REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-564/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Đurović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1032/2023 od 26. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1032/2023 od 26. studenoga 2024. u točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 8.104,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 8.104,62 eura koje teku od 2. rujna 2014. do 2. listopada 2014. Odlukom iz točke III. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.782,81 eura. Odlukom iz točke IV. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 188,99 eura.
2. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 8.104,62 eura s osnove naknade za štetu (osigurnine) koja je tužitelju nastala na zgradi ugostiteljskog objekta uslijed nastupa osiguranog slučaja (olujnog nevremena) koji se dogodio 2. rujna 2014. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke te saslušanjem svjedoka, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
4. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga – bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud ispustio iz vida sve odredbe uvjeta osiguranja, kao i svrhu osiguranja, kada je dosudio tužitelju zahtijevani iznos troška zamjene krova u cijelosti. Naime, odredbom čl. 20. st. 1. t. 2. alineje 2. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika ugovoreno je kako veći troškovi popravka koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja, padaju na teret osiguranika. U slučaju oštećenja, visina osigurnine se utvrđuje u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka. Tuženik navodi da prvostupanjski sud nije primijenio nijednu od ovih ugovorenih odredbi.
5. Tuženik je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Tuženikova žalba je neosnovana.
7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
8. Prije svega valja ukazati na to da je ovaj postupak pokrenut 27. siječnja 2016. pod poslovnim brojem P-250/16 te da je prvostupanjska presuda donesena 1. lipnja 2016. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-4679/21 od 11. travnja 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku sudskom vještaku Goranu Rukavini naloži izradu dopunskog nalaza i mišljenja kojim će se, nakon očevida, preciznog utvrđenja površine saniranog krova i drugih potrebnih stručnih podataka, uvida u skice i uvida u isprave u spisu, izjasniti o visini troška potrebnog za izvedenu sanaciju.
9. Odlučujući o žalbi protiv presude donesene u ponovljenom postupku ovaj sud je utvrdio da su među strankama nesporne sljedeće činjenice:
- 19. veljače 2014. stranke su sklopile ugovor o osiguranju prema polici osiguranja br. [broj police osiguranja] čiji je predmet osiguranja, uz ostalo, i tužiteljev samostojeći građevinski poslovni objekt - restoran površine 600 m2 u [adresa], za iznos osiguranja od 4.200.000,00 kn, kojim osiguranjem se pružala osiguravajuća zaštita od više osnovnih rizika, pa tako i od oluje.
- 2. rujna 2014. nastupio je osigurani slučaj, olujno nevrijeme koje je oštetilo tužiteljev krov što je za posljedicu imalo curenje vode na više mjesta u restoranu,
- tužitelj je popravio krov angažirajući društvo GUŠTIN d.o.o. kojemu je isplatio iznos 9.033,69 eura
- tuženik je 16. lipnja 2015. obavio očevid u tuženikovom restoranu.
10. Među strankama je bilo sporno je li tuženik, osim očevida nesporno obavljenog kod tužitelja 16. lipnja 2015., obavio i očevid 6. listopada 2014. odmah po prijavi štete. Također su bili sporni opseg i visina naknade za štetu (osigurnine).
11. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženikov ovlašteni predstavnik ŽE **.**.2014. nije bio na očevidu s tužiteljevim ovlaštenim predstavnikom, a iz razloga jer na zapisniku o očevidu nije utvrđeno da bi tom očevidu bio prisutan tužiteljev otac HE i jer je obrazac toga zapisnika potpisao samo ŽE, a ne tuženikov otac. Naime, tuženikov procjenitelj ŽE je u iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu naveo da je na tom očevidu zatekao tužiteljevog oca koji je odbio potpisati zapisnik o procjeni štete. Međutim, na navedenom zapisniku niti jednu od tih činjenica nije naveo. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz svjedoka HE u dijelu da nakon štetnog događaja nitko od strane tuženika nije došao na lice mjesta kod tužitelja radi izvida i procjene štete.
12. Pravilno je utvrđena i visina štete, odnosno osigurnine koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju. Naime, krov ugostiteljskog objekta prije olujnog nevremena koje je oštetilo krov, je bio izrađen od šindre. Sanacijom krova ta šindra je zamijenjena hidroizolacijskom PVC folijom. Vještak je, obrazlažući razloge zašto oštećena šindra nije zamijenjena novom šindrom, naveo da je jedan od temeljnih zahtjeva koje treba ispuniti prilikom gradnje zgrade da se u njoj osigura zdrav život. Postojeća šindra, koja je organskog materijala i puna vlage, je idealno mjesto za stvaranje bakterija, gljivica, plijesni, bakcila, grinja i drugih organizama koji nisu dobri za ljude, odnosno da nema nikakvog opravdanja da se takav štetni materijal ostavlja na krovu i da se na njega postavlja geotekstil. Također je naveo da vrijednost izvedenih radova odgovara visini tužbenog zahtjeva.
13. S druge pak strane, neosnovan je tuženikov prigovor da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegove Opće uvjete koje su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju, konkretno odredbu čl. 20. st. 1. al. 2. u kojoj je navedeno da veći troškovi popravka koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja, padaju na teret osiguranika.
14. Slijedom iznesenih utvrđenja ovaj sud je zaključio da navedena poboljšanja na krovu nisu učinjena jer se tužitelj htio okoristiti osigurninom iz police osiguranja kako bi renovirao cijeli krov nego iz razloga koje je vještak objasnio - postavljanje istog materijala na krov (bitumenska šindra) koji je bio postavljen prije 10 godina, više ne odgovara standardima koji zahtijevaju sigurniji okoliš za stanare, odnosno u konkretnom slučaju radnike i goste restorana. Odlučivši se za postavljanje hidroizolacijske PVC folije tužitelj nije postupio protivno tužiteljevim općim uvjetima koji se odnose na sanaciju štete.
15. Osim toga, dopunskim nalazom i mišljenjem vještak Goran Rukavina je izračunao tržišnu cijenu materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (rujan 2014. godine) te je naveo kako bi upotreba hidroizolacijske PVC folije iznosila 14.002,06 eura, dok bi cijena bitumenske šindre, koja je prethodno bila na krovu, iznosila 10.752,69 eura. Tužitelj je u ovom postupku zahtijevao isplatu iznosa od 8.104,62 eura što ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski smatra u cijelosti osnovanim.
16. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom materijalnog prava.
17. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini.
18. Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
