Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-232/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužiteljice LĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. siječnja 2025., broj P-267/2023-8, 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužiteljice te se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. siječnja 2025., broj P-267/2023-8, ukida i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II O troškovima žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. siječnja 2025., broj P- 267/2023-8, točkom I. izreke sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Točkom II. izreke navedenog rješenja nakon pravomoćnosti rješenja predmet će se ustupiti Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP). Tužiteljica u bitnom navodi da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03), kojim je u članku 81. stavak 1. propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom u slučaju da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, a stavkom 4. propisano je kako je na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi standardiziranog ugovora pojedinačno pregovaralo, te da je člankom 87. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Navodi dalje da su u članku 49. stavku 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014 - dalje ZZP/14) sadržane identične odredbe gore navedenima, i da je sam Zakon usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. Tužiteljica navodi da je ugovorna odredba sadržana u članku 14. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, ugovorna odredba koju je tuženik unaprijed formulirao, pa da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica se poziva na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice 5. studenog 2020., poslovni broj Su IV-308/2020. Tužiteljica stoga navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno članak 81. u vezi sa člankom 87. ZZP/03, da je počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 59. ZPP-a kojim je propisana izberiva nadležnost u sporovima protiv pravnih osoba koje imaju poslovne jedinice izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu te djelatnosti. Tužiteljica predlaže žalbu prihvatiti, pobijano rješenje preinačiti odbijanjem tuženikova prigovora mjesne nenadležnosti, uz dosudu troška žalbe, odnosno u protivnom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tužiteljice, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije obuhvaćeno bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim osnovana je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 355. i člankom 354. ZPP-a, a na koje u žalbi upućuje tužiteljica.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koji je tužiteljica 01. lipnja 2004. u [adresa] sklopila s tuženikom, broj: 2402006- 1031262160/51400607-5101938544 (dalje Ugovor), kojim je tuženik tužiteljici odobrio stambeni kredit za kupovinu nekretnine u iznosu od 65.510,35 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj .
7. Iz pobijanog rješenja kao i iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud samo na temelju uvida u Ugovor o kreditu u članku 14. kojim je ugovoreno da u slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta banke, donio pobijano rješenje.
8. Nesporno je da je između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u [adresa], u smislu članka 70. ZPP-a i da tužitelj u žalbi opravdano prigovara poštenosti takve odredbe. U ovom slučaju predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata po osnovi Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160/51400607-5101938544, u kojem ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno, pružatelja usluge, te u tom kontekstu dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.
9. Međutim, iz pobijanog rješenja kao ni iz stanja spisa ne proizlazi je li odredba članka 14. Ugovora unaprijed formulirana, pa tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer bi ona čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena u odnosu na tuženu banku koja ima sjedište u [adresa] ili je pak bila posebno pregovarana.
10. Prema odredbi članka 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
11. Obzirom prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice vezane za nepoštenost ugovorne odredbe članka 14. za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, pa je na temelju članka 380. ZPP-a pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, a kako bi pravično odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti, utvrditi je li predmetni ugovor sklopljen u poslovnici tuženika u [adresa], je li se pregovaralo o spornoj odredbi, a sve u skladu s naprijed navedenim odredbama ZZP-a, kao i Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, te će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku kojom će ujedno odlučiti i o troškovima žalbe tužiteljice (članak166. ZPP).
U Karlovcu 1. travnja 2025.
Sudac:
Vesna Britvec
