Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-213/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice – specijalistice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja, te objave presude dana 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe članka 2., 4. i 8. Ugovora o kreditu broj 214920, koji je sklopljen 25. veljače 2008. i solemniziran 25. veljače 2008. kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, pod brojem OU-2287/2008 između tužitelja ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, pravnog prednika tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb kao kreditora, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate vezan uz prodajni tečaj Volksbank d.d. za devize važeći na dan dospijeća, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni pa stoga ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.812,03 EUR (slovima: dvije tisuće dvanaest eura i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 5,44 EUR s kamatom od 21.7.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 17.8.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 18.9.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 26.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 17.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 17.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 8,41 EUR s kamatom od 19.1.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 16.2.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 17.3.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 20.4.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 24.5.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 16.6.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 19.7.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 17.8.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 10.9.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 19.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,65 EUR s kamatom od 27.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 26,54 EUR s kamatom od 27.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,53 EUR s kamatom od 16.11.2010. do plaćanja;
na iznos od 132,72 EUR s kamatom od 22.11.2010. do plaćanja; na iznos od 22,55 EUR s kamatom od 22.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 41,14 EUR s kamatom od 4.1.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 18.1.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 18.2.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 15.3.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 22.4.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 17.5.2011. do plaćanja;
na iznos od 40,72 EUR s kamatom od 16.6.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,97 EUR s kamatom od 19.7.2011. do plaćanja;
na iznos od 62,22 EUR s kamatom od 17.8.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 16.9.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 17.10.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 17.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 16.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 18.1.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 17.2.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 19.3.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 16.4.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 6.5.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 15.6.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 13.7.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 16.8.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 19.9.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 15.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 19.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 17.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 15.1.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,80 EUR s kamatom od 21.2.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 20.3.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 18.4.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 21.5.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 18.6.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 17.7.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 14.8.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 17.9.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 16.10.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 18.11.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 13.12.2013. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od16.1.2014. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 17.2.2014. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 17.3.2014. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 16.4.2014. do plaćanja;
na iznos od 37,88 EUR s kamatom od 15.9.2014. do plaćanja;
na iznos od 49,05 EUR s kamatom od 26.9.2014. do plaćanja;
na iznos od 388,70 EUR s kamatom od 2.10.2014. do plaćanja;
s time da zakonska zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.537,29 EUR (slovima: tisuću petsto trideset sedam eura i dvadeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 1. travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 24. travnja 2023. radi utvrđenja i isplate, u kojoj navodi da je tužitelj kao korisnik kredita, sklopio sa prednikom prednika tuženika, Volksbank d.d. 25. veljače 2008. Ugovor o kreditu broj 214920 koji je 25. veljače 2008. solemniziran kod Javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod br. OV-2287/2008. Predmetnim je Ugovorom tuženik stavio tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredit u iznosu od 12.200,75 CHF.
1.2. Navodi da Ugovor u svojem članku 2. regulira redovnu kamatnu stopu na način da sadrži odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te je u skladu s tim tuženik u više navrata jednostrano povećavao redovnu kamatnu stopu, od početne stope od 6,40% godišnje, o čemu je tužitelja obavještavao dopisima, povećavajući istovremeno iznos mjesečnog anuiteta koji je tužitelj otplaćivao. Na taj način tuženik je jednostrano i protivno načelima savjesnosti i poštenja utvrđenima članku 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu ZOO), temeljem ugovornih odredaba koje je sam unaprijed formulirao i o kojima nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem, donosio odluke o povećanju kamatne stope, a time i iznosa mjesečnog anuiteta koji je plaćao tužitelj, čime je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Pritom se poziva na presudu Europskog suda pravde br. C-26/13 od 30. travnja 2014. te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev.1172/2018 od 19. ožujka 2019. Zaključno navodi da dio odredbe članka 2. Ugovora kojom se kamatna stopa određuje kao promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, temeljem članka 81. Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZZP/03), predstavlja nepoštene ugovorne odredbe koje su kao takve temeljem članka 87. ZZP/03, te članka 296., 322. i 323. ZOO-a ništetne i ne proizvode pravne učinke, odnosno smatraju se kao da nisu ni ugovorene.
1.3. Nadalje, u članku 4. Ugovora sadržana je odredbe o valutnoj klauzuli kojom se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, dok je u članku 8. određen način otplate na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 180,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća. Međutim, tijekom pregovora oko sklapanja Ugovora kojim je otplata kredita vezana uz tečaj CHF-a, kao i prilikom njegova sklapanja, tuženik nije obavijestio tužitelja kao potrošača o svim parametrima nužnim za donošenje informirane i valjane odluke o valuti u kojoj uzima kredit. Stoga se kod odredaba članka 8. Ugovora, u dijelu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka, o čemu također tuženik nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem niti mu je pružio dostatne podatke, radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su kao takve ništetne i ne proizvode pravne učinke.
1.4. Pritom se poziva na pravna utvrđenja sadržana u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudama Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda RH Rev- 2221/18 te VSRH, posl. br. Revt-575/16 od 3. listopada 2017., VSRH posl. br. Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015.g., kao i Ustavnog suda RH, posl. br. U-III-2521/15, U-III- 2536/15, U-III-2547/15, U-III-2565/15, U-III-2603/15, U-III-2604/15, U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016., donesenima u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava ovlaštenog tužitelja, između ostalog i protiv tuženika kao jedne od stranaka u postupku.
1.5. Stoga tužitelj traži da se utvrde ništetnima dijelovi odredbe članka 2., 4. i 8. Ugovora o kreditu te da mu tuženik isplati iznos od 2.812,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike više plaćenog iznosa zbog ugovorene i primijenjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti uz koju je glavnica i kamata vezana uz CHF.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, stavlja prigovor zastare tražbine te tvrdi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet. Navodi da su u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač primjenjiva u pojedinom slučaju. Ne osporava činjenicu sklapanja Ugovora o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 12.200,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva odnosno dokazati da se o ništetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva ili teško uočljiva te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tvrdi da se tužitelj sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz ugovora. Jednako tako da niti sam tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF slijedom čega nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.
2.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da, iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Slijedom navedenog, a iz razloga procesne ekonomičnosti i efikasnosti u predmetnom postupku je nesvrsishodno izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže tužitelj.
2.2. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod iz sudskog registra za prednika tuženika (list 12- 15 spisa), Ugovor o kreditu broj 214920 od 25. veljače 2008. (list 16- 23 spisa), otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope za kredit (list 24-26 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 27-29 spisa), prometna kartica po kreditu 214920 (list 30-37 spisa), obračunski listovi (list 38-112 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. (list 134 spisa) te je provedeno saslušanje tužitelja na raspravi održanoj 5. ožujka 2025.
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. - dalje u tekstu: ZPP), sud je odlučio kao u izreci.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu te potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredba ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.
6. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, činjenično proizlazi nespornim da je između tužitelja i prednika tuženika 25. veljače 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj 214920 koji je 25. veljače 2008. solemniziran kod Javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod br. OV- 2287/2008, a kojim ugovorom banka stavlja tužitelju na raspolaganje iznos od 12.200,75 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i kamatna stopa koja je promjenjiva i u trenutku sklapanja Ugovora iznosila je 6,40% godišnje, dok je tijekom otplatnog razdoblja tuženik povećavao kamatnu stopu i to jednostranim odlukama te da je i tečaj CHF u istom periodu otplate kredita povećan, posljedično čemu su se zbog oba dva elementa Ugovora o kreditu, povećali i anuiteti kredita.
7. Sporno je, u bitnome, jesu li sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne te jesu li iste jasne, lako razumljive i uočljive, je li o istima pojedinačno pregovaralo te jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je li tuženik tužitelju dao sve potrebne informacije te je li tužitelj bio savjestan u svojem postupanju. Sporna je i obvezujuća primjena presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata, kao i je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to u točci 8. tužbenog zahtjeva, a u kojoj se utvrđuje da je 8. -tužena Sberbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača. Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.
9. Presuda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina temeljem članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. - dalje: ZOO). Međutim, kako se tužitelj poziva na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., te kako je tužitelj podnio tužbu 24. travnja 2023., to nije nastupila zastara.
10. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedena presuda Visokog trgovačkog suda ne može primjenjivati na sve potrošače, već da u svakom konkretnom slučaju treba ispitivati da li se prilikom sklapanja ugovora o kreditima pojedinačno pregovaralo sa tuženikom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s njegovom odlukom, odnosno da je obavijestio i upoznao tužitelja sa svim rizicima sklapanja ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita izražena u valuti švicarski franak, valja reći da se prema odredbi čl. 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u koje će se ta osoba na nj pozvati, a u konkretnom parničnom predmetu, tužitelj se i poziva na ta utvrđenja.
11. Kada se ima u vidu prethodni citirani sadržaj izreke pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., nedvojbeno proizlazi da je u predmetnom Ugovoru o kreditu redovna kamata izražena na bitno jednak način, što znači da je i predmetna odredba iz čl. 2. nepoštena, a kao takva i ništetna. Spomenutom presudom utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, pa tako i tuženika, kojima se ugovarala i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu potrošača.
12. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/52015., 14/2019. i 19/2022. - dalje: ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Jednako tako i odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. – dalje: ZZP/07), propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. U ranije spomenutom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača već je pravomoćno presuđeno da je tužena u ugovorima o kreditu koristila nepoštene i stoga ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora s korisnicima kredita o tome nije pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a čime je tužena upravo i postupila suprotno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Stoga, citirana odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu obvezuje sudove u ovom parničnom postupku.
14. I Visoki trgovački sud Republike Hrvatske zaključuje da su banke, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristile činjenicu da nema propisa koji im to nalaže i potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, a isti sud ističe da ako su ugovorne odredbe nepoštene i zato ništetne od samog početka, bez obzira kako ih banke koriste. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora prema članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, to što je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (članak 1111. ZOO-a), ali to ne znači da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne obvezuje ostale sudove u ovom parničnom postupku.
15. Odredbe članka 118. ZZP/14 odnosno 138.a ZZP/07 ne treba tumačiti samo gramatički, nego teleološki, smisleno, vodeći računa o svrsi koju je zakonodavac imao na umu pri donošenju tih odredbi. Njihova je svrha da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Naime, samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači svoja subjektivna prava ne bi mogli konkretno ostvariti u pojedinačnim postupcima, a kada bi svaki pojedini potrošač u takvim postupcima morao iznova dokazivati iste činjenice koje govore o ništetnosti, a u konkretnom slučaju ugovorne odredbe su bitno istovjetne onima na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, bez prave svrhe bila bi presuda kojom je rezultirao postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Jednako tako, obrazlaže i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.
16. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da se radi o kreditu za kupnju vozila pri čemu je tužitelj kao potrošač bio ograničen uvjetima iz tuženikove ponude, ali i sagledavajući ostale ugovorne odredbe, za zaključiti je da tužena nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj nije imao objektivnu mogućnost za pregovaranje oko spornih odredaba ugovora, što je skupno prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega tužitelj ima pravo tražiti da mu tužena vrati što je temeljem takvih ništetnih odredaba naplatio. Tužena nije dokazala, niti je na tu okolnost predložila dokaze, da je tužitelj bio u mogućnosti pregovarati o ugovornim odredbama, da je ugovor o kreditu rezultat prethodnog pregovaranja stranaka gdje je tužitelj mogao utjecati na sporne ugovorne odredbe, a teret tog dokaza upravo je na tuženiku, a ne na tužitelju. Tužitelj tako u stranačkom iskazu navodi da je kredit uzeo radi kupnje novog automobila, u auto kući su ga uputili u Volks banku u Dugom Selu. Kad je došao u banku, oni su mu ponudili kredit u CHF kao najpovoljniju opciju. U banci je dobio otplatni plan prema kojem bi rata kredita bila oko 823,00 HRK mjesečno, te je jednu ratu morao otplatiti odmah odnosno prije realizacije kredita. Nakon otprilike jedne godine dobio je od banke obavijest o promjeni kamatne stope te uplatnicu pa je morao otplatiti razliku i to se ponavljalo svakih nekoliko mjeseci, time da mu je predmetne obavijesti prvo slala Volks banka, a potom Sberbank. Nakon nekog vremena rata mu je iznosila preko 1.200,00 HRK mjesečno. Pred kraj otplate kredita odnosno kada mu je ostalo još nekoliko rata za otplatiti uzeo je pozajmicu u Zagrebačkoj banci te je predmetni kredit otplatio u cijelosti i to iz razloga što su rate kredita stalno rasle, a on nisam želio biti u neizvjesnosti. Prilikom ugovaranja kredita zaposlenici banke uručili su mu otplatni plan na kojem su sve rate kredita bile iskazane u istom iznosu. Ni u jednom trenutku nije mu rečeno da bi rate kredita mogle rasti. Ugovor o kreditu je prije potpisivanja pročitao, a u drugim valutama nije mu ponuđeno sklapanje ugovora već je kredit u CHF naveden kao najpovoljnija opcija.
16.1. Tužiteljev iskaz sud je ocijenio vjerodostojnim, budući da je iskazivao realno i uvjerljivo. Kod toga sud smatra da iz opisanog postupanja tužitelja ne proizlazi da isti nije postupao s dužnom pažnjom, naime kako proizlazi iz njegovog iskaza, tužitelj nije dobio nikakva upozorenja o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope koji bi upućivali na to da njegova obveza može biti znatno veća nego što je to u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud nije provodio financijsko - knjigovodstveno vještačenje budući da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava te da je nesvrsishodno izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže tužitelj.
18. Kako je, dakle, sud utvrdio osnov tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti dijelova odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu te isplate s osnova ništetnosti predmetnih odredbama kao i njegovu visinu koja između stranaka nije sporna, to je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim. Zakonske zatezne kamate tužitelju su dosuđene, po njegovom zahtjevu, za svaki pojedinačni novčani iznos preplate od datuma preplate, i to sukladno odredbi članka 1115. ZOO, budući da je banka stekla određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sama banka inicirala stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja tužitelja kao protivne ugovorne strane na njihov sadržaj, zbog čega sud smatra tuženika nesavjesnim stjecateljem te je istoga sukladno citiranoj zakonskoj odredbi i obvezao na plaćanje zakonskih zateznih kamata na način kako je to navedeno u izreci presude, pri čemu je stopa zateznih kamata u pojedinim razdobljima precizirana sukladno izmjenama odredbe članka 29. stavak 2. ZOO.
19. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa). Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eur sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) te Tbr. 7. točka 1. Tarife, podneska od 6. prosinca 2023. (kojim se očitovao na odgovor na tužbu) u iznosu od 200,00 Eur, podneska od 10. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 Eur sukladno Tbr. 8. toč. 1., troškove zastupanja na ročištima 29. listopada 2024., 9. siječnja 2025. i 5. ožujka 2025. u iznosima od po 200,00 Eur za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife na sve gore navedene priznate troškove (koji iznose 1.200,00 EUR) i to u iznosu od ukupno 300,00 EUR. Tužitelju je također priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 37,29 EUR koji je iznos pristojbe tužitelj i platio nakon podnošenja tužbe sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZOSP).
19.1. Na taj način tužitelju su dosuđeni ukupni parnični troškovi u iznosu od 1.537,29 EUR, koji je iznos sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelju dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate, te sukladno članku 30. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.,131/2020., 114/2022. i 04/2024.), zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Ivanec, 1. travnja 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. Tužitelj, po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina
2. Tuženik, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb
