REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-756/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku iz Zagreba, XIV. Trokut 17, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja AZ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika NZ, prema generalnoj punomoći M198/23, te presude objavljene dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.851,57 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 109,86 eura od 11.10.2020.

- na iznos od 127,02 eura od 11.11.2020.

- na iznos od 135,19 eura od 11.12.2020.

- na iznos od 130,27 eura od 11.1.2021.

- na iznos od 109,42 eura od 11.2.2021.

- na iznos od 130,27 eura od 11.3.2021.

- na iznos od 138,24 eura od 11.4.2021.

- na iznos od 145,12 eura od 11.5.2021.

- na iznos od 135,34 eura od 11.6.2021.

- na iznos od 131,11 eura od 11.7.2021.

- na iznos od 143,81 eura od 11.8.2021.

- na iznos od 126,28 eura od 11.9.2021.

- na iznos od 141,08 eura od 11.10.2021.

- na iznos od 141,86 eura od 11.11.2021.

- na iznos od 141,68 eura od 11.12.2021.

- na iznos od 147,35 eura od 11.1.2022.

- na iznos od 124,49 eura od 11.2.2022.

- na iznos od 131,53 eura od 11.3.2022.

- na iznos od 140,90 eura od 11.4.2022.

- na iznos od 139,30 eura od 11.5.2022.

- na iznos od 131,50 eura od 11.6.2022.

- na iznos od 131,23 eura od 11.7.2022.

- na iznos od 146,54 eura od 11.8.2022.

- na iznos od 132,76 eura od 11.9.2022.

- na iznos od 132,70 eura od 11.10.2022.

- na iznos od 137,49 eura od 11.11.2022.

- na iznos od 117,94 eura od 11.12.2022.

- na iznos od 130,14 eura od 11.1.2023.

- na iznos od 121,16 eura od 11.2.2023.

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, naknaditi tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu od 950,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 1. listopada 2020. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta „Vozač autobusa I“ šifra radnog mjesta ZS182.

U odredbi čl. 7. Ugovora, uređeno je da se tužitelju, za obavljanje poslova navedenih u čl. 2. Ugovora, utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,20 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Dana 30. rujna 2021. tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u kojem je također ugovoreno, u odredbi čl. 6. Ugovora, da se tužitelju utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,20 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru.

Dana 18. travnja 2023. sklopljen je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u kojem je u odredbi čl. 6. uređeno da se tužitelju utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,40 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru, a koja je u prosjeku veća za 132,72 eur/1.000,00 kn, od one isplaćivane temeljem koeficijenta 2,20.

U utuženom razdoblju koeficijent složenosti utvrđivao se sukladno Pravilniku o radu, Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika te Kolektivnim ugovorom.

U Pravilniku o radu, utvrđeno je da tužitelj spada u kategoriju radnika koji imaju potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima te je raspon koeficijenta 2,11 do 2,40.

Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba te u skladu s čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz 2019.

Prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta uređeno je da je za radno mjesto „vozač autobusa I“ utvrđen koeficijent složenosti poslova od 2,20, vozač autobusa II s koeficijentom složenosti 2,30 i vozač autobusa III s koeficijentom složenosti 2,40.

Iako su propisani različiti koeficijenti, tužitelj je obavljao poslove identične kao i vozači autobusa II i vozači autobusa III.

U odredbi čl. 90. st. 4. Zakonu o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZOR) propisano je:

„ Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.“

Članak 91. ZOR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. U stavku 2. istog članka propisano je da u smislu st. 1. ovog članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, a koje tumačenje se odnosi i na osobe istog spola, sve prema odlukama županijskih sudova. Nadalje, u stavku 4. iste odredbe propisano je da odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna stavku 1. ovoga članka, ništetna je.

Slijedom svega navedenoga, a nakon što je tuženik dostavio izračun tužitelj uređuje tužbeni zahtjev te predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 3.851,57 eura bruto sa zateznim kamama tekućim od 11-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec pa do isplate, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelju , jer je u utuženom razdoblju temeljem zaključenih ugovora o radu radniku je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto Vozač autobusa I, sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova-grupa složenosti poslova v. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET –a iz 2015. godine

Navedeni raspon koef.slož.posl. u skladu je s čl.71 TKU-a, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40.

Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl.90. važećeg Zakonu o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. s isplatom same plaće. Slijedom navedenog treba odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Navodi da predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.10.2020., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.9.2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.04.2023., obračunske liste tužitelja, Temeljni kolektivni ugovor iz veljače 2002., II. Izmjene i dopune pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. od 20. srpnja 2022., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta zagrebačkog holding d.o.o. podružnica Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019., Protokol o pregovorima od 3.4.2019., Odluku od 29.3.2019.,Rješenje Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti od 14. veljače 2019., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebački električni tramvaj Prilog 3 Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, kartu radnog mjesta "Vozač autobusa I i III", izračun pretpostavljene razlike plaće, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, sasluša je svjedoke ŠZ i RZ kao i tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnica ZET, iz srpnja 2015. utvrđeno je da je kao vozač autobusa II propisan koeficijent 2,20, vozač autobusa II koeficijent 2,30, te vozač autobusa III koeficijent 2,40.

6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj radnik kod tužitelja na radnom mjestu vozač autobusa III u AP Dubrava, te da mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20.

7. Nesporno je da su prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilogu 3., Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, pod V. grupu složenosti poslova navedeni: Vozač autobusa I s koeficijentom složenosti poslova 2,20; Vozač autobusa II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač autobusa III s koeficijentom složenosti poslova 2,40; čime je prednik tuženika odredio različitu visinu plaće za ove kategorije vozača, kao što je i nesporno da je tužitelj s tuženikom 18. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova 2,40.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je saslušao svjedoke ŠZ i RZ koji su iskazalo da rade identične poslove kao i tužitelj, a imaju veći koeficijent odnosno 2.40 za razliku od tužitelja koji ima 2.20.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika od 1.10.2020. kao vozač autobusa i da je njegov koeficijent bio 2,20, a 2023. je po potpisu novog ugovora dobio koeficijent 2,40, iako se ništa nije promijenilo u obavljanju njegovi poslova. Naveo je da radi cijelo vrijeme iste poslove kao i svjedoci ŠZ i RZ, te da od njih preuzima smjene.

9. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud je ocijenio kao životne, uvjerljive i u pogledu odlučnih okolnosti međusobno suglasne, iste je prihvatio u cijelosti, te iz istih nesporno utvrđeno kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu vozača autobusa, te cijelo vrijeme primaju plaću prema koeficijentu od 2,40 dok jedini tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent iznosio 2,20, a da je tek od 18.03.20224. plaću ostvarivao prema koeficijentu složenosti poslova od 2,40. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na vozača autobusa I, vozača autobusa II i vozača autobusa III, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, proizlazi i da su vozači u svom radu (pa tako i tužitelj) često znali preuzimati smjene.

10. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90. ZR-a, koji u stavku 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u članku 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te jeli rad fizičke naravi.

11. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove vozača.

12. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao sa prednikom tuženika, i kojima je koeficijent za obračun plaće utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavak 4. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđuje radna mjesta vozača autobusa; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s člankom 71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).

Također, valja navesti kako je sam tuženik tužitelju na njegovim platnim listama navodio upravo koeficijent 2,40, a isti umanjivao za -0,20, opravdavajući isto Sporazumom sklopljenim između Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica ZET i Sindikata koji djeluju u istome. Takav Sporazum je po stavu ovoga suda ništetan, obzirom nedvojbeno po ZR ne postoji takva forma sporazuma poslodavca i sindikata niti isti mogu u bilo kakvom obliku mijenjati odredbe TKU i to za pravna pitanja koja se odnose na plaće radnika, a koje su regulirana tim TKU. Uz to, novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. i ne predviđa korekciju koeficijenta za -0,2, pa stoga tuženik kao poslodavac, imajući u vidu sve izneseno, potpuno neopravdano vrši korekciju koeficijenta tužitelja.

13. Obzirom da je tuženik sačinio izračun potraživanja, a tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno istom to je visina nesporna. Slijedom iznesenog je sud utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće u ukupnom iznosu od 4.832,14 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT), i temeljem zatraženog troška prema troškovniku tužitelja i to: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od12.07.2024. od 100 bodova (Tbr.8.1. OT), podnesak od 20.12.2024. od 25 bodova, zastupanje na ročištima: 20.11.2024. i 27.02.2024. - svako po 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), te ročište za objavu od 50 bodova, odnosno ukupno 475 bodova ( 1 bod = 2,00 eura) ili 950,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a pa je odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku