REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kž-490/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice ČB, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-103/2019-20 od 8. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-103/2019-20 od 8. svibnja 2023. temeljem odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženica ČB oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
1.1. Temeljem odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik Veleučilište Lavoslava Ružičke upućen je da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parnici.
1.2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 trošak kaznenog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08 s prijedlogom da se prihvata žalba i ukine pobijana presuda te predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-572/2023-3 od 18. listopada 2023. vratilo spis.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru nije osnovana.
6. Žalitelj smatra da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi kao i razlozima, te da su pogrešno utvrđene činjenice i pogrešni zaključci na osnovu kojih je optuženica ČB oslobođena od optužbe. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge, te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
7. Ni žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Žalitelj se poziva na iskaz EB koja nije savjetovala optuženicu ČB da piše izvješća da je dolazila iz Zagreba u dane kada je nazočila, te da bi joj savjetovala kako bi imala plaćene troškove više od 100 km udaljenosti u svakom smjeru. Kao voditeljici računovodstva da bi joj bilo poznato da je optuženica ČB imala pravo na naknadu razlike troška. Pogrešnim smatra obrazloženje prvostupanjskog suda vezano uz trošak jer nitko od ispitanih svjedoka da nije potvrdio da bi imao isplaćeni trošak veći od 100 km u dolasku odnosno 100 km u povratku. Za udaljenosti veće 100 km, pa tako za udaljenosti do Zagreba od 300 km djelatnik da je imao pravo tražiti razliku troška od Ministarstva, ali da to optuženica ČB nije učinila zbog čega smatra dvojbenim zaključak prvostupanjskog suda da optuženica ČB nije pribavila protupravnu imovinsku korist. Iako joj je pripadalo pravo na naknadu troška od 100 km u jednom smjeru, razliku do stvarnog troška da je nadoknađivala uz dostavljena izvješća da je putovala i u dane kada je boravila u [adresa]. Tajnica Veleučilišta ČBĐ da je provjeravala u obrascima samo da li su zaista bili na poslu. Prvostupanjski sud da je pogrešno interpretirao iskaz svjedokinje jer je svjedokinja navela da ima pravo na trošak od 100 km u jednom smjeru te da nije postojao dogovor između računovodstva i optuženice ČB, da optuženica na drugi način nadoknadi trošak i da je to optuženica samoinicijativno pisala u izvješću. Svjedok EBĐ da je također navela da se plaćao trošak putovanja do 100 km, te da za razliku iz udaljenijih mjesta nije bilo nikakve naknade. Da je postojala mogućnost pribavljanja suglasnosti Ministarstva za trošak naknade i razlike do punog putnog troška, ali da u računovodstvu nije postojao dogovor oko toga. Stoga žalitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano postojanje namjere kao subjektivnog konstitutivnog elementa kaznenog djela za koje se optuženica ČB tereti.
9. Prvostupanjski sud iskaz svjedokinje EB nije prihvatio u dijelu u kojem je navela da se ne sjeća da bi u nekom razdoblju optuženici ČB Znika isplaćivala naknadu za cijelu udaljenost putovanja i da nije upoznata sa mogućnošću podnošenja zahtjeva za priznanje troška puta za udaljenost preko 100 km i da se ne sjeća da bi sa optuženicom razgovarala o njezinim putnim troškovima. U tom dijelu iskaz ne smatra vjerodostojnim obzirom na iskaz EBĐ o izmjenama u načinu obračuna putnih troškova te cijenio suprotan obrani optuženice ČB. Uz to nevjerodostojnim cijeni i nelogičnim da sa optuženicom ČB, ona kao šefica računovodstva, ne bi razgovarala o izmjenama vezano uz način naknade troškova i da ne bi bila upoznata sa mogućnošću naknade razlike, te nesjećanja svjedokinje EB da bi uopće razgovarala sa optuženicom ČB o tome.
10. Svjedokinja EBĐ potvrdila je da je došlo do promjena načina obračuna putnog troška, te da se isti kroz godine mijenjao i različito obračunavao. Ona je potvrdila kako se moglo zatražiti, nakon izmjena, naknadu razlike putnog troška iznad 100 km trošak od Ministarstva, ali da im je u računovodstvu rečeno da to nije opcija, a iz čega proizlazi da se u računovodstvu o tome razgovarali iako ne i da bi postojao dogovor o naknadi razlike kako je to navela optuženica.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji namjera kao subjektivni i konstitutivni element kaznenog djela za koji se optuženica ČB tereti, te ju je s tog osnova oslobodio. Navedeno je pravilno procijenio i utvrdio obzirom na obranu optuženice ČB i iskaze saslušanih svjedoka. Pri tom je cijenio okolnosti da za kazneno djelo prijevare potrebno da se drugi dovede u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica, te da za to postoji uzročna veza između postupanja počinitelja, te dovođenja u zabludu oštećenika da na štetu svoje imovine nešto učini, pa nije našao dokazanim da bi postupanje optuženice ČB bilo usmjereno na ostvarivanje protupravne koristi.
12. Kada se sagleda visina ukupnog troška kojim bi Veleučilište bilo oštećeno ukupno od 3.550,00 kuna kroz tri godine, okolnost da stvarni trošak zbog izmjene načina obračuna Veleučilište više nije pokrivalo, iako je to početno pri zapošljavanju optuženoj ČB obećano, te naknadno postupanje optuženice ČB koja nije više potraživala putne troškove iako je putovala na relaciji Zagreb-Osijek, to je dvojbena činjenica da bi optuženica imala namjeru dovesti oštećenika u zabludu. Dodatno smještaj - noćenje u "Vili Rosa" jedno vrijeme plaćala sama, a jedno da joj je plaćao i fakultet, pa namjera optuženice ČB da dovede u zabludu djelatnike fakulteta koji su provjeravali da li je odradila nastavu na dane kada je tražila putni trošak te su imali mogućnost provjeriti da li je u naznačene dane stvarno putovala ili je noćila, kao što je to učinio i prvostupanjski sud, to je pravilan zaključak prvostupanjska suda da nije sa izvjesnošću utvrđeno da bi optuženica postupala sa namjerom dovođenja u zabludu djelatnike fakulteta.
13. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
14. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Edvina Draguzet Suevich
