REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7708/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hep Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB:61817894937, radi isplate, 01. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplati iznos od 475,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18.07.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ", kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije. Tuženik je vlasnik nekretnine koja se nalazi u [adresa], a koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 335541, Resnik, kat. čest. [katastarska čestica], i to 131. Suvlasničkog dijela nekretnine. S time u vezi, ovdje tuženik je kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine ujedno i stvarni korisnik električne energije na navedenom obračunskom mjestu kupca 1000025199, ugovorni račun 2200011352, s time da je raniji evidentirani kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu bio KŽ. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 475,95 EUR, što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa tužitelja za predmetno mjerno mjesto koji se odnosi na nepodmirene obveze, a iz kojeg izvatka je razvidno i kako predmetno potraživanje nije podmireno. Budući da je tuženik isključivi vlasnik na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti prednika tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i/ili posjednik nekretnine obvezan podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 475,95 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženici su krajnji kupci -kupci koji kupuju električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61.st.2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja , obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. S time u vezi, a budući da je tuženik kao vlasnik i stvarni korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjestu ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra kako tužitelj dostavljenim Izvatkom iz zemljišne knjige, od 22.07.2024. godine, te priležećom dokumentacijom nije identificirao predmetnu nekretninu iz koje navodno proizlazi utužena tražbina. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj u privitku tužbe dostavlja prijepise računa za navodno isporučenu uslugu opskrbe električnom energijom za nekretninu u [adresa], kategorija potrošnje-kućanstvo, a koji računi su izdani na ime LŽ, a ne ovdje tuženika Grada Zagreba, i to za obračunsko mjerno mjesto potrošnje koje glasi na KŽ, [adresa]. Dakle, tužitelj je očito isporučivao svoju uslugu LŽ, kojoj je i dostavljao predmetne račune na adresu nekretnine, budući da je imenovana u evidencijama tužitelja nesporno bila evidentirana kao korisnica, a koja je očigledno i ranije vršila plaćanja za predmetno mjerno mjesto. Tuženik ističe kako je obveza plaćanja električne energije prenesena na neposrednog korisnika za koji prijenos postoji suglasnost tužitelja jer je očito da je ispostavljanjem računa upravo neposrednom korisniku stana LŽ, tužitelj pristao na prijenos obveze plaćanja na neposrednog korisnika. Tuženik ukazuje na okolnost da tužitelj u utuženom periodu nikada nije ispostavljao mjesečne račune za isporučenu električnu energiju tuženiku, već je iste očito dostavljao stvarnom obvezniku LŽ, na adresu predmetnog stana, što se priloženim računima uz tužbu čini nespornim. Dakle, tuženik u utuženom razdoblju nije bio obveznik plaćanja cijene usluge opskrbe električnom energijom tužitelja, s obzirom da isti nije bio korisnik predmetnog stana. S obzirom da nije sporna činjenica da je tužitelj za utuženi period imao saznanja koga treba teretiti te nije sporno da je u svojim poslovnim knjigama imao evidentiranog stvarnog obveznika predmetne tražbine, prigovor promašene pasivne legitimacije nameće se kao

opravdan i jedino prihvatljiv. U tom smislu tuženik osporava i postojanje obvezno- pravnog odnosa s tužiteljem. Naime, sukladno čl.3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ( “ Narodne novine “ , broj: 85/2015.) , odnosi između stranaka se uređuju ugovorima, te korištenje mreže sukladno čl. 4.st.11. može početi tek nakon sklapanja ugovora, a koji ugovor između stranaka nije sklopljen. S obzirom da obvezni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora, već i između ostalog temeljem stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima, stoga, sve i da među parničnim strankama nije sklopljen ugovor o potrošnji električne energije, tada bi pasivnu legitimaciju tuženika moguće bilo uspostaviti temeljem činjenice da je tuženik korisnik električne energije bez pravne osnove kojim činom je na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije. S tim u vezi tuženik ističe da nije korisnik predmetne nekretnine, pa da bi time (činjenicom korištenja) na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije, niti je dostavljenom dokumentacijom to tužitelj dokazao, već je to očito LŽ na koju i glase priloženi računi. Isto tako, tužitelj nije dostavio niti Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca , a iz kojeg bi se moglo zaključiti temeljem čega i za koje obračunsko mjesto, te na kojoj adresi, tužitelj ima zavedenog tuženika kao obveznika plaćanja računa. Nadalje, iz dostavljenog Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, od 18.07.2024. godine, kao i prijepisa računa, razvidno je da je utužena novčana obveza za mjesec rujan 2023. godine u iznosu od 0,73 €, što znači da u predmetnoj nekretnini u tom periodu ili nije bilo nikakve potrošnje električne energije ili je tužitelj očito obračunavao nekakvu procijenjenu potrošnju, a koju tuženik nikada nije podmirio, a niti je mogao podmiriti i podredno reklamirati jer mu računi nikada nisu bili isporučivani, nego su isti nesporno dostavljani LŽ. Zaključno, tuženik ističe i prigovor zastare dijela potraživanja, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o isporuci električne energije kućanstvu u kojem slučaju se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok za utuženo potraživanje, sukladno odredbi iz članka 232. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Rješenjem od 31. ožujka 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za održavanje ročišta.

4. Naime, sukladno odredbi članka 461.a stavak 3., 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

5. Uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju sud je nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka te se sud poziva na obrazloženje iz rješenja od 31. ožujka 2025.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova potrošnje električne energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od rujna 2023. do svibnja 2024.

7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te visina tužbenog zahtjeva.

8. Sporna je pasivna legitimacija, postojanje obvezno pravnog odnosa tuženika s tužiteljem i zastara dijela potraživanja.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 91-110 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 111 spisa), račune (list 113- 124 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (list 45-79 spisa), Uvjete opskrbljivača Hep Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (list 80-90 spisa).

10. Ostale dokaze sud nije provodio, jer su nepotrebni, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

11. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik vlasnik posebnog dijela nekretnine-stana na adresi u [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo E-131, na temelju Ugovora o kupoprodaji od 31 kolovoza 1988.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio kako je kao kupac pod brojem 1000025199 naznačena odvjetnica Željka Pokupec, a potom ispod toga naznaka da se radi o ugovornom kontu broj 2200011352 koji se veže uz KŽ na adresi [adresa] i da se radi o potraživanju od rujna 2023. do svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 475,95 eura.

14. Uvidom u ispis utuženih računa utvrđeno je da je kao kupac naznačen KŽ za ugovorni račun 2200011352 OIB: [osobni identifikacijski broj], a da su predmetni računi izdani i očito dostavljani LŽ te da je dalje u obračunu potrošnje obračunsko mjesto KŽ [adresa], broj obračunskog mjesta 0129822154, kategorija potrošnje kućanstvo.

15. Dakle, čitanjem gore navedenih isprava utvrđeno je da je kupac za ugovorni račun 2200011352 KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], broj obračunskog mjesta 0129822154, kategorija potrošnje kućanstvo te da su predmetni računi izdavani LŽ.

16. Naime, odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 32/20 i 145/24, dalje:ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.

17. Također, odredbom čl. 1. i 3. Općih uvjeta za korištenje i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20 i 80/21, dalje:Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

18. Odredbom čl. 33. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz članka 6. stavka 1. Općih uvjeta uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Ako utvrdi da se zahtjevu za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka može udovoljiti, opskrbljivač će o tome, putem sučelja za razmjenu podataka, bez odgađanja obavijestiti operatora sustava te proslijediti operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže. U konkretnom predmetu tuženik je vlasnik od 1988. godine te se ne radi o novom vlasniku.

19. Tuženik navodi da nije kupac električne energije za stan na adresi u [adresa] u utuženom periodu.

20. Iako je tuženik uknjižen kao vlasnik stana na adresi [adresa], iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa proizlazi da tuženik nije kupac, već je kao kupac u evidencijama tužitelja naveden KŽ, a računi su izdavani LŽ.

21. Naime, odredbom čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje:ZVDSP) propisano je da u slučaju kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

22. U konkretnom predmetu dužnik obveze na povremena davanja za komunalnu uslugu je neka druga osoba, jer tuženik nije registrirani korisnik, već KŽ i LŽ, pa tuženik kao vlasnik nije u obvezi podmirivanja računa za utrošenu električnu energiju u smislu čl. 40. st. 2., 68. i 72. Općih uvjeta te čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine br. 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19) kojim je propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, stoga je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

23. U odnosu na tuženikov prigovor zastare isti je djelomično osnovan. Naime, dospijeće računa od 0,73 eura je 05. listopada 2023., računa od 79,15 eura 06. studenoga 2023., računa od 80,11 eura 05. prosinca 2023., dok je tužba podnesena 29. prosinca 2024., dakle izvan jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. točka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), pa su gore navedeni računi u zastari, dok je za ostale račune zastara prekinuta podnošenjem tužbe.

24. Zbog gore navedenih razloga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa ostale prigovore i navode stranaka nije raspravljao niti posebno obrazlagao.

25. Tužitelj nije uspio u postupku, pa je slijedom toga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, dok tuženik nije postavio određeni zahtjev za naknadu troška.

26. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 01. travnja 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Tuženik

3. Spis