REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-734/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TOTO DARCH, OIB: [osobni identifikacijski broj], Rusija, [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika OČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Ivici Matasu, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovački sud u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-205/2019 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-205/2019 od 17. prosinca 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odlučio je: „1. Dužan je tuženik OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stan 296, Moskva 4, Rusija, isplatiti tužitelju TOTO O, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u eurima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe 20.12.2018. pa do isplate. 2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

U bitnom ističe da se u obrazloženju rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17. srpnja 2019. poslovni broj Pž-4142/2019-2 navodi: „Ukoliko se utvrdi da je tuženikovo prebivalište u [adresa], što se u ovoj fazi postupka ne može sa sigurnošću utvrditi (iako u spisu prileži Ugovor o prijenosu poslovnih udjela između tužitelja i tuženika od 15. siječnja 2018. godine, u kojem je tuženikova adresa naznačena u Rusiji), prema odredbi čl. 47. st. 3. ZPP-a, ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima se može pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika, a prema odredbi čl. 106. st. 2. ZPP-a podnesci moraju sadržavati, pored ostalog, prebivalište, odnosno boravište stranaka. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrdio ni tuženikovo prebivalište ni boravište (čl. 148. ZPP-a).“

3. Budući da privremeni zastupnik tuženika nije u mogućnosti ostvariti kontakt s tuženikom OČ iz [adresa], ovim putem ističe da tuženiku nije dana mogućnost za pristup Sudu, odnosno mogućnost predlaganja dokaza u korist tuženika jer u danim okolnostima ukoliko tuženik i posjeduje eventualne dokaze o izvršenom plaćanju tužitelju ili druge opravdane razloge, to isti nije u mogućnosti takve dokaze predložiti jer iz spisa proizlazi da nije upoznat sa vođenjem ovog postupka, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

Isto tako, osim povrede prava na pristup sudu, tuženiku je na taj način onemogućeno isticanje bilo kakvih prigovora ili dokaznih prijedlog, dok iz predloženih dokaza od strane tužitelja se ne može sa sigurnošću izvesti zaključak iz kojeg bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.

4. Slijedom navedenog predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo uslijed čega nije ispitao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je s tuženikom zaključio ugovor o prijenosu poslovnog udjela dana 15. siječnja 2018. u obliku javnobilježničkog akta 01/-261/2018, tužitelj kao prenositelj prenio je na tuženika kao stjecatelja poslovni udjel u trgovačkom društvu HORSUM d.o.o, u nominalnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna. Istim ugovorom obvezao se tuženik kao stjecatelj isplatiti prenositelju naknadu u iznosu od 9.000.000,00 (devetmilijuna) ruskih rubalja u kunskoj protuvrijednosti.

Tužitelj je također naveo da tuženik kao stjecatelj poslovnog udjela trgovačkog društva HORSUM d.o.o. nije u cijelosti ispunio obvezu isplate naknade za prijenos, budući da je na ime naknade za prijenos poslovnog udjela dana 21. rujna 2018. umjesto ugovorenog iznosa isplatio tužitelju iznos od 250.000,00 (dvjestopedeset- tisuća) ruskih rubalja.

Slijedom navedenoga, tužitelj je naveo da je razvidno kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju novčani iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u kuna odnosno sada eurima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

9. Tuženiku se pokušala izvršiti dostava na adresu navedenu u tužbi međutim kako je tuženik nepoznat na naznačenoj adresi, to je punomoćnik tužitelja uredio tužbu na način da je predložio postavljanje privremenog zastupnika a što je prvostupanjski sud i učinio rješenjem poslovni broj P-205/2019 od 29. veljače 2024.

10. Privremeni zastupnik tuženika se s obzirom na to da tuženik nije osobno upoznat sa stanjem spisa, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao i uređenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, budući da smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz priloženih dokaza od strane tužitelja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

11. Prvostupanjski sud pregledom navedenog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela zaključuje da je tužitelj ugovornu obvezu ispunio te prenio prijenos poslovnog udjela na tuženika što je razvidno uvidom u sudski registar dok je tuženik samo djelomično izvršio svoju ugovornu obvezu isplatom iznosa od 250.000,00 ruskih rubalja pa je stoga u obvezi platiti tužitelju preostali iznos iz ugovorne obveze.

12. Žalitelj ističe da iz rješenja Preobraženskog rajonskog suda u Moskvi od 31. svibnja 2022. proizlazi da je postupak po zahtjevu Općinskog suda u Zadru za dostavu pismena tuženiku OČ okončan zbog nemogućnosti njegove provedbe te je zahtjev za dostavu pismena vraćen sudu u Zadru.

Međutim, taj sud je ipak utvrdio da je tuženik OČ prijavljen na adresi u [adresa], zgrada 1, stan 333, a ne na adresi [adresa], kako je to pogrešno naznačio tužitelj u tužbi. Osnovano stoga žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio ni tuženikovo prebivalište ni boravište. Budući da privremeni zastupnik tuženika nije u mogućnosti ostvariti kontakt sa tuženikom OČ iz [adresa], žalitelj ističe da tuženiku nije dana mogućnost za pristup sudu.

Osnovano žalitelj ističe da je zbog povrede prava na pristup sudu tuženiku povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

13. Pored toga pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ne sadrži pravilno obrazloženje pa je nije moguće ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Izreka presude je nerazumljiva. Navodi se da je dužan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u eurima. Međutim ne navodi se na koji dan se obračunava protuvrijednost ruskih rubalja u eure.

Također, u obrazloženju presude se navodi da je tužitelju priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 20.584,21 eura. Međutim, u izreci se samo navodi da je dužan tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dakle bez navođenja iznosa troška. Stoga je i u tom dijelu izreka presude nerazumljiva.

14. Budući da su u konkretnom slučaju ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, utvrđivati relevantne činjenice te po provedenom dokaznom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac