REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-53/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, A. Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-372/23 od 21. studenog 2024., 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-372/23 od 21. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-372/23 od 21. studenog 2024. prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.993,14 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.026,82 EUR. Točkom III. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 631,94 EUR.

2. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 388,88 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 2.993,14 EUR koji iznos je tužitelj isplatio s osnove štete na vozilu svojeg osiguranika nastale zbog naleta tog vozila na divljač.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornom činjenicu da se radilo o naletu na divljač, kao i da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku. Utvrdio je spornim nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, uzročno posljedičnu vezu, odgovornost, visinu te tijek zateznih kamata.

9. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer tuženik nije ni naveo iz kojeg razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran, dok je tužitelj dostavio policu osiguranja iz koje proizlazi njegova aktivna legitimacija.

10. Ocijenio je neosnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz dostavljene police osiguranja na listu 29. spisa proizlazi da je upravo tuženik sklopio policu osiguranja od odgovornosti za štetu od divljači.

11. Primijenivši odredbu članka 76. stavka 2. i članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) te odredbe članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) zaključio je da za štetu nastalu uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu odredbe članka 964. stavka 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti, sukladno odredbama članka 1063. -1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZL-a. Prvostupanjski sud je zaključio da divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti) te da to suprotno tvrdnjama tuženika lovoovlaštenik odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a u vezi s odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a, a da je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz odredbe članka 1067. ZOO-a zbog kojih se može osloboditi od odgovornosti za štetu.

12. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja, neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a da konkretno ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067. ZOO-a.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio je da je 19. ožujka 2022. došlo do štetnog događaja naletom divljači na vozilo kojim je upravljao RI te je utvrdio postojanje uzročno posljedične veze između štete i tog štetnog događaja za koji je odgovoran isključivo tuženikov osiguranik. To iz razloga jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša utvrdio da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u slučaju da je tužiteljev osiguranik vozio brzinom od 28,5 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 90 km/h. Stoga je utvrdio kao ne postoji odgovornost vozača RI te da nadalje iz tog nalaza i mišljenja proizlazi i postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužiteljevog osiguranika i visina štete.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 963. u vezi s odredbom članka 1064. ZOO-a naložio je tuženiku isplatu iznosa od 2.993,14 EUR sa zateznim kamatama prema odredbi članka 1086. ZOO-a.

15. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer postoje proturječnosti u presudi. Navodi da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju budući da iz priložene police osiguranja ne proizlazi da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska sukladno općim uvjetima PG-aka720-01-hr po kombinaciji Komb. D, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom. Ističe da presuda o tome nema nikakvih razloga zbog čega se ona ne može ispitati. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da lovovlaštenik odgovara prema objektivnom kriteriju, a ne po principu krivnje. Smatra da lovovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Navodi da je do predmetnog štetnog događaja došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta, a nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova zbog čega se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji lova. Ističe i da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju i odgovornost lovovlaštenika da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova, što nije konkretan slučaj. U odnosu na tijek zateznih kamata navodi da šteta dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude.

16. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

17. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije. To iz razloga jer je tužitelj dostavio policu osiguranja koja prileži listu 9. spisa iz koje nedvojbeno proizlazi njegova aktivna legitimacija, dok tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije iznio nijednu drugu činjenicu glede nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije. Činjenicu da iz priložene police osiguranja ne proizlazi da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska sukladno općim uvjetima po kombinaciji Komb. D nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, tuženik po prvi puta iznosi tek u žabi, a što ne može sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a.

18. Međutim, neovisno o tome, ovaj sud ukazuje tuženiku da iz priloženih Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tužitelja (list 11. -19. spisa) proizlazi da djelomično osiguranje automobilskog kaska pokriva štetu zbog uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranih stvari koja nastane kao posljedica neočekivanih i od osiguranikove, odnosno vozačeve volje neovisnih događaja razvrstanih u skupine, odnosno kombinacije na osnovi kojih se prilikom sklapanja ugovora o osiguranju utvrđuje opseg osigurateljnog pokrića. Tako kombinacija D, koja se navodi u predmetnoj polici osiguranja između ostalog pokriva i štetu koja nastane na motornom vozilu neposrednim dodirom divljači, a što je konkretan slučaj.

19. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na spornu odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač primijenio materijalno pravo.

20. Odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, kako je već ranije navedeno, pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke zaključio da za predmetnu štetu naletom vozila na divljač nije odgovoran vozač tog vozila, dok je između stranaka nesporno da šteta nije nastala zbog provođenja lova.

22. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o šteti koju je nanijela divljač u pokretu i koja se smatra opasnom stvari u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da se odgovornost lovoovlaštenika za nastalu štetu, pa tako i tuženika kao njegovog osiguratelja, ocjenjuje s osnove odredbe članka 76. stavka 2. ZL-a i odredaba Zakona o obveznim odnosima koji propisuju objektivnu odgovornosti (dakle odgovornost bez obzira na krivnju) za imatelja opasne stvari budući da je odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a propisano samo da lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, no ne uređuje situacije, kakva je i predmetna, ako šteta nije nastala zbog provođenja lova.

23. Dakle, kako odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov (jer propisuje samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu - ako je šteta nastala zbog provođenja lova), tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao lex generalis kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari jer i u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač i dalje predstavlja opasnu stvar. Tako i prema praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj Pž-146/2023, Pž-2418/2023, Pž-244/2024).

24. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. ZL-a nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.”

25. Slijedom navedenog, premda je odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (tuženik) ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a u vez i s odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što nije konkretan slučaj, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

26. Prema tome, budući da je tuženikov osiguranik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevom osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz članka 1067. ZOO-a, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je potraživao naknadu štete u iznosu od 2.993,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i to do idućeg dana nakon isplate utuženog iznosa. Naime. prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 13. srpnja 2022. i 29. studenog 2022., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon obavljene uplate kao što je to tužitelj tražio u tužbenom zahtjevu.

27. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako nije od utjecaja okolnost na koju upire tuženik da je odgovornost lovoovlaštenika isključena jer šteta nije nastala u lovištu, već na prometnici na kojoj sukladno odredbi članka 11. stavka 2. ZL-a ustanovljavanje lovišta nije dozvoljeno. Pravilno prvostupanjski sud smatra da iz odredaba mjerodavnih propisa, kako Zakona o lovstvu, tako i Zakona o obveznim odnosima, ne proizlazi da bi odgovornost lovoovlaštenika bila ograničena samo na štete naleta od divljači isključivo na području lovišta, te da u prilog tome upućuju i odredbe Zakona o lovstvu prema kojima gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (članak 1. stavak 2. ZL-a), kao i mjere koje je, radi sprečavanja nastanka štete od divljači dužan provoditi lovoovlaštenik (članak 77. stavak 1. ZL-a).

28. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke, u odnosu na koju tuženik ne ističe posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković