REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Povrv-178/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja PULA USLUGE I UPRAVLJANJE d.o.o. Pula, Trg kralja Tomislava 7, OIB 24406172697, koje zastupa punomoćnica Sanja Rojnić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika TB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nives Grgić Bažon, odvjetnica u Puli, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno uz punomoćnicu, 1. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić, poslovni broj: Ovrv-2105/2024 od 26. ožujka 2024. te se odbija tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva da tuženik isplati tužitelju iznos od 526,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu 526,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom iznosu od 125,00 EUR zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan te se ukida se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić, poslovni broj: Ovrv-2105/2024 od 26. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. veljače 2024. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate 526,90 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi, na koje je rješenje tuženik izjavio prigovor te je sud po prigovoru tuženika donio rješenje sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).
2. Tuženik je u prigovoru naveo da je kao vlasnik dvorišta zgrade upisan Grad Pula, da nije izvršeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, zatim da tuženik nije nikada dao suglasnost na izvođenje radova betoniranja dvorišta jer predmetno dvorište ne koristi i da to dvorište nije sastavni dio zgrade kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, odnosno da stanari zgrade nisu suvlasnici tog dvorišta. Navodi da samo jedan od stanara koristi dvorište i da je samo on donio odluku o betoniranju dvorišta, da ti radovi nisu bili nužni za funkcioniranje zgrade i da spadaju u poslove izvanredne uprave. Dalje prigovara tome da nisu niti izvršeni svi radovi koji su bili obuhvaćeni ponudom izvođača. Napominje da su postojali hitni radovi koji su trebali biti poduzeti umjesto betoniranja dvorišta, kao što je sanacija stepenica kojima prijeti urušavanje, sanacija terase, uklanjanje antena na krovu, promjena cijevi kanalizacije itd. navodi da je o potrebi izvođenja tih radova kontaktirao upravitelja, no da na to nije dobio odgovor.
3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 11. listopada 2024. u kojem je naveo da je EKI INŽINJERING d.o.o. bio upravitelj zgrade [adresa], te je u ime i za račun suvlasnika zgrade i kao njihov zastupnik pokrenuo ovršni postupak, nakon čega su stanari izabrali drugog upravitelja zgrade, PULA USLUGE I UPRAVLJANJE d.o.o. koji je aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka jer se nalazi u ugovornom odnosu s tuženikom na temelju Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom. Tužitelj ističe da tuženik ne osporava da je upisan kao vlasnik stana koji je upisan u Knjigu položenih ugovora, a koji se nalazi u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica], koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 50,54 m[2] , upisan u [broj poduloška] KPU Pula, te da se u zgradi nalaze ukupno četiri stana, od kojih je tuženik vlasnik jednog stana, TBT dva stana te CB jednog stana te da je tuženik kao vlasnik jednog stana u obvezi plaćati redovnu pričuvu koja se na taj stan odnosi i koja sukladno površini stana tuženika 50,54m[2] iznosi mjesečno 13,42 EUR. Dakle, tužitelj potražuje od tuženika iznose neplaćenih mjesečnih obroka redovne pričuve za stan u iznosu od 13,65 EUR, ali i iznos od 513,25 EUR, koji se odnosi na uplatu pričuve za obavljene radove betoniranja dvorišta, za što je odluku donijela većina suvlasnika. Tužitelj napominje da je bilo neophodno izvesti radove na betoniranju dvorišta, za što su suvlasnici donijeli odluku prema ponudi Komodor Montaža d.o.o. [adresa] u iznosu od 2.500,00 EUR. Suvlasnici su ujedno donijeli odluku da će se radovi financirati dijelom iz raspoloživih sredstava zajedničke pričuve a dijelom iz gotovinskih uplata suvlasnika. Napominje da je člankom 14. Međuvlasničkog ugovora određeno da ako sredstva mjesečnog doprinosa nisu dovoljna za pokriće neophodnih troškova, koja nisu obuhvaćena godišnjim planom, potrebna sredstva osigurat će se dodatnim uplatama suvlasnika a prema principu utvrđenom u stavku 1. tog članka. Budući da na računu zgrade nije bilo dovoljno novčanih sredstava za podmirenje troškova betoniranja dvorišta prema ponudi Komodor Montaža d.o.o., tužitelj je pozvao sve suvlasnike na plaćanje dodatnih, izvanrednih uplata na račun zajedničke pričuve, a sve prema učešću vlasnika svakog pojedinog posebnog dijela (kvadrature stana). Tužitelj predlaže, ako tuženik osporava da su izvršeni radovi specificirani u ponudi, očevid na licu mjesta, građevinsko vještačenje, saslušanje kao svjedoka stanara zgrade te direktora Komodor Montaža d.o.o., koji je vršio predmetne radove. Dalje tužitelj navodi da tvrdnje tuženika da suvlasnici predmetne zgrade nisu vlasnici dvorišta, da je vlasnik Grad Pula te da povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nije izvršeno, nisu od utjecaja na njihovu obvezu plaćanja za izvršene radove, budući da je nesporno da koriste to dvorište te da ono pripada predmetnoj zgradi. Tužitelj napominje da su suvlasnici TBT i CB u cijelosti izvršili svoj dio obveze dodatnih izvanrednih uplata pričuve na račun sredstava zajedničke pričuve prema dostavljenim uplatnicama tužitelja kako bi se podmirili troškovi za izvršene radove u dvorištu, razmjerno svojim udjelima svakog pojedinog posebnog dijela u odnosu na ukupnu površinu svih posebnih dijelova predmetne nekretnine. Napominje da je odluka o obavljanju gore navedenih radova donesena potrebnom natpolovičnom većinom suvlasnika zgrade te da je pravovaljana i obvezujuća za sve suvlasnike. Tužitelj stoga predlaže da se iz svih gore navedenih razloga održi usmena rasprava, da se izvedu svi predloženi dokazi te da se u cijelosti održi na snazi javnobilježničko rješenje o ovrsi i obveže tuženika na naknadu troškova.
4. Tuženik se očitovao podneskom od 13. studenog 2024. u kojem je naveo da se protivi da u parnicu stupi Pula usluge i upravljanje d.o.o. kao novi tužitelj. U odnosu na predmet spora navodi da mu je nejasno zbog čega bi radovi koji su bili izvedeni na betoniranju dvorišta bili neophodni, uzimajući u obzir činjenicu da postoje drugi hitniji radovi koje je potrebno izvesti na zgradi, a koji su prioritetni i nužni za funkcionalnost iste i koji utječu na sigurnost i stabilnost stanova, a sve kako je to opisano u prigovoru. Dalje navodi da on taj dio dvorišta ne koristi, osim u dijelu prolaza do svog stana, već ga koriste drugi stanari kao dvorište i da dvorište nije nužno trebalo biti betonirano, već je moglo ostati na isti način kako je to bilo u proteklih 50 godina te da je jedina svrha takvog betoniranja zapravo uljepšavanje okućnice ispred stanova drugog stanara, a koji se iznajmljuju turistima. Tuženik taj dio betoniranog dvorišta niti ne koristi, niti se nalazi na njegovoj katastarskoj čestici, već na čestici u vlasništvu Grada Pule, a sve kako je to prethodno pojašnjeno. U slučaju osporavanja, tuženik predlaže provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske, a po potrebi i građevinske struke. Dalje navodi da on nije nikada dao svoju suglasnost za izvođenje predmetnih radova betoniranja dvorišta i da je donošenjem odluke o izvođenju tih radova stavljen u nepovoljniji položaj. Tuženik ne spori plaćanje redovne mjesečne pričuve, s obzirom da takva obveza proizlazi iz zakona, te ju redovno plaća, no spori plaćanje radova betoniranja dvorišta. Redovna pričuva za mjesec studeni plaćena je prije nego što je tuženik primio rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari, 2. travnja 2024., a rješenje o ovrsi zaprimio je 5. travnja 2024. te kao razlog zbog kojeg nije račun podmirio na vrijeme ističe da uplatnice upravitelja stižu vrlo neredovito. Tuženik ističe i kako na predmetnom dijelu dvorišta postoje cijevi od kanalizacije koje nisu adekvatnog profila, te su preuske, a koje je prethodno, prije betoniranja dvorišta, bilo potrebno zamijeniti kako ne bi došlo do učestalih problema i potencijalne štete, a što nije učinjeno iako je tuženik o problemu sa cijevima više puta izvještavao upravitelja zgrade, koji se u potpunosti oglušio. Stoga tuženik smatra da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. U postupku je izvršen uvid u izvod iz poslovnik knjiga (list 8 i 86), fotografije (list 25-28), ponudu KOMODOR MONTAŽA d.o.o. (list 29 i 84), izvadak iz zemljišne knjige i KPU (list 30-38), zapisnik o primopredaji SZ [adresa] (list 53-54 i 66-67), Međuvlasnički ugovor (list 68-76), Ugovor o upravljanju zgradom (list 77-81), odluku o betoniranju dvorišta (list 82-83), račun izvođača radova (list 85), potvrdu o uplati pričuve za 11/2023 (list 90), fotografije zgrade (list 91), fotografije dvorišta prije, za vrijeme i nakon radova (list 104-106) te su pročitani iskazi svjedoka CBT (list 97-99), CB (list 99-100), ĐB (list 100-101) i tužitelja (101-102).
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati redovnu pričuvu za studeni 2023. te izvanrednu uplatu zajedničke pričuve na ime izvedenih radova betoniranja dvorišta zgrade. Nije sporno da je tuženik vlasnik stana površine 50,54 m[2] , koji se nalazi na adresi [adresa], u zgradi na kč. br. [katastarska čestica], [broj poduloška], KPU Pula. Nije sporno da je između stanara i PULA USLUGE I UPRAVLJANJE d.o.o. sklopljen Ugovor o upravljanju zgradom te da je između stanara sklopljen Međuvlasnički ugovor. Sporno je je li dvorište na kojem su izvršeni radovi betoniranja zajednički dio zgrade i ako je, radi li se o poslu redovite ili izvanredne uprave te posljedično tome, je li tuženik u obvezi sudjelovati u trošku nastalom izvođenjem tih radova razmjerno svom udjelu prema površini stana.
8. Prije svega valja otkloniti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik se neosnovano protivi da u parnicu stupi PULA USLUGE I UPRAVLJANJE d.o.o. kao novi tužitelj. Naime, ne radi se o promjeni na strani tužitelja, već samo o promjeni osobe koja je ovlaštena poduzimati radnje u postupku kao zastupnik. Sama promjena stambenog upravitelja ne znači subjektivnu preinaku tužbe, jer je on po samoj svojoj funkciji stambenog upravitelja ovlašten, na temelju zakona i na temelju Ugovora o upravljanju zgradom, zastupati suvlasnike zgrade za naplatu pričuve, pa i one koja nije naplaćena za vrijeme trajanja ugovora s ranijim upraviteljem. Dakle, ne radi se o subjektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe članka 192. stavka 3. ZPP-a.
9. U odnosu na prigovor tuženika da je kao vlasnik dvorišta na kojem su izvršeni radovi upisan Grad Pula i da nije provedeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, valja ukazati na načelo pravnog jedinstva nekretnine propisano odredbama članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 52/2025, u nastavku: ZV), sukladno kojem predmetno dvorište pripada zgradi na adresi [adresa], čiji stanari koriste to dvorište i za koju je sklopljen Ugovor o upravljanju zgradom. Stoga bez obzira na činjenicu da nije izvršeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, predmetno dvorište na kojem se zgrada nalazi i koje stanari te zgrade koriste, predstavlja zajednički dio zgrade i obuhvaćeno je Ugovorom o upravljanju zgradom, što je i navedeno u Prilogu 2. Međuvlasničkog ugovora (Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, na listu 75 spisa).
10. Na ročištu održanom 5. ožujka 2025. saslušani su svjedoci TBT, CB i ĐB te tužitelj.
11. Svjedok TBT naveo je u bitnom da su on i supruga (CB) renovirali dva stana u prizemlju i da je bilo potrebno pritom napraviti i infrastrukturu u dvorištu, da se radi o staroj zgradi te da se u dvorištu nalazi ladonja čije je korijenje podizalo postojeći beton. Inicijativu za betoniranje dvorišta dali su on i supruga, u dogovoru sa ZB koja je inženjer građevine i sudski vještak, zaposlena u EKI-INŽINJERING d.o.o. Navodi da dvorište koriste svi stanari i služi im kao ulaz, odnosno prolaz do stanova. Svjedok predočuje sudu fotografije dvorišta. Na upit čiji je stol u dvorištu na slici označenoj brojem 7 (list 104 spisa) odgovara da je to njihov stol (njegov i njegove supruge). Dalje navodi da u stanu tuženika ne živi on nego njegov sin, koji prolazi dvorištem kako bi došao do svog stana i da prolazi sa psima koji vrše nuždu u dvorište. Zatim navodi da su u dvorištu bile dvije intervencije jer je korijen ladonje koji se nalazi u šahtu podigao beton i bilo je potrebno izvršiti odštopavanje šahta, navedeno pokazuje na slici označenoj sa brojem 4 (list 105 spisa). Također napominje da je u dva navrata četverogodišnje dijete palo u dvorištu zbog pukotina. Ističe da je tuženik bio upoznat s time da će biti obavljani radovi u dvorištu i da se nije tome protivio, da je njegov sin je rekao da će sudjelovati u plaćanju, da je tuženik odobravao radove navodeći kako je sada lijepo i da su to trebali prije napraviti te navodi da ne zna zašto tuženik nije potpisao suglasnost, ali da su problemi nastali kada je trebalo izvršiti plaćanje. Pojašnjava da je EKI-INŽENJERING d.o.o. organizirao potpisivanje suglasnosti, a koju su on i supruga potpisali u njihovim prostorijama prije nego što su počeli radovi, a zašto se tuženik nije odazvao ne zna. Zatim navodi da je od dva stana u prizemlju renovirao najprije jedan pa drugi, i to prije otprilike 3 i 2 godine, a što se izvodilo paralelno s betoniranjem. Cijevi na slici označenoj brojem 6 koja je fotografirana neposredno prije betoniranja (list 104 spisa), su od struje i vode i obje imaju izlaz u zajedničkoj prostoriji. Bilo je potrebno napraviti i odvod. Pojašnjava da u ovom trenutku kroz te cijevi prolazi samo njihova (njegova i njegove supruge) struja i voda, ali da tuženik ima mogućnost priključiti se. Navodi da je u jednom od njihova dva donja stana postojala opasnost od požara jer nije bio nikada renoviran, pa je navedeno bilo nužno renovirati. Potom svjedok pojašnjava fotografije pod brojem 2 (list 105 spisa) navodeći da cijev na slici predstavlja odvod tuženika iz njegovog wc-a, da ta cijev prolazi i kroz njihov wc i da su prije 7,8 godina dopustili tuženiku da izvede radove kroz njihov wc te da je nakon izvođenja tih radova tuženik ostavio stanje kao što se vidi na slici 2, a današnje stanje, nakon renovacije vidljivo je na slici 1. Dalje navodi da u dvorištu postoje četiri šahta i da niti jedan nije dovršen, odnosno zatvoreni su ciglama, da je to privremeno, a da nije dovršeno jer tuženik nije ništa platio, niti se može iz redovne pričuve platiti. Svjedok navodi da dva donja stana koristi za iznajmljivanje, a u stanu na katu živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece. Na upit zašto je prvo rađeno dvorište, a ne kanalizacija s kojom je bilo problema i koja se zaštopavala, odgovara da je to iz razloga što su radovi na kanalizaciji u nadležnosti PULA HERCULANEA, kojoj su se obratili i dobili odgovor da je kanalizacija u redu, a da je i gospođa ZB rekla da se kanalizaciju ne dira. Napominje da nakon što je očišćeno korijenje koje je podiglo beton, kanalizacija se više nije zaštopavala. Potom navodi da na slici broj 4 (list 105) zemljani dio ima oko 4 m[2] , a cijelo dvorište ima 86 m . Na fotografiji broj 5 ne vidi se ladonja čije je korjenje smetalo, ali se vidi dio gdje su izvođeni radovi sa slike broj 4.
12. Svjedokinja CB navela je da su ona i suprug renovirali njihova dva stana u prizemlju i bilo je potrebno napraviti i infrastrukturu, da je dvorište bilo puno rupa i nesigurno za hodanje, da im je sin tamo pao i razbio bradu, o radovima da su se konzultirali sa EKI-INŽENJERING te ih je njihova zaposlenica ZB uputila kako da to naprave, da su potom našli najjeftiniju ponudu te da ništa nisu radili na svoju ruku. Navodi da je prije četiri godine u stan tuženika doselio njegov sin i od tada on živi tamo i da joj je tuženikova supruga rekla da će se on sada brinuti o stanu, da se on zatim složio s radovima i bio zadovoljan, međutim kada je došlo vrijeme za plaćanje, nije htio platiti, vratio je uplatnice i slao brojne e-mailove. Svjedokinja navodi da smatra da su radovi izvedeni za dobrobit cijele zgrade, navodi da su također o svom trošku na ulaz postavili siva vrata čime su odvojili ulaz od susjedne zgrade, da ulažu u zgradu i ulagat će i dalje jer smatra da ne mora živjeti u zgradi koja propada i koja je derutna zbog jednog susjeda koji ne želi sudjelovati i koji opstruira svako napredovanje. Napominje da tuženik neuredno plaća pričuvu i da od zadnje promijene upravitelja zgrade nije podmirio niti jednu uplatnicu te stalno piše e-mailove i prigovore na sve što bi trebalo platiti. Što se tiče potpisivanja odluke o betoniranju dvorišta, navodi da joj je gospođa ZB poslala odluku na e-mail, nakon čega ju je sama isprintala te su ju ona i suprug potpisali i odnijeli u EKI-INŽENJERING. Ne zna na koji je način ta odluka dostavljena tuženiku. Potom odgovara da se dvorište koristi kao prolaz za sve stanare, a ona i suprug imaju u dvorištu dva stola, njihova dva stana u prizemlju koriste se za iznajmljivanje i turisti znaju sjediti za tim stolovima u dvorištu. Prilikom renovacije mijenjane su instalacije struke i vode u oba stana, bez potraživanja od pričuve. Za radove na betoniranju dvorišta ona osobno nije ništa pitala tuženika, nego je ta komunikacija išla preko upravitelja. Navodi da se na slici 5 (list 104 spisa) ne vide dobro pukotine jer je puno mahovine, ali da je u dvorištu bilo dosta rupa i da nije mogla niti pomesti. Što se tiče šahtova odgovara da oni nisu izvedeni do kraja jer bi suprug i ona to trebali napraviti na vlastiti trošak te ih je suprug zatvorio sa ciglom. Svjedokinji se predočuje fotografija dvorišta prije radova te svjedokinja crvenom kemijskom zaokružuje mjesta gdje su se nalazile rupe (list 106 spisa). Svjedokinja želi naglasiti da se isključivo ona i suprug brinu o zgradi u smislu održavanja, ulaganja i čišćenja.
13. Svjedokinja ĐB navela je da su ona i tuženik, njezin suprug, za radove saznali tek dan prije nego što je došao kamion radi betoniranja, da joj je tada je CB poslala sms poruku u kojoj ju je obavijestila da će se izvesti radovi betoniranja dvorišta i da će se to platiti iz pričuve i upitala jesu li voljni učestvovati sa iznosom od 500,00 EUR. U stanu na katu koji je u vlasništvu tuženika sada živi njihov sin. Navodi da o radovima na dvorištu nisu nikada razgovarali niti su dobili bilo kakvu ponudu, a nakon saznanja o tome njezin suprug je upravitelju poslao e-mail da se ne slaže s izvođenjem radova jer dvorište je funkcioniralo i prije. Smatra da je ovo samo uljepšavanje i to iz razloga što TBT i CB iznajmljuju donja dva stana turistima pa su zbog dvorišta dobili negativne recenzije. Smatra da su hitni popravci trebali biti poduzeti na stepenicama koje samo što se ne uruše (a vode do oba stana na katu), na podestu, na krovu na susjednoj zgradi koji prokišnjava, da treba odvojiti vodomjere itd. Navodi da je njezin suprug slao e-mailove upravitelju jer da se s gospodinom T ne može komunicirati i da on sve radi na svoju ruku. Navodi da je tuženik, njezin suprug, dipl. ing. arhitekture i smatra da je stručan kod procjene koji su radovi hitni. Zatim navodi da nije vidjela da je dvorište raskopano jer tamo ne dolazi često, da joj sin nikada nije rekao ništa o radovima, odnosno tek kad je trebala doći betonaža rekao joj je da su mu rekli da neće smjeti hodati po dvorištu. Pojašnjava da joj je sin to rekao malo prije nego što je dobila poruku od CB. Napominje da ih za dvorište nitko nije prethodno kontaktirao, da ih se sustavno ignorira, i smatra da je to zbog toga što gospodin TBT želi kupiti njihov stan. Navodi da on stalno mijenja upravitelje zgrade. Zatim naglašava da je iznad njihovog (tuženikovog) stana napravljen krov, što su ona i tuženik platili, a nije se plaćalo iz pričuve. Potom navodi da u dvorištu gospodin TBT i gospođa CB imaju postavljene stolice i stolove za turiste, da njezin i tuženikov sin koristi dvorište samo za prolaz do stana te da ga ne koristi na drugi način. Ističe da šahtovi u dvorištu nisu dovršeni. Napominje da ih za radove u dvorištu nitko nije zvao kako bi dali suglasnost i da nisu niti znali tko je novi upravitelj zgrade, kao i da s novim upraviteljem nisu ništa potpisali. Što se tiče dvorišta prije, navodi da nije izgledalo lijepo, ali hodalo se normalno i nitko nije padao, a rupe nisu bile duboke, možda centimetar, a gornji sloj betona bio je na pojedinim mjestima otrgnut, šta smatra da je normalno jer zgrada ima preko 100 godina.
14. Tuženik je u iskazu naveo da je s upraviteljem pokušavao održavati odnos vezano uz komunikaciju oko zgrade, a ne sa predstavnikom stanara, da o planiranim radovima na dvorištu službeno nije nikada bio obavješten, da upravitelj zgrade nije nikada odgovorio na niti jedan njegov dopis, a slao ih je u više navrata i u njima opširno opisivao problematiku. Prije svega je napomenuo da je bilo potrebno skinuti antene sa krova koje od 80-ih ne služe ničemu a opasne su jer su zarđale, i jedna od njih mu je probila krov. Neslužbeno je za radove u dvorištu saznao kada je vidio da se rade pripreme i tada je telefonskim putem postavljao pitanje upravitelju zgrade o tome, na što je dobio odgovor da je većinski vlasnik odlučio. Napominje da gospodin TBT ne govori istinu kada kaže da se tuženik slagao s tim radovima, jer nije, već je ove druge radove na koje je ukazivao smatrao hitnijima. Tuženik želi naglasiti da od kad je gospodin TBT vlasnik stanova, nikada ga nije pozdravljao, niti uspostavio dobrosusjedske odnose. Što se tiče dvorišta, navodi da je bilo neugledno, ali funkcionalno, i smatra da je uljepšavanje dvorišta bilo bespredmetno dok se ne sanira nefunkcionalna kanalizacija, a za koji problem su znali svi prethodni upravitelji, odnosno sva četiri upravitelja koje je gospodin TBT promijenio. Navodi da se dvorište moglo sanirati i volonterskim radom, da su to bili voljni napraviti i da se to moglo napraviti sa puno manje troškova i bez upotrebe tolike količine betona, jer će se u budućnosti opet morati raskopati zbog kanalizacije. Nadalje napominje da njemu nije dana mogućnost da postavi cijevi radi postavljanja vodomjera za njegov stan i smatra da po ovome kako gospodin TBT tvrdi da je izveo cijevi, on (tuženik) nema mogućnosti priključka zasebnog vodomjera. Za sada imaju kontrolne vodomjere. Potom navodi da njegov sin koristi dvorište samo za prolaz, a da su gospodin TBT i njegova supruga privatizirali dvorište, koje je sada u funkciji ta dva njihova stana u prizemlju i da njegov sin ne smije niti bicikl držati tamo jer bi to izazvalo sukob. Navodi da ga je zamolio da se ne svađa, kako ne bi došlo do fizičkog sukoba jer je gospodin TBT već takvih sukoba imao. Zatim navodi da šahtovi i dalje stoje otvoreni i iz njih se širi smrad, a što se tiče ladonje, da je dvorište bilo napuklo uz stepenice, ali da se to moglo sanirati bez ovih troškova, no da je gospodin TBT išao to kopati jer je znao da će betonirati cijelo dvorište. Tuženik ističe da je gospodin TBT 6 m[2] dvorišta priključio jednom svom stanu. Dalje tuženik odgovara da zna ZB jer ju je vidio na jednom sastanku 2020., a o ovim radovima s njom nije komunicirao, da je upravitelj zgrade znao da je protiv betoniranja dvorišta jer im je prethodno pisao dopise u kojima ukazuje na druge hitne probleme. Na upit da li je onda ipak prethodno znao da će se vršiti betoniranje dvorišta, navodi da je sreo gospođu ZB na ulici i pitao ju što se tamo dešava, na što mu je ona odgovorila da je većinski vlasnik odlučio betonirati dvorište, a na pitanje zašto nije dobio odgovor na dopis, odgovorila mu je da imaju odluku većinskog vlasnika. Što se tiče radova koje je spominjao gospodin TBT, prikazanih na slici broj 2 (list 105 spisa), navodi da on nije ulazio u niti jedan dio Cerrijevog stana da bi izvršavao radove u svom wc-u i da nije istina to što je gospodin TBT naveo. Na upit tko bi volontirao kod sanacije dvorišta, navodi da bi to učinili njegova dva sina i njihovi prijatelji i slaže se da je bilo potrebno to popraviti, no da je to više bio estetski popravak nego funkcionalni. Na kraju dodaje da nije istina da ništa ne ulaže u zgradu jer je 2013. rekonstruirao 40 m[2] krova svojim vlastitim novcem, ne iz pričuve, a krov je zajednički dio zgrade.
15. Sud je iskaze svih svjedoka i tuženika ocijenio u pretežitom dijelu istinitima i vjerodostojnima, osim u sljedećem: iskaz svjedoka CBT i CB ocijenjen je neistinitim u dijelu u kojem oni tvrde da se tuženik slagao s radovima i pristajao na njih, jer su te tvrdnje suprotne materijalnim dokazima u spisu i iskazu tuženika i svjedokinje ĐB. Naime, iz odluke o betoniranju dvorišta (list 76 i list 82 spisa) vidljivo je da su ju potpisali jedino TBT i CB, no ne i tuženik. Nadalje, sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je ukazivao ranijim upraviteljima zgrade na druge hitne popravke: uklanjanje antena sa krova, sanacija stepeništa i kanalizacije te da se zasigurno nije složio s obavljanjem radova betoniranja dvorišta prije nego se ti popravci poduzmu. S druge strane, sud ocjenjuje neistinitim iskaz tuženika i svjedokinje ĐB u dijelovima u kojima navode da sve do pred sam početak radova nisu imali saznanja o tome da će se izvoditi radovi betoniranja dvorišta, jer su oboje kasnije i sami u svom daljnjem iskazu naveli okolnosti iz kojih je vidljivo da su ipak ranije znali za planirane radove. Naime, svjedokinja ĐB navela je da joj je o tome rekao sin, a tuženiku ZB, koju je sreo u gradu i upitao što se događa. Dijelovi iskaza svjedoka C SB i tuženika razlikuju se u pitanju izvođenja radova na cijevima wc-a tuženika kroz wc C SB, no navedeno nije uopće predmet ovog postupka pa sud te dijelove iskaza nije posebno cijenio. Međutim, iz svega navedenog sud crpi zaključak da među stanarima vladaju vrlo loši susjedski odnosi te da očito oko niti jednih radova nisu postizali dogovore, pa tako niti u konkretnom slučaju radova na betoniranju dvorišta.
16. Ocjenom svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da tuženik nije dao pristanak na radove koji su izvedeni na dvorištu u smislu da sudjeluje u plaćanju tih radova. Naime, iako su svjedoci TBT i CB naveli da su tuženik, kao i njegov sin, iskazivali zadovoljstvo što će se urediti dvorište, navedeno ne znači da je tuženik pristao snositi troškove toga, jer kao što je i sam obrazložio, smatra da je postojala potreba za hitnim popravcima koji ne uključuju betoniranje dvorišta, a odluku o betoniranju dvorišta nije potpisao.
17. Nadalje, predmetno dvorište predstavlja zajednički dio zgrade i imaju ga pravo koristiti svi stanari pa preostaje za utvrditi predstavljaju li ovi radovi poslove redovite ili izvanredne uprave i sukladno tome, na koji je način trebalo donijeti odluku o poduzimanju tih poslova.
18. U članku 3. Međuvlasničkog ugovora navedene su odluke koje vlasnici donose u okviru redovitog održavanja natpolovičnom većinom, a među koje se odluke ne može svrstati ova odluka o betoniranju dvorišta. Nadalje je navedenim člankom određeno da je za odlučivanje o pitanjima koja prelaze okvire redovnog upravljanja potrebna pisana suglasnost svih suvlasnika. Radovi kojima se povećava vrijednost objekta-poboljšice, mogu se izvesti i bez suglasnosti svih suvlasnika, ako se plaćaju iz pričuve te ako time nisu dovedeni u nepovoljan položaj suvlasnici koji su odbili dati pristanak.
19. Člankom 3. Ugovora o upravljanju zgradom sklopljenog između suvlasnika predmetne zgrade i ranijeg upravitelja EKI-INŽINJERING d.o.o., koji se primjenjivao u vrijeme donošenja odluke o betoniranju dvorišta, popisani su hitni popravci: puknuće vodovodne instalacije, puknuće iii propuštanje kanalizacije te propuštanje iz plinske instalacije.
20. Odredbom članka 382. stavka 2. ZV-a propisano je da se hitnim popravcima smatraju radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprječavaju posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine. Nadalje, odredbom članka 383. stavka 1. ZV-a propisano je da kada zbog oštećenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, građevinski inspektor naredit će upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvršenje nužnih popravaka.
21. Iz citiranih odredbi slijedi da radovi na betoniranju dvorišta nisu bili niti nužni niti hitni. Naime, niti je postojala opasnost za život i zdravlje ljudi, niti opasnost od većih oštećenja nekretnine. Iz fotografije na listu 106 spisa vidljivo je da je dvorište bilo puno pukotina, no one nisu bile takvog značaja da bi se mogle smatrati opasnosti. Dvorište jest izgledalo staro i neugledno, no ne može se smatrati da je hodanje po njemu bilo opasno. Činjenica koju su naveli svjedoci TBT i CB da je njihov sin pao u dvorištu ne govori u prilog tome da bi dvorište predstavljalo općenitu i realnu opasnost za zdravlje i život ljudi, a upitno je i li pad djeteta uopće bio u uzročnoj vezi s površinom dvorišta.
22. Ovaj je sud stava da su radovi na dvorištu, na način kako su dogovoreni i izvedeni, uz postavljanje novih cijevi i uz novo betoniranje kompletnog dvorišta, spadaju u poslove izvanredne uprave te je odluku o tim radovima bilo potrebno donijeti suglasnošću svih suvlasnika. Nadalje, imajući u vidu gore citiranu odredbu članka 3. Međuvlasničkog ugovora da se radovi kojima se povećava vrijednost objekta- poboljšice mogu izvesti i bez suglasnosti svih suvlasnika ako se plaćaju iz pričuve te ako time nisu dovedeni u nepovoljan položaj suvlasnici koji su odbili dati pristanak, ovaj sud je stava da izvedeni radovi na dvorištu svakako predstavljaju poboljšicu, no s obzirom na to da sredstva iz pričuve nisu bila dovoljna za njihovo podmirenje, trošak tih radova trebaju snositi suvlasnici koji su takvu odluku donijeli. Pogrešno se tužitelj poziva na članak 14. stavak 3. Međuvlasničkog ugovora, jer on govori o pokriću neophodnih troškova, a betoniranje dvorišta u konkretnom slučaju nije bilo neophodno.
23. Stoga je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke te je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na iznos od 513,25 EUR koji predstavlja izvanrednu uplatu pričuve. U odnosu na iznos od 13,65 EUR koji predstavlja redovnu pričuvu za studeni 2023., tužbeni zahtjev je odbijen jer je tuženik taj iznos platio, što je dokazao potvrdom o uplati (list 90 spisa).
24. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje ZB, jer nije predložen u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, sukladno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a. Nadalje, odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje vlasnika i direktora Komodor Montaža d.o.o. [adresa] i za provođenje financijskog vještačenja te dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika za uviđaj na licu mjesta i provođenje građevinskog i geodetskog vještačenja, ocjenjujući ih nepotrebnima, s obzirom na gore navedena utvrđenja u provedenom postupku.
25. Odluka o trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 164. ZPP-a, a visina troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora (526,90 EUR), tuženiku pripada po 50 bodova za podneske: sastav prigovora na javnobilježničko rješenje o ovrsi (Tbr. 8.1.), podnesak od 7. listopada 2024. (Tbr. 8.1.); po 50 bodova za zastupanje na ročištima: 18. prosinca 2024. (Tbr. 9.1.), 5. ožujka 2025. (Tbr. 9.1.), što čini ukupno 200 bodova, a što množeno s vrijednošću boda 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46.) iznosi 500,00 EUR. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 EUR. Dakle, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 526,54 EUR.
26. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu te s obzirom da odluka o trošku nije dio platnog naloga, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. izreke.
U Puli 1. travnja 2025.
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).
Dna:
- tužitelju po pun., uz sudsku pristojbu za presudu
- tuženiku po pun.
nacrt odluke izradila:
viša sudska savjetnica-
specijalistica
Tina Aflić
