REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2425/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ankici Zorić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 4work4you d.o.o., Ivanec, Trg hrvatskih Ivanovaca 10, OIB: 33862698374, kojeg zastupaju opunomoćenica Željka Pinatrić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, Anina ulica 2/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih poslova, Ulica Jakova Gotovca 7, Čakovec, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-09/49636, URBROJ: 511-21-04-24-2 od 15. travnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-09/49636, URBROJ: 511-21-04-24-2 od 15. travnja 2024. odbijen je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za BČ, rođenu **.**.1969. godine u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanstvo Bosne i Hercegovine.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom smatra da je odluka donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži jasne razloge za odbijanje zahtjeva niti konkretne zakonske odredbe koje bi opravdale takvu odluku. Navodi da se u obrazloženju neutemeljeno tvrdi kako na adresi tužitelja ne postoji poslovni subjekt povezan sa zahtjevom te da se neosnovano zaključuje da bi radnica trebala raditi na poslovima prerade drva, iako je predviđeno da obavlja poslove soboslikara- ličilaca. Također, ukazuje na proceduralne nepravilnosti tijekom ispitivanja, jer je onemogućeno sudjelovanje osobe zadužene za podnošenje zahtjeva i komunikaciju s nadležnim tijelima. Predlaže poništiti osporeno rješenje u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je rješenjem od 15. travnja 2024. odbio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad državljanki treće zemlje temeljem članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima jer je utvrđeno da je glavna svrha djelovanja poslodavca olakšavanje ulaska stranih radnika u Hrvatsku. Ističe da je društvo 4work4you d.o.o. podnijelo zahtjev za osam državljanki BiH, ali nije priložila potrebnu dokumentaciju, uključujući ugovor o ustupanju korisniku. Navodi da je terenskom provjerom utvrđeno je da poslodavac sklapa ugovore s tvrtkom Vatrozaštita Sever j.d.o.o., da radnike pronalazi putem Facebook oglasa bez odgovarajuće selekcije. Ukazuje da odgovorna osoba tvrtke 4work4you d.o.o. nije dala jasne odgovore na sporna pitanja, da je odbila potpisati zapisnik i da je sjedište tvrtke prijavljeno radi ubrzanja obrade zahtjeva. Tuženik smatra da je postupak vođen sukladno zakonima te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), nakon što je utvrdio da tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave niti je predložio izvođenje dokaza, dok iz stanja spisa proizlazi da je osporavano rješenje nezakonito.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za BČ, državljanku Bosne i Hercegovine, za zanimanje soboslikarica-ličiteljica;

- da je tijekom postupka dostavljeno pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje;

- da je tužitelj osnovan za ustupanje radnika;

- da su radnici trebali biti ustupljeni društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o.;

- da će radnici obavljati poslove prerade i proizvodnje piljene građe i proizvoda od drva u Varaždinskoj županiji;

- da je u provedenom postupku odgovorna osoba pozvana izjasniti se o činjenicama, ali je nakon sastavljanja zapisnika, odbila ga potpisati i napustila prostorije tuženika.

7. Tuženik je odbio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 88. stavka 4. i članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22.).

8.1. Prema odredbi članka 88. stavka 4. Zakona o strancima, poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

8.2. Prema odredbi članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja.

9. Svrha odredbe članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima je odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad onih poslodavaca za koje postoje dokazi da su osnovani ili djeluju radi olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka državljana trećih zemalja kako je to definirano Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.). Riječ je Direktivi kojoj je cilj borba protiv nezakonite migracije, odnosno borba protiv omogućavanja nezakonite imigracije u vezi s neovlaštenim prelaskom granice u najstrožem smislu i u vezi s održavanjem mreža koje izrabljuju ljude. U članku 1. Direktive definirao je olakšavanje nezakonite imigracije: a) pomaganje osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca zbog financijske koristi, b) namjerno pomaganje, zbog financijske koristi, osobi koja nije državljanin neke države članice da boravi na državnom području te države članice i pritom krši zakone te države o boravku stranaca.

10. Tuženik tvrdi da tužitelj zahtijeva izdavanje dozvola za jedno zanimanje (soboslikar-ličilac), ali da će radnica u stvarnosti raditi u preradi i proizvodnji drva. Tužitelj osporava ovu tvrdnju, navodeći da će radnica zaista raditi kao soboslikarica.

11. Ako se dokaže da će radnici koje tužitelj zapošljava u stvarnosti raditi druge poslove, a one za koje im je izdana dozvola za boravak i rad, postoji osnova za odbijanje zahtjeva jer se u tom slučaju radi o kršenju zakona o radu i boravku stranaca, konkretno o povredi odredbe članka 88. stavka 4. Zakona o strancima.

12. Tuženik tvrdi da je tužitelj osnovan, odnosno djeluje radi neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka državljana trećih zemalja. Zaključak o tome tuženik utemeljuje na sljedećim tvrdnjama: prethodni prekršaji odgovorne osobe (DČ) u vezi sa zapošljavanjem stranaca, poslovi koje će radnici stvarnosti obavljati nisu poslovi za koje se traži izdavanje dozvole te način zapošljavanja radnika (oglasi na Facebooku, selekcija na temelju isprave o završenom obrazovanju i izjave samih radnika).

13. Prethodni prekršaji EČ mogu biti relevantni kao indicija, ali ne mogu, sami po sebi, predstavljati dokaz da je tužitelj osnovan ili djeluje radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Naime, činjenica da je određena fizička osoba ranije prekršila propise ne znači automatski da će svaka nova pravna osoba pod njenim vodstvom djelovati na isti način.

14. Način zapošljavanja koji uključuje oglase na Facebooku, selekciju na temelju isprave o završenom obrazovanju i izjave samih radnika ne može, sam po sebi, predstavljati dokaz da je tužitelj osnovan ili djeluje radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Naime, oglasi za zapošljavanje na društvenim mrežama su uobičajena praksa, a korištenje Facebooka za privlačenje kandidata ne može biti dokaz ilegalnih aktivnosti. Nadalje, provjera kvalifikacija na temelju isprava je standardna procedura kod zapošljavanja. Konačno, što se tiče selekcije na temelju izjave samih radnika ako poslodavac ne provodi dodatnu provjeru iskustva i kvalifikacija, to može biti indikator neodgovornog poslovanja, ali ne nužno i dokaz poslovanja radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja.

15. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik prikupio objektivne materijalne dokaze iz kojih proizlazi da radnica BČ, nakon ustupanja društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o., neće obavljati poslove soboslikarice, već će obavljati poslove u vezi prerade i proizvodnje piljenje građe i proizvoda od drva, odnosno da radnici, koje zapošljava tužitelj i ustupa drugim poslodavcima, raditi nešto drugo, a ne poslove za koje tužitelj zahtijeva izdavanje dozvole za boravak i rad.

16. Tuženiku je ključan dokaz službena zabilješka o operativnoj provjeri koju je sačinio službenik tuženika i u kojoj se iznose navodi o obavljenom razgovoru sa zaposlenicom tužitelja o tome da će državljani trećih zemalja biti ustupljeni na rad društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o. (što je u ovom upravnom sporu nesporno) i obavljati poslove u vezi prerade i proizvodnje piljenje građe i proizvoda od drva (što je sporno).

17. Službena zabilješka o operativnoj provjeri može biti dokaz, ali ona bez dodatnih materijalnih dokaza, ne može biti ključan dokaz. Zabilješka navodi da će državljanka treće zemlje biti ustupljena društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o., što je nesporno, ali navodi i spornu činjenicu da će radnica obavljati poslove prerade i proizvodnje drva, a ne one za koje je formalno angažirana (soboslikar-ličilac). Ako je službenik tuženika razgovarao sa zaposlenicom tužitelja i zapisao njezinu izjavu, to može biti indikativan dokaz. Međutim, ona ne dokazuje nužno stvarno stanje na terenu (potrebno je provjeriti djelatnost društva Vatrozaštita Sever j.d.o.o. i koje poslove za njega obavljaju radnici). Nadalje, ovisi o točnosti izjave zaposlenice (može raditi o nesporazumu, pogrešnom tumačenju ili pogrešci). Konačno, ona ne predstavlja materijalni dokaz kao primjerice fotografije, ugovori, svjedočanstva radnika, inspekcijski nalazi i sl.

18. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne može, barem za sada, prihvatiti utvrđenje tuženika da tužitelj zapošljava i koristi se radom radnika koji u stvarnosti rade druge poslove, a one za koje im je izdana dozvola za boravak i rad, odnosno da je tužitelj osnovan ili djeluje radi neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja.

19. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.

21. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Željka Pinatrić, Varaždin, Anina ulica 2/II

2. MUP RH, PU Međimurska, [adresa] Čakovec, Ul. J. Gotovca 7

3. U spis