REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-812/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-649/2024-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4242/2017-59 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-649/2024-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4242/2017-59 od 27. svibnja 2024. na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP, a niti se iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 431/02-2 od 10. lipnja 2003., na koju ukazuje ne može zaključiti koje pravno pitanje je tužitelj imao na umu. Pritom je za napomenuti, da nije na ovom sudu da umjesto podnositelja prijedlog kreira pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je nižestupanjskim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu i obrazloženu odluku te da je tužitelj, a kako tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije, zapravo imao samo formalni pristup žalbenom postupku do faze da drugostupanjski sud samo navede da je njegova žalba neosnovana, ali ne i da konkretno obrazloži zbog čega je konkretno žalba neosnovana. Naime, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. K tomu, ocjena je ovog suda da je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP). Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

5. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić