REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-1724/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja HL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 koga zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 1. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.789,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 3,87 eura od 1.4.2008. do isplate,
- 18,00 eura od 1.11.2008. do isplate,
- 3,33 eura od 1.12.2008. do isplate,
- 18,99 eura od 1.1.2009. do isplate,
- 21,38 eura od 1.2.2009. do isplate,
- 22,43 eura od 1.3.2009. do isplate,
- 19,13 eura od 1.4.2009. do isplate,
- 19,66 eura od 1.5.2009. do isplate,
- 15,36 eura od 1.6.2009. do isplate,
- 11,69 eura od 1.7.2009. do isplate,
- 12,51 eura od 1.8.2009. do isplate,
- 14,63 eura od 1.9.2009. do isplate,
- 14,39 eura od 1.10.2009. do isplate,
- 12,37 eura od 1.11.2009. do isplate,
- 16,15 eura od 1.12.2009. do isplate,
- 18,90 eura od 1.1.2010. do isplate,
- 23,32 eura od 1.2.2010. do isplate,
- 22,17 eura od 1.3.2010. do isplate,
- 27,89 eura od 1.4.2010. do isplate,
- 26,64 eura od 1.5.2010. do isplate,
- 29,25 eura od 1.6.2010. do isplate,
- 46,55 eura od 1.7.2010. do isplate,
- 42,85 eura od 1.8.2010. do isplate,
- 52,82 eura od 1.9.2010. do isplate,
- 49,62 eura od 1.10.2010. do isplate,
- 42,83 eura od 1.11.2010. do isplate,
- 55,96 eura od 1.12.2010. do isplate,
- 72,31 eura od 1.1.2011. do isplate,
- 61,04 eura od 1.2.2011. do isplate,
- 65,13 eura od 1.3.2011. do isplate,
- 59,63 eura od 1.4.2011. do isplate,
- 60,46 eura od 1.5.2011. do isplate,
- 82,31 eura od 1.6.2011. do isplate,
- 83,78 eura od 1.7.2011. do isplate,
- 102,64 eura od 1.8.2011. do isplate,
- 93,50 eura od 1.9.2011. do isplate,
- 83,42 eura od 1.10.2011. do isplate,
- 82,16 eura od 1.11.2011. do isplate,
- 81,26 eura od 1.12.2011. do isplate,
- 85,69 eura od 1.1.2012. do isplate,
- 90,35 eura od 1.2.2012. do isplate,
- 90,70 eura od 1.3.2012. do isplate,
- 87,58 eura od 1.4.2012. do isplate,
- 89,13 eura od 1.5.2012. do isplate,
- 90,59 eura od 1.6.2012. do isplate,
- 88,27 eura od 1.7.2012. do isplate,
- 89,05 eura od 1.8.2012. do isplate,
- 87,74 eura od 1.9.2012. do isplate,
- 84,42 eura od 1.10.2012. do isplate,
- 87,93 eura od 1.11.2012. do isplate,
- 89,86 eura od 1.12.2012. do isplate,
- 89,19 eura od 1.1.2013. do isplate,
- 81,68 eura od 1.2.2013. do isplate,
- 967,48 eura od 21.2.2013. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.646,91 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 9012199841 dana 28. prosinca 2006. kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.983,44 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila, na rok otplate 84 mjeseca s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,10%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, pa kako iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17, P-1401/2012 i Rev 2221/2018, Rev 3142/2018 i Rev 2245/2017 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj smatra da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos, i to vezano uz valutu te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja specificiranog u podnesku od 20. srpnja 2024. godine, te da mu isplati iznos 3.789,99 eura koji se odnosi na pojedine obveze iskazano po pojedinim anuitetima sa dospijećem otplate svakog anuiteta sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, navodi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presuda sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo, a isto je tužitelj bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Isto tako tuženik navodi da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika te da je tužitelj aktivno sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora. Obzirom na propise HNB-a postoji osnova za primjenu valutne klauzule jer se radi o zakonom dopuštenoj klauzuli. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izračun tečajne razlike (list 7 do 10 spisa), otplatni plan ( list 11 do 12 spisa), pregled uplata (list 13), otplatna tablika (list 15 do 16 spisa), knjigovodstvena kartica (list 20 do 29 spisa), Ugovor o kreditu (list 30 do 34 spisa), Opći uvjeti poslovanja s građanima (list 50 do 60 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 79 do 85 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 93 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 29. srpnja 2024. u cijelosti osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju osobnih automobila, te da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 28. prosinca 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje osobnog vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 25.983,44 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,10%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,
- da je javni bilježnik Ivan Marković iz Siska dana 2. siječnja 2007. pod brojem OU- 03/07 potvrdio da je tužitelj gore navedeni Ugovor podnio na potvrdu, da mu je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je preplata koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, ukupno iznosi 3.789,99 eura.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije.
8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba istaknuti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
9.Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveo je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj je naveo da je kredit podignut u svrhu kupnje automobila gdje mu je ponuđen kredit već u auto kući kao najpovoljniji, gdje je popunio i dokumentaciju te je odnio Ugovor bilježniku na potpis. Nitko mu ništa u auto kući nije ništa protumačio vezano uz odredbe predmetnog kredita, Ugovor je pročitao, ne zna da li mu je tada bilo jasno što je valutna klauzula a ponuđen mu je samo predmetni Ugovor. Dakle, iz iskaza tužitelja kojem je sud poklonio vjeru jasno proizlazi da je tužitelj sve formalnosti uključujući i gotovo Ugovor koji je dobio u auto kući, upravo potpisao u auto kući a ne kod tuženika te da mu u auto kući nitko nije ništa protumačio vezano uz bitne odredbe predmetnog ugovora.
10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 1. travnja 2008., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 14. ožujka 2023., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO te čl.502. a i c ZPP-a).
12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi razlika proizišla u tečaju za valutu u CHF iznosi 3.789,99 eura, sud je prihvatio tužbeni zahtjeva tužitelja i dosudio tužitelju pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a, te je odlučeno kao u izreci pod I.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 21.6.2023., 29.7.2024.prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.5.2024. i 10.2.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.050,00 eura, koje treba uvećati za 25 % PDV ili 262,50 eura, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 84,41 eura, za financijsko vještačenje od 250,00 eura, te je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.646,91 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod II.
U Zagrebu, 1. travnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
