REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-8227/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500452912, radi isplate, dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 262,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:

51,18 EUR od 16.2.2016.

51,91 EUR od 16.1.2018.

52,46 EUR od 16.1.2019.

52,88 EUR od 16.12.2019.53,80 EUR od 16.7.2020. kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik tuženika, zaposlen na poslovima "blagajnik naplate cestarine", raspoređen na rad u svim danima tjedna te u smjenama. Međutim, poslodavac tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane i za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima tuženik blagdan i neradni dan uvijek obračunava i ti dani ulaze u fond sati. Na taj način tužitelj je stavljen u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike i radi više nego ostali radnici. Blagdani i neradni dani određeni su Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, 110/19). U tužbi potražuje iznos od 26.595,36 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

1.1. Podneskom od 04.10.2024.g. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 262,23 eura, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra tužbu i tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti. Ističe da tužitelj potpuno neopravdano upire na neravnopravnost tužitelja (i drugih smjenskih radnika) u odnosu na radnike koji rade u jednoj smjeni. Smisao i svrha naknade plaće jest financijski obeštetiti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari - rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi "zaradio" da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. Navedeno jasno proizlazi i iz čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koji predviđa da zaposleni u Republici Hrvatskoj u dane blagdana i neradnih dana ostvaruju pravo na naknadu plaće. Smatra da je jedino pravno smisleno i životno logično tumačenje navedene odredbe Zakona da ista propisuje obeštećenje svih radnika u Republici Hrvatskoj za iznos plaće koju bi ostvarili da Zakonom njihov radni dan nije pao u dan propisan kao blagdan/neradni dan, odnosno smisao i svrha navedene odredbe Zakona nije da se radnicima plati naknada plaće za svaki blagdan/neradni dan, neovisno o tome pada li u njihov dan rada ili dan odmora.

2.1. U skladu s iznijetim je i tekst članka 74. Kolektivnog ugovora tuženika u kojem se navodi da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom. Pritom ističe kako je presumpcija "kao da je radio" navedena upravo iz razloga izbjegavanja bilo kakve sumnje kako se radi upravo o danu kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na isto upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.) jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje zbog navedenih okolnosti nije radio. Ovakva odredba Kolektivnog ugovora ne daje pravo radnicima da im se kao rad plati dane blagdana/neradnih dana kada nisu niti trebali raditi po rasporedu rada. Tumačenje navedene odredbe na način kako to radi tužitelj bi značilo da i nesmjenski radnik ima pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u subotu i nedjelju, a što isti nesporno nema. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu, isplatne liste, kolektivni ugovor, izračun, mišljenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, evidencije radnih sati tužitelja, rasporede radnog vremena, platne liste i ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem.

3.1. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dana blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio i to u vremenskom razdoblju tijekom 2015.g. 2020.g. a sve temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 - dalje: KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 - dalje: KU/18) jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.

5. Sporno je da li tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće za praznike i neradne dane prema Zakona o radu, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Kolektivnom ugovoru, a koje dane nije radio prema rasporedu radnog vremena.

5.1. Tužbeni zahtjev odnosi se isključivo na dane koji su prema rasporedu rada dani tjednog odmora tužitelja, na koje tužitelj nije radio pa tuženik smatra da tužitelj za te dane nije mogao ostvariti plaću, pa posljedično tome nije ni postojala pravna osnova za isplatu naknade plaće.

6. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

7. Odredbom čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, 110/19), taksativno su propisani blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. toga Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

8. Odredbom čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine" broj 85/2014 - dalje: KU/14) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, a ista odredba sadržana je i u čl. 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. (''Narodne novine'' broj 22/2018).

9. Tužitelj je zaposlen na radnom mjestu blagajnika, koje radno mjesto podrazumijeva rad u 3. smjene, budući da se radi o poslovima čije je obavljanje tuženik dužan organizirati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, te se njegov raspored rada određuje u skladu s citiranom odredbom Kolektivnog ugovora. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane (koji su evidentirani kao slobodan iz smjene odnosno dani tjednog odmora), dok je za sve ostale dane odnosno blagdane na koje je radio tužitelj primio plaću, odnosno za blagdane koji su pali u dane godišnjeg odmora primio je naknadu plaće (jer godišnji odmor upravo predstavlja opravdani razlog iz članka 95. stavka 1. Zakona o radu koji mu daje pravo na naknadu plaće).

9.1. Prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je koristio tjedni odmor, i prihvaćajući utvrđenja iz presude Vrhovnog suda Rev 1261/2024-2 od 8. listopada 2024.g., u primjeni odredbe čl. 95. st. 1. ZR-u i čl. 5. Zakona o blagdanima i citiranih odredbi KU/14 i KU/18, tužitelj nema pravo na naknadu plaće jer na taj dan nije niti imao obvezu rada. Svi blagdani u odnosu na koje tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće su njegovi neradni dani/dani tjednog odmora koji su u evidenciji radnih sati evidentirani kao "slobodan iz smjene", pa ne postoji pravna osnova iz koje bi proizašlo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za te dane.

10. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju čl. 73. KU/14, odnosno 74. st. 1. KU/18, jer prema tim odredbama "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom)". Tumačenje riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na takav zaključak upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.), jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje, zbog pojedinih propisanih opravdanih okolnosti, nije radio. U suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici koji nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju).

11. Pozivanje tužitelja na KU iz 2011. kao i Dodatak tom Kolektivnom ugovoru iz 2012., i tvrdnju da je sporna odredba Kolektivnog ugovora ranije bila drugačije formulirana nije osnovano jer prema tada važećoj odredbi "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi." Činjenica da u predmetnim KU ispuštene riječi "ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi" ništa ne mijenja na stvari jer je pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, i smjenskih i ne smjenskih, vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, jer ne smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu rada koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima.

12. Neosnovani su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR-u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika.

12.1. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijevaj organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. Takva organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III. smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi: dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."

12.2. Do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, a zbog činjenice da je udio „odrađenih sati“ tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na ne smjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu.

12.3. Tužitelju je u fondu sati, baziranom na 40-satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu ne smjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužitelj odradio na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morao raditi (tjedne odmore), a za koje je u ovom postupku utužio potraživanje. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i ne smjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utuženim blagdanima (danima tjednog odmora), već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom i sl., u skladu ZR-u i KU.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2025. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u smislu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku