Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2035/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], kbr. 22, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Rade Jurković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke, protiv tuženika FP iz [adresa], kbr. 236, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Ćutuk, odvjetnik iz Splita, radi predaje u suposjed, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj P-514/2024 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj P-514/2024 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženom EP iz [adresa], kbr. 236, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda u suposjed tužitelju prizemlje i prvi kat zgrade izgrađene na nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, površine 230 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], neplodno, površine 320 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženom EP iz L, kbr. 236, OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju LP iz L, kbr. 22, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 653,10 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio (čl. 8. ZPP- a) na kojima je temeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na predaju suposjeda predmetne nekretnine.

8. Nesporno je među strankama da se radi o nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] zgr, površine 230 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], neplodno, površine 320 m2, obje nekretnine upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u naravi se radi o obiteljskoj kući zajedno sa okućnicom koja se sastoji od prizemlja i dva kata, u prizemlju kuće uređene su dvije garaže i cisterna za vodu koja je dijelom izgrađena iznad razine zemlje, u istoj razini sa garažama, a na prvom katu kuće uređen je stan kojeg za stanovanje koristi tuženik zajedno sa svojom suprugom, a na drugom katu kuće uređen je relativno mali apartman, a kojeg za život koristi brat tužitelja i ujedno sin tuženog CP s obitelji.

9. Nadalje, iz priloženog zk izvatka za predmetnu nekretninu prvostupanjski sud utvrđuje da su kao suvlasnici upisani tužitelj za 1/6 dijela, CP za 1/6 dijela te tuženi za 2/3 dijela, koji je upis postignut temeljem suglasnosti stranaka iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda pod posl. br. P-493/17.

10. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza saslušanjem stranaka utvrđuje da tuženi odbija prizemlje i prvi kat predmetne kuće predati u suposjed tužitelju iz razloga što prema vlastitom iskazu smatra da čitava kuća zajedno sa svim namještajem i opremom predstavlja njegovo vlasništvo u cijelosti, a da su mu tužitelj zajedno sa CP u parničnom postupku oteli dio predmetne kuće, kao i da stranke nisu postigle dogovor o eventualnoj podjeli posjeda predmetne nekretnine.

11. Tvrdnje tuženika da odbija predati u suposjed tužitelju prizemlje i prvi kat kuće u [adresa] navodeći da je posjed među njima faktički podijeljen, temeljeći svoju tvrdnju na odluci od 1. listopada 2020. prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje tvrdnje tuženika neosnovanim jer je navedenu odluku za potrebe tuženika sastavila treća osoba, koju je vlastoručno potpisao tuženik i nije rezultat dogovora među suvlasnicima nekretnine i ne predstavlja ispravu temeljem koje je podijeljen posjed na predmetnoj nekretnini, već predstavlja jednostranu izjavu volje tuženika koja na tužitelja nema nikakav pravni učinak.

12. U smislu odredbe čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/0, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), te odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a valjano prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev jer svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, te svaki vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari ako dokaže da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je u postupku dokazao da je suvlasnik predmetne kuće za 1/6 dijela, a da mu tuženik odbija predati suposjed iste, a da tuženik u postupku nije dokazao da su suvlasnici sporazumno podijelili posjed stvari (čl. 42. st. 1. i 2. ZV-a), a u postupku za predaju suposjeda nekretnine u suvlasništvu stranaka ne raspravlja se o tome na koji način stranke suposjeduju nekretninu, a o tome da o poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvari (čl. 40. ZV-a) odlučuju suvlasnici većinom glasova, a ako se ne može postići većina na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika odluku donosi sud u izvanparničnom postupku.

14. Dakle, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odlučeno je o tužbenom zahtjevu.

15. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš