđenje prava vlasništva dijela predmetnog stana valja reći da navedena tužba ne zastarijeva te osoba koja tvrdi da je vlasnik stvari nije ograničena rokovima u kojima može tražiti sudsku zaštitu prava vlasništva prema osobi koja to pravo osporava.

10. Radi utvrđenja osnovanosti tužbe i protutužbe sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i saslušao prvo tuženika-protutužitelja.

10.1. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk.č.br. 1181/1 k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je na dan 15. kolovoza 2021. u istom upisano kao ZK tijelo I Dvorište u Zamenhofovoj broj 1 površine 3389 m2, u odnosu na koje je upisano društveno vlasništvo te ZK tijelo II Obiteljska stambena zgrada popisni broj 10430, garaža i ložiona u Zamenhofovoj ul. br. 1 sagrađena na čk.br. 1181/1 u odnosu na koje je upisano društveno vlasništvo na suvlasničkom dijelu 113/120 te uknjiženo pravo korištenja za korist Grada Zagreba, dok je u odnosu na suvlasnički dio 7/120 upisan drugo tuženik KS.

10.2. Iz povijesnog izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb, proizlazi da je u isti upisan stan u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina]. Kao vlasnik je upisan prvo tuženik HS ukupno u 1130/1200, dok u preostalom dijelu nitko nije upisan kao suvlasnik.

10.3. Iz Kupoprodajnog ugovora od 4. rujna 1958. sklopljenim između ĆS i VS, kao prodavatelja, te H, K, V, Ć i BS, kao kupaca proizlazi da iako kupci kupuju 14/240 dijela (odnosno 7/120) cijele nekretnine, u naravi je to točno određen dio nekretnine i to ulična prizemna zgrada, sjeverno od ulaza, sastojeći se iz jedne sobe, kuhinje, smočnice, kupaone i ložione te povrh toga i zemljište uz tu kuću čija širina seže po uličnoj fronti odnosno iznosi 26,40 m i dubine od 15 m od regulacione linije, tako da cjelokupna površina kupljenog odnosno prodanog zemljišta zajedno sa zemljištem na kome se nalazi kuća, iznosi 110, 1 čhv odnosno 396 m². Iz povijesnog zk izvatka proizlazi da su se isti upisali na temelju navedenog ugovora kao suvlasnici cijele nekretnine u 14/240 dijela odnosno (7/120 dijela).

10.4. Iz Kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 1965. sklopljenog između VS kao prodavateljice i Grada Zagreba kao kupca proizlazi da VS kao u suvlasnica 1130/1200 predaje Gradu Zagrebu cijelu jednokatnu zgradu koja se nalazi u [adresa] sa garažom, sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] sa 844 čhv, upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], popisni broj 10430.

10.5. Iz navedenih ugovora proizlazi da je istima izvršena realna dioba nekretnine na čestici br. 1181/1 na način da je Grad Zagreb stekao u naravi čitavu stambenu zgradu zajedno sa garažom, što među strankama nije ni sporno. Kako je 23. lipnja 1960., došlo do formiranja zk tijela I - dvorište u [adresa] u površini od 3433m2 i zk tijela II - obiteljska stambena zgrada popisnog broja 10430, garaža i ložiona u Zamenhofovoj ulici 1, sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], Grad Zagreb se temeljem Kupoprodajnog ugovora iz 1965. upisao kao nositelj prava korištenja u 1130/1200 na zk tijelu A II.

10.6. Među strankama nije sporno da se u predmetnoj stambenoj zgradi nalazi stan u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, a koji stan je u Knjizi položenih ugovora: Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem stanu je nositelj stanarskog prava bila CS.

10.7. Iz Ugovora o kupoprodaji stana od 20. siječnja 1993. sklopljenog između Grada Zagreba kao prodavatelja i CS kao kupca proizlazi da ista kupuje stan u [adresa] idealnog dijela stana [adresa], u suterenu ravno, koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 m2.

10.8. Iz Ugovora o zamjeni nekretnina od 13. rujna 1993. sklopljenim između CS i HS, proizlazi da HS daje u vlasništvo CS svoje nekretnine (2/6 dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], upisane u zk.u.br. 9544 k. o. [katastarska općina], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], a u naravi trosobni stan u prizemlju, površine 87,34 m2, spremište u suterenu površine 14,73 m2, garaža površine 13,45 m2, te dio vrta; stan površine 106,26 m2, koji se nalazi u potkrovlju na desnoj strani kuće u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) u zamjenu za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to 113/120 dijela stana u suterenu ravno, koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, površine 240,90 m2, koji se nalazi u stambenoj zgadi u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja četverosobni stan sa sporednim prostorijama, površine 226,85 m2.

10.9. Iz iskaza prvo tuženika-protutužitelja HS proizlazi se sa gospođom CS dogovorio da kada ona otkupi svoj stan da će se dogovoriti o prodaji odnosno zamjeni nekretnina. Kad je gospođa CS otišla u GSKG u Savsku, tamo su joj rekli da se ne može sklopiti ugovor o kupoprodaji za 7/120 dijela već samo 113/120 dijela. Tada mu je rekla da je očito došlo do greške od strane činovnika, ali neka on to kasnije rješava. Riječ je o stanu koji se nalazi u prizemlju i pripada mu dio vrta ispred dnevnog boravka, riječ je o površini od 240,9 m2, isto koliko je navedeno u zapisniku o bodovanju. Gospođa CS je za navedenu grešku saznala tek prilikom kupnje, odnosno 1993. kada joj je to rekao navedeni referent. S obzirom da je to bila očita greška mislio je da će to sam riješiti bez problema. Tih 7/120 dijela se odnosi na ložionu koja je prodana od strane VS 1958. familiji BS, dok je 1965. Grad Zagreb od VS kupio 113/120 preostalog dijela cijele nekretnine. Da je došlo do navedene greške priznao je i činovnik u Gradu Zagrebu, ali ne sjeća se njegovog imena. U zgradi se nalaze dva stana, njegov u prizemlju i stan na katu koji glasni na KS od 2008., kada su mu to poklonili roditelji. Navodi da samostalno raspolaže stanom u prizemlju i to svih 240 m2, (četiri sobe), od kada je tamo došao danom potpisa ugovora u 10. mjesecu 1993. Za grešku u ugovoru kojim je obuhvaćeno 113/120 dijela stana umjesto 1/1 stana CS je saznala taj dan kada je išla otkupiti stan i taj dan je to i njemu rekla. Navodi kako je bio u tom stanu i puno prije kupnje, odnosno zamjene stanova jer je dugo poznavao gospođu CS i ona nikad nije govorila o tom problemu jer nije imala ni pojma da će doći do greške. Tek u prvom mjesecu 1993. je to saznala. Te godine je po savjetu advokata sklopio ugovor o zamjeni svoja dva stana za njezin, a ovu grešku je odlučio naknadno rješavati. S obzirom da je nesmetano koristio, a i sada koristi svih 240 m2 stana, neko vrijeme nije ništa po tome radio jer nije htio stan prodavati već tek kasnije kada je htio riješiti to za svog sina obratio se Gradu Zagrebu. U Gradu su mu sugerirali da prihvati najam za tih 7/120 dijela stana i to je prihvatio pa još od 2016. do danas za taj dio plaća najam iako shvaća da nema osnove za to. Kada su mu u Gradu Zagrebu rekli da može otkupiti taj dio i da im plati određeni iznos oni su rekli da će mu novac vratiti za slučaj da se ne upišu. Tada je shvatio da oni nisu vlasnici. Do tog trenutka je mislio da je u tom dijelu Grad Zagreb formalno vlasnik, odnosno da imaju neko pravo raspolaganja i to je bio jedini način da se ovaj problem riješi i to problem za koji od prvog momenta zna da je greška koja se trebala ispraviti, ali to su mogli jedino riješiti u Gradu Zagrebu. Tek su onda shvatili da oni nisu vlasnici. Navodi da je svoja dva stana zamijenio za ovaj stan jer je bio siguran da će se ovo riješiti jer je riječ o očitoj grešci. Navodi da se njemu Grad Zagreb do ove tužbe nije obraćao a vezano uz spornih 7/120 dijela stana. Nitko drugi također mu nikad nije sporio posjed spornog dijela stana, a u posjedu je i njegova supruga. Navodi da je u nekom trenutku ženi darovao pola onoga što je imao i htio je da to darovanje bude sukladno propisima jer se inače ne bi mogao uknjižiti, odnosno riječ je o polovici od 113/120. Navodi da cijelo vrijeme od 2017. ili 2016. plaća uredno najamninu za sporni dio stana, koja sada iznosi 25,00 eura mjesečno. Navodi da je podnio zahtjev Gradu Zagrebu, iste godine kada je ugovoren najam, radi otkupa spornog dijela stana kako bi se ovaj problem riješio.

11. Iz navedenog sud zaključuje da je u odnosu na sporni dio 7/120 dijela stana u suterenu ravno, a u pogledu kojeg dijela nitko nije upisan u zemljišne knjige, pravo vlasništva u navedenom dijelu stekao prvo tuženik-protutužitelj na temelju dosjelosti i to kao kvalificirani posjednik kroz zakonom predviđeno razdoblje dosjedanja od dvadeset godina.

12. Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stavkom 3. istog članka propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanka stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. S tim u vezi, odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP, propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

14. Kako se radi o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, u odnosu na koju je Grad Zagreb bio nositelj prava korištenja, to je pošteni posjed prvo tuženika- protutužitelja, sukladno odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, trebao trajati neprekidno 20 godina, računajući od dana stjecanja, 1993. godine pa sve do 2013. godine. Slijedom navedenog, a kako je rok za stjecanje prava vlasništva istekao nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, primjenjuju se njegova pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

15. Kakvoća kvalificiranog posjeda pretpostavlja da je isti zakonit, istinit i pošten. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a zakonit je onaj posjed ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

15.1. Sud zaključuje da je posjed prvo tuženika-protutužitelj bio zakonit s obzirom da ga je stekao na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina od 13. rujna 1993. sa prednicom CS, koja je predmetni stan otkupila od Grada Zagreba 20. siječnja 1993. u čijem posjedu je do tog trenutka bila kao nositelj stanarskog prava još od 1969. pa i ranije (kako bi proizlazilo iz Dopune zahtjeva od 18. studenog 1982. na listu 46 spisa), a kasnije kao samostalni posjednik od trenutka otkupa stana. Ni okolnost što je u Ugovoru o otkupu stana naznačeno da se kupuje 113/120 idealnog dijela stana, nije od utjecaja na činjenicu da je CS prije otkupa, ali i nakon njega predmetni stan imala u posjedu u cijelosti, u njegovoj ukupnoj površini kako proizlazi iz predmetnog Ugovora o otkupu, ali i Zapisnika o bodovanju stana od 14. siječnja 1993. s obzirom da je CS dan na korištenje cijeli stan. Iz navedenog sud zaključuje da je doista došlo do omaške prilikom otkupa stana na način da je navedeno kako se kupuje 113/120 dijela stana umjesto stan u cijelosti do koje greške došlo prepisivanjem suvlasničkog dijela iz uloška [broj ZK uloška]. jer je Grad Zagreb bio upisan kao nositelj prava korištenja nekretnine na z. k. č. br. [katastarska čestica] u 1130/1200 cijele nekretnine, makar to u naravi predstavlja cijelu zgradu u kojoj se nalazi sporni stan, što je u skladu sa suglasnim navodima stranaka da je ranije izvršena fizička dioba nekretnine koja je upisane na z. k. č. br. [katastarska čestica]. U tom smislu sud prihvaća kao istinit i uvjerljiv iskaz prvo tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem navodi da je riječ o grešci za koju je gospođa CS saznala tek prilikom kupnje, odnosno 1993. kada joj je to rekao referent. Navedene su tvrdnje u skladu i sa navodima prvo tuženika-protutužitelja da je nesmetano koristio, a i sada koristi svih 240 m2 stana te samostalno raspolaže stanom u prizemlju i to svih 240 m2, (četiri sobe), od kada je tamo došao danom potpisa ugovora u 10. mjesecu 1993. U prilog navedenom govori i to da je prednica CS predmetni stan imala u nesmetanom posjedu i to stan u cijelosti, a ne samo njegov dio, te da je prvo tuženik- protutužitelj u jednakom opsegu, kao i njegova prednica, nastavio posjedovati stan.

15.2. Konačno valja reći da na navedeni zaključak upućuje i činjenica da je do otkupa stana 1993. godine došlo na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine br. 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 43/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92), iz sadržaja čijih odredbi, posebice čl. 6. proizlazi da je intencija bila da se otkupljuju odnosno prodaju stanovi u cijelosti, a ne njihovi idealni dijelovi. Pored navedenog, iz obrazloženja Rješenja ovog suda zk odjela broj Z-35706/2021 ozn. Z-30932/18 od 30. lipnja 2021., proizlazi da je sam tužitelj- protutuženik, kao predlagatelj provođenja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u prijedlogu naveo kako je iz ugovora o korištenju stana od 1. ožujka 1983. vidljivo da je NS primila na korištenje predmetni stan u cijelosti, međutim, da je navedenim ugovorom kupcu omaškom prodano 113/120 dijela idealnog stana sa stanarskim pravom, dok je 7/120 idealnih dijelova ostalo neprodano. Iz navedenog je razvidno da je i sam tužitelj svjestan da je došlo do greške prilikom otkupa stana.

16. U odnosu na istinitost i poštenje posjeda valja reći da je prema odredbi čl. 18. st. 2. i 3. ZVDSP-a posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, odnosno pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16.1. Iz iskaza prvo tuženika-protutužitelja proizlazi da je s obzirom na dugo poznanstvo sa prednicom CS bio u tom stanu i puno prije kupnje, odnosno zamjene stanova i ona nikad nije govorila o tom problemu jer nije imala ni pojma da će doći do greške. Tek je u prvom mjesecu 1993. godine to saznala. Navodi da samostalno raspolaže stanom u prizemlju i to svih 240 m2, (četiri sobe), od kada je tamo došao danom potpisa ugovora u 10. mjesecu 1993. te da je svoja dva stana zamijenio za ovaj stan jer je bio siguran da će se ovo riješiti jer je riječ o očitoj grešci. Ujedno iz njegova iskaza proizlazi da se njemu Grad Zagreb do ove tužbe nije obraćao a vezano uz spornih 7/120 dijela stana. Nitko drugi također mu nikad nije sporio posjed spornog dijela stana, a u posjedu je i njegova supruga. Sud prihvaća iskaz prvo tuženika-protutužitelja kao istinit s obzirom da je životno i logično da isti ne bi mijenjao svoje dvije nekretnine sa prednicom CS za sporni stan u 113/120 dijela, već samo za čitavi stan. Ujedno sud prihvaća kao životno razmišljanje prvo tuženika-protutužitelja da je riječ o grešci koja će se moći i kasnije lako riješiti, osobito što je ranije bio u stanu dok je u posjedu bila njegova prednica, koja je u posjedovala stan u cijelosti. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je tužitelj bio pošteni i istiniti stjecatelj posjeda spornog dijela stana, a imajući na umu da tužitelj ni ne tvrdi da bi posjed tuženika bio neistinit, već samo nepošten.

16.2. Na ovaj zaključak suda nisu od utjecaja ni činjenice, među strankama nesporne, da se prvo tuženik-protutužitelj obratio tužitelju-protutuženiku 2016. godine radi otkupa spornog dijela stana kako bi se ovaj problem riješio, odnosno da od 2016. godine plaća uredno najamninu za sporni dio stana. Naime, iz iskaza prvo tuženika-protutužitelja proizlazi da je do 2016. godine mislio da je u tom dijelu Grad Zagreb formalno vlasnik, odnosno da imaju neko pravo raspolaganja te da je otkup odnosno najam jedini način da se ovaj problem riješi i to problem za koji od prvog momenta zna da je greška koja se trebala ispraviti, ali to su mogli jedino riješiti u Gradu Zagrebu. Sud prihvaća takve navode tuženika osobito jer iz njegova iskaza, ali i svih izvedenih dokaza proizlazi da mu se Grad Zagreb do ove tužbe nije obraćao a vezano uz spornih 7/120 dijela stana niti mu je itko drugi ikad sporio posjed spornog dijela stana. Iz navedenih razloga, sud ne nalazi da bi prvo tuženik-protutužitelj bio nepošten kako to tvrdi tužitelj-protutuženik.

17. Prema tome, sud zaključuje da je prvo tuženik-protutužitelj bio u kvalificiranom posjedu od 1993. te su 2013. godine ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) s obzirom da je posjed prvo tuženika-protutužitelja i njegove prednice, prema prethodnim utvrđenjima ovoga suda zasnovan na pravovaljanoj pravnoj osnovi i nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja te je pošten. Slijedom čega je vlasništvo spornog dijela nekretnine stečeno na temelju zakona odnosno u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, dakle 2013. godine.

18. U odnosu na prigovor glede pasivne legitimacije koji je istaknuo Grad Zagreb valja reći da je isti neosnovan. Naime, pogrešno smatra tužitelj da je prvo tuženik- protutužitelj protutužbenim zahtjevom trebao obuhvatiti i ovdje drugo tuženika KS. Zahtjevi protutužitelja odnose se na utvrđenje suvlasništva odnosno ispravak upisa u odnosu na 7/120 dijela (u kojem dijelu nitko nije upisan) stana u suterenu ravno, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija u površini od 240,90 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest br. 1181/1, po novoj izmjeri čest. br. 1279 k. o. [katastarska općina], a koji stan je u Knjizi položenih ugovora: Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sijedom navedenog prihvaćanjem zahtjeva za upis 7/120 dijela stana u korist protutužitelja ne utječe se na prava drugo tuženika, već isto može biti od utjecaja kasnije (u slučaju povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora) samo na, u glavnoj knjizi upisan, suvlasnički dio tužitelja-protutuženika i to na upisanih 1130/1200 dijela, sve imajući u vidu da se navedeni idealni dio, kako i sam tužitelj-protutuženik navodi, odnosi u naravi na stambenu zgradu u kojoj se nalazi sporni stan koji je predmetom ovog postupka. Tim više s obzirom da je iz odgovara na tužbu i držanja drugo tuženika tijekom cijelog ovog postupka razvidno da isti ne svojata sporni dio (7/120 dijela stana kako je opisan u petitu), već ga svojataju tužitelj-protutuženik i prvo tuženik-protutužitelj, osporavajući jedan drugome pravo vlasništva spornog dijela. Slijedom navedenog, tužitelj-protutuženik i drugo tuženik nisu nužni suparničari u ovom postupku.

19. Prema tome, a iz istih razloga koji su gore navedeni osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, koju je istaknuo drugo tuženik u odnosu na tužbu s obzirom da u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine u odnosu na koji se zahtijeva ispravak pogrešnog upisa. Prema tome, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, dok je prihvatio protutužbeni zahtjev prvo tuženika- protutužitelja.

20. Sud je o troškovima tužbe i protutužbe odlučivao samostalno s obzirom da kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (VSRH Rev- 836/2024-2 od 3. rujna 2024.).

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a prvo tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 14. veljače 2025., i vrijednosti predmeta spora tužbe (13.272,28 eura) i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 eura, podneska od 25. lipnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 23. veljače 2024. i 12. srpnja 2024., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), trošak ročišta od 17. rujna 2024. i 14. veljače 2025., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1.) ukupno 2.200,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 2.750,00 eura.

21.1. Drugo tuženik u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tarife, prema troškovniku predanom na ročištu održanom 14. veljače 2025., i vrijednosti predmeta spora tužbe (13.272,28 eura) i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 eura, za zastupanje po punomoćniku na ročištima 23. veljače 2024. i 12. srpnja 2024., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), trošak ročišta od 17. rujna 2024. i 14. veljače 2025., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1.), ukupno 1.700,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 2.125,00 eura.

21.2. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a prvo tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tarife, prema troškovniku predanom na ročištu održanom 14. veljače 2025., i vrijednosti predmeta spora protututužbe (6.636,14 eura) i to za sastav protutužbe iznos od 200,00 eura, podneska od 25. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 23. veljače 2024. i 12. srpnja 2024., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), trošak ročišta od 17. rujna 2024. i 14. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), ukupno 900,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.125,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) prvo tuženik-protutužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbu na protutužbu u iznosu od 112,81 eura, te na presudu u iznosu od 112,81 eura, odnosno ukupno 1.350,62 eura.

22. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužitelju-protutuženiku naknaditi prvo tuženiku-protutužitelju trošak postupka u iznosu od 4.100,62 eura (tužba+protutužba), te drugo tuženiku iznos od 2.125,00 eura zajedno, kako je to odlučeno u točkama IV i V. izreke.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj-protutuženik po pun.

- prvo tuženik-protutužitelj po pun.

- drugo tuženik po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte