REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-40/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LN iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Srđana Simića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnice iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 01. travnja 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime manje obračunate plaće u periodu od 01. ožujka 2015. do 31. ožujka 2020. godine isplati iznos od 1.586,62 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 4,83 € od 16. travanj 2015.

- 65,58 € od 16. svibanj 2015.

- 72,31 € od 16. lipanj 2015.

- 65,27 € od 16. srpanj 2015.

- 32,08 € od 16. kolovoz 2015.

- 68,70 € od 16. rujan 2015.

- 38,69 € od 16. listopad 2015.

- 20,80 € od 16. studeni 2015.

- 17,25 € od 16. prosinac 2015.

- 31,53 € od 16. siječanj 2016.

- 79,91 € od 16. veljača 2016.

- 31,70 € od 16. ožujak 2016.

- 31,89 € od 16. svibanj 2016.

- 3,71 € od 16. prosinac 2017.

- 7,78 € od 16. siječanj 2018.

- 67,47 € od 16. veljača 2018.

- 4,08 € od 16. ožujak 2018.

- 0,93 € od 16. travanj 2018.

- 19,45 € od 16. svibanj 2018.

- 67,47 € od 16. lipanj 2018.

- 24,92 € od 16. srpanj 2018.

- 3,71 € od 16. kolovoz 2018.

- 10,65 € od 16. rujan 2018.

- 8,20 € od 16. listopad 2018.

- 30,32 € od 16. studeni 2018.

- 93,76 € od 16. siječanj 2019.

- 31,23 € od 16. veljača 2019.

- 25,19 € od 16. ožujak 2019.

- 12,81 € od 16. travanj 2019.

- 19,58 € od 16. svibanj 2019.

- 11,38 € od 16. lipanj 2019.

- 163,20 € od 16. srpanj 2019.

- 37,44 € od 16. kolovoz 2019.

- 69,14 € od 16. rujan 2019.

- 13,61 € od 16. listopad 2019.

- 81,87 € od 16. studeni 2019.

- 11,13 € od 16. prosinac 2019.

- 139,31 € od 16. siječanj 2020.

- 25,65 € od 16. veljača 2020.

- 35,31 € od 16. ožujak 2020.

- 6,77 € od 16. travanj 2020.

do konačne isplate , u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.831,81 eur sa zateznim kamatama od 01. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17, u daljnjem: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, u daljnjem: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u daljnjem: Temeljni KU). Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom

./

mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 01. ožujka 2015. godine do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZORa (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZORa u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013. godine do 30. studeni 2013. godine propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ i 25 % za radna mjesta II vrste. Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13,u primjeni od 01. prosinca 2013. godine) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ i 25 % za radna mjesta II vrste. Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka i KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka i KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. ožujka 2015. godine do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009. godine) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s člankom 67. KU zdravstva (NN 126/11), člankom 65. KU zdravstva (NN 88/13) i člankom 57. st. 2. Temeljnog KU (NN 143/12). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo iz članka 86. ZORa (iz 2009.) i članka 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine) u svezi članaka 69. KU zdravstva (NN 126/11), članka 66. (NN 88/13) i članka 59. Temeljnog KU (NN 143/12), zbog čega je tužiteljici isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Također, tuženik je tužiteljici nepravilno obračunao i

./

naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te je tu tužiteljicu u periodu od 5 godina oštetio za iznos od najmanje 1.000,00 kn. Slijedom svega navedenog, a konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, podneskom od 05. prosinca 2022. godine (list 285-290 spisa) tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 1.586,62 € / 11.954,40 kn bruto sa kamatama kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, osim onih koje bi ovim odgovorom ili tijekom postupka priznao ili učinio nespornim, isto tako protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, a očituje se u pojedinim točkama tužbe kako slijedi. Tuženik prije svega ističe prigovor i na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, tužba i tužbeni zahtjev su neodređeni, činjenice na koje se poziva tužiteljica su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, nije postavila određeni tužbeni zahtjev, pa je takva tužba neuredna i neodređena i nema uvjeta za postupanje po istoj. Tužiteljica je uredno zaprimila sve platne liste te je mogla i trebala postaviti određeni tužbeni zahtjev, što je evidentno i iz platne liste koja je dostavljena kao prilog uz tužbu. Čl. 186. ZPP-a jasno utvrđuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj, pa smatra da tužbu treba odbaciti prije upuštanja u raspravljanje. Tuženik želi istaknuti da tužiteljica nije prije pokretanja postupka zatražila od tuženika dostavu podataka, dakle niti platnih lista koje je inače tužiteljica uredno zaprimila svaki mjesec, niti evidencija rada, pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl.186.b ZPP-a da bi tužiteljica mogla naknadno postaviti tužbeni zahtjev. Stoga, temeljem svega navedenog tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice odbace prije upuštanja u raspravljanje, te da se tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova + PDV 25%, odnosno ukupan iznos od 1.250,00 kn, kao i eventualna sudska pristojba. Opreza radi, tuženik daje sljedeći odgovor na tužbu. Tuženik smatra kako nije točno da se tužiteljici ne bi isplaćivali prekovremeni sati sa uvećanjima, te opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik prvenstveno ističe da je kao javna ustanova u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužiteljici ukoliko je radila prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Zakona o radu. Tuženik je isplaćivao plaću tužiteljici temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Dakle, plaća je tužiteljici isplaćivana temeljem evidencija prisutnosti na radu koja se vodi na odjelu na kojem je tužiteljica zaposlena. Svi sati iz predmetnih evidencija unose se u program COP (Centralni obračun plaće), te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. U dokaz gore

./

navedenim tvrdnjama tuženik dostavlja sudu Odluku Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU), izvadak sa stranica Ministarstva uprave o COP-u, te odluku Ministarstva zdravlja kojom je Opća bolnica Pula sukladno uputi Ministarstva obvezna primjenjivati isplatu plaća isključivo kroz COP. Iz navedenih dokumenata razvidno je da je Odlukom Vlade RH utvrđena obveza primjene COP-a od strane tuženika kao korisnika državnog proračuna čiji se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, da je dan nalog Financijskoj Agenciji za uspostavu sustava centraliziranog obračuna plaća koji obuhvaća između ostalog upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, te obračun plaća i honorara, da je navedeni program izrađen od FINA-e, te da korisnici sustava snose odgovornost isključivo za točnost i ažurnost svojih podataka, dakle podataka o zaposlenicima i odrađenim radnim satima. Stoga, tuženik smatra da je odgovornost za eventualni pogrešan obračun i eventualnu neprimjenu dodataka utvrđenih u kolektivnom ugovoru kako to tvrdi tužiteljica, odgovorna isključivo Republika Hrvatska, a ne tuženik budući tuženik nema nikakve mogućnosti usklađenja ili mijenjanja programa za obračun plaća, dakle ne može ubacivati ili mijenjati dodatke na plaću, već jedino može unositi podatke o odrađenim satima svojih radnika koje zatim sustav odnosno program automatski obračunava. Napominje da je čl.V Odluke Vlade RH utvrđeno da se pod uspostavom sustava COP i HRM TDU podrazumijeva implementacija, nadzor, upravljanje i održavanje sustava COP i HRM TDU, što znači da jedino FINA može mijenjati program i da tuženik nema nikakvog utjecaja na isti. Nadalje, ono što tuženik smatra bitnim za napomenuti je da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) utvrđeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u koje svaka strana imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, koje daje tumačenje odredaba ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka ugovora, prati izvršavanje ugovora i izvještava obje strane o kršenju ugovora te obavlja druge poslove određene ugovorom, te da ta tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske. Dakle same ugovorne strane su odredile da će zajednički tumačiti odredbe ugovora u slučaju potrebe i različitog tumačenja odredbi, te da takva tumačenja imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, pa tuženik kao stranka tog ugovora nije smio niti mogao postupati drugačije od onog što je utvrđeno u samom kolektivnom ugovoru kojega je i potpisnik. Točne odredbe koje utvrđuju gore opisano su odredbe čl.19. i 20. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12).Tuženik je dakle bio u obvezi i pridržavao se svih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i primjenjivao je kako Temeljni kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u zdravstvenog osiguranja, tako i Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Vezano za rad na blagdane, tužitelj ne tumači ispravno da bi rad na blagdane bio prekovremeni rad, budući sam kolektivni izričito propisuje kako sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Svi zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU izričito navode da radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi i na blagdan, a prema svojem redovnom rasporedu, jednostavno rade taj dan i za

./

navedeno dobiju plaću uvećanu za 150%, odnosno sat rada na blagdan plaća se ukupno 250%. Kao dokaz navedenom dostavlja se tumačenje 46/2014 i 53/2014 za KU koji se primjenjivao u periodu za koji tužitelj traži isplatu, a tako utvrđuje i zaključak 153. zajedničkog povjerenstva, koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ Dakle, ako je redovan fond sati za određeni mjesec bio 168 i radnik je odradio 168 sati, od kojih je dio odrađen i na blagdan, isti se ne smatraju prekovremenim radom. Tuženik u prilog svojih navoda kao dokaz dostavlja i okružnicu Ministarstva zdravstva KLASA: 053-02/18- 01/220 URBROJ: 534-09-1/4-18-2 od 08. svibnja 2018. godine zajedno sa pravnim mišljenjem izvanrednog profesora dr.sc. BN sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje se jasno utvrđuju obveze temeljem Kolektivnog ugovora i obvezujuća primjena tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora danih od Zajedničkog povjerenstva, te pojašnjava način obračuna plaće (osnovne plaće, dodataka i drugo) u skladu sa odredbama i obvezatnim tumačenjima, a koje je odredbe Kolektivnog ugovora kao i obvezatna tumačenja koja čine pravo među strankama dužan primjenjivati i sud. Kako smatra da tužiteljica nije ni na koji način dokazala osnovanost svog zahtjeva predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno ukoliko se provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u odluku Vlade RH (list 14-16), sudsku praksu (19-25), zapisnik (list 26-55), obračunske liste i evidencije (list 61- 78 i 199-231), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameša (list 241-260) kao i dopuna nalaza i mišljenja (list 271-282), proveden je dokaz saslušanjem vještaka (list 299-301), provedena je daljnja dopuna nalaza i mišljenja po vještaku Marinu Rameša (list 387-422) i dokaz saslušanjem vještaka te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-79/2020 od 4. svibnja 2023. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.586,62 eur / 11.954,40 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž R- 243/2023 od 28. veljače 2024. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-

./

Pola posl. br. Pr-79/2020 od 4. svibnja 2023. i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Nije sporno da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

7. Sporno je među strankama da li tuženik ispravno obračunava plaću tužiteljici u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka. Sporno je također da li je tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

8. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom, smatra kako radnik koji radi na blagdan dobiva uvećanu plaću za 150%, a da se blagdani uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati sukladno kolektivnog ugovoru i zaključku 153 zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

9. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

10. Bitno je istaći da je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim

./

danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Primjerice u mjesecu koji ima fond od 176 sati i jedan državni blagdan djelatnica koja ne radi na blagdan odradit će 168 sati, a plaćeno joj je 176 sati, a tužiteljica ukoliko je odradila blagdan za razliku od djelatnika koji nije odradio imat će pravo na prekovremeni rad samo nakon odrađenih 176 sati, za razliku od djelatnika koji nisu radili na blagdan kojima se priznaje prekovremeni rad iznad 168 odrađenih sati. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li se mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (stav zauzet u odluci GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl.58.st.9. KU, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

11. Nadalje nije sporno da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

12. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši (list 252 i 254 spisa) iz kojeg proizlazi da je nalaz sastavljen sukladno zadaći od 22. listopada 2021. godine, te nalogu suda. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. U ovom nalazu, sukladno zadaći, vještak je

./

izračunao slijedeće: razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 5.333,71 kuna bruto u korist tužitelja. Pregled razlika po mjesecima nalazi se u Tablici 2, a pregled izračuna se nalazi u prilozima 2 - 5 ovog nalaza. Vještak napominje da manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a sve u razdoblju do 12/2015. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 31 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2).

13. Vještak je sačinio i varijantu II (list 276 i 277 spisa) sukladno rješenju od 09. rujna 2022. godine, odnosno nalogu suda iz koje proizlazi da je u osnovnom nalazu primijenjena pretpostavka da se, sukladno uputi VSRH od 24. travnja 2021. godine ima primijenjivati zaključak 148 do 01.12.2015. godine, a nakon toga zaključak 153 zajedničke komisije za tumačenje KU u zdravstvu. Osnovna razlika između pretpostavke korištenja zaključka 153 i ne korištenja istoga je u izračunu efektivnog mjesečnog fonda sati koje je djelatnik u pojedinom mjesecu dužan raditi. U zaključku 153 navodi se kako se od ukupnog mjesečnog fonda sati, koji se računa tako da se svi dani od ponedjeljka do petka množe sa 8, oduzimaju subote i nedjelje, a u zaključku 148 stoji i blagdani. Kao što je već napomenuto u drugim predmetima istog tuženika, činjenica je da je ovakav način izračuna u predmetnom razdoblju korišten za zdravstveno osoblje, dok je nezdravstvenom osoblju čitavo vrijeme efektivni mjesečni fond računat na način kako stoji u zaključku 148.

13.1. U ovoj varijanti nalaza je vještak sačinio izračun pod pretpostavkom da se za sve djelatnike ima primjenjivati isti efektivni mjesečni fond, odnosno da je način izračuna jednak u čitavom razdoblju. U nastavku se dostavlja predmetni izračun.Navedeni izračun predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. Ova varijanta nalaza sačinjena je na način da je efektivni mjesečni fond za tužitelja primijenjen jednako kao za nemedicinsko osoblje u čitavom tužbenom razdoblju. Ukoliko bi se primjenjivao zaključak 153 od 01.12.2015 (uputa VSRH), tada stoji izračun dostavljen u osnovnom nalazu razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika bi kad bi se tužitelju primjenjivao isti izračun efektivnog mjesečnog fonda kao nemedicinskom osoblju, iznosila 11.954,40 kuna bruto u korist tužitelja, kao u osnovnom nalazu. Manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a sve u čitavom tužbenom razdoblju. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno

./

Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 131 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2).

14. Vještak Marin Rameša (list 299-300 spisa) u svom je iskazu naveo da u potpunosti ustraje kod osnovnog nalaza koji je dostavljen u varijanti I i II kao i pisanog očitovanja od 18.10.2022. U odnosu na pitanje tuženika a vezano za primjenu Dodatka 3 KU-a napominjem da od travnja 2020. je utvrdio da su dodaci na sate prekovremenog rada ispravno obračunavani. Vezano za navode tuženika navodi da pravna osnova koja je korištena kao pretpostavka za izradu nalaza sastoji se od članaka KU-a 48. NN 29/2018, čl. 51. kako je sve i navedeno u nalazu a isto tako postoji i uputa VSRH od 09.12.2019. u kojem decidirano stoji da se ti dodaci imaju primjenjivati i na sate ostvarene u prekovremenom radu. Tu se radi samo o pretpostavci dok vještak sačinjava samo izračun. Na upit pun. tužiteljice da li se u cijelom utuženom razdoblju redovan mjesečni fond radnih sati obračunava jednako za medicinsko i nemedicinsko osoblje, pri tome pun. tužitelja navodi da se pod redovni mjesečni fond radnih sati smatra efektivni fond radnih sati i da li je on jednak za sve zaposlenike, navodi da u konkretnom slučaju kao što je utvrđeno u varijanti II efektivni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji je djelatnik dužan u mjesecu odraditi da bi dobio punu plaću nije bio jednak za konkretno zdravstvenog radnika tuženika i nemedicinsko osoblje. Na upit da li bi tuženik nešto dugovao konkretno tužiteljici da se dodaci na prekovremeni rad ne primjenjuju na utuženo razdoblje nego tek od 01.04.2020. u skladu s Dodatkom 3 KU-a, navodi da je u svom podnesku od 18.10.2022. prikazao varijantu izračuna razlika pod tom pretpostavkom da se Dodatak 3 ne primjenjuje do 01.04. te pod pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond sati računa kako stoji u Zaključku 153. odnosno prema uputi VSRH. Na daljnji upit da li može pretpostaviti način obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati medicinskog osoblja koji radi samo jutarnju smjenu bez blagdana subota i nedjelja (primjerice glavna sestra odjela) odnosno da li može pretpostaviti da bi se taj efektivni fond računao na način kao što se računa tužiteljici ili bi se računao onako kako se to računa nemedicinskom osoblju, navodi da u tom slučaju smatra da bi bilo logično da se efektivni fond obračunava na isti način kao nemedicinskom osoblju iz razloga što se drukčije ne bi ostvario puni fond.

15. U ponovljenom je postupku provedena daljnja dopuna financijskog vještačenja po vještaku Marinu Rameši (list 387-407) i navedena varijanta nalaza je sastavljena sukladno zadaći od 16. rujna 2024. godine, odnosno nalogu suda.U ovoj varijanti nalaza efektivni mjesečni fond računa se jednako kao osobama koji ne rade u turnusu u čitavom tužbenom razdoblju. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 13.338,18 kuna bruto (1.770,27 eur) u korist tužitelja.Nastavno na utvrđene manje isplaćene prekovremene sate napominje da su u konkretnom slučaju, razlike nastajale u situacijama kad je tužitelj radio na blagdane, dok je ostalim mjesecima, redovni mjesečni fond radnih sati obračunat na jednak način kao kod djelatnika koji nisu radili u turnusu.Nastavno na zahtjev tužitelja da se utvrdi eventualno postojanje manje plaćenih sati naknade za blagdan u dane kada je tužiteljica radila za blagdan manje od 8 sati, napominje da je uvidom u evidencijske i platne liste

./

utvrdio da je u konkretnom tužbenom razdoblju bilo 7 takvih mjeseci, u kojima je prema zadanim parametrima isplaćeno 23 sati manje naknade za državni praznik. Npr. u studenom 2015. godine 01. studeni isplaćeno je 7 sati rada blagdanom, što je manje od 8 sati, a 1 sata naknade za blagdan nije plaćeno. U ovoj varijanti nalaza izračun je sačinjen pod pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond ima primjenjivati jednako za sve radnike, neovisno o tome da li rade u turnusima. Tuženik je za radnike koje ne rade u turnusima primjenjivao efektivni mjesečni fond kao što je korišten u ovoj varijanti izračuna, što je vidljivo iz niže priloženih primjera. Iz tablice je vidljivo da se je kod svih nasumično odabranih djelatnika, u svim nasumično odabranim mjesecima, efektivni mjesečni fond sati određivao na isti način i to tako da su od ukupnog broja dana u mjesecu, pomnoženo sa 8, oduzeti sati subote, nedjelje i blagdana, dakle onako kako stoji u zaključku 148. Isti je način izračuna primjenjivan i nakon donošenja zaključka 153. Naime, u mjesecima u kojima je bilo blagdana koji su padali u radne dane, djelatnici su odradili manje sati nego što im je plaćeno, a što se vidi po tome što su brojevi u koloni 3 manji od brojeva u koloni 4 i to točno za sate u koloni 2.Nadalje, sukladno nalogu suda izvršena je usporedba obračuna sati medicinskog osoblja Opće bolnice Pula sa djelatnicima Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije. Sukladno Zakonu o radu, te kolektivnom ugovoru za zdravstvo svi djelatnici imaju isti mjesečni fond sati te se on računa na način da se od ukupnog broja dana u mjesecu oduzmu subote i nedjelje, te se preostali broj sati pomnoži sa 8. Navedeno je nesporno i u potpunosti na taj način primijenjeno od strane tuženika, jednako prema svim djelatnicima. Međutim, u slučaju kada postoje državni praznici, koji padaju u vrijeme od ponedjeljka do petka, u pojedinim situacijama dolazi do razlika u pristupu. Naime, nekim djelatnicima u platnim listama se efektivni mjesečni fond radnih sati uvećava za neradne dane blagdana, drugim riječima ti su im dani plaćeni, a ne dolaze na posao. Drugi pak djelatnici, kao što je Tužiteljica te dane su dužni raditi da bi im bili plaćeni. Takvi djelatnici za te dane blagdana ostvaruju dodatak za rad blagdanom, ali u konačnici, kao što se vidi na platnim listama imaju isti broj plaćenih sati kao djelatnici koji te dane nisu radili. Vještak navodi da iz njegova iskustva u praksi koristi se pristup da djelatnici na dane blagdana imaju pravo na slobodan plaćeni dan, a ukoliko zbog potreba posla rade na blagdan onda im je poslodavac dužan omogućiti dodatni slobodan dan u tom mjesecu kako bi u konačnici imali jednak broj odrađenih sati rada kao djelatnici koji za blagdan nisu radili. Iz evidencijskih lista nije vidljivo da je tuženik to radio. Ako neki radnik radi veći broj sati nego što je obavezan, taj se višak smatra prekovremenim radom, koji se ima isplatiti, osim ako su ispunjeni uvjeti za preraspodjelu. Tužiteljica je u travnju 2015. godine radila 188 sata, od čega 12 sati blagdanom i 176 sati ostalim danima, a isplaćeno joj je 180 sati (168 redovno i 12 sati prekovremeno.). Usporedi li se to glavnom sestrom OB Pula vidljivo je da je istoj isplaćeno 176 sati taj mjesec, ali je radila 168 sati, a 8 sati je bila slobodna. Dakle radila je 20 sati manje nego tužiteljica, a isplaćeno joj je 4 sata manje. Nadalje, ako bi usporedili sa liječnicom iz ZHM-a, može se vidjeti da je ista radila 174 sati, te joj je to i isplaćeno, dakle radila je 14 sati manje nego tužiteljica, a plaćeno joj je samo 6 sati manje. Sukladno Zadaći, te odredbama navedenim u dijelu II ovog nalaza, vještak je izračunao razlike u isplati bruto plaća koje su nastale uslijed pogrešaka u primjeni, odnosno izostanku primjene istih od strane tuženika, a koje su išle na štetu tužitelja.Tablica 1 je pregled dodataka i koeficijenata korištenih u izračunima u nalazu za odgovarajućim periodima primjene. U tablici 2 nalazi se sumarni pregled razlika nastalih u slijed neispravne primjene odredbi kolektivnog ugovora odnosno ostale primjenjive regulative navedene u dijelu II. Manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate

./

koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka. Tuženik je tužitelju sate obračunavao upravo na taj način osim u situaciji kada je tužitelj radio za blagdan. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 131 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2). Sveukupna razlika bruto plaće po svim osnovama, a prema L, izračunata u ovoj varijanti nalaza iznosi 13.338,18 kune bruto (1.770,27 EUR).

15.1. Slijedeća varijanta (list 408-422) je sastavljena sukladno zadaći od 16. rujna 2024. godine a nalaz se bazira na pretpostavci da bi do, uključivo i studeni 2015. godine, izračun potrebno sačiniti sukladno zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. godine prema zaključku 153 dakle da se redovni mjesečni fond radnih sati koje je djelatnik dužan odraditi računa tako da se od ukupnog broja dana u mjesecu oduzimajusamo subotu i nedjelje (ne i blagdani), te se tako dobiveni broj množi sa 8. Podrazumijeva se da u taj broj sati ne ulaze sati godišnjeg odmora i bolovanja.Manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a sve u razdoblju do 12/2015. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je Tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 31 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2). Sveukupna razlika bruto plaće po svim osnovama, a prema L, izračunata u ovoj varijanti nalazu iznosi 5.333,71 kune bruto (707,89 EUR).Nastavno na zahtjev Tuženika da se utvrde razlike plaće pod pretpostavkom da se dodaci na prekovremene sate priznaju tek od travnja 2020. godine, u nastavku se prikazuje i tablica sa tim izračunom.Tablica 3 čini prikaz razlika plaće po mjesecima po zaključku 153 bez dodataka na prekovremene do travnja 2020. godine

16. Vještak Marin Rameša dodatno saslušan (list 442-446 spisa) u svom je iskazu vezano za primjedbu tuženika u odnosu na razliku za manje plaćeni godišnji odmor za 4. mjesec 2019. pojasnio da je izračun naknade za godišnji odmor radio sukladno odredbama čl. 34. KU u kojem stoji "za vrijeme korištenja god. odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije." Razlika iskazana u Nalazu predstavlja razliku između upravo takvog izračuna vještaka u odnosu na isplaćenu plaću od strane tuženika. Isto vrijedi i za bolovanje, uz umnožak sa faktorom 0,85. U odnosu na podnesak tuženika od 13.01.2025. očituje se kako se primjedba odnosi na primjenu Dodatka 3. KU, a što je pravno pitanje, nalaz i dopuna nalaza su sačinjeni pod pretpostavkom da se isti Dodatak nije primjenjivao do tada međutim, u skladu sa navedenim primjedbama izrađena je varijanta II Nalaza od 11. listopada 2024. Naime, tuženik smatra da bi tužiteljima dodaci na prekovremene sate trebali pripasti tek od 01.04.2020., no to je pravno pitanje ali se vodio uputom VSRH od 09.12.2019. u kojem stoji da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz

./

čl.57. KU pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Na pitanje na koji je način utvrdio redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec i na koji način je utvrdio broj odrađenih sati u svakom pojedinom mjesecu za tužitelja, uzimajući u obzir da kada tužitelj radi u turnusima da svaki njegov odrađeni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom ili noću ulazi u redovni fond sati navodi da je to upravo postavljeno kroz jednu odluku Županijskog suda u Varaždinu pa odgovara da u svim varijantama nalaza broj sati odrađenih, odnosno prekovremeni sati utvrđeni su računati na mjesečnom nivou dakle isključivo u odnosu na mjesečni fond, a ne na pojedinačne dane u tjednu, turnusu te je nebitno da li su dani kada je tužitelj radio bili subota, nedjelja, blagdan ili noć. Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati on se utvrđuje u II varijanti nalaza na način da se broj dana u mjesecu ne računajući subote, nedjelje i blagdane koji padaju u inače radne dane (od ponedjeljka do petka), množi sa 8 (to je ustvari prema Zaključku 148.). Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati u odnosu na Zaključak 153. prema kojemu je rađen osnovni nalaz i dopuna nalaza od 15. listopada 2022. taj mjesečni fond radnih sati koje je naprijed obrazložio se računa način da se od ukupnog broja dana u pojedinom mjesecu oduzimaju samo subote i nedjelje te se tako dobiveni broj množi sa 8. Kada se vještaku prezentira rješenje Županijskog suda u Velikog Gorici posl.br. Gž R-41/22 navodi da je u svim svojim nalazima dopunskim primjenjivao i zaključak 148. i zaključak 153., a razlike između njih su slijedeće. Naime, u zaključku 148. su uključeni blagdani, a u zaključku 153. nema blagdana, a već je naprijed obrazložio kako se vrši izračun. Na pitanje tužitelja obzirom da je sukladno zaključku 153. redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna da li vještak može reći koliki je taj redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016. (kao primjer se uzima taj mjesec da se lakše razumije o čemu se vodi spor), vještak odgovara da je mjesečni fond sati bio 168 sati, međutim redovni mjesečni fond radnih sati je bio 152 sata iz razloga što su dva blagdana padala u dane od ponedjeljka do petka.Na pitanje tužitelja u odnosu glavne sestre bolnice i glavne sestra odjela koje jesu medicinsko osoblje ali ne rade turnuse i rade samo jutarnju smjenu kao i na primjeru nemedicinskog osoblja koje je prikazivano u dopunama nalaza koje isto tako rade samo jutarnju smjenu, koliki je njihov redovan mjesečni broj radnih sati u siječnju 2016., vještak odgovora da kod svih djelatnika koji ne rade u turnusima a koje je uzimao kao primjere utvrdio je da su radili upravo mjesečni redovni broj radnih sati, a blagdani su im bili plaćeni iako ih nisu radili. Na pitanje koliko je za te osobe iznosio redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016., na primjeru može reći u primjerima koje je pogledao da je iznosio 152 sata. Na pitanje tužitelja pod pretpostavkom da je tužitelj odradio jedan blagdan koliko bi iznosi njegov redovni mjesečni fond radnih sati, sa varijantom koja je nepovoljnija za tužitelja, vještak odgovara da u nepovoljnijoj varijanti za tužitelja u siječnju 2016. redovni mjesečnih fond radnih sati dakle, broj sati koje je djelatnik dužan odraditi iznosio je 168, ako bi se na to primijenio zaključak 153. koji je nepovoljniji za tužitelja pod pretpostavkom da je radio jedan blagdan i sve druge dane u siječnju 2016. onda on ne bi imao pravo na prekovremene jer bi mu falili sati do 168 što je redovni fond. Međutim u stvarnosti COP nije tako radio jer nikome nije pisan minus, ali ne bi dobio niti prekovremeni sat, već bi dobio naknadu za blagdan od 8 sati.Na pitanje tužitelja da li postoji razlika u broju redovnog mjesečnog fonda radnih sati između radnika koje rade samo jutarnju smjenu i ne rade blagdane i radnika koji rade u turnusima i rade na blagdane, vještak odgovara da postoji razlika i ona je objašnjena ispod tablice na stranici sedmoj varijante nalaza i mišljenja od 14.

./

listopada 2024. povoljnije za tužitelja. Takvu je tablicu radio i u drugim predmetima gdje je kao primjere uzimao ljude koje ne rade u turnusima i na blagdane pa kroz ovaj predmet I objašnjava. Na upit tužitelja pod pretpostavkom pravnog tumačenja zaključka 153. da redovni mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike bez obzira da li rade jutarnju smjenu, dežurstva, turnuse i sl., koji od dva sačinjena izračuna bi bio ispravan za primijeniti, vještak odgovara da pod pretpostavkom da se za sve djelatnike redovni mjesečni fond radnih sati ima računati na isti način ispravan je izračun povoljniji za radnika koji je sadržan u varijanti nalaza i mišljenja (povoljniji izračun za tužitelja) od 14. listopada 2024. kojeg je izradio u svim ovakvim predmetima bez obzira da li se radilo o liječnicima ili medicinskim sestrama. Na daljnje pitanje tužitelja da li postoji razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati nakon 21. prosinca 2015. između tuženika i nastavnog Zavoda za hitnu medicinu istarske županije, vještak odgovara da je u ovosudnom predmetu pod posl.br. Pr-23/2020. od 3. studenog 2023. na primjerima objasnio razlike u obračunu radnih sati kod Zavod za hitnu medicinu u odnosu na Opću bolnicu Pula, u tim primjerima jasno se vidi da se je taj obračun razlikovao i to na način da su djelatnici Opće bolnice Pula radili više sati za isti broj plaćenih sati kao djelatnici Zavoda. Na daljnji upit da li je prema II varijanti nalaza moguća situacija u kojoj bi tužitelj primio manju plaću u odnosu na drugog zaposlenika sa istog odjela tuženika koji je odradio manji broj sati, uz pretpostavku da su svi drugi parametri za izračun plaće jednaki, vještak odgovara kako navedena situacija nije moguća. Na daljnji upit da li je navedena situacija moguća primjenom osnovnog nalaza i mišljenja, vještak odgovara kako bi teoretski to bilo moguće, ali se ovom prilikom ne može izričito referirati o preciznim parametrima primjenom kojih bi došlo do navedene situacije. Na pitanje tuženika da vještak objasni razliku ČN koja dolazi raditi svaki dan od 7-15 sati od ponedjeljka do petka jer vikend ne radi i jedne medicinske sestre koja dođe u ponedjeljak raditi, ali radi u turnusima što se dešava sa tom sestrom pa joj slučajnošću radni sati padaju na primjer na blagdan, vještak odgovara da osoblje koje radi u turnusima nema raspored posla fiksiran u odnosu na dane u tjednu niti u odnosu na smjene pa tako postoje smjene od 12 sati, 16 sati, noćne smjene, a isto tako rade redovno, blagdanima te subotama i nedjeljama ukoliko im ti dani ulaze u turnus. Međutim dani odmora između turnusa mogu biti dani koje su osoblju koje nije u turnusima redovni radni dan. Zajednička je jedina ukupna suma sati na nivou mjeseca. Nikada u svojim nalazima nije pisao prekovremeni rad samo zato što je pojedini djelatnik radio blagdanom nego isključivo kao zbroj odrađenih sati na nivou mjeseca u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Na pitanje a pod pretpostavkom da tužiteljica i jedna njezina kolegica sa istog odjela, sa istim stažom, istom osnovnom plaćom i istim dodacima u siječnju 2017. odrade jednak broj radnih sati, odrade jednak broj popodnevnih smjena, jednak broj rada subotom i nedjeljom te da je jedina razlika da je jedna odradila blagdan koji pada u utorak a druga blagdan koji pada u nedjelju da li će primjenom za tužiteljicu nepovoljnijeg obračuna iz nalaza i mišljenja vještaka te dvije sestre dobiti jednaku plaću, vještak odgovara da neće dobiti jednaku plaću iz razloga što će medicinska sestra koja nije radila na blagdan koji je pao u utorak dobiti naknadu za državni blagdan a druga neće.

17. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i sve dopune sačinjene prema prijedlogu stranaka u odnosu na matematički izračun, pa tako i izračunatu visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i neisplaćene dodatke za prekovremeni rad koju je ista utvrdila, a koju tuženik nije isplatio sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj

./

u prethodna tri mjeseca. Sud je i nadalje stajališta da je varijanta II nalaza i mišljenja (list 271-276) od 18.10.2022. koja je u skladu i sa daljnjom dopunom od 14.10.2024. (list 387-407) jasna i potpuna te sačinjena pravilnom primjenom i tumačenjem zakonskih propisa prema motrištu ovoga suda, te u skladu sa ostalim provedenim dokazima dakle stajalište je suda u konkretnom slučaju valja primijeniti varijantu II jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Naime valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan. Zaključno kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz varijante II nalaza i mišljenja koju je sud i dosudio a u skladu s kojom je konačno tužitelj i postavio tužbeni zahtjev.

17.1. Naime u ponovljenom postupku je napravljena dopuna nalaza i mišljenja od 14.10.2024. (list 387-407) u kojoj je vještak detaljno pojasnio sve naprijed navedene stavove ovog suda pa tako izričito navodi kako u slučaju kada postoje državni praznici, koji padaju u vrijeme od ponedjeljka do petka, u pojedinim situacijama dolazi do razlika u pristupu jer nekim djelatnicima u platnim listama se efektivni mjesečni fond radnih sati uvećava za neradne dane blagdana, drugim riječima ti su im dani plaćeni, a ne dolaze na posao. Drugi pak djelatnici, kao što je tužiteljica te dane su dužni raditi da bi im bili plaćeni. Takvi djelatnici za te dane blagdana ostvaruju dodatak za rad blagdanom, ali u konačnici, kao što se vidi na platnim listama imaju isti broj plaćenih sati kao djelatnici koji te dane nisu radili. Vještak navodi da iz njegova iskustva u praksi koristi se pristup da djelatnici na

./

dane blagdana imaju pravo na slobodan plaćeni dan, a ukoliko zbog potreba posla rade na blagdan onda im je poslodavac dužan omogućiti dodatni slobodan dan u tom mjesecu kako bi u konačnici imali jednak broj odrađenih sati rada kao djelatnici koji za blagdan nisu radili. Iz evidencijskih lista nije vidljivo da je tuženik to radio. Konačno je pojašnjeno da se manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, tuženik da je tužitelju sate obračunavao upravo na taj način osim u situaciji kada je tužitelj radio za blagdan. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 131 neisplaćenih prekovremenih sati ( prikazani u kolona 1 u Prilogu 2).

18. Valja ukazati da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

19. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik od 21. prosinca 2015. na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015. pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer

./

bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

20. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95) valja ukazati da je i u tom dijelu jedino ispravno prihvatljiva osnovna varijanta nalaza i mišljenja jer je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU-a i primjene istog po tuženiku u cijelosti neutemeljeno. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tuženika za provođenjem daljnjih dopuna vještačenja a sud nije cijenio potrebnim provesti niti novo vještačenje.

21. Tuženik je opreza radi istakao i prigovor zastare kojeg sud nije našao osnovanim obzirom se najstarije potraživanje odnosi na mjesec ožujak 2015. godine koje dospijeva 15. travnja 2015. godine. pa kako je tužba podnesena u ovoj pravanoj stvari 14. travnja 2020. to je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka (čl.139. Zakona o radu). Pritom je bitno istaći da u konkretnoj stvari nema prekluzije prava na podnošenje tužbe jer je riječ o tužbi za isplatu za što nije propisan zakonski prekluzivni rok.

22. Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu

./

na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

24. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 24.09.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska 31.08.2022. i 06.12.2021. po 100 bodova (Tbr.8/1), 17.01.2023. 50 bodova (Tbr.9/21), na ročištu 15.03.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 12.09.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 26.02.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) i pristup na dva ročišta za objavu po 50 bodova što ukupno iznosi 1.500,00 eur. Nadalje je tužiteljici priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška priznat ukupan iznos od 1.831,81 eur.

U Puli, 01. travnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun. - tuženiku po pun.

./