Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-194/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja TERMOENG d.o.o., OIB: 56201479269, Husinec 33, Husinec, kojeg zastupa zastupnica po zakonu Ankica Žezlina i punomoćnik Nenad Šimunec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FRIGOOPREMA d.o.o., OIB: 60316076304, 4. gardijske 53 I, Split, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Hrvoje Majher i punomoćnik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nenada Šimuneca i zamjenika punomoćnika tuženika DN, odvjetničkog vježbenika kod Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-13306/2022 (javnobilježnički broj UPP- OS-Ovrv-493/2022) kojeg je 4. siječnja 2023. donijela Snježana Ludvajić, javna bilježnica u Solinu, kojim je naloženo tuženiku FRIGOOPREMA, d.o.o. u roku od 8 dana platiti tužitelju TERMOENG d.o.o. 42.135,00 HRK / 5.594,95 EUR sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena te kojim je naloženo tuženiku FRIGOOPREMA d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj podnio je 28. travnja 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave: računa 269/01/1 od 20. prosinca 2019., računa 270/01/1 od 20. prosinca 2019, računa 271/01/1 od 20. prosinca 2019., računa 272/01/1 od 20. prosinca 2019., računa 273/01/1 od 20. prosinca 2019. kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, tada ovršeniku, da mu plati 42.135,00 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2019. do isplate kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio navedene račune kao i zapisnik sa servisiranja br. 217/19 od 2. prosinca 2019., zapisnik sa servisiranja broj 218/19 od 2. prosinca 2019, zapisnik sa servisiranja broj 219/19 od 2. prosinca 2019., zapisnik sa servisiranja broj 220/19 od 2. prosinca 2019. te zapisnik sa servisiranja broj 221/19 od 2. prosinca 2019.

2. Tuženik, tada ovršenik, na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-13306/2022 kojeg je 4. siječnja 2023. donijela javna bilježnica u Solinu Snježana Ludvajić, podnio je prigovor 26. siječnja 2023. pobijajući isto u cijelosti i navodeći da ovrhovoditelj nije ovršeniku izvršio nikakve usluge te je prigovorio trošku ovršnog postupka kojeg ovrhovoditelj potražuje kao i načinu obračuna kamata. Predložio je pobijano rješenje o ovrsi staviti van snage, ukinuti provedene radnje, obustaviti ovrhu u cijelosti, a podredno staviti pobijano rješenje o ovrsi izvan snage te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Ovrv-13306/2022 od 29. ožujka 2023. (dalje: rješenje od 29. ožujka 2023.) stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-13306/2022 (javnobilježnički broj UPP-OS-Ovrv-493/2022) kojeg je 4. siječnja 2023. donijela Snježana Ludvajić, javna bilježnica u Solinu, u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem od 29. ožujka 2023. stranke su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da je tužitelj najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da je tuženik dužan najkasnije u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2023. nazvanim „odgovor na rješenje“ naveo da prema tuženiku ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 42.135.,00 HRK uvećanu za pripadajuće zatezne kamate, sve temeljem dokumentacije priložene uz prijedlog za ovrhu. Naveo je da su radovi izvršeni u skladu sa zapisnicima sa servisiranja potpisanim od naručitelja – tuženika, da po završetku nije bilo nikakvih prigovora ni naknadnih reklamacija, da je uredno platio obvezu pdv-a po ispostavljenim fakturama, da je tuženik imao pravo priznati pretporez što da bi bilo dobro i provjeriti, te konačno da pobija navode tuženika iz njegova prigovora i predlaže da se postupak nastavi. Tužitelj u navedenom podnesku nije predlagao nove dokaze niti priložio dokaze koji već nisu priloženi uz prijedlog za ovrhu, iako je tuženik u prigovoru osporio tužiteljev zahtjev u cijelosti.

6. Podneskom od 20. listopada 2023. tuženik je istakao prigovor stvarne nadležnosti navodeći da je sukladno odredbama članka 34.b, st. 1 ZPP-a stvarno nadležan trgovački, a ne općinski sud pa je predložio da se Općinski sud u Splitu oglasi stvarno nenadležnim te predmet ustupi stvarno nadležnom sudu. Također, tuženik u tom podnesku ponavlja da nije točno da bi mu tužitelj izvršio usluge kako to tvrdi, niti da je točno da bi tužitelj imao kakvih nepodmirenih potraživanja prema tuženiku.

7. Rješenjem poslovnog broja Povrv-538/2023-3 od 17. siječnja 2024. Općinski sud u Splitu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

8. Tužitelj je podneskom podnesenom ovom sudu 31. siječnja 2024. ponovio ranije izrečene navode te naveo da se novčana tražbina temelji, pored vjerodostojnih isprava računa i zapisnika, i na izvatku iz poslovnih knjiga, ali izvadak na koji se pozvao nije dostavio sudu.

9. Na raspravi održanoj 29. studenog 2024. tužitelj je izložio i predložio kao do tada, dok je tuženik ostao kod prigovora, sada odgovora na tužbu, osporio da bi fakturirane usluge bile izvršene, naveo da računi i zapisnici koji priležu spisu ni na koji način ne vežu tuženika, da na predmetne račune nije koristio pretporez te je istaknuo prigovor zastare utuženih potraživanja. Sud je na toj raspravi zaključio prethodni postupak te održao i zaključio glavnu raspravu s obzirom da nije bilo drugih dokaznih prijedloga osim isprava i dokumentacije priložene u spis.

10. Međutim, iako tužitelj nije izričito naveo kao dokazni prijedlog da se od Porezne uprave zatraže isprave o korištenju prava na odbitak pretporeza za utužene račune, s obzirom na tužiteljev navod iz podneska od 5. srpnja 2023. da je tuženik imao pravo priznati pretporez što da bi bilo dobro i provjeriti, sud je odlučio, opreza radi, ponovo otvoriti glavnu raspravu te po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi članka 221.b., stavka 2., odnosno stavka 4. ZPP-a, zatražiti od Porezne uprave (za račun koji prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR), odnosno tuženika (za račune koji ne prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR) podatke o korištenju pretporeza.

11. Postupajući po rješenju ovog suda, tuženik je podneskom od 30. siječnja 2025. istakao da tužitelja nema otvorenog u svom računovodstvenom sustavu, što da bi značilo da računi tužitelja nikada nisu knjiženi u knjigama tuženika te je sudu dostavio knjigu ulaznih računa za prosinac 2019. kao i potvrdu zaprimanja obrasca iz koje je razvidno da je upravo takva knjiga URA za prosinac 2019. predana i na Poreznu upravu.

12. Tužitelj je podneskom od 10. veljače 2025. obavijestio sud da je za zastupanje opunomoćio Nenada Šimunca, odvjetnika u Zagrebu. Predložio je da se od porezne uprave zatraže podatci i za one račune u spisu za koje to nije zatraženo. Navodi da neevidentiranje ulaznih računa nije dokaz da obveza tuženika na plaćanje tužitelju nije nastala niti da bi time bio oslobođen obveze namirenja nastalog duga. Tužitelj u tom podnesku iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze dostavom dokumentacije (Ugovora o poslovnoj suradnji i izvoda otvorenih stavki) i prijedlogom za saslušanje tužitelja i svjedoka te pribavom podataka od porezne uprave. Ističe da se tuženik tek na ročištu 20. studenog 2024. očitovao da ga zapisnici priloženi spisu ni na koji način ne vežu, dok je prethodno tome tužbeni zahtjev tek uopćeno osporavao. Pored toga, da tužiteljica na tom ročištu nije raspolagala informacijom tko je potpisivao predmetne zapisnike niti tko je u vrijeme sklapanja posla bio direktor tuženika, kojim podacima tek da raspolaže u vrijeme podnošenja tog podneska.

13. U podnesku od 6. ožujka 2025. tuženik se protivio iznošenju novih činjenica i dokaza od strane tužitelja u fazi glavne rasprave u trgovačkom sporu male vrijednosti. Ističe kako je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na tužitelju, a da je tužitelj od podnošenja prijedloga za ovrhu 18. listopada 2022. do 10. veljače 2025. dostavio samo zapisnike koje tuženik nije ovjerio i koji da s tuženikom nemaju nikakve veze. Napominje da je tužitelj ranije mogao predložiti saslušanje KN, a za kojeg tvrdi da je potpisao zapisnike, inače zaposlenika tužitelja i supruga zastupnice po zakonu tužitelja BN, te GN, za kojeg tužitelj navodi da je potpisao te zapisnike, kao i predložiti saslušanje ĐN za kojeg navodi da je potpisao Ugovor o poslovnoj suradnji u ime tuženika, kao i dostaviti taj ugovor. Napominje kako tužitelj nikada nije iznio dokazni prijedlog pribave podataka od porezne uprave te da je promašena teza da bi tuženik na glavnoj raspravi od 29. studenog 2024. iznio novu činjenicu kada je rekao da ga dostavljeni zapisnici ne vežu, a sve i da je tako tada sud tu činjenicu ne bi uzeo u obzir.

14. Na ročištu održanom 12. ožujka 2025. tužitelj je ustrajao u dotad iznesenom, istakao je da sud treba uzeti u obzir njegov podnesak od 10. veljače 2025. sukladno članku 299.a, stavku 5. ZPP-a, naveo da ovjera žigom zapisnika nije formalni uvjet valjanosti potpisa i vjerodostojnosti isprave te je ponovo isticao nove činjenice i dokaze na okolnost potpisivanja zapisnika i izvedenih radova. Navodi da su zapisnike potpisali zaposlenik tužitelja KN i radnik tuženika EN, povezani računi da su izdani za izgradnju Croatia doma u Zagrebu, te da je tužitelj sklopio ugovor s ĐN koji je tada bio jedini član društva tuženika, a u međuvremenu da je isti prestao biti članom uprave tuženika. Također je tužitelj naveo da su u prethodnoj fazi postupka počinjeni propusti suda u smislu primjene načela otvorenog pravosuđenja u smislu primjene članka 288.a, stavka 2. i članka 219., stavka 2, članka 311. te članka 288.a, stavka 3. ZPP-a te ustrajao u navodima da u ovoj fazi postupka postoji opravdani razlog za predlaganje i izvođenje novih dokaza u predmetu u smislu članka 299.a, stavka 2. ZPP-a. Na istom ročištu tuženik je ustrajao u svemu ranije iznesenom.

15. Na ročištu od 12. ožujka 2025. sud je odlučio da nove činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio i predložio u podnesku od 11. veljače 2025. neće uzeti u obzir sukladno odredbama članka 461.a ZPP-a. Naime, budući je sukladno odredbi članka 502., stavka 1. ZPP-a u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR tužitelj je bio dužan u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sukladno odredbi članka 461.a, stavku 6. ZPP-a, a na što je upozoren sudskim rješenjem od 2. ožujka 2023. Nadalje, odredbom članka 461., stavka 9. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, dok odredba stavka 10. tog članka propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Budući da tužitelj nije dokazao da činjenice i dokaze (ugovor o poslovnoj suradnji, izvod otvorenih stavki, saslušanje tužiteljice i svjedoka, pribava podataka od porezne uprave) koje je iznio, odnosno predložio u podnesku od 10. veljače 2025. nije mogao bez svoje krivnje ranije iznijeti, odnosno predložiti, to sud takve činjenice i dokaze sukladno odredbama članka 461.a, stavcima 9. i 10. nije uzeo u obzir.

16. Sud je sukladno odredbi članka 220. ZPP-a izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to račun broj 269/01/1 od 20. prosinca 2019. (str. 9.), zapisnik sa servisiranja br. 217/19 (str.10.), račun broj 270/01/1 od 20. prosinca 2019. (str. 11.), zapisnik sa servisiranja br. 218/19 (str. 12.), račun broj 271/01/1 od 20. prosinca 2019. (str. 13.), zapisnik sa servisiranja br. 219/19 (str 14.), račun broj 272/01/1 od 20. prosinca 2019. (str. 15.), zapisnik sa servisiranja br. 220/19 (str.16.), račun broj 273/01/1 od 20. prosinca 2019. (str. 17.), zapisnik sa servisiranja br. 221/19 (str. 18.)., dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od .

15. siječnja 2025. (str.123.) potvrda zaprimanja obrasca URA za 12/2019 (str. 125.), knjiga ulaznih računa za 12/2019 (str. 126.-137.).

17. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

18. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.594,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos se odnosi na neplaćene račune broj 269/01/1, 270/01/1, 271/01/1, 272/01/1, 273/01/1 od 20. prosinca 2019.

19. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

20. Odredbom članka 219., stavka 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a propisano da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, sad će o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21.Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, dostavio vjerodostojnu ispravu, odnosno račune kao i zapisnike sa servisiranja. Navedene isprave nemaju dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a, te se ne mogu u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom. Pored navedenog, odredbom članka 58., stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020), je propisano da se u slučaju osporavanja osnovanosti tražbine iz vjerodostojne isprave postupak ovrhe nastavlja u parnici tijekom koje je vjerovnik dužan dokazati osnovanost svoje tražbine.

22. Nesporno je da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, osporio tužiteljevu tražbinu i to kako osnov tako i visinu jer je naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, naglašavajući da tužitelj nije tuženiku izvršio usluge kako to navodi tužitelj, odnosno usluge za koje tužitelj potražuje utuženi iznos.

23. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na odredbu članka 219., stavka 1. u vezi s odredbom članka 461., stavka 6. ZPP-a tužitelj je bio dužan u ovom postupku pravovremeno dostaviti u spis dokaz da se s tuženikom u odnosu na utuženo potraživanje nalazio u obvezno pravnom odnosu, odnosno predložiti sudu odgovarajuće dokaze na okolnost osnova potraživanja čija visina proizlazi iz priloženih računa. Međutim, tužitelj to nije pravovremeno učinio.

24. Valja istaknuti kako zapisnici sa servisiranja nisu ovjereni pečatom tuženika, a niti je tužitelj naveo i predložio dokaz na okolnost potpisnika spornih zapisnika pa stoga ti zapisnici nisu dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, jednako kao ni priloženi računi budući se radi o jednostranim ispravama tužitelja na koje tuženik nije mogao imati utjecaja. Stoga, sporni zapisnici i računi bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda, ne predstavljaju dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik osporio takvo potraživanje u cijelosti.

25. Pored navedenog, iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 15. siječnja 2025. (str.123.) proizlazi da račun broj 269/01/1 od 20. prosinca 2019. nije iskazan u knjizi ulaznih računa za tuženika te da nije korišteno pravo na odbitak pretporeza za isti, dok iz knjige ulaznih računa tuženika i potvrde da je upravo ista predana na Poreznu upravu (str. 125.-136.) proizlazi kako tuženik nije evidentirao, odnosno koristio pravo na odbitak pretporeza za račune tužitelja brojevi 270/01/1, 271/01/1, 272/01/1, 273/01/1 od 20. prosinca 2019.

26. Stoga, po uvjerenju ovog suda, tužitelj na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao postojanje obveznog odnosa između njega i tuženog koji odnos je temelj njegovog potraživanja u ovom postupku, a niti je na tu okolnost pravovremeno predložio izvođenje dokaza. Budući tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu utužene tražbine prema tuženiku, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221.a ZPP-a, na temelju članka 451., stavka 3. ZPP-a ukinut u cijelosti platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi te tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. presude.

28. Nadalje, neosnovan je navod tužitelja da sud njegov podnesak od 10. veljače 2025. treba uzeti u razmatranje sukladno odredbi članka 299.a, stavka 5. ZPP- a. Naime, citiranom odredbom je propisano da sud, iznimno od odredbe članka 4. tog članka (da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka) na zahtjev stranke može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. tog članka ako to smatra svrsishodnim. Za istaknuti je da ovaj sud nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio u podnesku od 10. veljače 2025. zato što je tužitelj prekludiran u iznošenju istih sukladno odredbama članka 461.a. ZPP-a, a ne zato, kako to pogrešno smatra tužitelj, što taj podnesak nije predviđen planom upravljanja ili zato što ga sud nije prethodno odobrio.

29. U pogledu tužiteljevih navoda da se podnesak od 10. veljače 2025. ima uzeti u obzir sukladno odredbi članka 299., stavka 2. ZPP-a za istaći je da za činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio, odnosno predložio u podnesku od 10. veljače 2025. (baš kao i činjenice iznesene na ročištu 12. ožujka 2025.), ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da ih tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nakon što je tuženik u prigovoru osporio tužiteljevu tražbinu u cijelosti, tužitelj je već tad mogao i trebao dostaviti ugovor o poslovnoj suradnji (radi se o ugovoru iz 2010. godine kojem je tužitelj stranka), jednako kao i izvod otvorenih stavki za 2019. godinu koji mu je uvijek bio dostupan. Također, mogao je predložiti saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja, zaposlenika tužitelja KN za kojeg tuženik navodi, a tužitelj ni ne osporava, da je suprug zastupnice po zakonu tužitelja, GN za kojeg tvrdi da je potpisao sporne zapisnike (koje je dostavio već u prijedlogu za ovrhu), bivšeg direktora tuženika ĐN za kojeg navodi da je u ime tuženika potpisao ugovor o poslovnoj suradnji 2010. godine te predložiti da sud od porezne uprave pribavi podatak o korištenju prava na pretporez za sve utužene račune. Sve navedeno tužitelj je mogao i trebao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, konkretno u podnesku podnesenom 15 dana od primitka rješenja od 29. ožujka 2023. kojim je platni nalog stavljen van snage, a nakon što je tuženik njegovu tražbinu osporio u cijelosti. Ne može se tužitelj opravdati time da informacije o potpisnicima zapisnika i ugovora o poslovnoj suradnji nije imao ranije od 10. veljače 2025. kada je te informacije morao imati prije pokretanja ovršnog, odnosno parničnog postupka ako su stranke bile u poslovnom odnosu kako to tvrdi tužitelj.

30. U odnosu na navode tužitelja da su od strane suda počinjeni propusti u smislu primjene načela otvorenog pravosuđenja, odnosno u smislu primjene članka 288.a, stavaka 2. i 3., članka 219., stavka 2. i članka 311. ZPP-a, ističe se da je ovaj tijekom pripremnog ročišta održanog 29. studenog 2024., a sukladno odredbi članka 288.a, stavka 1. ZPP-a upoznao stranke s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u medijaciji i obrazložio im te mogućnosti, ali su stranke takvu mogućnost otklonile. Napominje se kako je odredbom članka 288.a, stavka 2. regulirano ovlaštenje suda, ali ne i njegova obveza, odnosno da ta norma nije imperativna već ovlašćujuća ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Navedena formulacija ne daje pravo sudu da izričito sugerira parničnoj stranci koji bi točno dokaz trebalo izvesti jer bi isto dovelo do narušavanja načela pravičnog suđenja. Zastupnica po zakonu tužitelja koja je osobno pristupila i raspravljala na pripremnom ročištu je bila u stanju jasno i određeno se izjasniti o ovom predmetu pa sud istu nije bio dužan, u smislu odredbe članka 288.a, stavka 3. ZPP-a upozoriti na potrebu da uzme odvjetnika. Također, a u odnosu na odredbe članka 219., stavka 2. i 311. ZPP-a na koje se tužitelj poziva, ističe se da je tužitelj već na pripremnom ročištu na kojem ga je zastupala zastupnica po zakonu tužitelja u ovom trgovačkom postupku male vrijednosti, a kako je ranije pojašnjeno, već bio prekludiran u iznošenju novih činjenica i dokaza sukladno odredbama članka 461.a, stavcima 9. i 10.ZPP-a, a što je sud također morao uzeti u obzir, kao i da je ovaj sud rukovodio glavnom raspravom u skladu s odredbama članka 311. ZPP-a.

31. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku je priznat trošak sukladno odredbama članka 154., stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak: sastava prigovora (Tbr.11. i 46. Tarife) u iznosu 250,00 EUR, sastav podneska od 20. listopada 2023. (Tbr.8/4. i 46. Tarife) u iznosu 62,50 EUR, zastupanje na ročištu 29. studenog 2024. (Tbr.9/1. i 46. Tarife) u iznosu 250,00 EUR, sastav podneska od 30. siječnja 2025. (Tbr.8/4. i 46. Tarife) u iznosu 62,50 EUR, zastupanje na ročištu 12. ožujka 2024. (Tbr.9/1. i 46. Tarife) u iznosu 250,00 EUR, sastav podneska od 6. ožujka 2025. u iznosu 250,00 EUR, odnosno sveukupno tuženiku je priznat trošak u visini 1.125,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. listopada 2023. i 30. siječnja 2025. kao trošak obrazloženih podnesaka s obzirom da je riječ o ostalim podnescima u smislu Tbr. 8/4. Tarife radi čega je odbijen tuženik u dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR. Također, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer sud, sukladno odredbi članka 164. ZPP-a o trošku odlučuje na određen zahtjev stranke, dok stranka u pogledu troška sudske pristojbe nije postavila određen zahtjev.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

33. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci presude dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 85/2022).

U Splitu, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis