Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6006/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Bleu Homme d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe UP, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08., 116/08., 76/09. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-5740/2024 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. i 1. travnja 2025.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora trgovine, usluga i zaštite potrošača i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. (ispravno članka 181. točke 4.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljenika je odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, s obrazloženjem da su okrivljenici već pravomoćno osuđeni za prekršaj za koji se tereti, odnosno radi se o presuđenoj stvari.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova. Ističe kako smatra da se u ovom slučaju ne radi o ponavljanju (dupliciranju) postupka kažnjavanja (pojam bis) jer okrivljenicima upravnom mjerom, odnosno rješenjem o zabrani obavljanja djelatnosti trgovine bez registracije, nije izrečena kazna, već je mjera bila preventivna te se radi o kombinaciji upravnog i prekršajnog postupka koji čine cjelovit pravni odgovor na ponašanje okrivljenika. Uz žalbu, tužitelj prilaže presudu Vrhovnog suda RH broj: Kzz/43/2017-3 u obrazloženju koje se navodi da se izrečena upravna mjera zabrane obavljanja neregistrirane djelatnosti ne može poistovjetiti sa sankcijom, budući da se ne radi o kažnjavanju, već o izdanoj upravnoj mjeri koja važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118./18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojega je protiv okrivljenika odbio optužbu, pri čemu nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

- 7. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je prvostupanjski sud osnovano zaključio i obrazložio postojanje okolnosti koje u konkretnom slučaju predstavljaju prepreku za daljnje vođenje prekršajnog postupka i u obrazloženju svoje odluke za to dao razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

-

- 8. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-Ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju U (U v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju C v. [adresa], App no 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

10. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenoj pravnoj osobi Bleu Homme d.o.o. i okrivljenoj odgovornoj osobi UP rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-336-02/22-01/43, Urbroj: 443-02-05-01-22-1 od 1. ožujka 2022., izdana privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti trgovine na malo u prodajnom objektu, prodavaonici pod nazivom „Poslovnica P508 POTHODNIK, u Zagrebu, Paromlinska 2a, dok se ishodi rješenje kojim se utvrđuje da navedeni prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo, a najkraće na rok od 30 dana od dana dostave rješenja, koja se neće izvršiti ako stranka najkasnije u roku od 5 radnih dana od dana dostave rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti, nadležnom inspektoru dostavi dokaz da su utvrđeni nedostaci otklonjeni kao i dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da okrivljenici od 11. do 17. ožujka 2022. nisu obavljali djelatnost trgovine u predmetnom objektu te da su 15. ožujka 2022. u korist državnog proračuna uplatili iznos od 30.000,00 kuna te da su 17. ožujka 2022. ishodili sporno rješenje.

11. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

12. S obzirom da je izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju sadržavala zabranu obavljanja djelatnosti na točno određeni rok (30 dana od dana izricanja rješenja), koja se neće izvršiti ako se dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna, te da su okrivljenici navedenu mjeru izvršili, tj. poštivali su zabranu obavljanja djelatnosti trgovine dok nisu ishodili predmetno rješenje, kao i da su uplatili novčani iznos od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna, izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Zagreb (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru), a nakon što je rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Zagreb, izrečena upravna mjera izvršena, za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

13. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.