Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenika 3 D d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika EŽ, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Marku Kuzmanoviću, odvjetniku iz Pule, radi prekršaja iz čl. 189. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj: r. 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivjenika, podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-6503/2023 od 21. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika 3 D d.o.o., Pula, kao pravne osobe i II. okrivljenika EŽ, kao odgovorne osobe i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekršajnog djea iz čl. 189. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su kažnjenini novčanim kaznama i to: I. okrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura, a II. okrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u ostavljenom roku, smatrati da je kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom svakom od okrivljenih određeno je plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističu da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, niti su u postupku utvrđene odlučne činjenice tj. da li se u smještajnim jedinicama uopće nalaze tv uređaji, jesu li se koristili i koja su autorska djela bila reproducirana u tijeku kontrole, te ukazuju na činjenicu da se tv uređaji koji se nalaze u smještajnim jedinicama koriste isključivo za promidžbu usluga koje City center accomodation nudi svojim gostima, a da okrivljenici imaju regulirana međusobna prava i obveze s glazbenim servisom Produkcija studio C.P.G. d.o.o. kojem plaćaju naknadu za korištenje glazbenih djela koja su im predana putem fonoteke, a na kojima C.P.G ima autorska prava. Slijedom navedenog, predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe, a podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, prvostupanjski sud je prema ocjeni ovog suda, na temelju iskaza svjedoka RŽ, referenta HDS ZAMP kao i ostalih izvedenih dokaza, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 189. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, odnosno da su isti kritične zgode u smještajnim jedinicama City center, Pula accomodation, [adresa], u [adresa], koji je poslovao i bio je otvoren za goste, u sobama imali postavljene tv uređaje putem kojih su gostima priopćavana autorska glazbena djela, te su na taj način omogućili korištenje autorskih glazbenih djela u javnosti iako za isto nisu imali odobrenje HDS ZAMP.

8. Navodi žalbe kojima žalitelji tvrde da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, odnosno da u postupku nije utvrđeno jesu li se tv uređaji uopće koristili i koja su autorska djela bila reproducirana u tijeku kontrole, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke, budući da je za ostvarenje predmetnog prekršaja, sukladno čl. 3. st. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, dostatno već i samo omogućavanje pripadnicima javnosti pristup autorskom djelu u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, u konkretnom slučaju gostima tj. korisnicima smještajnih jedinica u kojima su postavljeni tv uređaji, a što je valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

9. Uz naprijed izneseno, ovaj sud nalazi da i sami okrivljenici u svojoj žalbi ne osporavaju postojanje tv uređaja u smještajnim jedinicama City center, Pula accomodation, navodeći da tv uređaje koriste za promotivne svrhe, dok navode žalitelja na okolnost plaćanja naknade za korištenje autorskih glazbenih djela na kojima glazbeni servis Produkcija studio C.P.G d.o.o. ima autorska prava, nije našao osnovanim budući da iz priloženih ugovora na koje se okrivljenici pozivaju, ne proizlazi da se isti odnose i na inkriminirano razdoblje.

10. Predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 111/21.), koji je stupio na snagu 22.10.2021. i to u čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. citiranog Zakona, ali navedeni propis nije povoljniji za okrivljenike, jer propisuje istu kaznu za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, pa se u smislu odredbe čl. 3. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena u zakonom propisanom minimumu, koji Zakon u odnosu na pravnu osobu u čl. 189. st. 1. toč. 4. propisuje novčanu kaznu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, te u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi u čl. 189. st. 2. propisuje novčanu kaznu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.

12. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč.3. podtoč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.