REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-802/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja GARANTA Versicherung-AG, Nürnberg (SR Njemačka), Ostendstraβe 100, OIB 78593744129, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1508/2019-56 od 3. prosinca 2024., 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1508/2019-56 od 3. prosinca 2024. u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 303,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi od 6,15% godišnje, kao i platiti mu zatezne kamate koje na iznos od 7.641,25 eura teku od 14. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, a od 1. srpnja 2019. do 21. srpnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1508/2019-56 od 3. prosinca 2024. u točki IV. izreke.

III. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1508/2019-56 od 3. prosinca 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 7.641,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 303,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2016. do isplate, kao i u dijelu kojim tužitelj traži isplatu zateznih kamata koje na iznos glavnice od 7.641,25 eura teku od 14. prosinca 2016. do 21. srpnja 2019., kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.085,67 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 407,21 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka IV. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude u točkama II. i IV. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ju ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura.

3. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je potpuno nejasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelj imao vlastite procjenitelje, a čak i da ih je imao, ta činjenica nije bila predmetnom dokaznog postupka u ovom postupku. Ističe da tužitelj nije bio dužan dokazati da nema vlastite procjenitelje, ali opreza radi ukazuje kako je u SR Njemačkoj procjena štete povjerena ovlaštenim serviserima vozila te se ne obavlja unutar sustava društva za osiguranje. Dalje navodi da u slučaju da je tužitelj i imao vlastite procjenitelje, oni u predmetnom slučaju nedvojbeno nisu vršili procjenu štete, već ju je vršio drugi pravni subjekt za što je plaćen određeni iznos koji je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, slijedom čega je tuženik i taj iznos dužan platiti tužitelju. Nadalje, tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na zatezne kamate, ističući kako je trebalo primijeniti odredbu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) prema kojoj novčana imovinska šteta dospijeva trenutkom nastanka štete. Konačno, osporavajući odluku o troškovima postupka, tužitelj navodi kako se na ročištu održanom 15. veljače 2021. raspravljalo o procesnim pitanjima u smislu Tbr. 9.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok su podnesci od 11. listopada 2021., 7. prosinca 2022. i 13. siječnja 2023. bili nužni za vođenje ove parnice, budući da se sukladno odredbi čl. 106. Zakona o parničnom postupku sve izjave, saopćenja i prijedlozi koji se sudu daju izvan ročišta podnose u pisanom obliku i smatraju se podnescima.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjska presuda ispitana je u pobijanom dijelu (točke II. i IV. izreke) na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove naknade štete na osobnom vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja koje je oštećeno u prometnoj nesreći od 30. srpnja 2016., a koji iznos štete je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja.

8. U žalbenoj fazi postupka, ostalo je sporno obuhvaća li tužiteljevo pravo na naknadu štete od tuženika i trošak izvida štete izvršenog od strane društva Carexpert KFZ-Sachvrständingen Gmbh, kao i tijek zateznih kamata na iznos štete.

9. Sud u obrazloženju presude navodi da je tužitelj, s obzirom na činjenicu da je tužitelj društvo za osiguranje koje ima svoje procjenitelje, mogao procjenu štete povjeriti svojim procjeniteljima, zbog čega je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu troška na ime izvršene procjene štete na vozilu u iznosu od 303,69 eura, odbijen kao neosnovan.

10. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda nema uporišta u provedenom dokaznom postupku, niti je rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

11. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje kako se o navedenoj činjenici, odnosno o tome ima li tužitelj svoje procjenitelje, nije niti raspravljalo tijekom prvostupanjskog postupka, pa je nejasno na temelju kojih je činjenica, iznijetih tijekom postupka, sud izveo takav zaključak. Stoga je prvostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužitelj, jer razlozi presude proturječe sadržaju spisa.

12. Unatoč tome, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a. Tužitelj je na ime naknade štete regresno od tuženika, kao jednog od solidarnih dužnika koji su odgovorni za nastanak štetnog događaja, tražio i trošak kojeg je imao s osnove procjene štete u iznosu od 303,69 eura, koja procjena je izvršena od strane društva Carexpert KFZ-Sachvrständingen Gmbh. 13. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

14. Nadalje, odredbom čl. 964. ZOO-a je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu (st. 1.); Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti (st. 2).

15. Prema shvaćanju ovoga suda „isplaćenu naknadu“ u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, u granicama iznosa osiguranja, uz iznos štete čine i troškovi procjene štete na vozilu obavljene od strane društva Carexpert KFZ- Sachvrständingen Gmbh. To iz razloga što oštećenik, odnosno njegov osiguratelj na kojega su isplatom naknade iz osiguranja prešla sva osiguranikova prava, tek provođenjem procjene štete na vozilu može steći saznanja o posljedicama koje su za njega proizašle iz predmetnog štetnog događaja (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-97/2021 od 1. ožujka 2022.). Dakle, radi se o trošku kojeg je platio tužitelj po osnovi obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu uporabom vozila, a kojeg je u konačnici bio dužan platiti štetnik (odnosno njegov osiguratelj), zbog čega tužitelj ima od tuženika pravo naplatiti i iznos od 303,69 eura na ime procjene štete na vozilu.

16. Napominje se da je i odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u odredbi čl. 14., propisano da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju toga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

17. Nadalje, osnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata. Naime, osiguratelj ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku, budući da se ne radi o novom pravnom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženika u odnosu na tražbinu oštećenika odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos. Zbog toga tužitelj ima pravo od štetnika (njegovog osiguratelja) zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-643/2022 od 6. prosinca 2023. i Rev-1241/1996 od 7. rujna 2000.).

18. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju odredaba čl. 373. t. 3. i 373.a st. 1. i 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II. izreke i naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 303,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2016. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu plati zatezne kamate koje na iznos od 7.641,25 eura teku od 14. prosinca 2014. do 21. srpnja 2019. po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke ove presude).

19. Međutim, neosnovano tužitelj osporava odluku o troškovima postupka. Suprotno žalbenim navodima, iz zapisnika s ročišta 15. veljače 2021. proizlazi da su stranke suglasno predložile da sud odgodi navedeno ročište, slijedom čega je sud pravilno za zastupanje na navedenom ročištu tužitelju priznao nagradu prema Tbr. 9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Osim toga, pravilno je sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova za sastav podnesaka od 11. listopada 2021., 7. prosinca 2022. i 13. siječnja 2023. kojima tužitelj dostavlja u spis prijevod dokumentacije, odnosno dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, budući da ti podnesci u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

20. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

21. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje, pripada mu pravo na naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura prema Tbr. 10.1. Tarife, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 15,63 eura, ukupno iznosi 78,13 eura. Tom iznosu valja pridodati i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 13,27 eura. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 91,40 eura. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko