REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4901/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja OPERATER-MONT j.d.o.o., OIB 97601472668, Šenkovec, J. Bedekovića 2/A 10, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, Ljudevita Gaja 6, protiv tuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB 81394716246, Čakovec, Ulica Matice hrvatske 10 i tuženika MIKA d.o.o., OIB 60252101662, Krištanovec, Krištanovec 60, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, Pisarnica u Čakovcu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-86/2023-18 od 8. studenog 2024., 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-86/2023-18 od 8. studenog 2024. u točki I. izreke kao i u točki II. njene izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku MIKA d.o.o., Krištanovec, parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-86/2023-18 od 8. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I Nalaže se tuženiku MEĐIMURSKE VODE d.o.o., Čakovec, Ulica Matice hrvatske 10, OIB: 81394716246, i tuženiku MIKA d.o.o., Krištanovec, Krištanovec 60, OIB: 60252101662, isplatiti tužitelju OPERATER-MONT j.d.o.o. za usluge i izvođenje radova, Šenkovec, J. Bedekovića 2 A/10, OIB: 97601472668, novčani iznos od 45.000,00 kn / 5.972,53 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“ (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju OPERATER-MONT j.d.o.o., OIB: 97601472668, Šenkovec, J. Bedekovića 2/A 10 naknaditi tuženiku MIKA d.o.o., OIB: 60252101662, Krištanovec, Krištanovec 60 parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2024., kao danom donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, i to u iznosu od 125,00 eura, zahtjev tuženika MIKA d.o.o. za naknadu troškova odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB: 81394716246, Čakovec, Ulica Matice hrvatske 10 za naknadu parničnih troškova postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Predmetnu presudu u točkama I. i II. njene izreke (u dijelu u kojem nije uspio u sporu) tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tvrdi da je prvostupanjski sud trebao zaključiti da je prvotuženik postupao suprotno odredbi čl. 41. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga Međimurskih voda d.o.o., kada je dopustio promjenu korisnika vodnih usluga, odnosno da za promjenu korisnika vodnih usluga drugotuženik nije imao valjani pravni temelj, dakle, nije imao suglasnost za promjenu korisnika svih suvlasnika i to sukladno čl. 41. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga Međimurskih voda d.o.o. – kojom je propisano da prijavu promjene korisnika vodne usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dužni su izvršiti sadašnji korisnik vodne usluge (a što su bili svi suvlasnici) te novi korisnik vodne usluge. Smatra da je time prvotuženik legitimirao drugotuženika na protupravno postupanje koje je ovaj i počinio 7. lipnja 2022. kada je zatvorio dotok vode na predmetnom priključku i time onemogućio opskrbu vodom suvlasnicima zgrade, između ostalog i radnicima smještenim u stanovima tužitelja, a koji su ostali bez mogućnosti korištenja vode, te je na taj način tužitelju nastala šteta. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u korist tužitelja, podredno je ukinuti i vratiti sudu prvoga stupnja na ponovan postupak, uz obvezivanje tuženika na naknadu žalbenih troškova tužitelju, koji trošak popisuje.

3. Prvotuženik MEĐIMURSKE VODE d.o.o., Čakovec, se protivi žalbi te svim žalbenim navodima tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR pa je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 501. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u visini od 5.972,53 eura zbog izmakle koristi uslijed navodne štetne radnje prvotuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o. u vidu dopuštanja upisa drugotuženika MIKA d.o.o. kao isključivog korisnika vodnih usluga te navodne štetne radnje drugotuženika MIKA d.o.o. u vidu zatvaranja dotoka vode 7. lipnja 2022.

8. Između stranaka nije sporno da je 7. lipnja 2022. u 14,50 sati došlo do zatvaranja ventila vodomjera za dovod vode do posebnog dijela tuženika MIKA d.o.o., kao i da je tijekom 2015. godine došlo do promjene korisnika vodnog priključka kada je drugotuženik MIKA d.o.o. upisan kao samostalni korisnik vodnog priključka na potrošnom mjestu 980390 V.O. 1. (ranija šifra potrošnog mjesta 990554). Isto tako, nije sporno da je od 27. prosinca 2022. kao korisnik vodnih usluga od strane suvlasnika zgrade određen upravitelj zgrade, društvo FILMAR d.o.o. Varaždin, J. Kozarca 53.

9. Između stranaka je sporno jesu li etaže E-6, E-10 i E-11 priključene na isti vodovodni priključak - potrošno mjesto 980390 V.O. 1. (ranija šifra potrošnog mjesta 990554), je li do zatvaranja ventila vodomjera za dovod vode 7. lipnja 2022. došlo na način da je tuženik MIKA d.o.o. zatvorio dotok vode, jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za odgovornost za štetu, a posebice postoji li uzročno posljedična veza (kauzalni neksus) između radnje prvotuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o. (dopuštenje upisa tuženika MIKA d.o.o. kao isključivog korisnika vodnih usluga) i nastale štete za tužitelja (izmakla korist), odnosno postoji li uzročno- posljedična veza (kauzalni neksus) između radnje drugotuženika MIKA d.o.o. (zatvaranja ventila vodomjera 7. lipnja 2022.) i nastale štete za tužitelja (izmakla korist) te radi li se o adekvatnoj uzročnosti. Također, sporna je i pasivna legitimacija drugotuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o., kao i sama visina eventualno nastale štete za tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako radnja prvotuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o., a to je dopuštenje upisa drugotuženika MIKA d.o.o. kao isključivog korisnika vodnih usluga, ne predstavlja protupravnu štetnu radnju koja bi dovela do nastanka štete za tužitelja. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je odredbama članka 41. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga prvotuženika (list 220.- 271. spisa) propisano da su prijavu promjene korisnika vodne usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dužni izvršiti sadašnji korisnik vodne usluge te novi korisnik vodne usluge na slijedeći način i u slijedećim rokovima: sadašnji korisnik vodne usluge dužan je u roku do 15 dana od dana nastale promjene korisnika vodnih usluga prijaviti tu promjenu isporučitelju vodnih usluga i dostaviti vjerodostojne dokaze. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge te dostaviti vjerodostojne dokaze. Ako u tom roku promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik vodnih usluga, u roku od idućih 15 dana, dužan je promjenu korisnika vodnih usluga prijaviti novi korisnik i dostaviti vjerodostojne dokaze. Pod vjerodostojnim dokazima smatraju se ugovor o kupoprodaji nekretnine, rješenje o nasljeđivanju, ugovor o zakupu prostora ili najmu stana odnosno drugi dokazi kojima se dokazuje pravni slijed ovlaštenika korištenja nekretnine. Kako je nesporno da je drugotuženik MIKA d.o.o., kao jedan od suvlasnika, dao izjavu kojom traži promjenu korisnika vodnih usluga te da je ujedno izjavio da ima suglasnost svih ostalih suvlasnika i da je platio sva dugovanja za predmetno potrošno mjesto, čemu se nitko nije protivio, valjan je zaključak da su bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 41. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, tako da dopuštenje upisa drugotuženika MIKA d.o.o. kao korisnika vodnih usluga ne može predstavljati protupravnu štetnu radnju u konkretnom slučaju.

11. Vezano za žalbeni navod kako je pogrešan zaključak da je postojala suglasnost svih ostalih suvlasnika, a koji zaključak tužitelj izvodi iz navoda drugotuženika te svjedoka SD, ističe se da iz pisanog Zahtjeva drugotuženika od 1. ožujka 2015. nedvojbeno proizlazi da je drugotuženik naveo da „sukladno dogovoru suvlasnika poslovne građevine…“ traži promjenu korisnika vodnih usluga za predmetno potrošno mjesto. Dakle, prvotuženik je prihvatio pisanu izjavu II. tuženika da postoji dogovor suvlasnika – kao „drugi dokaz“ – jer u tom trenutku nije imao nikakve osnove sumnjati u istinitost dane izjave, budući da je upravo drugotuženik tom prilikom pristao platiti svo dotad nastalo dugovanje za ostale suvlasnike. Nadalje, nesporno je da nitko drugi od suvlasnika nije dao bilo kakvu promjenu korisnika vodnih usluga prvotuženiku niti prigovor što se kao korisnik vodnih usluga vodi II. tuženik, a svi su koristili vodne usluge.

12. Tužitelj poistovjećuje pojmove korisnik vodnih usluga i vlasnik vodovodnog priključka te tvrdi da je izmjenom korisnika vodnih usluga u evidencijama prvotuženika, isti promijenio i vlasništvo priključka. Međutim, priključak je pertinencija nekretnine te je vlasnik nekretnine ujedno i vlasnik priključka navedene nekretnine. Prvotuženik nema zakonske mogućnosti mijenjati vlasništvo nekretnine, a samim time ni vlasništvo vodovodnog priključka. Predmetna nekretnina je u suvlasništvu te je time i vodovodni priključak u vlasništvu svih suvlasnika. Izmjenama korisnika vodnih usluga u evidencijama prvotuženika se ne može mijenjati vlasništvo vodovodnog priključka. Tako je uređeno i u Općim uvjetima prvotuženika – korisnik vodnih usluga može biti: vlasnik nekretnine, posjednik nekretnine, najmoprimac, zakupoprimac, osoba koja ima pravo stanovanja, osoba koja ima pravo korištenja nekretnine i dr., ali to ne znači da se promjenom korisnika vodnih usluga mijenja vlasništvo vodovodnog priključka. Stoga, promjenom korisnika vodnih usluga u svojim evidencijama prvotuženik nije legitimirao drugotuženika na protupravno postupanje, kako to pogrešno shvaća tužitelj te ne postoji nikakva uzročno- posljedična veza između radnje prvotuženika i nastale štete. Na navedeni zaključak ne utječe okolnost da je prvotuženik, po primitku dopisa tužitelja 2022. godine promijenio korisnika predmetnog potrošnog mjesta na Upravitelja zgrade FILMAR d.o.o.

13. Nadalje, u odnosu na tuženika MIKA d.o.o. prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je 7. lipnja 2022. oko 14,50 sati direktor podzakuprimca tuženika MIKA d.o.o., TD, zatvorio ventil za vodu te da je ventil ponovno otvoren nakon otprilike sat vremena, kao i da nakon toga ventil više nije zatvaran, dakle, da je do prekida opskrbe vodom došlo samo jednom, 7. lipnja 2022. Isto tako, s obzirom na to da je iz provedenih personalnih dokaza proizašlo kako su zatvaranjem ventila dotok vode izgubile i etaže E-10 i E-11, sud je utvrdio kako su predmetne etaže očigledno priključene na isti vodni priključak kao i etaža E-6 tuženika MIKA d.o.o.

14. Prvostupanjski sud pravilno obrazlaže da u skladu s odredbom čl. 532. st. 3. ZOO-a zakupnik (u ovom slučaju drugotuženik MIKA d.o.o.) odgovara za štetu koja nastane korištenjem zakupljene stvari protivno ugovoru ili njezinoj namjeni, bez obzira na to je li stvar koristio on, ili neka osoba koja radi po njegovu nalogu, podzakupnik ili koja druga osoba kojoj je omogućio da koristi stvar te da u konkretnom slučaju, postoji pasivna legitimacija drugotuženika MIKA d.o.o. s obzirom na to da je štetnu radnju – zatvaranje ventila za vodu, poduzeo podzakupoprimac drugotuženika MIKA d.o.o. i to po uputi samog drugotuženika MIKA d.o.o., a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka RD. Međutim, između štetne radnje – zatvaranja dotoka vode, i štete u vidu izmakle koristi zbog otkaza Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužitelja i B2 Bureau d.o.o. od 7. svibnja 2022., također ne postoji adekvatna uzročno-posljedična veza. Naime, kako je u konkretnom slučaju do prekida opskrbe vodom došlo samo jednom, 7. lipnja 2022., i to u trajanju od jednog sata, logično je da tužitelj upravo i isključivo zbog toga nije bio primoran otkazati predmetni Ugovor o zakupu svom podzakupoprimcu i to iz razloga jer mu nije mogao garantirati opskrbu pitkom vodom. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno poziva na utvrđenje koje proizlazi iz Izjave o otkazu ugovora od 8. lipnja 2022. iz koje je vidljivo kako je do otkaza došlo radnjom tužitelja, a ne njegovog podzakupoprimca. Stoga je pravilno mišljenje suda da kratkotrajni prekid u opskrbi vodom nije opravdanje za otkaz predmetnog Ugovora o zakupu zbog kojeg bi tužitelj opravdano mogao potraživati naknadu štete zbog izmakle koristi.

15. Slijedom navedenog, pravilno prvostupanjski sud navodi da do odgovornosti za štetu dolazi samo onda kada između štetne radnje i štete postoji uzročna veza – kauzalni neksus, odnosno, šteta se mora javiti baš kao posljedica određene štetne radnje, dakle, mora postojati pravno relevantna (adekvatna) uzročna veza, s time da je pravno relevantni uzrok štete samo onaj štetni događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta te da u predmetnom slučaju navedeno nije dokazani ni u odnosu na prvotuženika niti u odnosu na drugotuženika.

16. Tužitelj nije uspio u predmetnoj pravnoj stvari pa sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

17. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović